Duhovne obnove su postale pomalo zaštitni znak ovog korizmenog vremena.

Vidim to po plakatima i pozivima koji se nalaze po društvenim mrežama. Mnogobrojni župnici su u svojim župama organizirali ili organiziraju duhovnu obnovu baš u ovo vrijeme kako bi potaknuli svoje župljane na jedan ozbiljniji, zreliji i predaniji hod u vjeri. Tako se već više godina i korizmena duhovna obnova organizira u Međugorju.

Ovogodišnji suvoditelj uz mons. Henryka Hosera, fra Zvonko Benković je u srijedu 13. ožujka nakon krunice, svete Mise koju je predslavio u crkvi, u dvorani Ivana Pavla II. sve prisutne (njih 800-900 župljana) upravo to i upitao:

Zašto duhovna obnova župe? Nema li župa previše obnova? Što to govori o župi? Je li ova župa ogrezla u grijehu više nego neke druge župe? Znači li to da je zajednica krenula u pogrešnom smjeru pa joj treba pomoć? Ili imate dobrog župnika koji je svjestan da u svetom mjestu najprije treba posvetiti one koji tu žive kako bi se drugi osjećali još ugodnije, kako bi osjetili toliko potreban mir i utjehu, kako bi zajednica mogla rasti u vjeri i uvidjeti da je na mjestu milosti često prisutno i dosta grijeha?

Želio je naime da se svatko od prisutnih sam preispita i sagleda gdje se nalazi i što mu je potrebno mijenjati u vlastitom životu.

Jer, naglasio je predavač: “Korizma nas poziva da pojednostavimo svoj život i vidimo što je suvišno po uzoru na vinogradara koji odlazi s nadničarima u vinograd ne bi li lozu pripremio za proljeće. On odsijeca sve suvišne grane i ostavlja dva do tri pupa, koji bi mogli donijeti dobar urod. Vrijeme je čišćenja i odbacivanja suvišnog.“

Budući da je fra Zvonko učiteljske profesije, naviknuo je kontaktirati s učenicima, postavljati im pitanja i tjerati ih da sami razmišljaju, zaključuju i nalaze odgovore. Tako je probao i sa župljanima, nakon što im je objasnio koliko je važno 'napraviti korizmeno čišćenje duše':

„Čistoća je u povijesti religija bila središnji pojam. Čovjek je težio da se čist približi čistom Bogu. Život se sastoji od čistoće i nečistoće. Tko se boji nečistoće neće nikada postati čist. Ona ne znači samo ispiranje prljavštine, već i odbacivanje nepotrebnog tereta, oslobađanje od svega što nas sputava, svega što je suvišno. Vrijeme korizme nas potiče da kroz post i odricanje proniknemo u vlastiti život i očistimo se od prljavštine. Mističan put susreta s Bogom počinje čišćenjem 'via purgativa', jer Bogu se mora prići s čistim srcem i rukama. Unutarnja čistoća je preduvjet da se postane jedno s Bogom. Zbog toga bismo trebali očistiti srce, ali ne da bismo bili bez pogrešaka i kako bismo se mogli hvaliti kako smo savršeni, nego da bismo mogli Boga gledati.

Za sobom često vučemo mnoge terete, stare rane i uvrede. To bismo trebali pokušati izbaciti van da nas više ne slabi. Isusova smrt na križu znači čišćenje ljudi. Svojom smrću na križu Isus nam daje udjela u svojoj Ljubavi. Kad nas Bog čisti bivamo spremni prihvatiti njegov duh i ljubav i tada naš život donosi bogat rod.

Na tom putu pojavljuju se brojne krize. One su poput vatre kroz koju treba proći kako bismo se pročistili. Mnogi imamo krizu:

poziva – je li ispravno to što činim,

zvanja – jesam li uistinu pozvan od Boga

egzistencije – bolest nas iscrpljuje, a nemamo snage susresti se sa sobom

morala – beskrupuloznost u grijehu i gramzivosti za novcem

vjere – ne vjerujem, unatoč milosti koje sam svjestan

duhovnosti – idem na redovite duhovne obnove, ali rijetko se vratim obnovljen

zajedništva – ne podnosim ni sebe ni bližnje

blizine – jer bježim od ukućana, prijatelja i onih koji me poznaju tražeći jeftinu utjehu

suosjećanja – ne vidim drugoga, samo sam ja bitan – tako rade i drugi

ljubavi – nema je bez koristoljublja

privatnosti – zaboravio sam na darovanu svetost

požrtvovnosti – da budem privi u radu i pomoći

povjerenja – da mogu čuti, a da o tome neću govoriti

predanja – Bogu u njegove ruke da on sve vodi

spolnosti – blagoslov vlastite intime

braka – jer želim nešto drugo uvjeren da moje nije vrijedno

osamostaljenja – kako se odvojiti, dopustiti djeci odrastu

trpljenja – boli, patnje, gubitaka

praštanja – velikih i malih propusta

molitve – jer smo zaboravili milost darovanog zajedništva

posta – ljepota pročišćenja, jer to želim i tako se predajem Bogu

blagostanja – zaboravili smo što sve nismo imali, a sad smo željni tuđega, onoga što nas ne izgrađuje

života – borimo se da bismo što više imali, a nemamo života.“

I na kraju fra Zvonko je zaključio: „Ako stavimo Isusov križ u našu krizu bit će nam lakše podnijeti sve. Korizma je vrijeme milosti kada bismo kao vjernici trebali preispitati svoj odnos prema Bogu i bližnjem. Vrijeme je milosti, ali i prigoda da život učinimo blagoslovljenim mjestom.“

Druženje i razgovor nastavili su se nakon predavanja uz zajedničko „blagovanje KRUHA I ČAJA“ koje su izdašno i s ljubavlju priredili župljani iz Miletine.

PROGRAM KROZ NAREDNE DANE:
Četvrtak, 14.3. 2019. Predvodi: Mons. Henryk Hoser.
Krunica u 17 sati; sveta misa u 18 sati.
Nakon mise program u Dvorani.

Petak, 15.3. 2019. Predvodi: fra Zvonko Benković.
Krunica u 17 sati; sveta misa u 18 sati.
Križni put u crkvi. 

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 23.5.2019.
23. Svibanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.