Sveta Matilda

Iako su još u naše doba žene političarke sasvim »rijetke biljke«, sv. Matilda dokazuje kako je i prije više od 1.000 godina u samim vrhovima vlasti znalo biti itekako djelatnih žena.

Još po nečem ta nam se svetica, rođena oko 895. u Engeru u Saskoj, čini prilično »ovo vremena«. Roditelji su je, naime, još kao malu djevojčicu povjerili »baka-servisu«, no njezina je baka – sretne li okolnosti – bila opatica jedne redovničke ustanove. Matilda se ondje naučila mnogim umijećima, ovladala i latinskim jezikom. Za lijepu i bistru djevojku čuo je i vojvodski sin Henrik koji ju je došao zaprositi. Vjenčali su se i silno zavoljeli. Matilda je svom mužu rodila petero djece, a uza nj ne samo daje postala vojvotkinja već i - kraljica, majka čitave Šaške! K tome, nije ona bila kraljica koja bi se samo »šepirila« po dvoru već je, kad bi njen muž ratovao, vješto upravljala cijelim kraljevstvom. I inače bila je svom mužu najzlatnija savjetnica, a zajednički su podigli brojne crkve i samostane.

Kad joj je muž umro, Matilda je silno patila tražeći utjehu u bliskosti s Bogom. Život ju je dodatno »udario« smrću sina – ljubimca Henrika, no sveta žena sve je strpljivo podnosila. Osim svojoj već odrasloj djeci, postala je i majka svih siromaha i hodočasnika kojima je pružala gostoprimstvo. Do te mjere da su joj čak i rođeni sinovi znali prigovoriti da malo pretjeruje u darežljivosti. I to je šutke trpjela, sve dok sinovi sami nisu shvatili koliko su prema njoj bili nepravedni.

Bez Matildina savjeta nije mogao ni novi vladar, njezin najstariji sin Oton. I on je, uvijek kad bi izbivao iz kraljevstva, najviše povjerenja imao u svoju majku, natprosječno inteligentnu, mudru i strpljivu ženu. Sveta Matilda umrla je 968. godine, a pokopati se dala uz svoga voljenog muža u zadužbini Quedlin-burg. Kao idealnu kršćansku vladaricu danas je osobito časte u njemačkim biskupijama Paderborn, Fulda i München.