Završili su milosni dani 40. Obljetnice, onaj polet, ona radost, ona snaga onih dana polako postaju sjećanja, a nove uzbrdice svakodnevice ponovno izranjaju pred nama pune izazova, nesigurnosti i pitanja.

Međugorje je i danas, četrdeset godina nakon tog sudbonosnog susreta šestero djece i Kraljice Mira, tek malo mjesto na zemljopisnoj karti. Do te 1981. godine, skoro da ga nije ni bilo. Više zaselaka, prašnjava kaldrma, kamene kuće, čeljad u obiteljskim zajednicama. Većina muškaraca bila je na bauštelama po Njemačkoj, dok su djeca i žene po škrtoj zemlji ubirali plodove rada i znoja oko duhana i vinove loze. Usred polja prevelika crkva za ondašnje stanovnike kao pretkazanje nekih nadolazećih vremena. Svijeće po grobovima znanih i neznanih junaka koji su kroz sva minula carstva i nametnute države, životom svojim svjedočili za krst časni i hrvatsku grudu. Tvrdoglav i žilav narod koji je molitvom bojao svoje dane od ranojutarnjeg pozdrava Gospi do večernje krunice pod svjetlima plinskih lampi. Kako Gospa kaže u nekoliko poruka, upravo su molitva i živa vjera ovog mjesta, bile njezina ulazna vrata za Školu ljubavi i života koju je započela i još uvijek gradi svih ovih 40 godina.

GOSPIN POZIV: „BUDITE MOJA DUHOVNO ČISTA DJECA“ ako je mi ne vidimo, duhovna stvarnost međutim nije nestala. Ona je svuda oko nas i u nama. Dapače, ona je najčešće i pokretač sve ove vidljive stvarnosti. Jer prava Povijest spasenja ne događa se samo u vremenu, nego još više u duhovnom ratu Boga i sotone za duše ljudi. I puno nekih fizičkih, materijalnih, konkretnih događaja zapravo kriju iza sebe razna duhovna značenja ili duhovne sile.

Proljetno sunce i toplije vrijeme, sve nas nekako spontano izmamljuje u prirodu!

Nalazimo se u Uskrsnom vremenu. To znači da kao Crkva – Božji narod, poput apostola u ono Isusovo vrijeme, hodamo podučavani i pripremani snagom Njegova uskrsnuća za izlijevanje sile Duha Svetoga. Jer bez sile Duha, sve naše riječi i djela, ostaju mrtve. I Gospa nas već 40. godina svojom prisutnošću i riječima priprema za ovo vrijeme u kojem živimo, ohrabruje nas i uči samo jedno: navijestiti evanđelje: Gospodina, Isusa!

Gospa se u Fatimi ukazala 6 puta i to uvijek u određeni dan: 13. dan u mjesecu.

Nedavno čitam jedan članak u novinama koji govori o tome kako su u svijetu, a tako i kod nas ljudi na čelnim pozicijama u politici, ekonomiji, kulturi... ljudi bez djece.

Strah je pokucao na vrata.Vjera je otvorila.Nije bilo nikoga!

Ožujak je mjesec posvećen sv. Josipu. Ove godine slavimo ga na poseban način, jer je i cijela godina, po želji sv. Oca Franje, posvećena sv. Josipu.

Evo nas na početku još jedne KORIZME.

Svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Molitvama predviđenim za tu nedjelju Crkva naglasak stavlja na dostojanstvo ljudske osobe i odgovornost koju svatko ima prema vlastitom i prema tuđem životu. Svaki ljudski život je dar te se svaka osoba treba cijeniti i poštovati onakva kakva jest. 

Gospa u zadnjoj, božićnoj, poruci govori o tome kako ne smijemo dopustiti da se ugase naša vjera i nada u bolju budućnost, te da smo mi izabrani da budemo u svakoj prilici svjedoci nade.

Pravi smisao Božića sve više se izostavlja. Kao da se namjerno propušta reći da se na taj dan, na dan Božića ne slavi samo „darivanje“, „obitelj“, „zajedništvo“… nego ponajviše rođenje maloga Boga – Božića – Isusa.

Došašće je vrijeme priprave za Božić.

Kad sestrica smrt pohodi nekog od ljudskih sinova, njegovi najbliži obično upamte posljednje riječi pokojnika.

Koliko često ponovimo ovaj zaziv: «Ispovijedam se, Bogu Svemogućemu i vama braćo i sestre, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i PROPUSTOM…

Na prvi pogled, činilo mi se kako Gospine riječi u zadnjoj poruci 25. u mjesecu nisu ništa novo, kako me ne diraju u mojoj sadašnjosti.

LISTOPAD je, kao i svibanj – GOSPIN MJESEC, mjesec ruža – koje nas svojom ljepotom podsjećaju na vječnu ljepotu ponizne službenice Gospodnje i Ruže Mistike – Blažene Djevice Marije, naše Nebeske Majke i zagovornice.

Uvijek me iznenade komentari mojih facebook prijatelja koji sve one koji se propitkuju o svrsi propisanih epidemioloških mjera koje imaju za cilj kočenje slobode čovjeka, njegovo pravo na izlazak, socijalne kontakte, školu, posao… nazivaju luđacima, uvjereni kako se treba 'samo malo strpiti' biti zaključani i pod maskama jedno 3 godine koliko se predviđa trajanje pandemije.

Zlo se uvijek upakira u dobro, zdravo i poželjno. I opet je najvidljivije u odluci čovjeka za novi život.

Mjesec listopad posvećen je Majci Božjoj od svete Krunice. Svake godine je bio običaj za mnogobrojne vjernike iz cijeloga svijeta hodočastiti u Međugorje: moliti krunicu bilo na Podbrdu, bilo prije večernje svete mise, a to je nažalost ove godine zbog pandemije postalo nemoguće. Stoga ih je puno koji su tužni jer ne mogu doći.

Draga moja braćo i sestre u Kristu, jeste li znali kako svake godine od objavljivanja papa Franjine enciklike 'Laudato si‘ (24. svibnja 2015.) kršćanska Crkva prvog dana rujna obilježava Svjetski dan molitve za skrb o stvorenomu? Ove godine, 2020., to je već 6. Svjetski dan molitve za skrb o stvorenomu i njime započinje tzv. VRIJEME STVORENOGA koje završava 4. listopada, u spomen na sv. Franju Asiškoga.

"MUTNA" VREMENA

Svakoga dana ovogodišnje „duhovne obnove za mlade“ – kako je MLADIFEST nazvao fra Marinko Šakota na konferenciji za medije održanoj uoči njegova početka, u subotu 1. kolovoza, mogli smo čuti kako je ovaj MLADIFEST 2020. poseban.

Milosni dani priprave za 39. Obljetnicu Gospinih ukazanja i sama Obljetnica su iza nas.

Devetnica pripreme za 39. Obljetnicu Gospinih ukazanja je ove godine uistinu posebna.

Evo, polako se vraćamo u tu neku „NOVU NORMALNOST“ nakon izolacije i mirovanja u mnogim radnim, društvenim, socijalnim, odgojnim i eklezijalnim područjima.