„Zamolila sam Kraljicu mira za zagovor i čvrsto vjerovala - dogodilo se čudo!“

Rita Klaus rođena je 25. siječnja 1940. godine, stanovala je u Evans Cityju, SAD. Dugo godina bolovala je od multiple skleroze.

Prvi je put čula za bolest 1960., vid joj se zamaglio, trpjela je zbog dvostrukog vida. Obratila se očnom liječniku koji ju je uputio neurologu. On je pak rekao da bi mogla biti riječ o multiploj sklerozi i da će vrijeme pokazati dijagnozu.Rita je nakon jedne prehlade prvi put osjetila jak napad koji je prouzročio krajnju slabost mišića u udovima. Podvrgnuta je kirurškom zahvatu na desnom koljenu kako bi joj noga bila vraćena u normalan položaj. Nosila je gips osam tjedana.

Nakon udaje 1971. Rita je imala poteškoće zbog poremećaja u uspravnom stanju i hodanju jer je često hodala vukući nogu, a to je uzrokovalo spoticanja i padanja. Između 1974. i 1978. Ritu su obradovale tri trudnoće. Zbog oslabljenih mišića sva tri puta porodila se carskim rezom. Djeca uvijek donesu radost koju su u Ritinoj situaciji pratile zdravstvene smetnje, slabost i poremećaji ravnoteže.

Provodila je vrijeme u bolnicama, čekajući različita ispitivanja zbog potvrde dijagnoze kako bi mogla primati državnu pomoć. Troškovi su se gomilali, sad za pomagala za koljena, sad za štake, sad hodaljka. U nedogled. Rita se sporo oporavljala. Štoviše, činilo se da se njezina situacija pogoršava.

Molitva Kraljici mira

Kako obično biva, kada se činilo da više nema rješenja, nakon tko zna kojeg po redu ispitivanja, Rita je opisala kako se njezina životna situacija počela mijenjati.

„Upravo je bilo vrijeme poći na spavanje tijekom noći 18. lipnja 1986., a ja sam završavala svakodnevnu molitvu krunice, kada sam dobila poticaj zatražiti od Isusa ozdravljenje po zagovoru Gospe koja se ukazuje u Međugorju. U posljednje vrijeme čitala sam o Gospinim ukazanjima u Međugorju u katoličkim novinama i privodila sam kraju čitanje knjige R. Laurentina „Ukazuje li se Djevica Marija u Međugorju?“. Kao odgovor na ono što je Gospa tražila, počela sam postiti nekoliko dana u tjednu“ (Antonacci, Antonio i suradnici, Izvanredna ozdravljenja u Međugorju, Kršni Zavičaj, Humac 1990.).

Rita je te večeri molila sljedeće:

„Draga Majko, Kraljice mira, vjerujem da se ukazuješ u Međugorju. Molim Te, traži od svog Sina da me ozdravi tamo gdje mi je ozdravljenje potrebno! Tvoj Sin rekao je: ’Ako imate vjere i reknete gori -Premjesti se!- ona će se pomaknuti.‚ Ja vjerujem. Molim Te, pomozi mojoj nevjeri.“

Opisala je što se dalje dogodilo:

„Čim sam zamolila Gospu da zagovara za mene, primijetila sam neočekivano ispražnjenje elektriciteta kroz mene. Taj sam osjećaj doživljavala i ranije, ali to je iskustvo bilo burno i neprijatno. Ovoga puta bilo je drugačije, izgledalo je blago i puno mira. Odmah sam otišla spavati. Sljedećeg jutra nisam primijetila ništa neobično. Došla sam na College La Roche, gdje sam pratila kratki tečaj o Evanđeljima. No, tijekom predavanja iznenadno sam shvatila da mogu osjetiti svoja stopala i micati prstima, što nisam mogla učiniti više od 10 godina! Na povratku kući pošla sam u spavaću sobu, želeći skinuti pomagala s nogu. Prignula sam se i primijetila da su mi noge prave!

Toliko sam bila sretna da sam počela urlati i zahvaljivati Bogu i Mariji!

Nakon što sam skinula pomagala, uz pomoć štaka došla sam do stubišta koji vodi na kat. Rekla sam sebi: ’Ako sam ozdravila, mogu trčati uza stubište.‚ I tako sam potrčala uza stubište. Od tog trena počela sam trčati na sve strane jer su mi muž Ron i kćerke bile na imanju i brali jagode, pozvala sam prijateljicu Marianne Nock, koja stanuje blizu. Tako sam vikala od sreće da je ona pomislila da se dogodilo nešto strašno i dotrčala je u moju kuću, bojeći se da će vidjeti nešto strašno. Nakon što smo se smijale i plakale zajedno, odlučile smo poći na imanje te iznenaditi Rona i kćerke.“


Iznenađenje doktora

Nakon sretnog ozdravljenja, uslijedilo je i iznenađenje doktora koji su pratili Ritinu situaciju. Doktor A. Viera pregledao je 23. lipnja Ritu i napisao u svom izvještaju:

„Pacijentica može hodati neovisno o bilo kakvim pomagalima i povratila joj se snaga u obje noge. Ravnoteža joj je dobra kao i test osjetljivosti. Može poskakivati na jednoj ili na drugoj nozi zatvorenih očiju. Dobra je osjetljivost u nogama i dubinski refleksi simetrični su i normalni. Snaga u rukama dobra je, a test osjetljivosti pokazao se izvrsnim.“

Doktor je zaključio:

„Uostalom, pacijentica je doživjela odlično ozdravljenje. Nije mi jasno odakle toliko ozdravljenje u tako kratkom vremenu.“

Rita je pak zahvaljivala na čudesnom zagovoru Kraljice mira.