Sveti Magnus

Sv. Magnus – čije ime dolazi od njemačkog "St Mang" (Der Grosse, Veliki), hrv. Veljko, Velimir i sl. – Rođen je oko 699. godine, vjerojatno je bio Retroroman.

Živio je kao benediktinac u St. Gallenu u Švicarskoj. Od 746. godine misionari najprije u istočnom Allganu (područje između južne Njemačke i Austrije), a potom na poziv augsburškoga biskupa Wikterpa u gornjem toku rijeke Lech. Na rijeci je sebi sagradio ćeliju i oko sebe je okupljao mladež. Od ćelije se razvio benediktinski samostan koji mu je pomogao graditi kralj Pipin Mali (714.- 768.). Umro je 6. rujna 772., a biskup Lauto ga je sahranio u Augsburgu.

Sv. Magnus je osobito štovan u Švapskoj, Bavarskoj, Tirolu i Švicarskoj, gdje su njemu u čast podignute mnoge crkve.