Na dan rođenja utemeljiteljice sestara Kćeri Srca Isusova, Marije Deluil - Martiny (Marije od Isusa) donosimo kratki talijanski dokumentarni film koji je nedavno preveden i na hrvatski jezik, a opisuje život ovih "bijelih redovnica" u samostanu na talijanskom otoku Lidu kraj Venecije.

Inače, klauzurne sestre „Kćeri Srca Isusova“ samostan imaju i u Hrvatskoj. U Hrvatsku ih je pozvao tijekom Drugog svjetskog rata blaženi kardinal Alojzije Stepinac. No, njihov dolazak u Hrvatsku se ostvario tek prije desetak godina. piše Hrvatska katolička mreža.

Klauzurni samostan Kćeri Srca Isusova nalazi se u župi Lasinja.

Maria Deluil – Martiny (Marija od Isusa) rodila se u Marseilleu (Francuska) 28. svibnja 1841. godine. Bila je odgajana od oca Paula i majke Anaide de Solliers koji su bili kršćanskog svjetonazora. Sestra njezine majke bila je Anne – Madeleine Remuzat, redovnica. U takvom ozračju izgledalo je da je to dijete određeno da postane jedna od najvjernijih službenica Srca Isusova, piše mrežna stranica Hrvatske redovničke konferencije.

Dokaz ranog dozrijevanja dala je već u ranim godinama života, po svojoj pobožnosti, po svojoj energiji, velikoj kvaliteti duha i srca. U 17.-toj godini, nakon duhovnih vježbi, zapisuje u svoj dnevnik: “Da, moj Bože, ja vjerujem, ja vjerujem! Daj da trpim, ali da se spasim”.

Odlazi u Ars da bi se posavjetovala sa svetim Ivanom Arškim o svom pozivu. U 23. -oj godini postaje gorljiva pobornica i širiteljica Počasne straže Presvetoga Srca Isusova. U studenom 1868. godine, prvoga četvrtka u mjesecu, neopozivo se posvećuje Bogu i svoj čin posvete potpisuje kao: Marija od Isusa -Kći Srca Isusova.

27. veljače 1868., po savjetu svoga duhovnika, oca Calagea DI, stvara plan budućega Djela. U mjesecu rujnu 1872. god. odlazi u Belgiju da bi se susrela sa kardinalom Dechampsom koji želi i podupire Djelo zadovoljštine. “Upravo sam vidio Tereziju Avilsku našega stoljeća”, kaže nakon toga prvoga susreta.

20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, osnovana je Kongregacija Kćeri Srca Isusova u Berchemu, u Anversu, i započinje službu klanjanja Presvetom. 22. kolovoza 1878., majka Marija od Isusa polaže vječne zavjete: “Darovala sam sve, ostaje mi samo On …”.

24. lipnja 1879. osnivateljica otvara u La Servianne, u obiteljskoj kući blizu Marseillea, treći samostan svoje kongregacije. Ondje 27. veljače 1884. pada pogođena hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. “Opraštam mu … za Djelo”, njezine su posljednje riječi. Njezina je žrtva oplodila mladu kongregaciju koja se, očito štićena Providnošću, raširila u različite europske zemlje. 22. listopada 1989. papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Mariju od Isusa blaženom. Prilikom pregleda njezinih posmrtnih ostataka ustanovljeno je da je njezino tijelo “očuvano”. Časni posmrtni ostaci Blažene Marije od Isusa počivaju u staklenu lijesu, u bazilici Srca Isusova u Berchemu u Belgiji.

Život bijelih redovnica sa škapularom obilježenim s dva srca odvija se u samostanu gdje se izmjenjuje molitva i rad. Molitva je rad, a rad je molitva. Zajednica prakticira liturgijsku i osobnu molitvu, klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, povezana je cijelom Crkvom u prisutnosti Gospodinovoj. U ime Crkve i za Crkvu ona prinosi Bogu svoju žrtvu hvale. Svojim molitvama žele obuhvatiti cijelo čovječanstvo, za njega mole Božje milosrđe.

I baš kao što je za vrijeme života bl. Majka Marija od Isusa govorila: “Hostija je postala neophodna za moj život i nikada se od nje ne bih željela odvojiti”, tako danas žive i njezine sestre. Pogledajte kratki talijanski dokumentarni film koji je nedavno preveden i na hrvatski jezik.

loading...
Osmrtnice ba