Preminuo p. Lorenzo Montecalvo, pokretač rado čitanog Sjemena

P. Lorenzo, iz Družbe Otaca Božanskog Poziva ili vokacionista, preminuo je 21. veljače u bolnici Cotugno u Napulju, od posljedica zaraze koronavirusom. Javnost je o tome obavijestio generalni tajnik Družbe o. Robert Matthew Kannanthanat.

Odlazak župnika župe Svete obitelji u Pianuri kod Napulja, glavnog urednika časopisa za vokacionističku duhovnost “Spiritus Domini”, cijenjenog i traženog propovjednika, pisca mnogih knjiga o duhovnosti, osnivača “Il Granellina”, (u Hrvatskoj poznatijega kao Sjeme, op. prev.), čestoga gosta na Radio Mariji, ostavio je veliku prazninu u obitelji vokacionista i u Crkvi, piše HKM..

Rođen u Castelluccio dei Sauri kod Foggie 25. travnja 1945., o. Lorenzo je prve zavjete u Družbi vokacionista položio 21. rujna 1963., a za svećenika je zaređen 30. svibnja 1970. u katedrali u Newarku, SAD. Nakon župničke službe u raznim vokacionističkim župama u Napulju, S. Maria di Bellavista i Tijela Kristovog i Kraljice krunice , od prosinca 2019. bio je župnik Svete obitelji u Pianuri kod Napulja. U svojoj pastoralnoj službi bio je vrlo aktivan, prateći zajednice Neokatekumenskog pokreta u svim župama u kojima je bio župnik.

O. Lorenzo bio je autor Il granellina – Sjemena. To njegovo promišljanje o Evanđelju dana se s talijanskog prevodilo na deset jezika.

Prije nekoliko godina nakratko je posjetio i Hrvatsku:

O. Lorenzo početkom veljače obavijestio je čitatelje da je pozitivan na COVID te pozvao na molitvu. Donosimo njegovu posljednju objavljenu meditaciju:

“Božje karizme se ne kupuju niti se prodaju. Božji pogled je na poniznome. Budući da je Bogu mio ponizan, On mu se daruje sa svim onim što jest. Pismoznanci u sinagogi nisu povjerovali u autentičnost Isusove božanske mudrosti jer On nije imao akademske titule niti je bio sin rabina. U svom sam životu slušao mnoge profesore teologije, kardinale i biskupe, ali njihova je mudrost bila samo knjiška i školska; nije učinila da mi srce poskoči od radosti. S druge strane, slušao sam laike ponizna srca, zbog koji sam uzviknuo: ‘Nije li mi gorjelo srce u grudima dok su mi govorili o Bogu?’.

Naravno, obrazovanje je potrebno, ali obrazovanje bez Duha Svetoga je kao cimbal što zveči: stvara malo buke, ali potom odmah nestane. Danas naši mladi svećenici traže akademske titule. Zašto? Možda su preduvjet za ostvarivanje karijere u Crkvi? Nadam se da ne. Jedino sredstvo za ostvarivanje karijere je ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi. Neka svi mi svećenici možemo reći okupljenima koji nas slušaju: ‘O Kristu vam ne govorim s ljudskom mudrošću, već s pomazanjem Duha Svetoga.’ Dragi čitatelji, molite za mene jer sam pozitivan na COVID 19. Neka ovo vrijeme tišine bude vrijeme obraćenja. Amen. Aleluja!”

Tagged under