Za plodove zemlje, za kruh... za pune smočnice i hladnjače s namirnicama spremljenim za zimu. Neke moje susjede su zaista bile vrijedne pa su spremile različite vrste pekmeza, različite sokove, pa onda povrće, poluskuhane umake i sataraš od rajčica, paprika, luka... Krumpiri su u izbama, tikve se žute u poljima, a šipci crvene na granama... Raskošna paleta jesenskih boja lišća pod sunčanim zrakama izgleda kao zlatno more koje se ljeska. Bogato. Ponosno.
Prekrasni plodovi ljudskog znoja, rada, žrtve, života, molitve i Božjeg blagoslova! Ipak sve je to tako prolazno i nestalno. Netko ne gleda ovakvu jesensku raskoš zato što su mu polja pojele poplave, suša ili rat, kuću zameli uragani ili plimni valovi... Netko nema možda ni kapljicu vode jer je u bijegu od mača, ni koru kruha jer njegovu zemlju izrabljuju i zaražuju neki sebični stranci. Opet je to tako jer na prvom mjestu u srcu svima nama nije LJUBAV: „ljubav prema Nebeskom Ocu i prema bližnjemu svomu iznad svega ovozemaljskoga“ – kaže Gospa i nastavlja: „Draga moja djeco, zar ne raspoznajete znakove vremena? Zar ne raspoznajete da je sve ovo oko vas, sve što se dešava, jer ljubavi nema? Shvatite da je spas u istinskim vrijednostima. Prihvatite moć Nebeskog Oca, ljubite Ga i poštujte.“ (poruka Mirjani od 2. 10. 2014.)
E kako je teško prihvatiti da smo svi samo „sluge beskorisne“ i da je jedina istinska MOĆ, Božja moć i da smo svi mi dužni poštivati Ga. Boga kao osobu, a onda i svaku osobu jer je u njoj Bog. Danas je posebno teško imati „poštovanje prema nekome“ jer su mediji i politika napravili da više nema ni povjerenja, ni poštovanja prema nikome. Nitko više nije zakon i autoritet. Otkrije se svačiji prljavi veš. Pa čak ni vlastiti roditelji. Moderan odgoj sve dopušta i sve tolerira. Educiraju nas za „tolerantno društvo“! A s Bogom nije tako. On će tražiti da mu položimo račune. I onaj tko se nije naučio pokloniti se pred Njim, bit će izbačen u vječni oganj. Bog ne tolerira zlo, ni grijeh, ni sebičnost, ni smrt. On nam pokazuje da takav izbor vodi u propast. Ta propast nam se pokazuje u svakoj novoj nesreći, kataklizmi, uništenju i razaranju. To su plodovi ne ljubavi!
Nijedan put kao ovaj nisam Gospu doživjela tako majčinsku. Skoro sa pregačom i kuhačom u ruci. Mislim, ona ne govori u titulama, kraljevski i s visoka. Ona se izražava tako toplo i brižno i sva je u ulozi majke koja se obraća sad malo svome SINU, sad malo OCU... Sve ti prisni, obiteljski odnosi i nazivi... I među njima, mi, njena druga djeca koje poučava i kao da govori: „Pa pogledajte vašeg starijeg Brata, hodite njegovim stopama, i sigurno ćete uspjeti! Kao i svaka majka želim da budete čisti i uredni zato 'On će oživjeti vašu vjeru i očistiti vaša srca, jer moj Sin ljubi čista srca, a čista srca ljube moga Sina. Samo čista srca su ponizna i imaju čvrstu vjeru. Takva srca ja od vas tražim, djeco moja.'(poruka 2. 10. 2014.)“
Prošlih dana uslijed velike kiše, puno se izvora zamutilo i zagadilo. Ni mi kod kuće nismo mogli piti vodu iz slavine. I tek onda primijetiš koliko je to bogatstvo imati čistu vodu. Samo odvrnuti slavinu i ugasiti žeđ, oprati ruke, umiti lice... Kad znaš da voda ne valja, sve se iskomplicira. Te prokuhavaj, te kupi boce, pa brani djeci da piju iz česme, pa ti zaboraviš, pa novce potrošiš... pa znaš da je ona voda iz boce „mrtva“ i možda još štetnija jer je u plastici, na suncu... koliko dana stajala? I opet si žedan, i brzo si žedan i uvijek kao da se nisi dovoljno napio. Samo iskustvo „nečiste vode“ ti može pomoći da razumiješ bogatstvo „bistre vode“. I Gospa baš tom slikom BISTRE VODE oslikava svoga Sina. On je Izvor te bistre vode. On će nas napojiti po Gospinim rukama.
Iako to znamo, opet tražimo utažiti žeđ prljavom vodom ovoga svijeta. I zato smo bolesni, otrovani i zatrovani... čak toliko da smo zaboravili istinske vrijednosti, i mi i naši pastiri ponekad.
Ostaju nam na kraju tri stvari: ŽIVOT, MOLITVA i ŽRTVA. Njima svjedočimo, njima obraćamo i one nas na kraju vode k Izvoru. Gospa koja s Ocem i Sinom i Duhom živi u zajedništvu pokazuje nam svojim životom da je sve to nemoguće živjeti bez zajedništva srca, čistog i poniznog sa zajedništvom Srca čistih i poniznih. Ako nismo u tom zajedništvu, ako nam srce treba lijek i čišćenje - znamo koja je najbolja lječionica i čistionica duše: sveta ispovijed. Samo u zajedništvu s Isusom i Marijom moguće je proći ova tamna vremena koja nam se približavaju.
