"Ima ljudi koji nose teret teškog grijeha i ne mogu povjerovati da im Bog može oprostiti. Oni nose teret, za njih pretežak, pod njim su pognuti i bivaju pomalo psihički i fizički bolesni. No, ne mogu izreći svoj grijeh, ne mogu se dovoljno za njega pokajati, ne mogu poći na ispovijed, boje ga se izreći. Kako da skinu taj teret?

JA: Bože, mogu li te nešto pitati?

1. Blagoslovljeni koji razumiju moj spori korak i drhtavu ruku.

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio, ''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor. On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni; nisam vas vidio.''

Majka je upitana: "Od djece, koje najviše voliš?"

U crkvi se održava misa. Dvije tisuće osoba iznenađeno gleda u dva pristigla gosta.

Bile jednom dvije žabe koje su upale u posudu sa vrhnjem. Odmah su shvatile da tonu.

Bolesnik: Ja ne mogu više!

LJUBAV1. Duboko istražuje osobine karaktera, zajedničke vrijednosti i zajedničke interese

Jednom, negdje, jedna je Mama donijela je na svijet svog Malog princa.

Jednom zgodom upitao je svećenik petogodišnjeg dječaka: "Čuj Francek, ljubiš li ti našega Spasitelja?"

Julien Green u svom dnevniku donosi ovu zanimljivu zgodu: "Neki čovjek prema kojemu gajim osobitu naklonost veli mi, umro mu je sin od petnaest godina u jednom sudaru vozila.

Odgovor: Knjiga Otkrivenja oduvijek je pred tumača postavljala velik izazov.

Jedan je mladić prije svojih predavanja na fakultetu svakoga dana odlazio na Svetu misu Svi su mislili kako je to tek trenutna faza, ali nastavio je i kad je počeo raditi. Jednom je zakasnio na posao i pri dolasku šef ga upita:

Neki je Europljanin zalutao u pustinji Sahari. Izgladnio je i ožednio.

Zapalili ste me i gledate moje svjetlo, radujete se jasnoći i toplini koju darivam.

Dogodilo se to u Francuskoj 1962. Godine. U gradiću Stoltenu izgorjela je kuća Jeana Batista Leconta.

Mala Li, kineskinja u svibnju 1953 prvi je puta primila Sv. pričest, i tada je zamolila Isusa da joj uvijek daje svakodnevni kruh da njena duša ostane živjeti.

Sveti Ivan Bosko propovijedao je u Torinu u crkvi Blažene Djevice Marije. Najedanput zastaje i pita: “Tko od vas zna reći, tko je Marija?” Nastao je tajac.

Čovjek, star 92 godine, oniži, ponosnoga držanja, dobro obučen i uredno obrijan, počešljane kose, koji ustaje svako jutro u osam, seli se danas u starački dom.

Jedna od najvažnijih osobina po kojoj se razlikuju sretni i nesretni parovi je način na koji međusobno komuniciraju.

Ovo je priča o majci i sinu, te o nevjerovatno snazi riječi. Pogledajte film do kraja i probajte ne zaplakati.

Prošetala baka Julka do groblja da posjeti grob nedavno preminuloga muža uke, stavi struk ruže na grobnu ploču, zapali svijeću (znak uskrsne nade) i izreče molitvu Očenaša koja ih je cijeli život povezivala.

Umirući pacijent je uhvatio doktora za ruku s riječima: Tako se bojim smrti! Možete li mi reći, doktore, što me čeka nakon smrti? Kako izgleda na drugoj strani?

Dobio sam novi kaput, dizajnirao ga sam Bog, a dao mi ga Isus Krist. Sve što sam morao uraditi da bih ga dobio bilo je da vjerujem u Božjeg Jedinorođenca.

Pozvali su Isusovca p. Tranquillinija nekoj teško bolesnoj gospođi.

Na društvenim mrežama širi se predivna i posebna priča koja je već osvojila srca mnogih.

Davno je živio kralj, imao je 4 žene. (to nije bajka) Četvrtu ženu je najviše volio i obasipao dragocjenostima, častio najboljim poslasticama.

Jedan svećenik, vrijedan i požrtvovan, često je radio do kasno.

Pitali su jednoga svećenika: “Ima li smisla danas biti svećenik?”