Pjesma Kraljici Mira

Na trgu, ispred crkve sv. Jakova,
u Međugorju, kip je Gospe međugorske,

Kraljice Mira, od bijelog kararskog mramora,
rad Dina Felicija. Puna je čednosti i ljepote,
puna nježnosti i milosti Božje,
bdije nad svojom djecom. Sva je u bjelini, tako
smirena, blaga, jedna joj ruka na srcu, a druga
ispružena prema nama. Ona nas k sebi zove. Oko
Gospe su mirisne ruže, a iznad njezine glave nebo
puno plavetnila, pred nju dolaze ljudi iz cijeloga
svijeta i mole se Majci Mariji i Isusu za Mir i
Nadu, za svijet što se je izgubio u svom hodu.

Evo je, čeka svoju djecu raširenih ruku, čeka da
joj otvorimo svoje srce i dušu i da se zavjetujemo
biti uz njezinog sina Isusa. Usne su joj rumene, oči
krupne i plave, mali nos, crne trepavice i obrve, tu
je u plavosivkastoj haljini koja joj je prekrila
cijelo tijelo i koja se gubi u bijelom oblaku.
Na glavi joj bijeli veo, koji pada niz ramena, ruke
i leđa, a iznad glave kruna s dvanaest zlatnih
zvijezda. Ponekad je tako tužna, jer svijet sve više
bježi od Boga. Ona je zdenac sreće u našim srcima,
tu je, u Hercegovini, obilazi grobove Isusovih mučenika.

Tako je nježna, tu je među bijelim ljiljanima,
sklopila je svoje ruke, službenica Gospodnja,
puna je čednosti i ljepote, evo je bdije i čeka
dolazak svakog svog djeteta, iz cijelog svijeta, da
mu dade dar svoje ljubavi i milost spasenja, te
strpljivost u ovom svijetu koji sve više gubi sam
sebe i svoje božanske tragove i ono iskonsko svoga
bitka. Gospa Međugorska je naša Majka, Kraljica Mira
i Kraljica nas Hrvata, ona nam daje snagu da izdržimo
u ovim tako odsudnim vremenima, u kojima ljudi sve
više gube tragove k Svetom te ostaju bez sebe i Boga.

U crkvi sv. Jakova u Međugorju, Kraljica Mira
strpljivo nas čeka ovdje u mjestu molitve i spokoja,
čeka da otvorimo svoje srce i dušu, da započnemo
razgovor s njom i budemo što bliže njezinom sinu Isusu.
Godinama dolazim i nalazim samoga sebe, ovdje
me nešto stalno vuče i osjećam da sam kod kuće, osjećam
u svome srcu radost, i da sam dio Božje ljubavi i ovog
svemira. Osjećam da sam, kad sam kod Majke Božje, bliz
samome Bogu i da mu pripadam, i molim se Gospi od
Međugorja i Isusu, molim se svom sv. Leopoldu
Mandiću za sebe, svoje žive i mrtve, za svoj narod
hrvatski i domovinu Hrvatsku, molim se za mir u svijetu.

Tagged under