„Kirk Martin bio je vođa heavy metal benda. Na pozornici ljut, pun mržnje, opijen obožavanjem i prostotama publike.

Ovisan o drogi, seksu, nasilju, mržnji. Toliko je želio imati slavu, žene i moć da je zazvao vraga i ponudio mu dušu u zamjenu za sve to. Nedugo zatim sve mu je bilo nadohvat ruke. Ali susret sa tajanstvenim strancem promijenio je sve. Ono što je nekad želio prestalo je biti privlačno. Danas je krščanin koji putuje po zemlji sa svojom obitelji i dijeli sa drugima svoje čudo, te piše i izvodi pjesme slavljenja. Bog je okrenuo cijeli njegov život, na svoju slavu.“

Prvo gledanje ovog video izmamilo je suze na moje oči ali također i osmijeh na moje lice. Kako nas život može zgaziti ali Božja prisutnost je toliko preplavljujuća da svaka ružna uspomena nestaje kao vodom odnesena. Možda sam tako reagirala jer se na neki način poistovjećujem ali i suosjećam sa njim. Stihovi njegovih pjesama pozivali su ljude da vjeruju u same sebe i da gaze sve na putu do onoga što žele postići. To je najveća varka, pomisao da išta na ovom svijetu možemo sami, da ovisimo sami o sebi, da se sami na sebe možemo osloniti. To je zapravo poziv na buntovnost protiv svakog autoriteta i poticaj na uzdizanje samog sebe. I ja sam nekad mislila da ako ja nešto ne napravim, da nitko neće. Potreba da sve imam pod kontrolom donosila je napor i napetost u moj svakodnevni život. Išla sam iz jedne gluposti u drugu, to naravno nisam vidjela, i sama se sebi čudila kako imam sreće da mi se ništa loše nije dogodilo.

Danas mogu reći da me sam Bog čuvao od vlastite gluposti. Izvana sam nabacila osmijeh na lice i ljudi su se čudili kako sam uvijek sretna. No ponos mi nije dao da drugima pokažem što zapravo skrivam u sebi, rane koje su me razdirale iznutra, ali koje sam i sama potisnula i uvjerila se da je sve ok. Nisam mogla pomisliti da bi me netko mogao sažaljevati, mrzila sam to. Plesala sam kako je đavao svirao i ignorirala svaki instinkt koji me upozoravao na opasnost. Duboko u sebi voljela sam Boga ali Ga zapravo nisam poznavala. Slično je bilo i sa Kirkom.

Tajne su opasna stvar. Kada sram i strah prevladaju tajne mogu donijeti pravi razdor u život jedne osobe. Ne samo da je grozna stvar potisnuta u sjećanju, nego će ta ista stvar koja je potisnuta biti projicirana na neki način na druge ljude, prividno izgledajući kao sasvim drugačiji problem. Izvana će možda izgledati kao da je sve u najboljem redu, ali, hvala Bogu, On vidi naše srce, vidi kakva je situacija iznutra. Bog nas dotiče na razne načine. Ponekad mora stvarno doći i šokirati nas jer drugačije ne bismo povjerovali u Njega. Kirku je došao preko tajanstvenog stranca koji mu je rekao ono što bi samo njegov zlostavljač mogao znati. Otvorio je vrata njegove prošlosti i pomogao da se suoći sa korijenom većine svojih problema. Kako je to divno i oslobađajuće! Odjednom je nestala želja za drogom i svim onim ružnim stvarima koje su bile sastavni dio njegovog života.

Iako znam koliko je Božja ljubav velika i beskrajna uvijek se iznova zapanjim kad vidim što Bog čini za čovjeka. U ovom slučaju, iako je Kirk prodao svoju dušu vragu i mrzio Boga, Bog je ispružio svoju ruku pun ljubavi i čežnje za svojim stvorenjem. Nije bitno kakav je čovjek izvana, koliko dobar ili loš nam se činio, Bogu je svejedno, sve nas jednako voli, i želi da budemo dio Njegove obitelji. Bog ne mrzi čovjeka, mrzi njegov grijeh. Prekrasno je sa Bogom krenuti naprijed i ne osvrtati se na prošlost. Đavao bi najradije da nam život prođe u prisjećanju i razmišljanju što bi bilo kad bi bilo. Međutim Bog briše prošlost, i stvara novu budućnost, budućnost kakvu si sami ne bismo mogli u najljepšim snovima poželjeti. Tada se zaista proslavlja Bog, ne čovjek. Sreća ovog čovjeka bila je što se mogao suočiti sa svojom prošlošću i što su se osobe koje su ga zlostavljale pokajale. Nema svatko tu priliku ali svejedno sa Bogom se sve može prebroditi; Bog puni svaku našu prazninu, otire svaku suzu, liječi svaku ranu, bez obzira čuli mi

„Oprosti“ ili ne.
Izaija 61:3 govori što nam Bog daje: „…vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.“ Uzima sve ono što je ružno i pretvara to u nešto lijepo.

Isto tako Bog će obnoviti: „On će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja.“ (Izaija 61:4), i nadoknaditi sve što je đavao ukrao: „Dvostruka bijaše njihova sramota – rug i prezir bijahu im baština – zato će u zemlji svojoj baštinit dvostruko, njihova će biti radost vječita.“ (Izaija 61:7).
Osobno volim svjedočanstva. Ona su osobna, stvarna, ona dotiču dubine naše duše. Daju nadu, utjehu, grade vjeru. Pune snagom i slatkim iščekivanjem čuda u našim životima.

Radujem se jer znam da sve što je đavao krao moj cijeli život da će Bog barem dvostruko vratiti, i proslaviti se kroz moj život. Slava Bogu!

 

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 22.8.2019.
22. Kolovoz 2019.

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.