Biskup Puljić o pedofiliji u Crkvi: Crkva je sada s pravom u središtu pozornosti, a pedofilija se ne događa samo u Crkvi, nego i na drugim poljima i segmentima u društvu

Ja sam član Crkve, ja sam biskup u Crkvi i strašno se stidim zbog toga i prezirem sve one koji su to činili ... 

PREDSJEDNIK HBK, mons. PULJIĆ, O PEDOFILSKIM SKANDALIMA U CRKVI U EMISIJI 'SUSRET U DIJALOGU' HRVATSKOG RADIJA

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, sudjelovao je u emisiji 'Susret u dijalogu' Hrvatskog radija u ponedjeljak 1. listopada, zamoljen komentirati krizu u Katoličkoj Crkvi koju su uzrokovali pedofilski skandali svećenika.

„Pedofiliju se smatra kao spolnu nastranost, seksualnu perverziju, a medicina je svrstava u kategoriju duševnih i spolnih poremećaja. Takve su bolesti stare koliko i ljudska civilizacija, grčka, rimska, perzijska. Nije, dakle, izum našeg vremena. Možda je specifikum naše civilizacije što se te bolesne sklonosti, i ako ćemo ih nazvati pravih imenom što se tiče djece, zločinstva, u nekim zemljama htjelo 'ozakoniti, legalizirati. Npr. u Nizozemskoj postoji stranka NVD (Ljubav, sloboda i raznolikost) koja traži dekriminalizaciju spolnih odnosa s djecom starijom od 12 godina. Strašno“ rekao je mons. Puljić.

Upitan za skandale koji su u velikom broju otkriveni u Čileu, Americi, Njemačkoj, Irskoj, nadbiskup je rekao da ih može komentirati „samo s riječju zgražanja, prezira, srama i stida. Ja sam član Crkve, ja sam biskup u Crkvi i strašno se stidim zbog toga i prezirem sve one koji su to činili. Stoga, pohvala svima koji su te stvari razotkrili, iznijeli na svjetlo dana, pa makar ponekad, možda i s ciljevima da se Crkva ponizi, da se njeno svećenstvo izvrgne ruglu poniženja. To me uopće ne smeta. Hvala i čestitka svima koji su se usudili o tome progovoriti“ rekao je predsjednik HBK.

Izrazio je osobitu pohvalu i zahvalu umirovljenom papi Benediktu XVI. i papi Franji „koji su zauzeli jasan i kategorički stav glede zlostavljanja maloljetnika koje su nazvali pravim imenom, ne devijacija, nego zločin. A uz to su odredili „nultu toleranciju“ prema tim gnjusnim činima i stroge sankcije prema počiniteljima. Papa Franjo je posebice rekao i strogu selekciju kod primanja u sjemeništa i bogoslovije“ rekao je mons. Puljić.

U kontekstu rasprave o toj temi, nadbiskup bi želio da „od jasnog i kritičkog stava Crkve i društvo nešto usvoji i provede u djelo“. Naime, neka istraživanja u Americi od prije nekoliko godina pokazala su da se od prikupljenih podataka pedofilskog zlostavljanja, oko 1,7 % odnosi na službenike crkava (katoličkih i protestantskih), a ostalih 98% na druge segmente društva: klubove, udruge, najviše na obitelji, vojsku, druga društva. „Crkva je sada u središtu pozornosti zbog objavljenih slučajeva. I s pravom, jer ona mora biti najčistija. Ali, treba učiniti sve da se zaštite sva zlostavljana djeca, da se zaštiti djecu od tog strašnog zla. Volio bih da i društvo nešto od toga nauči. Crkva je sada s pravom u središtu pozornosti, a pedofilija se ne događa samo u Crkvi, nego i na drugim poljima i segmentima u društvu“ rekao je nadbiskup.

Podsjetio je da je Kongregacija za nauk vjere davno izdala naputke kako postupati u slučajevima kad se sazna za spolno zlostavljanje maloljetnika. Prema tim smjernicama isto su učinile i biskupske konferencije. „Dužnost biskupa je djelovati na dva kolosijeka. Nakon potvrđene informacije, prijaviti Kongregaciji za nauk vjere, jer ona je to sebi pridržala i ona nakon proučene stvarnosti može sama voditi proces, a može delegirati i biskupa da to provede. Dakle, Kongregacija provjeri, ispita slučaj i onda sama vodi proces ili delegira mjesnog biskupa ili drugog nekog tko će to provesti“ rekao je nadbiskup istaknuvši da u Crkvi nema zastare u procesuiranju pedofilije, ali u civilnom društvu postoji određena zastara.

Upitan kako komentira odluku Njemačke biskupske konferencije koja je sama naručila istraživanje o seksualnim zlostavljanjima i pritom dobila strašne rezultate, mons. Puljić je rekao: „Dobro je činiti sve što će pomoći da se to zlo spriječi, a djeca budu pošteđena strašne drame koja će ih progoniti čitavog života. Cijela ova drama koja se sad javlja u Čileu i u Americi, sve su to davni podaci gdje su jadne žrtve tek progovorile, ali evo, nakon određenih godina patnje, to će ih pratiti cijelog života. Treba sve učiniti da se to ne događa. I nije dovoljno da to čini samo Crkva, već i državne institucije koje imaju oruđe represivnih mjera koje Crkva nema. Crkva nema represivnih mjera, niti zatvora, ni policije, niti vojske. U tom smislu, mislim da treba i neka koordinacija. Neovisno djelovati, ali u koordinaciji, da počinitelji takvog zla nemaju šanse da to čine“ istaknuo je mons. Puljić.

Na pitanje urednice emisije Blaženke Jančić ima li potrebe za takvim potezom u Hrvatskoj, nadbiskup je rekao da „ne bi trebalo biti ništa strano što pomaže, kao što su i Nijemci učinili. Sve što pomaže da se zlo spriječi i da se onemogući zlostavljače da to čine. Ne bih bježao ni od jednog takvog iskustva i takvog stava. Ali ponavljam – Crkva je nemoćna ako nema represivnog aparata koji počinitelje može kazniti, učiniti primjerene represivne mjere. Treba činiti i poduzimati sve što može pomoći da se to zlo spriječi, a da djeca budu pošteđena strašne drame, kako preventivno tako i represivno“ rekao je predsjednik HBK.

Nadbiskup Puljić u veljači ide u Vatikan, kad je papa Franjo sazvao sve predsjednike biskupskih konferencija iz cijelog svijeta da razgovaraju o tim događanjima koja pogađaju Katoličku Crkvu. „To nije loš potez, da zajednički popričamo, da ne ispadne da je to slučaj Čilea, Njemačke, nego da bratski izložimo svoje probleme. Crkva je pozvana vršiti odgovornu selekciju kandidata koji se javljaju da budu svećenici. Treba pomoći mladićima da ostvare svoje zvanje, da se realiziraju, ali isto tako određenim stavovima i metodama vidjeti da nije kakav lažni motiv. Može se dogoditi da netko ulazi u bogosloviju jer mu se čini da je tamo zaštićen. Treba pomoći takvima da ne idu tamo gdje im nije mjesto“ zaključio je nadbiskup Puljić u razgovoru za emisiju 'Susret u dijalogu' Hrvatskog radija.

Ines Grbić