U drugoj nedjelji Petar, za vrijeme preobraženja, iskušava Isusa, tražeći da ostane izvan svijeta, visoko na brdu.
U trećoj nedjelji neka žena Samarijanka koja je žedna predstavlja čitavo čovječanstvo žedno spasenja. Obraća se…
U četvrtoj nedjelji čuli smo kako Isus vraća vid slijepcu koji je slika svih onih koji su i duhovno progledali.
Ove nedjelje Isus nam predstavlja svog prijatelja. Taj čovjek ima ime, vlastito ime, Lazar, što znači "Bog je pomogao".
Čitamo na početku ovog ulomka da je Lazar umro i da je pokopan, dok Isus govori da samo spava. Da, Lazar je u grobu povezan povojima i lica omotana ručnikom. On je bez života unutar zatvorenog groba na koji je navaljen kamen, sa zadahom mrtvaca.
Možda Lazar predstavlja sve nas? Možda je to ono što slijepac vidi u trenutku kada počinje gledati oko sebe u ovom svijetu? Nije li to ono što ćemo i mi vidjeti, ako dobro pogledamo oko sebe u svijetu u kojem živimo?
Čovječanstvo je kao taj čovjek Lazar - slabo, frustrirano, vezano, u raspadanju, slijepo, gluho, bez izlaza, mrtvo. U takvom stanju Isus nalazi svog siromašnog prijatelja Lazara, čovjeka kojega je toliko ljubio. Za tim svojim prijateljem Isus plače, a ljudi rekoše: "Gledajte, koliko ga je ljubio!"
Isus zapovijeda da odvale kamen s groba. Pokojnikova sestra misli da to ne bi trebalo učiniti, jer sve je gotovo. Takvo je naše ljudsko razmišljanje: mislimo da se ne može ništa učiniti, naričemo i plačemo nad ovim svijetom, kao nad mrtvacem i puštamo ga da bude mrtvac.
Isus se ne miri s time, on zapovijeda: "Lazare, hajde van!"
A to što čini s Lazarom, to želi učiniti s čitavim čovječanstvom, sa svima nama. Izađimo zato iz svojih grobova. Odbacimo sve čime su vezane naše ruke i noge, sve čime su zatvorene naše oči i uši i živimo povezani s njime.
Ovo čudo trebalo bi učvrstiti nadu u uskrsnuće kod njegovih učenika, jer Lazarov povratak u život tek je blijeda slika onoga što će se dogoditi u Kristu Isusu i sa svima nama. Svi ćemo jednoga dana uskrsnuti. Zato se isplati vjerovati, moliti, živjeti, svoje oči zaklopiti i uskrsnuti i vječno živjeti. Isus Krist je uskrsnuće i život.
"Da si bio ovdje... "Svaki put bi to mogao svatko od nas reći našavši se u sličnom položaju kao Lazarove sestre.
U nekoga položimo sve svoje nade upravo kad smo očekivali njegovu najveću pomoć, nije ga bilo. Kad je došao, bilo je prekasno. Činilo se tako i u događaju današnjega evanđelja. Isusov prijatelj, Lazar, teško je bolestan. Njegove su sestre uvjerene, Isus je jedini koji može pomoći. Poručuju da neizostavno dođe i spasi prijatelja. A Isus ima vremena. Kad je stigao, bilo je prekasno. Lazar je već četiri dana u grobu. Tijelo se već raspada.
Isus je znao zašto je došao "prekasno". Ne samo bolesni, nego mrtvi Lazar bio mu je prilika da objavi svoju vlast nad smrću. Razgovor s Martom zapravo je kateheza o njemu samom.
Marta je pritom prošla teški put od vjere u Isusa "čudotvorca", koji može ozdraviti bolesnoga, do prave vjere u Isusa "Sina Božjega, koji je izvor života.
Najprije Isus, na Martino očekivanje, odgovara, kako bi možda i sada mogao još nešto učiniti, da ga Bog uvijek uslišava, tješeći je da će njezin brat uskrsnuti...
Ali za Martu to nije nikakva novost. Vjeru u buduće uskrsnuće imala je ona kao i mnogi Židovi toga vremena.
"Znam", odgovara ona, "da će usksnuti u posljednji dan". Njezin pogled i nada upravljeni su na onaj daleki dan, kad će Bog mrtve pozvati na novi život. Isus je drugčije mislio. On je samo izazvao Martin odgovor, da bi dao svoj vlastiti i posve novi.
Sa razgovora o uskrsnuću mrtvih prelazi Isus na samoga sebe: Tko vjeruje u njega, ne treba čekati buduće uskrsnuće od mrtvih. On je sam uskrsnuće i život te svaki koji vjerom uza nj prione, postaje dionik toga života, kojega ni smrt ne razara. Isus je sam uskrsnuće i život. On je svojom ljubavlju Lazara dozvao u život.
Vjernik živi i onda kad je umro tjelesnom smrću kao Lazar. Gdje je Isus i gdje je čovjek, koji u nj vjeruje, vrijeme i smrtni čas nema više onoga značenja kojega inače ima. Upravo po Isusu na djelu je Bog - darivatelj života. On je gospodar smrti i života. U njemu i po njemu sam je život, prisutan među ljudima. On je vjernima ponuda koju mogu prihvatiti.
Za Isusa nije najvažnije kako Marta shvaća uskrsnuće, nego vjeruje li da je on, Isus usksnuće i žovot! Odnos prema Isusu određuje da li netko živi ili vjeruje. To je zapravo za čovjeka prijelaz od smrti u život, a ne tek buduće uskrsnuće.
"Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život" (Iv 5,24).
Jednom prije rekao je to Isus svojim slušateljima. Odluka o životu i smrti ovisi, dakle, o konkretnom susretu s Kristom.
Zato Isus Ijude ne poziva na neku daleku budućnost već ih poziva da se sada odluče. - To nikako ne isključuje tjelesnu smrt, neshvatljiva i tajna strana smrti, žalost rastanka ostaju. Ovdje se radi o pitanju života uopće. Riječ je ovdje o međusobnoj ovisnosti ovoga i budućeg života. Mi već sada imamo u sebi temelje onoga života koji će uvijek trajati?
Sigurno će život "poslije smrti" biti sasvim drukčiji, to si ni ne možemo predočiti. Ali će ipak biti isti (ne jednaki), jer je isti izvor iz kojega vjernik već sada živi.
Tko se posve osloni na Božja obećanja koja imamo po Sinu, njega će takva vjera spasiti, usprkos svim suprotnim providnostima, pa i usprkos najvećoj negaciji života, koja nam se pokazuje u smrti.
S Kristom smo u krštenju uskrsnuli na novi život i pozvani smo kako bi jednoga dana bili dionici onoga života koji Krist sada živi u slavi Očevoj. Isus je za nas izvor života kojega ni smrt ne može uništiti.
I danas stoje ljudi na grobovima svojih dragih. Mi također. Često bismo poželjeli da se tom prilikom pojavi Isus kao što je došao probuditi Lazara.
Pitanje koje je Isus uputio Lazarovoj sestri Marti postavlja i nama ovoga trenutka: „Vjeruješ li u uskrsnuće?“ Drugim riječima u život vječni?
Isus je Lazara ponovno oživio. Lazar će ponovno umrijeti. To je samo znak da smrt nije sve, ali još nije pravo uskrsnuće. Uskrsnuće, ono pravo – kako je Isus uskrsnuo – je uskrsnuće na novi život. Svi mi koji s Kristom umiremo, s Kristom i uskrsavamo. Zato je naše uskrsnuće u Kristu Isusu. To znači da se život mijenja, a ne oduzima. Na nebeski način čovjekov se život preobražava, prolazi kroz sjenu smrti u sasvim novi duhovni prostor, prostor božanske punine.
Današnji ulomak njegove riječi poziva nas, da kao Marta, vjerujemo ne u Isusa čudotvorca koji budi mrtve na zemaljski život, jer tim bismo smrt samo odgodili, nego u onog Isusa koji je za se rekao: "Ja sam uskrsnuće i život!"
On to nije bio samo onda, nego je i danas. Isus ne može doći prekasno i ne možemo mu prigovoriti: "Da si si bio ovdje.." On je uvijek ovdje! Danas nam upravo to poručuje!
Umrijeti ćemo - smrtni smo ljudi, živjet ćemo – život nam osigurava vječno živi uskrsnuli Bogočovjek: čeka nas s onu stranu smrti da s nama dijeli svoj život, svoju slavu, svoju sreću...
Isuse, božanski Spasitelju, vjerujemo da si Ti uskrsnuće i život već sada svima nama. Uskrisi i nas na novi život, kako bi Ti bili dostojni svjedoci.
Redovnice umiru pjevajući "Tebe Boga hvalimo!"
Francuski pisac Bernanos u svom "Razgovoru karmelićanki" opisuje jednu mladu djevojku iz Pariza koja je bolovala od straha od smrti. Pobjegla je u samostan da se spasi.
Onda je došla francuska revolucija. Sve redovnice su morale birati: ili napustiti samostan i redovništvo ili poći u smrt. Sve njezine susestre ostadoše vjerne redovništvu: radije su prihvatile smrt.
A ona pobjegla - od straha od smrti. Kad su ostale sestre osuđene na smrt giljotinom, pjevale su "Tebe Boga hvalimo" i penjale se na stratište, polagale glavu na panj i pjevajući umirale.
Prestrašena sestra je sve to gledala iz okupljenoga mnoštva.
Kako je bilo 19 osuđenih sestara, a "Tebe Boga hvalimo" ima 20 kitica, nastalo je čudno stanje. Pjesma je na početku bila glasna, ali kako je koja glava odsijecana, pjesma je postajala sve tiša. Na kraju je ostao samo jedan glas: posljednja sestra se popela na stratište da umre. U tom trenutku se iz mase javi glas i zapjeva posljednju kiticu.
Ona prestrašena sestra se vratila - da i ona umre. Izliječila ju je od straha smrt susestara, koje su umirale radosno pjevajući. I ona se preselila u vječnost...
Križni put
Pripravna molitva
U vjeri i ljubavi stojimo pred Tobom, Gospodine, kako bismo doživjeli Tvoj križni put. Radosno si prigrlio križ i na njemu umro za nas i tako Bogu dao zadovoljštinu za grijehe svijeta. Da nisi to učinio, bili bismo osuđeni na vječnu smrt.
Rekao si: "Ja sam jedini Put, jedina Istina i pravi Život!" (Iv 1, 6)
Ti si Put i pozivaš nas: Odlučite se i slijedite me! Ne bojte se, ja sam s vama!
Ti si Istina koja oslobađa i liječi, preporađa i spasava. Predajemo Ti se potpuno. Raspolaži našim životima, kako bismo se i mi jedni drugima darivali.
Ti si Život, a život je upoznati Oca i njegovu ljubav. To je zapravo život vječni za kojim čeznemo. Želimo Te slijediti na ovom križnom putu i darivati živote za braću i sestre. Udijeli nam milost oslobađati se grijeha i služiti Bogu čista srca.
Gospe, naša moćna zagovornica, prati nas kao nekoć Isusa!
Zahvalna molitva
Isuse, zahvaljujemo Ti na milosti što smo mogli razmatrati Tvoju muku i smrt. Sjedinjujemo svoje patnje s Tvojim patnjama, svoje križeve s Tvojim križem. Daj da i u smrti budemo sjedinjeni.
Hvala Ti što si nas svojim križem i smrću otkupio i spasio! Neka i nas ta milost s križa zahvati i preobrazi kako bismo se, zajedno s bližnjima, pridružili broju spašenih i otkupljenih. Isuse, odričemo se grijeha i zla, napasti i zloga!
Odričemo se svega što vodi u smrt. Želimo živjeti Tebi, svome Spasitelju i Otkupitelju!
Želimo živjeti životom koji ima smisla, koji vodi u život vječni. Tvoji smo, Gospodine, i Tvoji želimo ostati! Primi nas jednom sve u svoje kraljevstvo pravde, ljubavi i mira! Amen!
I. postaja: Isusa osuđuju na smrt
Isuse, iz ljubavi prema nama i našemu spasenju prihvatio si nepravednu osudu. Ti si potpuno nevin. Strpljivošću i ljubavlju svoju osudu i smrt pretvorio si u život. I danas su mnogi nevino osuđeni. I mi olako sudimo druge. Ti si rekao: "Ne sudite, pa nećete biti suđeni! Ne osuđivajte, pa nećete biti osuđeni! Opraštajte, pa će i vam biti oprošteno!" (Lk 6, 37)
Hvala Ti, što si došao spasiti, a ne osuditi. Hvala Ti, što si ljubav koja ljubi!
Oprosti nam što smo druge osuđivali! Pomozi nam prihvatiti Tvoju ljubav i živjeti je!
II. postaja: Isus prima na se križ
Isuse, Ti si sasvim svjesno i radosno prihvatio križ. I od tada križ postaje izvorom spasenja. On je znamen i jamstvo našega otkupljenja i spasenja.
Nema istrovremeno strašnijega i slađega znaka od znaka križa. Svi grijesi svijeta i naši grijesi skovali su ga i istesali. Isuse, Ti si ga prihvatio da za nas umreš na njemu. Tako si ga učinio žrtvenikom ljubavi koja oživljuje i preporađa, oslobađa, liječi i spasava... U križ je Zemlja ulila svu patnju i grijeh, a Nebo svu ljubav i milost.
Hvala Ti, božanski Spasitelju, što si za nas nosio križ! Pomozi nam shvatiti Tvoju otkupiteljsku ljubav, vrijednost križa i blago koje se u njemu krije.
III. postaja: Isus pada prvi put pod križem
Isus posrće i pada pod križem. Ne znamo, Isuse, jesi li pao zbog težine križa ili možda fizičke iscrpljenosti? Mislio si na nas koji tako često padamo. Želio si biti jedno s nama i pomoći nam. Bilo je teško kada su Te napustili učenici i prijatelji, vlastiti narod te bezrazložno optuživao i tražio najstrožu kaznu, bila je teška ljudska nezahvalnost.
Hvala Ti, božanski Spasitelju, što si ustao i nastavio dalje nositi križ. Molim Te, podigni nas kad god padnemo. Pomozi svima koji padoše, a ne znaju ustati...!
IV. postaja: Isus susreće svoju majku
Na križnom putu nalazi se i majka Marija. Suosjeća sa Sinom. Njeno srce je puno ljubavi i boli zbog Tebe Isuse ali u susretu s njom bilo Ti je barem malo lakše. Majka ostaje uvijek majka, bez obzira što njezino dijete može zadesiti u životu.
Hvala Ti što si i nama Mariju darovao za majku! Hvala Ti Gospe, Ti suosjećaš i s nama. Ti si Majka milosrđa, naša moćna zagovornica i pomoćnica, budi s nama i pomozi nam u teškoćama života. Neka Tvoju majčinsku ljubav osjete djeca bez majke.
V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
"Nitko nema jače ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje!" (15, 13). Ti Isuse, život svoj polažeš za sve ljude. I Šimun koji Ti je pomogao, shvatio je to. Rekao si: „Onaj koji daruje život, imat će ga. Onaj koji čuva život, propast će mu, izgubiti će ga!“ (Mt 16, 25). Imat ću samo ono što sam darovao. Imat ću samo one trenutke života koje sam proživio pomažući drugima, živeći za druge, živeći s onima koji trpe i koji me trebaju.
Hvala Ti za pomoć koju mi pružaš po ljudima koje susrećem. Ti im budi vječna nagrada!
VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Mlada, ponizna i pobožna žena Veronika suosjećala je s Tobom i iskazala Ti svoju ljubav davši Ti rubac kako bi obrisao svoje krvavo lice. I mi smo pozvani pomoći svima koji su u nevoljama, koji su potrebni naše ljubavi. Pomažući njima, pomažemo Tebi.
Molim Te, Isuse, za sve žene, majke, djevojke, sestre... Čuvaj ih i brani od svih napasti! Bez njih ne bi bilo svijeta i života. Blagoslovi ih i posveti. Neka budu čiste i svete poput Veronike. Neka bude što više onih koji će brisati suze s lica svojih bližnjih. Pomažući drugima, pokazujemo (živimo) ljubav prema Tebi!
VII. postaja: Isus pada drugi put pod križem
Isuse, s velikim naporom nosio si teški križ. Pao si. Ovaj drugi pad bio je teži i bolniji od prvoga. Tvoj umor i slabost porasli su, a još više je porasla tjeskoba tvoga srca. Naša nevjera, nezahvalnost i toliki grijesi: psovke, kletve, pijanstva, rastave, bludnosti prouzrokovali su ti veliku bol.
Smiluj se svim okorjelim grješnicima i onima koji su sada u stanju teškoga grijeha. Obrati ih i spasi. Mnogi mladi su izgubili vjeru, ideali su im srušeni i duše su im otrovane otrovom droge, alkohola i grijeha. Oslobodi ih od svih ovisnosti!
VIII. postaja: Isus tješi rasplakane jeruzalemske žene
Jeruzalemske žene su plakale gledajući kako Te nepravedno muče. Ponekad se i mi pitamo, zašto Bog dopušta patnju nevinih! Potaknuo si jeruzalemske žene na razmišljanje o svojim grijesima i propustima i plakanje nad njima i na molitvu za oproštenje.
Milosrdni Spasitelju Isuse, blagoslovi naše obitelji i dođi u naša srca i daruj nam dar suza kojima ćemo okajati sve grijehe, očistiti dušu i tako u Tebi naći mir, radost i sreću. Daruj nam snagu biti svakoga dana bolji i pravedniji!
IX. postaja: Isus pada treći put pod križem
Isuse, tvoj treći pad bio je najdublji i najbolniji. Nosio si križ i padao pod njim radi nas i našega spasenja. Bilo Ti je teško, ali nisi odustajao. Hvala Ti na tome! Kod ovoga pada mislio si najviše na one kojima će Tvoja muka biti uzaludna. Oprosti nam što lako odustajemo kada više puta u nečemu važnome ne uspijemo. Ne dopusti nam odustati od dobrih djela, pomaganja potrebnima, savjesnoga vršenja Božje volje. Pomozi nam pobijediti svaku napast i grijeh i odvažno Te slijediti. Hvala Ti, što si sve učinio kako bi bili spašeni.
X. postaja: Isusa svlače
Isuse, tvoji protivnici Te tako sramote i na Tebi se iživljavaju! Zašto to dopuštaš? Ljuti smo na njih i osuđujemo ih. A Ti nam odgovaraš: "Prijatelji moji, koliko puta ste ogovaranjem i lažima ponizili i osramotili svoga bližnjega. Zašto se sramite svoje vjere? Zašto sa strane šutke gledate dok se ime Božje psuje? Sramotite sebe i svoje kršćansko ime nepristojnim odijevanjem i ponašanjem, čitanjem nevaljalih knjiga i časopisa, gledanjem nepristojnih filmova i slika! Time se pridružujete onima koji su me svlačili i time mi povećavate patnje!"
Isuse, oslobodi nas od navezanosti na sve što je zemaljsko i prolazno. Svuci s nas sve što nam smeta potpuno Tebi pripadati i budi naš mir i spas!
XI. postaja: Isusa pribijaju na križ
Isuse, svi grijesi svijeta probadaju oštrim čavlima tvoje ruke i noge. Koje li strahote?! Pokajmo se iskreno i molimo za oproštenje! Odlučimo ubuduće više ne griješiti!
Kad god teško griješimo, ponovno probadamo tvoje ruke i noge. Daruj nam odvažnosti razapeti svoje tijelo s njegovim požudama i strastima. Privini nas čvrsto i zauvijek k sebi kako se ne bismo nikada odijelili od Tebe. Privuci nas posve k sebi i učvrsti u svojoj neizmjernoj ljubavi kako bi zauvijek bili Tvoji!
XII. postaja: Isus umire na križu
Božanski Spasitelju, viseći nekoliko sati na križu, molio si: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" (23, 34). U jednom trenutku vapio si: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mt 27, 46) Desnom razbojniku si i raj obećao, kad Te ponizno zamolio. Darovao si nam i svoju Majku prije nego si izgovorio riječi: "Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!" (Lk 23, 46)
Hvala Ti, Spasitelju, što si na križu umro za nas! Posvećujemo Ti se potpuno! Poput Tebe opraštamo svima i molimo za spasenje svih!
XIII. postaja: Isusa skidaju s križa
Umorno tijelo Tvoje, Gospodine, počiva na krilu Tvoje Majke. Dovršio si djelo spasenja i otkupljenja ljudskoga roda. Ispunio si sve što je Otac htio. Velika hvala, božanski Spasitelju!
Marijo, Majko Isusova i Majko naša, primi jednoga dana i nas u svoje majčinsko krilo i povedi nas u raj koji nam je zaslužio Tvoj Sin i naš Spasitelj!
XIV. postaja: Isusa polažu u grob i on uskrsava
Isuse, Tvoje tijelo položili su u grob. Grob Te nije mogao zadržati. Treći dan si slavno ustao iz groba. Ustao si na novi život. Uskrsnuo si! I mi i naši dragi pokojnici, uskrnut ćemo, jer si Ti svojim uskrsnućem pobijedio smrt i grijeh, tamu i zloga!
Molimo Te, pomozi nam, uvijek u srcu i u mislima imati nadu uskrsnuća iščekujući prelazak kada ćemo se naći u vječnoj radosti s Tobom! Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
