Nijedan odgovor, međutim, ne može biti zadovoljavajući jer nijedan ne otklanja trpljenje.
"Uvjeren sam" piše fra Slavko, "da se moramo pomiriti s činjenicom da tajna zla i tajna trpljenja ljudskom razumu ipak ostaju nedokučive." Ni Krist nije dokinuo tu tajnu. "Trpljenje ostaje tajna i onda kad o njemu razmišljamo pred križem Gospodinovim. Iako radosno slavimo križ i pobjedne mu pjesme pjevamo, on ostaje vječni upitnik, vječna tajna."
Fra Slavkov je stav da ne moramo sve saznati niti dobiti odgovore na sve nejasnoće. I tajnu, i nejasnoću trpljenja križa trebamoprihvatiti i vjerovati Isusu.
Fra Slavko navodi tri različita odgovora na pitanje o trpljenju koja proizlaze iz tri različita stava prema životu općenito:
*utopistički stav-obećanje da će jednom doći novo vrijeme kada će trpljenja potpuno nestati;
*fatalistički stav-stoički pristup trpljenju kao nečemu štomora biti i što se, jednostavno, mora podnijeti;
*stav prihvaćanja-kršćanski stav prema kojemu se križ mora prihvatiti kako bi se pretvorio u čovjekovo dobro i bio na Božju slavu.
Fra Slavko komentira sva tri pristupa trpljenju. Najprije, o utopistima kaže: "Oni koji obećavaju čovjeku opet raj na zemlji ipak su samo lažni proroci koji čovjeka u njegovu trpljenju zavaravaju."
O fatalistima misli sljedeće: "Pasivan odnos prema križu i trpljenju, uvjerenje da se ionako ništa ne može učiniti za promjenu sudbine svijeta prelazi u tzv. fatalizam, predaje se usudu i nosi svoju osuđenost bez uzrujavanja, stoički."
O kršćanskom stavu prema trpljenju fra Slavko kaže: "To je aktivan odnos prema patnji i stradanju. Kršćanstvo naime, ne obećava čovjeku da će ga osloboditi križa i stradanja, ali ga upućuje na Kristov primjer: Križ treba prihvatiti s ljubavlju i nositi, te pretvoriti sebi na dobro i Bogu na slavu."
Glasnik mira
