Kažem 'zaredom' jer kad odem tamo, kao da udahnem da bi mogla ponovo zadržati zrak pod vodom.
Odakle god da si teško će ti biti odvojiti se od rodnog kraja, ali odvojiti se od mog kraja je posebno teško.
Tamo ljudi cijelog svijeta žele ići, neki iz zahvalnosti neki iz ljubavi, a neki iz potrebe, ali svi, ama baš svi oni otvorenog srca vrate se bogatiji. Isto kao kad odeš u mame.
Ako bi kao metaforu uzela da je Međugorje kuća u kojoj Gospa stanuje, onda bih rekla da je Podbrdo - kuhinja, odnosno mjesto gdje ćeš mamu uvijek naći dok ti nešto fino sprema.
Župna crkva bi bila blagovaonica gdje smo svi zajedno za stolom i uživamo. Križevac bi bio tvoja soba u kojoj si odrastao, u kojoj se ogledavaš i preispituješ.
Ma čitavo to mjesto ti zrači sa sigurnošću, mirom..
Nije to bilo kakvo mjesto, to je mjesto koje ljudi iz cijelog svijeta zovu domom i kojega kao takvog doživljavaju iako fizički potječu iz potpuno drugog kraja svijeta. Tamo je zrak drugačiji, pogledi ljudi su drugačiji, konačno i tvoj pogled na ljude i život je drugačiji. Tamo smo svi napokon "svoji" i to kao jedno tijelo u Njemu(kao što pjesma kaže).
Pravi Međugorčani su Njeni sinovi i kćeri iako možda svi tu i ne stanuju, to su oni kojima je Međugorje dom. Bez njih Međugorje nije isto.
Tim Međugorčanima nije bitno što nosiš i što voziš, nije im bitno što radiš u životu, koliko zarađuješ niti im je bitno kolika ti je kuća. Njih zanima tvoj život samo pod prizmom toga kako ti živiš Njene poruke, odnosno evanđelje, kao svjedočanstvo i poticaj za njihov život i križ. Pomoći će ti već kako god tko zna i to ne kao prijatelj nego kao brat.
Ako si svećenik i osjećaš se odbačeno jer društvo u kojem živiš te "ne treba", i kod tebe su redovi za ispovjedi sve kraći (ako uopće postoje). Moraš znati da nisi sam! Potreban si crkvi i to najbolje možeš vidjeti u Međugorju. Pođi sa mnom doma i upoznaj moje ukućane, udahni.
Ako si majka i živiš bračnu čistoću jer znaš da je to jedini ispravan način življenja svetosti kao majka i supruga, a društvo oko tebe te gleda kao nekoga tko se bespotrebno umara ili još gore da su tvoja djeca njima teret! Nisi sama! Postoji mjesto gdje se nalaze oni koji su kao ti i koji te poštuju, razumiju i vide veličinu tvojih muka.
Ako si otac koji pokušava providjeti za svoju obitelj a daješ na to i desetinu jer znaš da i tebe Gospodin koristi kao instrument providnosti potrebnima. Znaš da će on preko toga blagosloviti tebe i tvoj rad, a društvo oko tebe želi da preispitaš odluke jer tvoj sin nema neke markirane tenisice. Trebaš znati da postoje ljudi koji će te podržati u tvojim odlukama i koji će te baš zbog njih poštovati.
Ako si posvećeni laik koji živi čistoću, a društvo ti se ismijava modom i nazovimo je kulturom, znaj da nisi sam.
Današnje društvo nas usamljuje, a svi znamo da je čovjek socijalno biće. Tu sam da vam kažem da je Međugorje mjesto gdje se okupljaju "naši".
Vidiš zato je teže ostavit moj dom jer sam ja odrasla u takvom ozračju, a sad kad nas ovo ludilo još više usamljuje i oduzima sve prividne sigurnosti, sad nam je sve ovo potrebnije nego ikad.
Zato, stanovnici Međugorja i Međugorčani pripremite se, jer čim ovo ludilo završi, eto nas brojniji i gladniji Međugorja nego ikad!
Autor: Maria Rosa Mužić, s mužem i djecom trenutno živi u Italiji, ali sanja svoje rodno Međugorje
medjugorje-info.com
