Misu zadušnicu za pokojnoga generala Slobodana Praljka u župnoj crkvi na Kočerinu, gdje se okupilo mnoštvo vjernika, slavio je fra Mario Knezović, župnik.

Koncelebrirali su fra valimir Mandić i fra Ante Penava. Ističući kako smo od Crkve pozvani iskazivati ljudima duhovna i tjelesna djela milosrđa naglasio je poziv da za pokojne treba Boga moliti. Plakali smo, zašutjela je Hercegovina, Bosna je zanijemila, a utihnula je Hrvatska. Tim je riječima počeo svoju propovijed fra Mario.

Oslanjajući svoje razmišljanje na starozavjetnoga Siraha, koji kaže da se u vatri kuša zlato kao i odabranici Božji u peći užarenoj, naglasio je da peć užarena neće u plamen odnijeti veličinu ljudi i vrednota naroda koji živi u vjeri. Katolička crkva ne drži čin samoubojstva prihvatljivim, ali u kontekstu smrti Slobodana Praljka može je pokušati ljudski razumjeti ulazeći u misterij njegove odluke i poruke tog čina.

Fra Mario je osobito naglasio da ga smrt Praljkova pred kamerama svijeta podsjeća na ono što su ljudi ovih prostora prošli u prošlome ratu jer se ginulo pred kamerama svijeta i bešćutne politike i moćnika koji nisu ništa učinili da zaustave agresiju i uguše korijene zla. Praljak je umro pred istim tim kamerama pred kojima su mnogi skončavali kao u akcijskim filmovima. Govoreći o strukturama vlasti s obje strane granice poručio je da se zbog interesa Judinim poljupcima ne izdaju nacionalni interesi, da se ne prihvaća zbog probitka i moći laž umjesto istine. Svi se moramo zapitati zašto neki radije biraju smrt nego život u društvu koje je postalo sebično, korumpirano i koje ne zna cijeniti tuđu žrtvu i patnju?

Fra Mario je kazao da ne želimo prihvatiti političku Europu koja nema osjećaja za obespravljene i koja nameće perverzne zakone. Riječi ohrabrenja i utjehe treba pronaći u Kristu jer nam je kroz mnoge nevolje u Kraljevstvo Božje, naglasio je fra Mario. Zaključujući svoje riječi uputio je snažan krik i upit zašto su nam u društvu branitelji teret, a rušitelji Domovine i razni izdajnici privilegirani? Pozvao je da se svi, u znak kajanja i obraćenja, okupamo u biblijskome Siloamu i da progledamo u kakvome mraku živimo da bi mogli upaliti svjetlo mira, istine, ljubavi i pravde za sve žrtve iz kojeg god naroda one dolazile. fratar.net.

ines-grbic-kolumne.jpg

mrezalica-book-evangelizacija.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg