Kao dobar domaćin, gospođa Petir se pobrinula da svi nazočni nakon izložbe uživaju u specijalitetima iz Stepinčevog Krašića, pa je nakon večere bilo neminovno da se u središtu Europskog parlamenta zapjeva i „Moja domovina“, „Lijepa li si“ i druge domoljubne pjesme uz pratnju glazbenih gostiju Alana Hržice, ovogodišnjeg dobitnika Porina za najbolji album duhovne glazbe, i grupe Emanuel.
Uz izložbu, i dan kasnije održanu konferenciju, u samome Parlamentu slavljena je i sveta misa koju je predvodio sisački biskup Vlado Košić, uz koncelebraciju ostalih prisutnih hrvatskih svećenika, uključujući pomoćnog biskupa zagrebačkog Ivana Šaška, te je tako upotpunjeno razmišljanje kako je Europski parlament uistinu zakratko postao svetište, a svi nazočni hodočasnici blaženom kardinalu, i to s punim pravom, jer je kardinal Stepinac na mjestu koje, barem formalno, predstavlja središnje mjesto borbe za ujedinjenu Europu uistinu kod kuće. Vrijednosti za koje se svojim životom zalagao, i za koje je na kraju i položio svoj život, jesu vrijednosti potpune predanosti u borbi za očuvanjem dostojanstva i dobrobiti svakog čovjeka, a na tim su vrijednostima položeni temelji ujedinjene Europe.
Na konferenciji uz Petir, Peterle, Esther Gitman, Batelja…
Na konferenciji održanoj u sklopu predstavljanja kardinala Stepinca, izlagali su brojni ugledni gosti koji su govorili o raznim aspektima Stepinčevog djelovanja pod ustaškim i komunističkim režimom. Uz Marijanu Petir koja je održala uvodnu riječ, govorili su: slovenski parlamentarac i bivši slovenski premijer Alojz Peterle, povjesničarka dr. Esther Gitman, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Stepinca, mons. Juraj Batelja, te dr. Jure Krišto i dr. Mario Kevo.
Mons. Juraj Batelja je u svome izlaganju naglasio Stepinčevu opredjeljenost za ujedinjenu Europu i blaženikovu nadu kako su početni sporazumi u tome smjeru iz 1950-ih „početak nove ujedinjene Europe, što toliko želim. Bogu hvala, da gledam barem njezine početke. To će jednog dana biti prva sila svijeta. Daj, Bože, da i naš jadni narod uđe tu, i tu nađe svoje rješenje.“, pa iako je duhovna ujedinjenost Europe koju je Stepinac smatrao temeljem za bilo koji drugi oblik jedinstva dobrim dijelom napuštena, baš zbog toga je predstavljanje Stepinca u Europskom parlamentu poziv Europi da se vrati onim vrijednostima koje jedine mogu osigurati njezino zajedništvo.
Njemci su posprdno nazivali NDH – Judenfreund!
Ono u čemu se Stepinac značajno razlikovao od svih današnjih boraca za zajedništvo je što nije ostao na razini apstrakcije, nego je za tu borbu često riskirao i vlastiti život zalažući se za ugrožene u svim režimima, o čemu je na konferenciji govorila povjesničarka židovskog podrijetla dr. Esther Gitman, koja, kako sama kaže, o ovoj temi može govoriti otvoreno i bez pritisaka koji se stalno nameću onima koji govore o Stepincu u Hrvatskoj. Gitman je ustvrdila kako se „Stepinac može smatrati jednim od vodećih europskih vizionara i vođa poput Konarda Adenauera, Jeana Moneta, Winston Churchilla..“, koji se nije slomio ni pod jednim režimom, ali svjestan da kao Nadbiskup „ima obavezu surađivati s režimom koji je na vlasti zbog dobra naroda, te kako bi izbjegao anarhiju.“ Ova su njegova nastojanja urodila time da su ga Nijemci za vrijeme NDH pogrdno nazivali „Judenfreund“, dok ga je komunistički režim osudio zbog suradnje s ustašama.
Spasio 27 215 pravoslavne djece …
Koliko je Stepinac u svojoj borbi za spašavanjem nevinih života bio učinkovit govorio je Mario Kevo, docent na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koji je naglasio kako je Stepinčevim zalaganjem spašeno 27 215 srpske djece u ratom ugroženim krajevima, uz još velik broj žena i muškaraca. Apsurdno je da se Stepinca upravo zbog ovog rada na spašavanju nedužnih ljudi optužuje za prisilno pokatoličavanje, a kako je kardinal uistinu djelovao najbolje svjedoče njegove riječi upućene svećenicima u ratnom razdoblju: „Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje.“
Zajednički stav svih prisutnih bio je da se u Europskome parlamentu ovih dana čula prava istina o blaženom kardinalu Stepincu, a u nju su se mogli uvjeriti i svi parlametarci iz različitih zemalja koji su prisustvovali na konferenciji, pogledali izložbu ili porazgovarali s iskusnim poznavateljima Stepinčevog lika. Prisutnost blaženog Stepinca u parlamentu svjedoči da je vrijeme dalo za pravo čovjeku koji je u turobnim vremenima govorio riječi koje su danas u srcu Europe izvješene kraj njegovog imena. Riječi su to koje su bile ispred njegovog vremena jer su bile iznad svakog vremena: „Katolička crkva ne poznaje rase koje gospoduju i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac.“
‘Prorok bez časti samo u svom kraju…’
Pa ipak, iako je Stepinac ličnost s kojem se s pravom trebamo dičiti, nažalost i za Stepinca vrijede riječi da je prorok bez časti samo u svome kraju, pa tako sa žaljenjem treba ustvrditi da EU parlamentarci iz redova SDP-a, HNS-a, IDS-a i nezavisni Davor Škrlec nisu bili nazočni na ovom za cijelu Hrvatsku velikome događaju. Ne znamo koji su bili njihovi razlozi, ali ako je riječ o tome da im je sporan lik sveca koji je spasio više od 27 tisuća djece, možemo se zapitati što onda nije sporno. Razlog je to više da, iako Stepinac ni po čemu nije kontroverzan, uzevši u obzir Hrvatske okolnosti, osim na odlično organiziranom cijelom događanju, Marijani Petir treba svakako čestitati i na hrabrosti da se založi za istinu o Stepincu.
Na kraju, možemo zaključiti kako će za sve buduće generacije Stepinac ostati kao svijetli lik i putokaz za cijelu Europu. Njegov ubojica Tito možda može na našu sramotu imati trg u Zagrebu, ali ne može imati izložbu i konferenciju u središtu Europskog parlamenta kao Stepinac. Europska je povijest već rekla svoj sud, a jedina šansa za tu Europu da učini svijetlom svoju budućnost jest povratak njezinim izvornim vrijednostima za koje je živio i umro kardinal Stepinac.
