Župna crkva U Međugorju posvećena je sv. Jakovu apostolu, starijem.

Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda ljekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i tako prvi od apostola pošao u mučeničku smrt.
Kao i prošlih godina župljani će se proslavi svog zaštitnika koji se slavi 25. 7. 2019. od utorka, 16. 7. do srijede 24. 7. pripremati u molitvi krunice i večernjom svetom misom.

Krunicu u 18 sati će predmoliti župljani ovim redom:

- 16. 7. utorak – Miletina
- 17. 7. srijeda – Vionica
- 18. 7. četvrtak – Šurmanci
- 19. 7. petak – Bijakovići
- 20. 7. subota – Međugorje
- 21. 7. nedjelja – Majčino selo
- 22. 7. ponedjeljak – Frama
- 23. 7. utorak – Treći red
- 24. 7. srijeda – Marijine ruke

Podsjetimo se nekih detalja o našoj župi:
Župa Međugorje kanonski je utemeljena 1.svibnja 1892. godine dekretom mostarsko-duvanjskog biskupa fra Paškala Buconjića, i to odvajanjem od župe Gradnići. Župa obuhvaća sela Međugorje, Bijakovići, Vionica, Miletina i Šurmanci. Zaštitnik župe je sv. Jakov, apostol.

Kamen temeljac za župnu crkvu u župi Međugorje blagoslovio je biskup Buconjić na svetkovinu Uzašašća 1896.godine. Crkva je izgrađena u roku od godinu dana i bila je ponos ove župe. Nažalost, u kratkom vremenu su uočene pukotine i oštećenja koja su predstavljala opasnost za njezino korištenje, budući je izgrađena na nesigurnu i meku tlu Stara crkva, kako su je prozvali župljani, imala je jedan zvonik i u unutrašnjosti uređen glavni oltar sv. Jakova, te pokrajnji oltar sv. Ante. Uz mnoge popravke koje su učinjene, crkva je i dalje bila nesigurna za korištenje. Zato je odlučeno da će se graditi nova crkva. Stara crkva je opstala sve do dana kad su je vlasti općine Čitluk odlučile srušiti, dana14. studenog 1978. godine.
Nacrt za veličanstvenu međugorsku crkvu koju je sam nazvao „bazilikom“ besplatno je napravio poznati zagrebački arhitekt Stjepan Podhorsky. Međugorska crkva se sastoji od tri lađe. Prednji dio je bio predviđen s dva tornja u klesanom kamenu. “Nacrt je uzet prema starim hrvatskim bazilikama u modernom ruhu, u jednostavnijem ali ipak strogo crkvenom stilu.“Jako se jako puno polemiziralo oko dimenzija koje su predložene i oko potrebe dvaju zvonika. Skica koju je arhitekt ponudio 1931. godine predlagala je da dimenzije crkve budu dužine 30,10 i širine 15,30 metara. Zanimljiv je biskupov osvrt na dimenzije crkve:“Prema predloženom tlocrtu crkva je dosta prostrana. Tako i treba. Međugorje treba veću crkvu!“
Izgradnja nove župne crkve počela je 21.lipnja 1935. godine. U dva dana, dakle 21. i 22. lipnja, narod je uz veliko veselje iskopao sve crkvene temelje. Do početka II. Svjetskog rata izgradilo se 2,5 m visine zidova, te je zanimljiv podatak da je lađa crkve produžena s 20 na 28 metara. Zbog ratnih okolnosti radovi na izgradnji crkve su stali. Nakon rata ništa se nije radilo na crkvi sve do 60-tih godina. Po dolasku novog župnika fra Radovana Petrovića 1966. godine, nastavljaju se radovi na crkvi.

Gradnja nove crkve je od početka izazivala nesporazume među župljanima ali na radost sviju, njezin dovršetak ih je ujedinio, te donio novu slogu. Ljudi bi se javljali i nudili pomoć iz svih zaseoka. Tako se spominju i studenti, koji su, da bi dali primjer zajedništva, došli raditi na crkvi. Oni su izlili stupove na pročelju crkve koji su bili nazvani „studentski stupovi“. Da bi bili uz narod i pokazali koliko im je stalo, župnik fra Radovan Petrović i kapelan fra Vlado Kozina, bi cijeli dan radili s narodom. U listopadu 1968. godine, dovršeni su radovi na krovu.

Uslijedila je priprema za svečani blagoslov novoizgrađene crkve koju su župljani čekali 34 godine. Upriličen je 19.siječnja 1969.godine. Bilo je to veliko slavlje u župi o kojem je pisao i Glas Koncila. Župnik fra Radovan, zahvalio je svima koji su dali doprinos u novcu i u radu. Osim novca kojeg su darovali, urađeno je preko 2000 nadnica. Nakon blagoslova je ipak bilo još jako puno posla na dovršenju zvonika, te izradi vanjske i unutarnje fasade. Unutarnje uređenje crkve dovršeno je 1980.godine. Plan za unutarnje uređenje radio je umjetnik Ante Starčević i arhitekt fra Pio Nuić.

Nakon fra Radovana u Međugorje dolazi novi župnik fra Luka Sušac(1974-1980) koji je nastavio s unutarnjim uređenjem crkve. Podovi su popločani bračkim kamenom. Naručena je i oltarska ploča također od bračkog kamena teška 650 kilograma. Postavljen je tabernakul i krstionica i sve biva dovršeno 1978 god. Kip sv. Jakova i Gospin kip su preneseni iz stare crkve.

Još su nedostajale klupe, te u siječnju 1980. godine počinje prikupljanje novca za njih i već su bile gotove u srpnju 1980, a izradio ih je Ivan Čilić Križanov.

1981. godine, kada su počela Gospina ukazanja, život župe se potpuno promijenio. Gospa je, naime, osim njih šestero vidjelaca, odabrala i cijelu župu i hodočasnike za svoje svjedoke i suradnike. To se posebno očitovalo u poruci koju je dala rekavši: „Ja sam ovu župu na poseban način odabrala i želim je voditi.“ (1. 3. 1984.g.)

Crkva sv. Jakova danas je žarište i središte sakramentalnog i molitvenog života ne samo župljana već i hodočasnika.
Zbog novih potreba nastalih s dolaskom hodočasnika, od 1981. nadalje crkva i okoliš neprestano se uređuju. Vanjski oltar sagrađen 1989. i molitveni prostor oko njega (sa oko 5000 sjedećih mjesta) prostor je okupljanja u ljetnom razdoblju i za velike blagdane, kada se u Međugorju nađe i više desetina tisuća hodočasnika.

*Korišteni podaci iz monografije "Župa Međugorje", fr Robert Jolić

Osmrtnice ba