Majku nagovarali na pobačaj, a njezin sin danas je biskup

Postoje tisuće, milijuni ljudi koji danas ne bi bili živi da su njihovi roditelji poslušali liječnike i odlučili se na pobačaj zbog djetetovih mogućih fizičkih ili psihičkih oštećenja.

U mnogim slučajevima, pokazalo se suprotno i djeca su rođena zdrava.

Jedan od tih koji može zahvaliti na životu je biskup Andrew Cozzens iz nadbiskupije sv. Pavla u Minneapolisu. Sljedećeg tjedna u Sjedinjenim Državama održat će se veliki „Marš za život“, a on će predvoditi skupinu učenika iz benediktinskog koledža.

„Kad je moja majka bila oko 20 tjedana trudna sa mnom, pukao joj je vodenjak te je odmah otišla u bolnicu. Zajedno s mojim ocem cijelu noć su molili da ne izgube bebu. Sljedećeg jutra liječnik im je rekao da su testovi pokazali da beba ima brojna oštećenja te su preporučili preuranjeni porod, odnosno prekid trudnoće“, ispričao je biskup Cozzens u intervjuu za CatholicVote.

"Moja majka je to odlučno odbila, a liječnik joj je odgovorio da će dijete biti nakazno. 'Ne zanima me to što govorite', rekla je moja majka odlučna da zadrži dijete te je zatražila drugog liječnika. On je, pak, rekao da je beba zasad u redu i da bi moglo sve ispasti dobro ako trudnoću u potpunosti preleži“, rekao je biskup dodajući kako je roditelje ipak brinulo pitanje kako će platiti troškove dugotrajnog boravka u bolnici.

No, novi im je liječnik rekao da ne brinu i da se s njihovim prethodnim liječnikom okladio da će se dijete roditi zdravo i normalno. Ako tako bude, prvi će liječnik platiti troškove boravka u bolnici.

„Kad sam se rodio, drugi je liječnik pozvao onog prvog da dođe vidjeti 'malu nakazu' jer ja sam zapravo bio potpuno zdrava beba“, nasmijao se biskup Cozzens.

Kaže da ga je životni put već od djetinjstva vodio prema svećeničkom pozivu. Njegovi roditelji vjeruju da je sve bilo predodređeno još kad su se upoznali. Majka Judy pohađala je katolički koledž, a za Jacka se zaručila svega četiri tjedna nakon što su se upoznali. Jednog dana odveo ju je do kapelice na kampusu.

„Nakon molitve, zaprosio sam je u kapelici i odmah je pristala i dok sam joj stavljao prsten, zazvonila su zvona. Pogledao sam na sat i bilo je 6.23, nije bilo razloga da zvone u to vrijeme i to nam se činilo kao dobar znak. Možda nam se već tada navijestilo da ćemo imati sina svećenika“, ispričao je otac Jack prisjetivši se i kako je Andrew kao mali uvijek volio pomagati drugima govoreći da tako vježba za svoj budući poziv.

Označeno u