Neke osnovne činjenice o Biskupskoj sinodi

Uoči Redovne sinode o obitelji koja započinje u nedjelju 4. listopada i traje do 25. listopada, prikladno je podsjetiti se nekih osnovnih činjenica o Biskupskoj sinodi i ulozi pape na tom skupu.

Biskupsku je sinodu ustanovio bl. Pavao VI. 15. rujna 1965. godine, motu proprijem Apostolica sollicitudo. Ove se godine obilježava njezina 50. obljetnica. Izraz „sinoda“ potječe od grčkih riječi συν, što znači sa, zajedno; teὁδός, što znači put, hod. Sinoda stoga znači hoditi zajedno, zajednički put. Biskupska se sinoda može definirati kao skupština predstavnika katoličkog episkopata koja ima savjetodavnu ulogu te pomaže papi u upravljanju općom Crkvom.

Prema kanonskom zakonu, uloga je Sinode promicati usku povezanost rimskog prvosvećenika i biskupa, kako bi oni svojim savjetom mogli pomoći papi u očuvanju i rastu vjere i ćudoređa; u obdržavanju i učvršćivanju duhovne stege te da bi proučavali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu. Biskupska sinoda nije isto što i Biskupski zbor (sabor) – odnosno tijelo svih biskupa u zajedništvu s papom – koje s njim na čelu – ima vrhovnu vlast.

Zadaća je Biskupske sinode da raspravlja o pitanjima koja se treba proučiti i iznošenje prijedloga i želja, ali ne da ih rješava, niti da o njima donosi odluke. Biskupska sinoda nema učiteljsku ili pravnu, već pastoralnu i savjetodavnu ulogu. Sinoda nije parlament čije odluke imaju izvršnu vrijednost, već izražava mišljenja i savjetuje papu, koji onda donosi odluke – u skladu ili ne s onim što je na sinodi rečeno.

Uloga rimskog prvosvećenika na Sinodi odražava njegov primat u upravljanju općom Crkvom. Papa Biskupsku sinodu saziva, potvrđuje izbor članova, određuje o čemu će se raspravljati, određuje red raspravljanja, predsjeda Sinodi osobno ili preko drugih te ju zaključuje, premješta, obustavlja i raspušta.

Dvije Sinode o obitelji – izvanrednu prošle godine i redovnu koja počinje – treba vidjeti kao jedinstveni hod podijeljen u dva razdoblja. Tome valja priključiti i Konzistorij koji je održan na temu obitelji u veljači 2014. godine. Papa je Franjo između dvije Biskupske sinode često govorio o obitelji, a među brojnim prigodama valja istaknuti njegov govor u Strasburgu prošle godine, niz kateheza o obitelji na općim audijencijama srijedom te apostolski pohod Kubi i Sjedinjenim Državama, uključivši sudjelovanje na Svjetskom susretu obitelji, u Philadelphiji.

Redovna sinoda o obitelji

Na Redovnoj sinodi o obitelji sudjelovat će 270 sinodskih otaca, 107 iz Europe, 64 iz Amerike, 54 iz Afrike, 36 iz Azije i 9 iz Oceanije. Bit će prisutna i 24 stručnjaka i 51 sudionik bez prava glasa te 14 „bratskih delegata“ iz drugih Crkvi i crkvenih zajednica.

Rad je Sinode podijeljen u tri faze, svaki od kojih odgovara jednom od dijelova pripremnog dokumenta (Instrumentum laboris): izazovi za obitelj, razlučivanje obiteljskog zvanja i poslanje obitelji danas. Na koncu predstavljanja svakoga od dijelova, sinodski će oci o njima raspravljati u manjim skupinama po oko 20 članova. Izvještaji tih jezičnih skupina bit će objavljeni. Predviđa se 13 takvih zasjedanja. Nepromijenjeno ostaje vrijeme slobodne rasprave u dvorani Sinode.

Polazeći od izvještaja manjih skupina, uz dodatke i intervente u Dvorani za vrijeme zajedničkih zasjedanja, vijeće s 10 članova koje je imenovao Papa, a kojim predsjeda kardinal Peter Erdö, sastavit će konačno izvješće ili Relato finalis. O njemu će biskupi, nakon što bude pročitan, glasati dio po dio 24. listopada te će biti predan Svetome Ocu, o kojem ovisi hoće li se objaviti ili ne.