Papa: Posvećeni život nije preživljavanje, nego novi život

Papa Franjo je jučer predvodio misno slavlje u prigodi blagdana Gospodinova prikazanja (Svijećnice), kada se obilježava i Dan posvećenog života, te je podsjetio na značenje Gospodinova poziva

I mi smo pozvani prihvatiti Isusa koji nam dolazi u susret – rekao je papa Franjo jučer u propovijedi tijekom misnog slavlja u bazilici sv. Petra. Na blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnicu ujedno se obilježava i Dan posvećenog života te je jučerašnja propovijed Svetog Oca bila posvećena upravo redovnicima i redovnicama. Papa je naglasio da susret s Bogom nije povremen, nego svakodnevan, jer kada Isusa susrećemo kao Gospodara života, kao središte i živo srce svake stvari, tada On u nama oživljava.

S Isusom život postaje skladan, s Njim pronalazimo hrabrost da idemo naprijed i snagu da ostanemo postojani. Susret s Isusom je izvor; stoga je važno vratiti se počecima: ponovno krenuti prisjećajući se odlučujućih susreta s Njime, oživjeti prvu ljubav, možda napisati vlastitu povijest ljubavi s Kristom. To će učiniti dobro našem posvećenom životu; tako da to ne bude vrijeme koje prolazi, nego vrijeme susreta – kazao je papa Franjo.

Dvostruki poziv

Osvrnuvši se na jučerašnje evanđelje, Papa je istaknuo da dvoje mladih, Marija i Josip odlaze u jeruzalemski Hram ne pod prisilom ili radi izvanjskog ispunjavanja Zakona, nego kako bi učinili ono na što ih poziva Bog, a Šimun i Ana pak odgovaraju na poziv Duha Svetoga. Taj dvostruki poziv, Zakona i Duha, sve nas upućuje na dvostruku poslušnost: zakonu, u smislu onoga što unosi red u naš život; i Duhu, koji čini nove stvari u životu. Tako se rađa susret s Gospodinom: Duh otkriva Gospodina, ali da bi ga primio, potrebna je stalna postojanost. Čak i najveće karizme, bez uređenoga života, nemaju ploda. S druge strane, i najbolja pravila nisu dovoljna bez novosti Duha: zakon i Duh idu zajedno – kazao je Sveti Otac.

Vjernost u konkretnim stvarima

Put prema susretu s Isusom čine male stvari; svakodnevno polirani kamenčići koji oblikuju mozaik i koji zajedno pokazuju Božje iznenađenje – rekao je Sveti Otac te naglasio važnost vjernosti koju čine svakodnevna molitva, misa, ispovijed, istinska ljubav, Božja Riječ i blizina onima koji su najpotrebitiji, bilo duhovno bilo tjelesno. To su konkretne stvari, poput poslušnosti nadređenom i pravilima reda u posvećenom životu. Ako taj zakon s ljubavlju provodite u djelo, Duh Sveti dolazi i donosi Božje iznenađenje, kao u Hramu i u Kani Galilejskoj. Voda svakodnevnoga života tada se pretvara u vino novosti, a život koji dobiva granice zapravo postaje slobodniji – kazao je papa Franjo.

Susret koji vodi gledanju

Šimunove su oči ogledalo spasenja – rekao je Sveti Otac i dodao – Vidjevši Božju jednostavnost on rado prihvaća njegovu prisutnost i ne traži ništa drugo, ne traži i ne želi više, dosta mu je vidjeti Dijete i primiti ga u svoje naručje. To je vizija posvećenoga života, jednostavna i proročka, gdje se Gospodina gleda i drži u naručju, te nam ne treba ništa drugo, jer On je Život, nada i budućnost. Posvećeni je život proročka vizija u Crkvi; pogled koji vidi Boga prisutnoga u svijetu, čak i ako ga mnogi ne primjećuju. To je glas koji kaže: "Bog je dovoljan, ostalo prolazi"; hvala koja iz nas izvire unatoč svemu – rekao je papa Franjo.

Novost života

Posvećeni život se oživljava u spoznaji onoga što je doista važno, i to ga čini hvalom Bogu, radošću Božjega naroda i odrazom ljubavi. Posvećeni život tada cvate i postaje poziv svima protiv osrednjosti, protiv silazne putanje u duhovnom životu, protiv iskušenja da pristajemo na manje, protiv prilagodbe udobnom i svjetovnom životu, protiv jadikovanja, nezadovoljstva i plakanja nad sobom, protiv navike da se radi ono što se može i što se uvijek tako činilo – kazao je Papa te dodao da posvećeni život nije opstanak ni priprema za dobru smrt, nego današnje iskušenje pred padom zvanja. Unatoč malenom broju, treba imati na umu da se radi o novom životu. To je živi susret s Gospodinom u njegovom narodu, poziv na svakodnevnu vjernu poslušnost i na iznenađenja Duha. To je vizija Onoga kojega je potrebno prigrliti da bismo imali radost, odnosno Isusa.