Ponedjeljci nakon Uskrsa... Ne boj se!

Ponedjeljci su obično mučni, teški, naporni. Novi tjedan, obaveze, posao. Ako je vikend bio razočaravajući, onda su ponedjeljci još teži.

Jednog takvog ponedjeljka nakon Uskrsa odigrala se jedna zanimljiva scena. Učenici zbunjeni događajima dana iz njih, sastali su se zajedno. Bili su zajedno jer su u zajednici našli snagu. Zajednici liječi! Vijesti su različite sa svih strana o Nazarećaninu. Neke su kontradiktorne, neke ugodne, a ponajviše zbunjujuće. Što se događa? Pita se većina njih. Kada je čovjek u strahu onda mu je najveće olakšanje biti zajedno s nekim. I toj zajednici dolazi Krist! I kaže: „Mir Vama.“ Mir kao znak Božje prisutnosti. Uvijek mir. Gdje je Bog tu je mir. Gdje je mir tu stanuje on.

TOMA

Toma je slika naše ljudske sudbine, granica između vjere i nevjere. O kako je to ljudski: opipati, vidjeti, čuti, doživjeti iz prve ruke. Tomin slučaj je krik čovječanstva za opipljivošću, za viđenjem, za odgovorom, za dokazima u koje se ne sumnja. Tomin problem nije nevjera, nego što nije vjerovao svjedocima. Iskustvo prvih svjedoka uvijek je iskustvo istine. Ako svjedocima ne vjerujemo, kome možemo vjerovati? Svjedocima u svim životnim prilikama! Svjedoci govore iskustvom.

„Jezik bi trebao zadnji govoriti. Naš odgovor na takvo iskustvo može postati naša životna staza. Jer život je 10% onoga što se nama događa, a 90% kako odgovaramo na ono što nam se događa?“ (L. Holtz)

NE BITI ODIJELJEN

Učitelji duhovnog života općenito vole ovdje reći kako je opasno odijeliti se od braće, živjeti daleko od zajednice, jer tako ostajemo sami. Biti sam znači ne posjedovati radost dijeljenja. Biti sam gotovo je uvijek naš izbor. Vjera stvara zajednicu. Zajednica čini vjeru osobnom. Kršćanstvo je bitno duhovnost zajednice, a ne samo pojedinca. Vjera uključuje ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ona stvara zajednicu.

Ovaj susret nas uči dvjema običnim, ali veličanstvenim stvarnostima.

Čovjeka liječi samo prisutnost druge duše i konačno Boga. Isusova prisutnost liječi sve sumnje. Liječenje dolazi od drugoga. Čovjek ne može sam. Ono temeljno u našem životu jest nevidljivo koje se „samo srcem dobro vidi”. Možemo birati: stranu isključivih racionalista koji Boga vide kao objekt, nešto što se mora razumjeti i objasniti ili stranu mistika koji Boga vide kao misterij koji se razumije iskustvom.

Više kolumni pročitajte OVDJE