Danas se još ne zna za posljednja počivališta mnogih, ali sjećanje na njih živi u molitvi vjernih. Misno slavlje u 18 sati, u međugorskoj župnoj crkvi, predslavio je fra Mario Ostojić u koncelebraciji 8 svećenika. Fra Mario je na početku misnoga slavlja istaknuo: „Danas se spominjemo bl. Alojzija Stepinca, hrvatskog kardinala koji je, kao žrtva komunističkog režima, bio osuđen na 16 godina zatvora. Ni naša Hercegovina nije ostala bez žrtava, ni u jednom od ratova, pogotovo ne u Drugom svjetskom ratu.
Na današnji dan posebno se prisjećamo svih ratnih žrtava iz župe Međugorje. Gotovo da nema obitelji koja barem jednog svoga člana nije zakopala u nekome od ovih ratova u našoj župi. Neki nikad nisu uspjeli doznati za tijela svojih pokojnih, da ih dostojanstveno sahrane. Mnogi nemaju grobove, a za neke nikada i nećemo saznati. Večeras se na poseban način sjećamo i fratara koji su rodom iz ove župe ili su povezani s njom, fratara koje su partizani i komunisti pogubili za vrijeme Drugog svjetskog rata”.
U propovijedi je fra Mario govorio o Korizmi te o žrtvi hercegovačkih franjevaca: „66 fratara naše provincije dali su svoje živote, jer su vjerovali da postoji onaj koji vidi, onaj koji je pravedan i koji će ih nagraditi za njihovu žrtvu. Njihova žrtva na kraju nije ostala bez ploda. Provincija krvlju natopljena proklijala je novim životom, proklijala je pravdom i novim životnim poletom. Najgore je gledati stratište, paljevinu, palež vlastitog doma, vlastitog života. Kad pepeo sivilom prekrije sve ono što smo voljeli i cijenili, kada sve izgubi svoj sjaj, jer svoj pogled poklanjamo onome što ga ne zaslužuje.
Korizma nas vraća pravim vrijednostima i pepeo kojim ćemo se posuti po glavama, ipak ne označava konačni svršetak i kraj našega života. Ne, jer naš život ne završava i ne nestaje u ništavilu. Pepeo stoji na početku Korizme i želi nas natjerati na razmišljanje, želi nas očistiti, pogled učiniti bistrijim, kako bismo na kraju ugledali svjetlo, Uskrs, Isusa”.
