‘Svaki put kad u svojoj samostanskoj ćeliji vidim ovu fotografiju Padra Pija, sjetim se što činim kada prikazujem Svetu Misu!’

„Iskreno govoreći, dok sam odrastao, nisam nimalo razumio ljepotu i veličanstvenost Svete Mise jer nas se u to vrijeme to nije učilo“, kaže otac Bill Casey, poznati propovjednik i govornik na televiziji EWTN.

Na neki način osjećam da sam svih tih godina, zajedno s milijunom katolika, bio prevaren. Bili smo lišeni najljepše, uzvišene istine naše vjere.

„Ne mogu se sjetiti da sam ikada čuo nešto od tadašnjeg Pape što bi mi pomoglo da razumijem što je bit Mise i koga primamo u svetoj pričesti. Na neki način osjećam da sam svih tih godina, zajedno s milijunom katolika, bio prevaren. Bili smo lišeni najljepše, uzvišene istine naše vjere.

Bio sam jedno od one djece koje ide na Misu samo zato jer ih roditelji tjeraju. Nisam razumio Misu, ali kada sam saznao o čemu se u njoj radi – pogledajte me danas – svećenik sam!

Ono što većina ljudi danas najviše pamti o Padru Piju je nezaboravan način na koji je slavio Svetu Misu.

Ono što većina ljudi danas najviše pamti o Padru Piju, ono što je imalo najduži i najdublji utjecaj na njih i što je dotaklo njihova srca više od bilo čega drugog, nezaboravan je način na koji je slavio Svetu Misu. Hodočasnici koji su vidjeli Padra Pija, nikada nisu mogli zaboraviti s kakvim je poštovanjem, pobožnošću, usredotočenost, strast, intenzivnost koje su vidjeli u njegovim očima. Kada ste vidjeli Padra Pija kako podiže svetu hostiju pod Misom, znali ste i razumjeli da vidite najveću, najsnažniju, najbolju, najsvetiju stvar koja se događa na svijetu.

U mojoj ćeliji u samostanu (tako se nazivaju sobe u samostanu) nalazi se velika fotografija u boji svetog Padra Pija kako podiže kalež na Misi…

U mojoj ćeliji u samostanu (tako se nazivaju sobe u samostanu) nalazi se velika fotografija u boji svetog Padra Pija kako podiže kalež na Misi. Svaki put kad vidim tu fotografiju, ona me podsjeti na ono što činim kada stojim na mjestu Krista na oltaru i prikazujem svetu žrtvu Svete Mise. Padre Pio je rekao da bi „bilo lakše da svijet postoji bez sunca nego bez Mise“.

Sveti Ivan Zlatousti izvrsno kaže: „Važno je razumjeti da kada vidiš svećenika na oltaru kako prikazuje Svetu Misu, tada vidiš ruku Krista nevidljivo produženu“.

…o duhovnim plodovima do kojih dolazi kod pojedinaca koji u Misi sudjeluju pobožno i s poštovanjem, koji sa srcem i dušom primaju svetu pričest. Da bismo to napravili učinkovito, potrebno je puno pripreme

Možemo govoriti i o osobnim učincima Mise, o duhovnim plodovima do kojih dolazi kod pojedinaca koji u Misi sudjeluju pobožno i s poštovanjem, koji sa srcem i dušom primaju svetu pričest. Da bismo to napravili učinkovito, mislim da je potrebno puno pripreme.

Jedan od velikih problema koje imamo je taj da, prije no što Misa počne, u puno župa vidimo da ljudi pričaju, šale se, smiju se, kao da naš Gospodin uopće nije ondje u Svetohraništu.

Mnoge su milosti izgubljene ako ljudi nemaju molitvenu pripravu prije nego što Misa počne. Isto vrijedi za zahvalu

Gubitak vjere u stvarnu prisutnost očito se manifestira u činjenici da se toliko vjernika uopće ne trudi kleknuti kada uđu u crkvu. To je tragedija jer taj tren bi se svaki vjernik trebao pripremati da bi mogao učinkovito, plodonosno primiti svetu pričest. Mnoge su milosti izgubljene ako ljudi nemaju molitvenu, razmišljajnu pripravu (razmatranje) prije nego što Misa počne. Isto vrijedi za zahvalu. Sveti Alfons Liguori je govorio da je velik izvor gubitka milosti za puno ljudi to što primjereno ne zahvale kada Misa završi, nakon što su primili svetu pričest.

Sveti Pavao u 1. Korinćanima, u 11. poglavlju, kaže da se osoba mora ispitati pa da tada jede od Kruha i pije iz Čaše. A onaj tko jede i pije, a da ne prepoznaje, razlikuje Tijelo, taj sebi jede i pije sud. Dakle, trebamo ispitati svoje savjesti da budemo sigurni da ne primamo našeg Gospodina u stanju smrtnog grijeha, kako ne bismo počinili svetogrdnu pričest. Ovo je nešto što se jako rijetko poučava u današnjoj javnosti.

„Jedna pravedna duša može zadobiti oproštenje za tisuću grešnika.“ (sv. Margareta Marija Alacoque)

Kada pogledamo duljinu između Pokajanja i Slave u samoj Misi, trebamo prepoznati duljinu između sakramenta ispovijedi i Svete Euharistije. Jedno slijedi drugo. Znam da se u puno župa ispovijeda 15 minuta prije nego što počne Misa na Veliku subotu. To su župe od 1500-2000 obitelji. Za to se vrijeme ispovijedi njih možda troje-četvero, a tog uskrsnog vikenda na pričest ode možda 2000 vjernika. Što možemo zaključiti iz toga? Ili je puno vjernika spremno za kanonizaciju ili će doći do puno svetogrdnih pričesti. Trebamo biti svjesni da je velika potreba da uvijek budemo u stanju milosti. I naravno nastojanje da sveto živimo znači da nismo svojevoljno navezani ni na koji grijeh. To je ugodno našem Gospodinu.

Bolna je činjenica da velika većina katolika, čak i oni praktični, nema pojma što se događa kad se prikazuje Sveta Misa

Moramo biti svjesni da, kad prikazujemo Misu, tada doživljavamo Kristovu muku. Tu je ponovno nazočna Kalvarija. To je najveći čin slavljenja koji svijet poznaje i koji će ikad poznavati. Jedan, vrhovan, vječan čin slavljenja Sina Božjeg. Bolna je činjenica da velika većina katolika, čak i oni praktični, nema pojma što se događa kad se prikazuje Sveta Misa. Ne razmišljaju o tome da tada vide vječnu žrtvu našeg Gospodina na mističan način obnovljenu, mistično prikazanu. Ne ponovljenu, već prikazanu. To je velika razlika! To je čin koji nadilazi vrijeme i mjesto i pomaže nam da se stvarno nađemo u podnožju Križa.

To je čin koji nadilazi vrijeme i mjesto i pomaže nam da se stvarno nađemo u podnožju Križa

Kada svećenik prikazuje misnu žrtvu, kada su vjernici uključeni u slavlje Mise, važno je dozvati u pamet da kada svećenik posvećuje svetu hostiju, kada posvećuje vino, uvijek to čini odvojeno. Nikad zajedno. Važno je da zapamtimo da je odvajanje Tijela i Krvi presudno. Što se događa kada se krv izlijeva iz tijela? Odvajanje krvi i tijela znači smrt. Zbog toga je Misa istinska žrtva. Ta žrtva, to odvojeno posvećenje Tijela i Krvi Kristove je po svojoj prirodi žrtveni čin. Zato je Crkva uvijek govorila da je Misa istinska žrtva.

Detaljno o tome što je Sveta Misa, kako se kvalitetno pripremiti i u njoj sudjelovati djelatno i plodonosno možete čitati u knjizi „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“ autora Josipa Lončara. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Izvor:Book.hr

Tagged under