Želimo vam ispričati priču djevojčice Federike kojoj je predviđena nemoguća budućnost zbog teške genetske malformacije otkrivene još dok je bila u maminom trbuhu.

Tijekom morfološkog ultrazvuka napravljenog u petom mjesecu trudnoće, dvama roditeljima izrečena je teška rečenica. Njihova djevojčica imala je dvije teške malformacije u glavi: Ventrikulomegalija i ageneza corpusa callosuma (zadebljanog tijela).

Vijest je ostavila roditelje u šoku i ubrzo se radost iščekivanja pretvorila u težak mrak budući da su prognoze za život djevojčice bile slabe, a liječnici su savjetovali abortus kako bi se ublažile dodatne patnje. U najboljim prognozama ako dođe do rođenja, trebala bi se podvrgnuti delikatnoj i teškoj kirurškoj operaciji koja bi spasila život djevojčici, ali čak ako bi i uspjela, u najboljem slučaju živjela bi s teškim oštećenjem mozga i značajnim motoričkim, osjetilnim i kognitivnim teškoćama. Par se našao u konfliktu situacije, majka je racionalnija i pod utjecajem stalnih liječničkih upozorenja o abortusu, a s druge strane je muževa duboka vjera koji se kao katolik opirao abortusu. Tako su u velikoj nesigurnosti odlučili napraviti duhovno hodočašće zajedno s nekim svećenicima koji su im pomogli da shvate koliko je velik domet njihove misije te da je život Božji dar te nitko i ništa ne može uništiti ono što je Bog postavio i stvorio. U njihovim mislima odzvanjale su Isusove riječi: „tko želi doći iza mene neka negira sam sebe, uzme križ i slijedi me“.

Duhovni savjeti polučili su pozitivan efekt i par je odlučio prepustiti se Božjoj i Gospinoj volji koji su ih pratili za ruku na njihovom teškom putu. Tako se u njima učvrstila odluka da ne abortiraju i da se suoče s tom strahotom koja ih je čekala zajedno u vjeri i udruženi u molitvi.

Na teškom putu trudnoće supružnike su podržali, među ostalima, teta časna sestra koja je na hodočasništvu u Međugorju trljala bijelu maramu s likom Gospe po koljenu brončanog kipa Uskrslog Isusa smještenog iza crkve Svetog Jakova. Savjetovala je budućoj majci da je položi na trbuh ponuđenu kao dar moleći krunicu, a navečer je imala san u kojem je vidjela čovjeka i dijete kako hodaju zajedno držeći se za ruke, govoreći joj da se ne brine te da djevojčici neće biti ništa i da će se sve sistematizirati.

Majka ih je prepoznala kao Svetog Josipa i Isusa. Rutinske kontrole su nastavljene i odgovori su uvijek bili tragično isti kako se ništa nije promijenilo. U međuvremenu, paru su savjetovali da na porod odu u bolnicu San Giovanni Rotondo (Sveti Ivan Okrugli), u kuću utjehe i patnje koju je osnovao Sveti Otac Pio i koja je imala odličan neurokirurški odjel. Tek rođena, djevojčica je bila podvrgnuta nebrojenim kliničkim pregledima koji su utvrdili kako ageneza corpusa callosuma nije prouzrokovala oštećenje te su liječnici s velikim čuđenjem morali ustvrditi da je djevojčica zdrava.

Federika, unatoč svim katastrofalnim predviđanjima napravljenima na bazi njezinog zdravstvenog stanja, nastavlja rasti vedra i zdrava i sva ova negativna predviđanja u njoj nisu prouzročila ništa. Čudo se dogodilo i zbog toga je cijela obitelj otišla na hodočašće u Međugorje 2007. kako bi zahvalila Gospi na Njezinom moćnom posredovanju.

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 25.4.2019.
25. Travanj 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.