Vjernici su razumijeli "Amoris laetitia", dosta je optužbi za herezu!

Njemački kard. Walter Kasper, teolog svjetskoga glasa i umirovljeni prefekt Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, 5. ožujka slavi 85. rođendan, a 6. ožujka će u Rimu predstaviti svoju novu knjigu „Poruka Amoris laetitiae. Bratska rasprava“.

Tim povodom kardinal je dao kraći intervju za Vatican news koji je portal Katoličkog tjednika prenio u cijelosti.

Kardinale Kasper, na prvim stranicama Vaše knjige naglasili ste kako Amoris laetitia nije novi nauk, nego kreativna obnova tradicije. Možete li to objasniti?
Tradicija nije stagnirajuće jezero - stajaćica, nego izvor, rijeka… živa stvar. Crkva je živi organizam i zato se uvijek treba prevoditi vrijednost katoličke tradicije u aktualnu situaciju. To je smisao posadašnjenja o kojemu je govorio papa Ivan XXIII.

Podnaslov Vaše knjige je: Bratska rasprava. Također pišete kako ne treba imati straha od rasprava, ali dodajete da „nema mjesta optužbi za herezu“. Što Vas pogađa u ovoj burnoj raspravi koja je nastala nakon objave Amoris laetitia?
Prije svega želio bih reći da su debate neophodne u Crkvi. Ne treba strahovati! No postoji jedna previše nezrela rasprava, prejaka, s optužbama za herezu. Hereza je uporni i čvrsti stav koji niječe formuliranu dogmu. Papa Franjo nije u pitanje stavio nauk o nerazrješivosti braka. Prije nego se kaže da se radi o herezi treba se zapitati što drugi kani sa svojom izjavom. I prije svega trebalo bi pretpostaviti da je taj drugi katolik i ne pomišljati suprotno.

Govoreći o osporavanoj 351. bilješci u Amoris laetitia o pristupu sakramentima rastavljenih i ponovno vjenčanih, u knjizi ste naveli da bi ta bilješka trebala biti čitana u svijetlu Dekreta Tridentskog sabora o Euharistiji. Zbog čega?
Tridentski sabor kaže da u slučaju kada nemamo velikoga, nego samo laki grijeh, Euharistija nam oprašta takav grijeh. Grijeh je jedan složen pojam. Ne postoji samo objektivni propis, nego i nakana, savjest osobe... i to se treba vidjeti u foro interno – u sakramentu Pomirenja – ima li tu uistinu velikoga grijeha ili je riječ o lakome grijehu ili možda pak nema ničega. Ukoliko je riječ samo o lakome grijehu, osoba može biti odriješena i može pristupiti sakramentu Euharistije. Ovo se podudara već s naukom pape Ivana Pavla II. i, u tom smislu, papa Franjo je u potpunom kontinuitetu i na tragu prethodnog pape. Ne vidim, dakle, razloga da bi se reklo kako je ovo hereza ili prekid tradicije.

Koja je, po Vama, najveća pomoć koju Amoris Laetitia pruža današnjim obiteljima? Kako se ovaj dokument može „uklopiti“ u svakodnevni život obitelji?
Poznajem nekoliko župa, također i ovdje u Rimu, koje organiziraju okupljanja s vjenčanim parovima ili s onima koji se pripremaju za sakrament braka i čitaju neke dijelove ove apostolske pobudnice. Jezik ovog dokumenta je tako jasan da ga svaki kršćanin može razumjeti. Nije to visoka teologija ljudima nerazumljiva. Narod Božji je jako radostan, zadovoljan s ovim dokumentom jer daje mjesta slobodi, ali tumači srž kršćanske poruke na razumljiv način. Stoga, Narod Božji razumije. Papa ima izvrstan savez s Narodom Božjim.

Kao što je svima poznato, na svome prvom Angelusu, papa Franjo citirao je Vašu knjigu naslovljenu Milosrđe. Zašto je po Vama milosrđe tako važno u ovom pontifikatu, osobito promatrajući svijet obitelji?
Danas živimo jedno neviđeno vrijeme nasilja u svijetu. Mnoge osobe su ranjene. Također i u brakovima postoje mnoge rane. Ljudi trebaju milosrđe, razumijevanje i suosjećanje Crkve u ovim teškim vremenima u kojima živimo danas. Mislim da je milosrđe odgovor na znakove našega vremena.

Tekst je u cijelosti preuzet sa portala Nedjelja.ba - Katolički tjednik