MOLITVA 26. DAN, 21. listopada 2018.

„POĐITE NA PRIČEST. IDITE NA PRIČEST S VJEROM... NIJE OTROV, NEGO LIJEK KOJI MOŽE IZLIJEČITI SVAKU BOLEST. SVJETLO JE MISLI; SNAGA U SLABOSTIMA, UTJEHA I UBLAŽENJE U SVIM MUKAMA; ZALOG JE BUDUĆE SLAVE.“ (sv. Leopold Bogdan Mandić)

Nakana:
Molimo za one koji su zaboravili svoj smisao života, da ga ponovno otkriju u Bogu i budu hrabri i odaberu život.

Sveto pismo:
„I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju, i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.“ (Ps 104, 27-30)

Razmatranje:
Sva živa bića na ovome svijetu, svjesno ili nesvjesno, tragaju za smislom života. Na žalost, mnogi zaborave na smisao kad se nađu u situaciji kada nešto nije planirano ili ne ide po planu. Upravo se u tim trenucima odlučuju na prekid tuđeg života, života koji nije njihov. Oni koji taj dar dobiju, oni kojima si otvorio svoju ruku da se nasite dobrom i podario im najveći i najdragocjeniji dar koji će ikad dobiti; taj isti dar, taj život, taj dijamant bacaju u blato.
Na početku si svi moramo postaviti pitanja: „Tko od nas nije želio postojati? Tko od nas nije želio biti rođen? Ima li veće pravo osoba koja ima tzv. pravo izbora od mene koji želim biti i postojati? Tko ima veću prednost, Bog koji je stvoritelj života, ja koji želim doći na svijet ili onaj kojemu je dano pravo da se postavi iznad života?“
Parafrazirajući prvi odlomak psalma možemo reći: „Da, Gospodine, svi smo mi, koji postojimo, željno iščekivali da nas nahraniš, da budemo dionici hrane nepropadljive, hrane za život vječni.“
Kada bi barem ljudi shvatili samo jednu stvar, da sve što živi ne nastaje samo od sebe nego dolazi u život dahom Svemogućega koji je sami život, koji životom jednog nedužnog bića obnavlja lice zemlje. Zemlje koja bi bez života bila pusta, prazna i bezlična, života koji je sol zemlje i svjetlo svijeta koje osvjetljava tamu. Možemo se samo zapitati kako je moguće da mi gasimo to svjetlo, da ga ne želimo, kako je moguće da Ti otvaraš svoju ruku, a mi skrećemo svoj pogled s nje?

Molitva:
Gospodine Bože, svi te željno čekamo da nas nahraniš hranom nepropadljivom i zato Te molimo da otvoriš svoju ruku. U Tvojim rukama su sva dobra koja nam daješ i zato Te molimo Gospodine da ta dobra i taj dar i darove koje nam daješ ne odbacujemo, već da ih primamo s radošću i veseljem.
Molimo Te Gospodine, da budeš prisutan u svakoj duši koja Tvoje darove želi odbaciti kako bi ih poveo pravim putem, putem života. Gospodine Bože, pošalji svoj dah i obnovi lice zemlje kako bi svaki novi život bio svjetlo na našem putu spasenja.
Po Kristu Gospodinu našem, amen!

Vera Vidović, članica organizacijskog tima 40 dana za život - Slavonski Brod