Pokojni fra Slavko Barbarić bio je brižni čuvar "čuvar i nadglednik" Podbrda i Križevca.

Osim što je svakodnevno molio krunicu penjući se u ranu zoru na Podbrdo ili Križevac i meditirajući Muku Kristovu, brinuo se o čistoći tih mjesta.

Podigao bi s puta svaku bačenu bocu, plastičnu vrećicu, papirnatu maramicu, opušak ili nešto slično. Drugima je savjetovao da to isto čine. I ne samo na brdima. On je to činio i u krugu crkve i u cijeloj župi. Poznata je njegova uzrečica: "Više cvijeća, manje smeća". U toj se krila i ona u naslovu , "a nimalo psovke". Znao je fra Slavko dobro, da je i vanjska (ne)čistoća odraz čovjekove nutrine. Komu je stalo do vanjske čistoće, dakako, poviriti će i u svoju nutrinu, u svoju dušu. Ima li veće prljavštine od "zavezanih" usta, kad brat s bratom, otac sa sinom, kćerka s roditeljima, brat sa sestrom već godinama ne pričaju radi komada zemlje ili nečega drugoga? Zar to nije prljavštvina pohlepe i mržnje? Zar se ona ne prenosi s koljena na koljeno? Zar ona ne razdvaja, ne samo braću i sestre, već i njihove potomke? A što reći o psovci (Boga Isusa, Gospe, svetinja...) koja onečišćuje ne samo onoga koji psuje već i one oko njega (psovača).
Kako je PSOVKA veliko zlo za obitelj u kojoj se psuje?!

Ona je izvor i uzrok svih zala. A, psovka se ovako ublažava: samo ponekad psujem Boga, ali to je u ljutini kad me drugi naljuti i to nije često... Može li ljutnje biti bez psovke? Sveti Pavao kaže: "Srdite se,ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajte mjesta đavlu."(Ef 4, 26,27) "Ali sada i vi odložite sve ovo: srdžbu, naglost, zloću: izbacite iz svojih usta psovku i sramotne riječi!!! (Kol 3,8) "Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu." (izr 12,6). "Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi". (Izr 14,17).

Psovka (taman bilo samo nekoliko psovača!) srušit će KRIŽ koji su vjerinici ove Župe, zavjetom vođeni,prije 80 godina s toliko vjere i ljubavi na Križevcu (Šipovcu) sagradili. Zato, neka ova Župa, prigodom osamdesete obljetnice podizanja križa na Križevcu, zavjetuje da NITKO TKO JE KRŠTEN U OVOJ ŽUPI NEĆE NIKADA VIŠE OPSOVATI BOGA ISUSA, GOSPU, SVETINJE...

MI, VJERNI PUK ŽUPE SVETOGA JAKOVA U MEĐUGORJU, PRIGODOM OSAMDESETE OBLJETNICE PODIZANJA KRIŽA NA ŠIPOVCU, OBEĆAJEMO TROJEDINOME BOGU, BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI, KRALJICI MIRA I SVETOM JAKOVU ZAŠTITNIKU ŽUPE DA NITKO I NIKADA TKO JE KRŠTEN I TKO ĆEBITI KRŠTEN U OVOJ ŽUPI NEĆE OPSOVATI BOGA ISUSA, GOSPU, SVETINJE...

Ovaj ZAVJET bi nadmašio sve one žrtve koje su učinili vjerni župljani, dok su na svojim leđima nosili vodu, pijesak, cement... na Šipovac i tako u znoju svoga lica i iskrene pobožnosti prema Isusu sagradili KRIŽ koji je danas poznat po cijelom svijetu.

Ovaj Zavjet bi se također mogao uklopiti u poruku koju je dala Gospa Mariji Pavlović 25. studenoga 1998. "...Neka vaše obraćenje i odluka za svetošću počne danas a ne sutra. Ja vas, dječice, sve pozivam na put spasenja i želim vam pokazati put prema raju. U Međugorju, Godine Gospodnje 2014.

Osmrtnice ba

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.