,,U svakom slučaju spontanog pobačaja, bez obzira u kojemu stadiju trudnoće, plod treba krstiti: apsolutno ako je sigurno živ, uvjetno ako je životnost upitna.“
Fra Vjeko je spavao na slamarici jer je zavolio svoje ‘gâre’ U Ruandi su djelovale služavke Malog Isusa: s. Krucifiksa Ivelić, s. Andreja Bulut, s. Marija Banić i s. Beatrix Marić
Ovaj kratki rad koji se kani baviti etičkim problemima pri presađivanju različitih dijelova ljudskog tijela referirat će se na članak Valentina Pozaića koji je objavljen u časopisu Obnovljeni život iz 1989. godine.[1] Iako je članak napisan prije dvadeset i šest godina, temeljna načela u njemu iznesena vrijede i danas unatoč velikom napretku medicine na području transplantacije organa. Medicina se mijenja, ali etičke se norme ne bi trebale mijenjati.
Svetac, mistik i pustinjak iz Libanona, iz čijeg groba je izbijalo svjetlo, a nakon ekshumacije iz njegova tijela je tekla neobična tekućina slična znoju i krvi zbog čega su mu mijenjali habit dva puta tjedno.
Juro Radman rođen je 22. travnja 1925. u Svilaju kod Odžaka, kao najstarije od desetero djece svojih roditelja. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom i započeo novicijat kao franjevački kandidat Bosne Srebrene.
Fra Vjeko je pripadao mučeničkoj generaciji franjevaca Fra Vjeko Ćurić na dan oblačenja u Visokom u društvu časnih sestara koje su tamo radile kao kuharice
Prošla su tek tri dana od obilježavanja 20. godišnjice fra Vjekina ubojstva, a Marijan Milanović, koji je mislima već negdje u Africi, šalje mi poruku sljedećeg sadržaja: „Ne znam jesi li čuo, ali jučer je umrla Vjekina mama, ja sam saznao prije 20-ak minuta pa ti javljam...“
Statistički godišnjak Katoličke Crkve pokazuje da je broj katolika porastao na 1,4 milijarde. Također, više je i biskupa i trajnih đakona, ali je broj redovnika i bogoslova u opadanju, dok je svećenika približno isto.
