Gospina poruka za listopad 2008. zatekla me je u Italiji, u blizini Barija, gdje se okupilo veliko mnoštvo vjernika na cjelodnevnoj molitvi. Bila je koncept mog naviještanja i tijeka dnevnog programa koji je započeo u osam sati ujutro, a završio u devet sati uvečer.
Halloween se danas ubraja među najpopularnije i najkomercijaliziranije poganske praznike globalnih razmjera, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, nego i na starom kontinentu, pače i po cijelom svijetu.
„Zagledani u Alojzija Stepinca koji je, oplemenjen mukom Isusovom, hrabro proživljavao kalvarijske dane Katoličke crkve u hrvatskom narodu sredinom 20. stoljeća, nadam se da će svaki vjernik naći nadahnuće za optimizam utemeljen na Božjoj pobjedi. Jer Blaženik je uvijek bio svjestan kako sve prolazi, a Bog ostaje“, piše dr. Juraj Batelja i sabire nadahnjujuće Alojzijeve misli.
Po ovome pisanju neka svaki čitatelj doživi predivnu ljubav naše majke Marije. Mnogi zaboravljaju na Mariju, mnogi joj zatvaraju svoja srca, mnogi joj kažu: 'Ne!'... Ali zašto?
Prilikom pričesti navikao sam da hostiju primim u ruke, pa je onda sam prinesem ustima. Je li to ispravno? Ako nije, zašto nije? I kako je ispravno? (Čitatelj N. P.)Nakon podužeg vremena, nedavno sam bio na misi u zagrebačkim Remetama. Ugodno sam se osjećao kada je svećenik pričešćivao misare »potpuno«. On je svoje hostije dijelom umakao u kalež s vinom i onda pričešćivao izravno na usta vjernika. Pitam se: Zašto se vjernici ne bi pričešćivali »potpuno«, kako je na Posljednjoj večeri Isus pričestio svoje učenike, i tijelom i krvi svojom, na uspomenu njegove muke, povezanosti i jedinstva s Kristom. Dobro bi bilo da i ostali svećenici počnu pričešćivati na »remetski« način. Vjernik, Zagreb
