Interesantno je kako veljača i liturgijski započinje blagdanima koji promiču život. Ali nažalost, ove se godine veljača otvorila sa puno zbrke. Donijele su je ružne vijesti glasonoša smrti koji s naslovnica novina vrište o tome kako se kako u nas, tako i u svijetu, mijenjaju zakoni o pobačaju.

Življenje u Međugorju moglo bi se podijeliti na dva ciklusa.

Kolika je ljepota i razigranost u svjetlima lampica okićenih kuća, drveća i jelki, dok u noći probijaju tamu i označavaju iščekivanje Božića i Nove godine, tolika je i tuga kad ovo iščekivanje prođe i ovi ukrasi postanu beživotne žice u sivilu svakodnevice.

Zagazili smo u novu godinu. Međusobno si izmjenjujemo čestitke i želje koje govore o puno zdravlja, sreće, blagostanja, ljubavi, mira…

Vjerujem da smo svi u gužvi ovih prebožićnih dana!

Došašće je vrijeme priprave za Božić. Meni osobno najljepše vrijeme u liturgijskoj godini.

Što je Božić? Hrvatska riječ Božić zapravo je umanjenica riječi Bog, koja je potom preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog − Isus.

Naviknuli smo se na brzinu. Sve mora biti odmah.

Evo nas, zagazili smo u najokićenije vrijeme u godini ili tzv. VRIJEME DARIVANJA!

Fra Slavko je cijeli svoj svećenički život posvetio drugima.

Približavajući se 18. obljetnici smrti fra Slavka Barbarića, malo dublje i češće promišljamo o svemu onome o čemu nas je on učio u svojim knjigama, ali ponajviše svojim primjerom i životom.

Dok mu sve ide kako je planirao, svatko od nas misli kako svoj život drži pod kontrolom.

Svjedoci smo jednog tužnog vremena. Zemlja nam se prazni ljudima. Svi odlaze. Slavonske pašnjake nema tko obrađivati, a evo i hercegovački krš ostaje pust: šipci izumiru jer tamo gdje nema ljudi, ne rađaju ni šipci. Katoličke krajeve u kojima se odvajkada glasalo zvono sa zvonika, zamjenjuje nerazumljiva vika s bogatih minareta.

Ponekad nam Bog dopusti prepoznati znakove njegove milosti i ljubavi prema nama.

„Kakav narod, takve su mu i vođe!“ – poznata je stara izreka.

Nisam nikad bila od nekih velikih emocija.

Obično pišem svjedočanstva drugih ljudi.

Gospa nas u najnovijoj poruci Mirjani od 2.5.2018. poziva: „Apostoli moje ljubavi, učinite se malenima!“

U Evanđelju 3. Uskrsne nedjelje čut ćemo kako apostoli nisu mogli razumjeti što Isus radi i govori sve dok im On nije OTVORIO PAMET DA RAZUMIJU PISMA (usp. Lk 24, 35-48) Što nam to govori?

Prema odluci Ujedinjenih naroda, svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja. Ove godine 2. travanj će već biti jubilarni 10. Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen pod motom „Rušimo zajedno barijere autizma – izgradimo pristupačno društvo!” 

Poprilično sam se iznenadila neki dan otkrivši kako su nas raspodijelili u generacijske kategorije. Dobili smo vremenske odrednice, najvažnija obilježja i glavne predstavnike. Tako danas, prema tim društvenim istraživanjima, u modernom svijetu navodno živi šest definiranih generacija. Navest ću njihove najvažnije karakteristike iako većina podataka dolazi iz istraživanja koja su rađena u Americi i Australiji, a manje u Evropi.

Skoro pa smo na polovici korizmenog vremena. U našoj kršćanskoj tradiciji to je vrijeme pokore i žrtve, tjelesnog mrtvljenja, a duhovnog sazrijevanja.

Uhvaćeni smo u mrežu. Nevidljivu društvenu mrežu facebooka, instagrama, linkedina i ostalih…

Zagazili smo u novu godinu. Međusobno si izmjenjujemo čestitke i želje koje govore o puno zdravlja, sreće, blagostanja, ljubavi, mira…

Što je Božić? Hrvatska riječ Božić zapravo je umanjenica riječi Bog, koja je potom preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog − Isus.

Na predzadnjem Mladifestu, jedno od svjedočanstava bilo je i svjedočanstvo talijana Francesca Vaiasusa o vlastitom iskustvu oslobađanju od opsjednuća.

Godina 2017. bila je godina označena proslavom 100. Obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi.