Priča o Simoni i Mustafi – mješovitom braku kojeg je blagoslovio Ivan Pavao II.

Ljubav između Simone i Mustafe nadilazi sve religijske i kulturološke razlike. Ona je kršćanka, on musliman. Premda im je trebalo deset godina da se ožene, nerijetko zbog straha, ipak su se ohrabrili za mješoviti brak.

Trenutak koji će promijeniti njihove živote dogodio se krajem kolovoza 1992. godine. Susreli su se na letu iz Bejruta do Rima i od tada postali nerazdvojni.

Mustafa Hussein živio je i odrastao u libijskom Tripoliju, u otvorenoj muslimanskoj obitelji koja nije radikalno doživljavala vjerske razlike. S druge strane, Simonina obitelj na drugačiji je način promatrala muslimane, nerijetko s raznim predrasudama.

- Najbolnija je bila borba s mojom majkom, ona nas je razdvojila - kaže Simona.

Njen najveći strah bio je da ću napustiti kršćansku vjeru, moja uvjerenja pa čak i studij. No, kako kaže, razumjela je majčin strah jer je shvaćala da je on dio njene životne priče. Naime, Simonina majka u svom je mladenaštvu mnogo pretrpjela na osobnoj razini zbog razlika u kulturi.

- Bilo mi je neugodno kad sam prvi put dolazio u njenu kuću. Osjećao sam se kao da sam 'pod reflektorima'. Ali moja i Simonina snaga bila je ljubav – tvrdi Mustafa.

Simona je primijetila paradoksalnu stvar da je u pojedinim trenucima Mustafa bio 'veći kršćanin' od nje, što joj je davalo snagu i ohrabrenje da je on doista čovjek za nju. No, prisjeća se i trenutaka kad je ona trebala biti 'tu' za njega.

- Bili smo zaručeni kad je Mustafin ujac umro. Bila sam jedina kršćanka na sprovodu i nisam znala kako na pravi način pokazati sućut obitelji – prepričava Simona koja je u spontanom 'rješenju' izvadila krunicu i počela moliti.

Taj trenutak Mustafa i njena obitelj opisuju kao lijepu uspomenu.

- Simona mi je prenijela privrženost vjeri. Stalno mi je govorila kako je Bog ljubav i preko nje sam istražio temelje kršćanske vjere. Unatoč svemu, ja s njom idem na misu i osjećam njenu vjeru – tvrdi Mustafa koji je prepričao kako je čak pohađao Ignacijanske duhovne vježbe.

No, nije uvijek bilo 'bajno' ni savršeno. Oboje su prepričali situacije u kojima su se osjetili diskriminirano i odbačeno samo zato što su druge vjere ili su u braku s osobom druge vjere.

Nakon deset godina veze odlučili su sklopiti vjerski brak u crkvi, s pripadajućim obredom. Na trgu sv. Petra primili su blagoslov pape Ivana Pavla II. Danas žive sretan i blagoslovljen brak, dokazujući da ljubav doista može sve.

laudato.hr

Označeno u