Hodočašća

Tijekom ljeta, ali i inače tijekom godine mnogi će otići na hodočašća u neko marijansko svetište ili neki duhovni centar kao što su rodna mjesta naših svetaca i blaženika, samostani, katedrale i slično.

Današnji način života – stres, naporna svakodnevnica, nedostatak slobodnog vremena, užurbanost, na neki način suvremenog čovjeka poziva da barem povremeno uzme pokoji dan ili više dana za duhovni odmor u okviru hodočašća. Hodočašća su lijepa i korisna prigoda za duhovno osvježenje, rast u vjeri, ali i jednostavno oplemenjivanje ljudskog života. Hodočašća su dobra prilika da zastanemo i dublje razmišljamo o svom životu, o svemu što živimo i proživljavamo. Biskup Ivan Saško lijepo je rekao: “Svaki put kad ne dopustimo da nas životna žurba povuče za sobom i kad se usudimo misliti o bitnome, kad se zagledamo u otajstvo života, u malenost zrna, postajemo ponizni, postajemo bolji ljudi.“ Uvijek je dobro prije odlaska na hodočašće pripremiti se. Naime, svako putovanje zahtijeva neke pripreme, a hodočašća su posebna putovanja. Dobro je moliti prije hodočašća za blagoslovljen put i uspješno i milosno hodočašće. Ponekad smo rastreseni i površni, teško se sabrati i upravo u molitvi postajemo svjesni Božje ljubavi… Hodočašća uvijek imaju i element iznenađenja. Često se znaju dogoditi nepredviđene situacije, npr. velike prometne gužve, nezgode nekog sudionika hodočašća, gubitak dokumenata i slično. Sve nam to ne mora uništiti i pokvariti dojam i doživljaj hodočašća ako to povjerimo Ocu Nebeskom kao malu ili (ovisno o situaciji) veću žrtvu. Papa sv. Ivan XXIII. to potvrđuje riječima: „Ne znamo što nam život donosi. U rukama smo dobroga Boga i to je izvor radosti i mira!“ Zanimljivo je da su hodočašća snaga za budućnost, za one dane kad se vratimo svojim domovima. Često nam upravo duhovna snaga i osvježenje s hodočašća pomogne u suočavanju sa svakodnevnicom, brigama i problemima… Hodočašća su dio bogatog duhovnog iskustva Crkve. Pokušajmo i mi biti dionici tog bogatstva – pa kad se ukaže prilika za hodočašće iskoristimo to. Odlučimo i odimo. Naš je poznati svećenik Tomislav Ivančić zapisao: „Na veliku Gospu bezbrojni stanovi ostaju prazni, a Marijini i Božji puni. To je neka vrsta preseljenja iz ljudskog u božansko, prijelaz iz nemoći ljudskog života u svemoć Božjega. To je, zapravo, izlazak iz beznađa i ulazak u nadu.“

Više kolumni čitajte OVDJE

Tagged under