Božićni dijalozi: Velika ispovid

- Ajmo, žene, na miru se ispripovidat. Sutra je ispovid, Božić će, valja se malo popravit...

- Ljudi velu da samo tračamo i zlo smišljamo cilom svitu.

- Ma, ja, našli se riet, a oni samo kladijonice i gostijonice. A kad gleđu, milije im tuđe ženskinje od svoga.

- Ti nas to na Uskrs posjećaš kad su tvoga čojeka našli s konobaricom.

- Uvatili ga na djelu. Na nedjelu, jer muškinje na djelu još niko uvatijo nije. U radu i poštenju, mislim.

- Nemoj o ljudma. Imamo i drugi pričija...

- Samo još vo, priboljela sam ja to zlo od svog čojeka. Al, evo, Mata Ive Čure, vidijo je njeki dan Maru u tuđem autu zagrljenu s njakim šoferom. Neće da rekne s kim.

- Pola je tajne reko, a sad je ko biva, kulturan. Il nješta kaži, il ne nasicaj...

- Ma ako ćemo pravo riet, Mara je najbolja u selu. Svit izuvida i rastavlja je od čojeka. Ja bi rekla da je ona na svom mistu, čestita i prava žena.

- Pa pusti je da se s tvojim provoža, pa š vijet. Ti nješto misliš kako je cili svit čestit.

- Ma ja, svit njekad brez razloga njekog kudi, a njekog u nebesa diže.

- Di je dima, ima i vatre. Žene, valja sutra prid paroke.

- Prid Boga. Ja govorim Bogu, a ne paroku...

- Ma jà, svetica prava. Izravno š Bogom rijet, i za no u vašoj obitelji. Misliš da je svit zaboravio škandal oko tvoje ćeri. E, pa nije.

- De, dobro je. Samo se nješto ujedamo ko ose pred kišu.

Ima l' nješta čestito? More li u našu priču stat Advent i Božić?

- Ma, more. Kaki god da je svako od nas, o Božiću se minja i sebe pripoznat ne more od lipi misli i nječeg u srcu prostranog i svetog.

- Lipo li si to rekla. Božić je na pragu. Bog se vraća među nas i opominje kaki moramo bit...

- Samo da padne snig i zaledi se va naša ravnica, pa da se može pješke na polnoćku ko njekad.

- Kaže i moj svekar. Snig do kolina, prolazu saonice, idu pješke, svit sretan i zadovoljan, a ne ko danas, samo se za parama trči...

- Ma, novo vrime, al čojek je uvik čojek. I dobar i loš, i pas i čojek. Al opet, ujedno osjetljiv, s dušom, zna se pokajat za svoje grije...

- Znači, dok Božić ne prođe, nea kave, sastanaka i naši pričija…

- Potlje će nam trać bit slađi...

- Dosta je, žene! Mislimo na Božić i položajstvo...

- A naše bi priče mogle bit malo drukče... To nas blagdani uči...

Piše: Mira Šubašić

Označeno u