Kako je naveo, u jednom trenutku okupljenima se obratila žena kojoj se, prema njegovim riječima, ukazala Djevica Marija, nakon čega su svi zajedno nastavili moliti. „Iz mene je tada krenuo takav nalet suza i ljubavi.
To nije prestajalo. Pet do deset minuta samo sam plakao. Nisam znao što se događa, ali sam uživao plačući“, kazao je.
Dodao je kako je to bio prvi put da je osjetio, kako je opisao, tako snažnu i lijepu duhovnu prisutnost.
„Od tada Gospu molim više nego prije i zahvaljujem joj što mi je podarila osjećaj njezine prisutnosti“, poručio je Dabro.
Pozvao je i druge vjernike da podijele vlastita iskustva obraćenja i susreta s vjerom kako bi, kako je naveo, ohrabrili ljude nakon događaja koji su potresli Međugorje.
„Ohrabrimo ljude i pokažimo što su Bog i njegova snaga. Ono što se dogodilo ne može ništa učiniti njegovoj sili i njegovoj ljubavi prema nama“, zaključio je Dabro.
]]>FOTOGRAFIJA
Pokloni:
1. mjesto – 1.000 KM
2. mjesto – 500 KM
3. mjesto – 300 KM
REELS
Pokloni:
1. mjesto – 2.000 KM
2. mjesto – 1.000 KM
3. mjesto – 500 KM
Pravila sudjelovanja
Lajkati objavu promotivne kampanju i podijeliti je na story osobnog profila.
Objave moraju biti autorske i snimljene na području Općine Čitluk (Brotnja).
Fotografije i Reelsi ne smiju biti izrađeni niti obrađeni korištenjem umjetne inteligencije (AI). Dopuštene su osnovne korekcije (svjetlo, kontrast, boje, izrezivanje i slično).
Svaki sudionik može prijaviti jedan album fotografija i jedan Reels.
Prijavom sudionik potvrđuje da je autor prijavljenog sadržaja te daje Turističkoj zajednici Općine Čitluk pravo korištenja radova u promotivne, nekomercijalne svrhe uz obvezno navođenje autora.
Stručno povjerenstvo ocjenjivat će kreativnost, originalnost, tehničku kvalitetu i promotivnu vrijednost radova.
Napomene:
Na Instagramu označiti službeni profil organizatora poziv za Collab objavu;
Na Facebooku označiti službeni profil organizatora;
Koristiti hashtagove #PokaziBrotnjo #VisitBrotnjo
Po završetku promotivne kampanje pristupit će se bodovanju prijavljenih radova prema sljedećim kriterijima:
50% bodova – angažman publike, odnosno ukupan broj reakcija ostvarenih na prijavljenoj objavi do dana završetka promotivne kampanje;
50% bodova – ocjena stručne komisije, koja će vrednovati kreativnost, autentičnost sadržaja i usklađenost s temom Pokaži Brotnjo
Imena dobitnika bit će objavljena na službenim Facebook i Instagram kanalima, kao i na web stranici organizatora 15 dana nakon završetka promotivne kampanje.
Zato vas pozivam: ne odgovarajmo riječima koje dijele, nego životom koji svjedoči Evanđelje. Budimo još vjerniji svetoj misi, klanjanju, postu, molitvi krunice i čitanju Svetoga pisma. Neka iz Međugorja ponovno odjekne ista poruka koja se čuje od prvoga dana: Mir, mir, mir – i samo mir. Neka mir zavlada između Boga i ljudi i među svim ljudima.“
U skladu s ovim pozivom, kao svojevrsni čin zadovoljštine zbog nedavno počinjenog svetogrđa nad Gospinim kipom, sa vidiocem Ivanom Dragičevićem u petak, 31. 07. 20206. u 21,00 sat na Brdu ukazanja će biti molitva krunice kod Gospina kipa, a u 22 sata će biti Gospino ukazanje.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«
»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.
]]>Cilj je bio pokazati mladima, ali i svijetu, da pravog odmora nema bez Boga, bez molitvenog zajedništva, bez čistog druženja u bratskoj ljubavi i bez žrtve. Čovjek je tako stvoren da ga odmoriti može samo njegov Tvorac. Čovjek je tako potrebit, da ga može ispuniti samo zajedništvo s braćom i sestrama u Duhu Svetom.
Kao i puno drugih stvari koje je fra Slavko započeo, Mladifest nije samo događaj, on je puno više od toga: on je Gospina škola odmora. Fra Slavko je u njega „utkao“ mnoge Gospine i pedagoške smjernice koje su potrebne za pravilan psihološki, duhovni, emocionalni i tjelesni odmor duše i tijela.
PSIHOLOŠKI:
Čovjek je biće odnosa. Ispunjavaju ga kvalitetni odnosi s kvalitetnim ljudima. Mladifest je upravo idealno mjesto za pastoralni rad sa grupama mladih iz molitvenih skupina, župe, Frame, različitih pro-life pokreta, inicijativa, udruga… Idealno mjesto za zdravo zajedništvo u pjesmi, igrama, međusobnoj komunikaciji, grupnim izmjenama iskustava…
Čovjek je biće koje imitira. Fra Slavko je uvijek isticao važnost dobrih primjera, modela koji se stavljaju pred djecu i mlade. Znao je da djeca, a i svi mi, uče imitirajući ono što vide. Zato je Mladifest mjesto prekrasnih svjedočanstava i primjera ljudi koji su u svom životu doživjeli Božji zahvat, ali nisu ostali pasivni nego su sa svoje strane odgovorili na Božji poticaj i s Gospom nastavili raditi na širenju Dobra.
DUHOVNI:
Čovjek je duhovno biće. Duh je njegov pokretač. Duh je ono što ga obilježava i oblikuje. Zato je vrlo važna higijena duhovnog života. Mladifest uistinu nudi „probranu“ duhovnu hranu, same specijalitete… Snaga Duha posebno se osjećala u nadahnutim propovijedima koje navečer na sv. Misi imaju predavači od toga dana. Ali još više, snaga duha osjeća se u „pročišćenim“ srcima prisutnih koji su svoje duše očistili u sakramentu svete ispovijedi koja traje tokom cijeloga dana.
TJELESNI:
Čovjek je biće pokreta. Posebnost edukativnog i liturgijskog programa Mladifesta je svakako puno pjesme i njihova animacija pokretima. Slobodan pokret tijela izlazi iz slobode duše. Zato je ovaj veseli hod u pjesmi i jedna velika terapija oslobađanja onog velikog djeteta koje se krije u svima nama.
Fra Slavko je iskusio snagu pročišćenja tjelesnog pokreta, rada i radne terapije. Na Mladifestu stoga ne nedostaje žrtve i hodanja. Već prvog dana ujutro u šest sati, mladi pohode Brdo ukazanja i mole krunicu, a završetak je na Križevcu gdje se ujutro u 5 sati slavi misa svetkovine „Preobraženja Gospodinova“ kojom završava Festival mladih.
]]>PROGRAM PO DANIMA:
SUBOTA, 1. 8. 2026.
18.00 - Molitva krunice
19.00 - SVEČANO OTVARANJE MLADIFESTA
Euharistija
21.00 - Klanjanje pred Presvetim
NEDJELJA, 2. 8. 2026.
6.00 – 6.40 - Krunica na Brdu ukazanja kod Gospine kipe
Prije podne – mise na hrvatskom jeziku
16.00 - Kateheza
17.00 - Svjedočanstva
18.00 - Krunica
19.00 - Euharistija
20.30 - Procesija s Gospinim kipom i klanjanje pred Presvetim
PONEDJELJAK, 3. 8. 2026.
9.00 - Molitva
Kateheze
Svjedočanstva
12.00 - Anđeo Gospodnji
16.00 - Svjedočanstva
18.00 - Krunica
19.00 - Euharistija
20.30 - Molitva pred križem sa svijećama
UTORAK, 4. 8. 2026.
9.00 - Molitva
Kateheze
Svjedočanstva
12.00 - Anđeo Gospodnji
16.00 - Svjedočanstva
18.00 - Krunica
19.00 - Euharistija
20.30 - Predstava zajednice Cenacolo
SRIJEDA, 5. 8. 2026.
9.00 - Molitva
Kateheze
Svjedočanstva
12.00 - Anđeo Gospodnji
16.00 - Svjedočanstva
18.00 - Krunica
19.00 - Euharistija
20.30 - Klanjanje pred Presvetim
21.30 - POSLANJE
Oproštaj uz pjesmu
ČETVRTAK, 6. 8. 2026.
Uspon privatno
5.00 - Sv. misa na Križevcu
NAPOMENE:
• Ponijeti sa sobom mali radio s FM frekvencijom i slušalice, Bibliju, suncobran.
• Skupine koje će sudjelovati na Mladifestu neka ne planiraju druge programe.
• Za vrijeme trajanja susreta mladih (osim u nedjelju) neće biti sv. misa za hodočasnike tijekom prijepodneva. Svi će hodočasnici dolaziti na sv. misu navečer, zajedno s mladima.
• Za cijelo vrijeme Mladifesta osiguran je simultani prijevod na Hrvatski, Engleski, Talijanski, Deutsch, Français, Español, Portugues, Polski, Slovensky SK, Slovenski SLO, Magyar, Română, Ruski, Ukrainian, Česky, Korean, Arabic, Chinese Mandarine, Chinese Cantonese.
]]>„Postoje trenuci koje ne možeš isplanirati do kraja, jer najljepši dio njih dolazi iz iskrenog iznenađenja“, navedeno je u objavi na Instagram profilu „karloo_photo“.
Autor fotografija istaknuo je kako neke emocije nadilaze riječi te se mogu osjetiti i kroz fotografije nastale na Brdu ukazanja. „Vjerujem da ništa nije slučajno.
Zato mi je posebno drago što me život i fotografija često dovedu do trenutaka u kojima ljubav i vjera postaju jedno. Biti dio takvih priča i sačuvati ih za cijeli život za nas je neprocjenjiv blagoslov“, poručio je.
U ozračju molitve i pred brojnim hodočasnicima, njihov zajednički život tako je dobio novo poglavlje upravo na jednom od najpoznatijih mjesta molitve u Međugorju.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>Oko pet milijuna djece u Mozambiku isključeno je iz obrazovnog sustava. To su rezultati istraživanja Pokreta za obrazovanje za sve, provedenog u suradnji s Institutom za društvene i gospodarske studije, koje je predstavljeno u glavnom gradu Maputu.
Najveći izazovi
U istraživanju se navode teškoće u osiguravanju nastavka školovanja i ponovnog uključivanja učenika koji su napustili školu, unatoč mjerama koje je već predvidjelo Ministarstvo obrazovanja. Posebno je zabrinjavajuća situacija djevojčica koje prekidaju školovanje zbog ranih trudnoća. Prema izvještaju, trenutačno ne postoji posebna strategija koja bi potaknula njihov povratak u školski sustav. Među glavnim uzrocima napuštanja školovanja navode se također siromaštvo, rani brakovi, rodno uvjetovano nasilje te velike udaljenosti koje učenici moraju prijeći kako bi stigli do škola. Istraživanje također upozorava da mnoga djeca isključena iz obrazovnog sustava postaju žrtve nezakonitog rudarenja, neslužbenoga gospodarstva ili drugih oblika iskorištavanja.
Slojevita humanitarna situacija
Takvo stanje u obrazovanju dio je sve složenije humanitarne krize, osobito na sjeveru zemlje. Prema posljednjem izvještaju Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), sukob u regiji Cabo Delgado i dalje uzrokuje nova raseljavanja: od početka 2026. godine više od 26 tisuća ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, od čega njih više od 12 tisuća samo tijekom lipnja. Među raseljenima je gotovo 80 % žena i djece.
Ukupno oko 1,1 milijun ljudi na sjeveru Mozambika hitno treba humanitarnu pomoć, a Cabo Delgado i dalje ostaje središte džihadističke pobune koja je započela 2017. godine. Osim nasilja, u izvještaju stoji da poplave, rizik od epidemija i moguća razdoblja suše dodatno pogoršavaju životne uvjete stanovništva. Situaciju dodatno otežava i nedostatak financijskih sredstava. Plan humanitarnog odgovora Ujedinjenih naroda predviđa samo 34 % od procjene potrebnih sredstava, pri čemu su sektori najviše pogođeni manjkom financijskih sredstava upravo obrazovanje, prehrana i sigurnost hrane.
]]>
Otkrivena je i velika službena ikona novog blaženika. Njegove relikvije su donesene u svečanoj procesiji u pratnji 32 upaljene svijeće simbolizirajući 32 godine blaženikove službe kao maronitskog patrijarha, od 1899. do 1931.
U propovijedi je kardinal Rai rekao: „Hoyek se potpuno povjerio božanskoj providnosti dok nije postao sjajni znak u povijesti Crkve i Libanona“. „Crkva danas ne uzdiže čovjeka do zemaljske slave“, nastavio je, „već svjedoči Božju slavu koja se u njemu očitovala. Svetost nije čast koju daje zemlja, već božanski dar koji se daje onima koji vjerno žive Evanđelje do kraja“.
Obraćajući se kardinalu Semeraru, maronitski kardinal je rekao da njegova prisutnost utjelovljuje dubinu zajedništva između Maronitske i Rimske Crkve dodajući je da je ona donijela poruku ljubavi i zahvalnosti pape Lava XIV. Crkvi koja je ostala vjerna vjeri i svom svjedočenju Krista na Bliskom istoku. Naglasio da je „novi blaženik živio po svom poznatom geslu: ‚Bože moj, neka bude volja tvoja.‘ Bio je čovjek božanske providnosti spajajući u sebi budnost pastira, mudrost vođe, srce oca i vjeru sveca“.
„Nikada nije tražio osobnu slavu“, dodao je, „već slavu Božju i dobro ljudske osobe vjerujući da je Libanon poruka i da je ljudska osoba njegovo najveće blago“.
Nakon završnog blagoslova relikvije blaženika su u procesiji kroz prolaze nošene među vjernicima, objavio je EWTN News.
Bl. Ilija Petar Hoyek rođen je 4. prosinca 1843. u Helti, u sjevernom Libanonu. S osam godina upisao se u školu sv. Ivana Marouna u Kfarhiju, kasnije je nastavio studij u sjemeništu u Ghaziru. Godine 1866. patrijarh Boulos Massaad poslao ga je u Rim na teološku formaciju na papinskom učilištu Propaganda Fide. Za svećenika je zaređen 5. lipnja 1870., a teologiju doktorirao 9. kolovoza i ubrzo nakon toga vratio se u Libanon.
Godine 1895. u Jbeilu zajedno s majkom Rosalie Nasr i sestrom Stéphanie Kardouch osnovao je Družbu maronitskih sestara Svete obitelji, prvi apostolski ženski redovnički institut Maronitske Crkve. Misija družbe posvećena je obrazovanju, ljudskom razvoju i evangelizaciji. Blaženik je u Harissi podigao Sveište Gospe Libanonske. Ondje se tijekom apostolskog putovanja u Libanon papa Lav XIV. susreo s biskupima, svećenicima, posvećenim muškarcima i ženama te pastoralnim radnicima tijekom svog apostolskog putovanja u prosincu 2025.
Za 72. antiohijskog maronitskog patrijarha izabran je 7. prosinca 1899. preuzevši vodstvo Crkve u odlučujućem povijesnom trenutku obilježenom padom Osmanskog Carstva, krizom Prvog svjetskog rata i porastom novih nacionalnih težnji diljem Bliskog istoka. Predstavljao je Libanon 1919. na Versajskoj mirovnoj konferenciji vodeći delegaciju koja je pozivala na neovisnost zemlje i priznavanje „prirodnih i povijesnih granica“ Libanona, u skladu s člankom 22. Pakta Lige naroda.
Među najznačajnijim spisima patrijarha je apostolsko pismo „Ljubav prema domovini“ objavljeno 1930., u kojem je pozvao svakog građanina da preuzme odgovornost za naciju. Preminuo je na Badnjak 1931., a njegove junačke kreposti priznao je papa Franjo 2019. Čudo priznato za beatifikaciju odnosi se na ozdravljenje iz 1965. Nayefa Abou Assija, druzijskog časnika u libanonskoj vojsci koji je patio od teške bolesti kralježnice. Prema svjedočanstvu, probudio se potpuno izliječen nakon što je sanjao patrijarha Hoyeka, objavljeno je na mrežnoj stranici agencije Fides.
]]>
Ali pogledajte drugu fotografiju. Opet je bijela. Opet sjaji. Opet stoji uspravno.
To je više od očišćenog kipa. To je slika onoga što Bog čini. Ljudi mogu bacati blato, širiti mržnju, vrijeđati i rušiti. Ali ljubav, istina i svetost uvijek iznova zasjaje. Tama nikada nema posljednju riječ. Koliko god čovjek pokušavao unijeti mrak, jedno ne može promijeniti: Marija će uvijek ostati Majka. Kraljica Mira. Ona koja i danas tiho vodi ljude svome Sinu.
Možda je upravo ovo poziv svima nama. Ne da uzvratimo mržnjom na mržnju, nego da očistimo ono što je zaprljano u nama: svoje srce, svoje riječi, svoje odnose s drugima i svoj odnos s Bogom. Jer najveće oskvrnuće nije ono na kamenu. Najveće je kada čovjek dopusti da mu srce postane hladno, tvrdo i bez Boga.
Neka ova obnovljena bjelina Gospina kipa bude podsjetnik da Bog uvijek može obnoviti ono što je ranjeno, očistiti ono što je zaprljano i vratiti nadu ondje gdje se činilo da je sve izgubljeno.
"Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze." (Iv 1,5)
Kraljice Mira, moli za nas
]]>Fra Jozi Grbešu, OFM
Provincijalnom ministru
i Franjevačkoj zajednici u Međugorju
Zakopane, 28. srpnja 2026.
Draga braćo,
Dok kao Generalni definitorij promišljamo proteklu godinu i razlučujemo naš dosadašnji hod, sa žalošću smo primili vijest o onome što se noćas dogodilo u Međugorju.
Želim vam, zajedno s Generalnim vikarom i Generalnim definitorijem, izraziti našu bratsku blizinu te vam poručiti da ste u našim molitvama.
Povjeravamo vas, sve hodočasnike i ovo mjesto milosti zagovoru Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira. Neka ona, koja nam je uvijek blizu svojim majčinskim pogledom, čuva vaša srca, te vas obdari spokojem i snagom, a ovu kušnju pretvori u prigodu za još snažnije svjedočanstvo Evanđelja mira.
Molimo da se mir koji dolazi od Krista nastani u našim srcima, pobijedi svaki oblik mržnje i nasilja te nas učini nositeljima pomirenja i nade.
Neka nas Gospodin sve blagoslovi svojim mirom!
Fra Massimo Fusarelli, OFM
Generalni ministar
Devetnica Velikoj Gospi"
"Pripravna molitva za svaki dan:"
Devetnica Širokobriješkoj Gospi započinje u četvrtak, 6. kolovoza, a završava uoči blagdana, 14. kolovoza. Svakoga dana molitveni program počinje u 18 sati, dok su zavjetne molitve i sveta misa na rasporedu u 19 sati.
Program devetnice
6. kolovoza (četvrtak) – svetu misu predvodi fra Ljubo Kurtović (Tihaljina), predmoli fra Valentin Vukoja.
7. kolovoza (petak) – fra Josip Vlašić (Masna Luka), predmoli fra Ivan Crnogorac.
8. kolovoza (subota) – fra Stanko Mabić (Zagreb), predmoli fra Branimir Musa.
9. kolovoza (nedjelja) – fra Ante Marić (Mostar), predmoli fra Franjo Ćorić.
10. kolovoza (ponedjeljak) – fra Svetozar Kraljević (Mostar), predmoli fra Džoni Dragić.
11. kolovoza (utorak) – fra Mladen Rozić (Roško Polje), predmoli fra Željko Tomić.
12. kolovoza (srijeda) – fra Branko Radoš (Luzern), predmoli fra Robert Kiš.
13. kolovoza (četvrtak) – fra Ivan Hrkać (Međugorje), predmoli fra Željko Grubišić.
14. kolovoza (petak) – uočnica blagdana, svetu misu predvodi fra Ante Vučković (Split), a molitveni program predvodi fra Jure Barišić.
Središnje slavlje 15. kolovoza
Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu, u subotu 15. kolovoza, svečano euharistijsko slavlje predvodit će fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
Misno slavlje svojim će pjevanjem uveličati Veliki zbor svete Cecilije iz Širokog Brijega.
Velika Gospa jedno je od najvećih marijanskih slavlja u Hercegovini koje svake godine okuplja tisuće vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja.
„Odlazio sam joj kada mi je bilo najteže i pronalazio mir i nadu uskrslog Krista na njezinu Brdu. Odlazio sam joj kada mi je bilo najljepše i zahvaljivao na svim milostima. Čak sam joj kao mladić odlazio i pješice iz Rijeke“, napisao je Miletić.
Poručio je kako vjernost ne treba pokazivati samo u trenucima blagostanja, nego i onda kada se prolazi kroz teškoće i kušnje.
„Volimo mi Kraljicu Mira. Mi ljubimo i ostajemo vjerni i kada osjećamo potoke blagoslova po sebi, ali mi ostajemo vjerni i kada padamo dok se nekada i četveronoške penjemo po toj uskoj stazi naših života posutoj trnjem“, naveo je.
Osvrćući se izravno na oskvrnuće Gospina kipa, Miletić je poručio kako tragovi vandalizma ne mogu povrijediti ono što je vjernicima sveto.
„Ne postoji boja ovoga svijeta koja može nagrditi Gospino presveto Srce. Samo neka nam to bude poticaj veće molitve, rada i našeg posvećenja. Jer, svakim danom smo bliži susretu s Isusom“, napisao je.
Najavio je i kako će prije početka novog zasjedanja Hrvatskog sabora ponovno posjetiti Međugorje.
„Naći ću koji dan i sigurno doći Mami prije početka zasjedanja Sabora, da joj se zahvalim na svemu. Bit će sve dobro“, zaključio je Miletić.
Njegova reakcija uslijedila je nakon što su u Međugorju oskvrnuti Gospin kip na Podbrdu i drugi prostori molitve, dok je na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova izazvan požar. Policija je tijekom dana uhitila osobu koja se dovodi u vezu s tim događajima, a istraga se nastavlja pod nadzorom nadležnog tužiteljstva.
U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.
A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.«
Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
]]>Vanjski oltar ispunili su svećenici, dok su klupe i prostor ispred oltara bili popunjeni do posljednjeg mjesta. Brojni vjernici pristigli su kako bi zajedničkom molitvom poslali poruku da nasilje, mržnja i skrnavljenje ne mogu narušiti duh Međugorja.
Posebno dirljivi prizori zabilježeni su na Brdu ukazanja, gdje je Gospin kip ponovno zasjao nakon gotovo cjelodnevnog čišćenja. Članovi zajednice Cenacolo, uz pomoć mještana mjesnih zajednica Bijakovići i Međugorje, satima su pažljivo uklanjali tragove crne boje i natpise kojima je kip bio oskvrnut.
Posao je bio iznimno zahtjevan, ali trud i upornost brojnih ljudi vratili su Gospinu kipu njegovu prepoznatljivu bjelinu.
Istodobno, kod Plavog križa vjernici su se okupljali u sve većem broju. U tišini su molili, palili svijeće i zahvaljivali, dok su se skupine hodočasnika nastavile uspinjati prema Brdu ukazanja.
Drugi Gospin kip, koji tijekom dana još nije mogao biti očišćen, privremeno je prekriven te ukrašen ružama i drugim cvijećem. Članovi zajednice Cenacolo trebali bi čišćenje nastaviti rano ujutro, kako bi i s njega bili uklonjeni svi tragovi vandalizma.
Međugorje je večeras još jednom pokazalo svoju snagu. Na mržnju je odgovorilo molitvom, na uništavanje zajedništvom, a na nemir mirom.
Bog i Kraljica Mira ponovno su pobijedili.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
{gallery}foto-bog-i-kraljica-mira-ponovno-su-pobijedili-misa-u-medugorju-slavila-se-na-vanjskom-oltaru-gospin-kip-ponovno-sjaji-vjernici-mole-kod-plavog-kriza{/gallery}
]]>Time želi reći kako sva zbrka i kaos polazi iz srca u kojem ne kraljuje Bog koji ga je stvorio za Život, nego Sotona, onaj koji ga želi ukrasti za propast.
Živimo u svijetu koji ohrabruje svakakva bolesna stanja i individualne istine. Lakše je opravdati svoju sebičnost i grijeh nekom dijagnozom ili novoizmišljenim znanstvenim pojmom, nego si priznati da se trešaš mijenjati, raditi na sebi i tražiti pomoć, najprije od Boga, a onda i od ljudi.
Najstrašnije je kad te bolesne ideje za nekoga postanu istina, i kad si taj netko uzme za pravo suditi druge. Upravo se ovo dogodilo u Međugorju u jutarnjim satima utorka 28. 7. 2026.
Počinitelj je za sada nepoznati muškarac, vjerojatno stranog, poljskog porijekla što se vidi prema natpisu koji je ostavio na Gospinim kipovima na Brdu ukazanja i Plavom križu (natpisi na engleskom jeziku i nepravilnom hrvatskom) te na transparentu koji je ostavio na ogradi pored Gospina kipa na Brdu ukazanja na kojem su ispisana imena međugorskih vidjelica uz poruku na poljskom jeziku "...to su prevaranti, imam dokaze". On je također izazvao požar na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova koji je brzo ugašen.
Značenje napisanih citata:
Na podnožju Gospina kipa napisani su slijedeći citati iz Biblije: Iz42 (Izaija 42) glasi: „Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje.Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.“
Jer 14, 14 „A Jahve mi reče: »Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.«
Dakle, ovaj muškarac doista je vjerovao u ono što je učinio i očigledno sebe smatra pravim prorokom koji treba donijeti istinu i srušiti laž o Gospinim ukazanjima.
SVETOGRDNI ČIN IZ 2008. godine
Trebamo se podsjetiti i kako ovo nije prvi put da je Gospin kip svetogrdo oskvrnjen. Naime, u noći između 28. i 29. kolovoza 2008. godine nepoznati ljudi popeli su se na Brdo ukazanja i oštetili Gospin kip tako što su mu izgrebali lice, slomili nos te odlomili lijevu ruku.
KAKO ZLO SLUŽI DOBRU
I ovaj vandalski i svetogrdni čin Bog na kraju preobraća u dobro jer nam svima na jasan način pokazuje kako su Gospine riječi iz zadnje poruke istinite, kako su doista srca ljudi na velikom udaru zloga, kako se doista granica između dobra i zla sve više briše, kako se istina i laž sve više ne razlikuju i kako se ljudi sve više svrstavaju u ratnike svjetla ili ratnike tame. Bez svjetla Uskrslog Krista u srcu teško će nam biti probijati se kroz napade tame.
Zato ovo zlo može biti najbolji podstrek de se još bolje i srčanije pripremamo za Mladifest na kojem ćemo zajedničkom molitvom i slavljem svetih sakramenata podati dostojnu hvalu Onome koji na kraju pobjeđuje! A u tome surađuje i Gospa jer kaže: „Vaša srca želim preko moga majčinskoga srca predati srcu moga Sina Isusa, da u vama vlada on, Uskrsli, i radost će zavladati u vama i oko vas.“
Paula Tomić/medjugorje-info.com
]]>Svako oskvrnuće svetinje ujedno je poziv nama kršćanima da se zapitamo koliko su naša vlastita srca otvorena Bogu. Povijest Crkve pokazuje da je bilo razdoblja kada su se rušili hramovi i spaljivale crkve, ali ono što nitko nije mogao uništiti bila je vjera naroda koja je uvijek iznova pronalazila snagu u Kristu. Svetinje se mogu obnoviti ljudskim rukama, ali je još važnije da se obnavljaju ljudska srca.
Bez obzira na različita mišljenja koja postoje o pojedinim pitanjima vezanima uz Međugorje i koja Crkva razborito prosuđuje svojim vlastitim putem, ništa ne može opravdati mržnju, nasilje ili oskvrnuće mjesta molitve. Tamo gdje čovjek dolazi iskreno tražiti Boga, drugi je pozvan poštovati njegovu savjest i njegovo pravo na molitvu.
Zato pozivam sve vjernike da ne odgovaraju ogorčenošću ni osudama, nego onim što je oduvijek bilo najjače oružje Crkve: molitvom, postom, praštanjem, pouzdanjem u Božju providnost i vlastitim obraćenjem života. Ne dopustimo da nas zlo zarazi vlastitom logikom. Sveti Pavao podsjeća: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim 12,21).
Molim Gospodina da prosvijetli srca onih koji su počinili ovo nedjelo, da im udijeli milost obraćenja, a svima nama dar razboritosti, mira i ustrajnosti u dobru. Neka ovaj žalosni događaj bude poticaj da se još usrdnije molimo za mir među ljudima, za poštovanje svetoga i za jedinstvo svih koji iskreno traže Krista.
U ovim trenutcima svoje molitve pridružujem molitvi svih hodočasnika i vjernika, uvjeren da nijedan čin mržnje ne može ugasiti svjetlo koje Bog pali u ljudskom srcu.
Krist je pobijedio svijet, a njegova ljubav ostaje snažnija od svakoga nasilja.
✠ Petar Palić,
mostarsko-duvanjski biskup
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
ktabkbih.net
]]>Možda upravo zato Gospu u Međugorju zazivamo kao Kraljicu Mira. Jer tamo gdje Bog obilno daruje mir, gdje se ljudska srca mire s Njim, gdje se obitelji obnavljaju i gdje se događaju obraćenja, zlo uvijek pokušava unijeti nemir. Ali ono nikada ne uspijeva. Mir koji dolazi od Boga nije odsutnost kušnji, nego snaga da ih nadvladamo. Kraljica Mira ne obećava život bez borbi, nego nas vodi Kristu koji je već pobijedio svijet.
Ako je netko mislio da će paljenjem oltara, oskvrnućem kipa ili bilo kojim činom vandalizma ugasiti vjeru, prevario se. Oltar se može ponovno podići. Kip se može obnoviti. Ali molitva se ne može spaliti, vjera u Krista ne može se ugasiti, jer ondje gdje bdije Kraljica Mira, zlo nikada nema posljednju riječ. Milost se ne može uništiti. Obraćenje se ne može zaustaviti. Vjera u Krista ne može se iščupati iz srca onih koji vjeruju. Svetost nije u kamenu, nego u Božjoj prisutnosti, a nju nijedna ljudska ruka ne može uništiti.
Kroz cijelu povijest spasenja zlo je uvijek mislilo da pobjeđuje. Mislilo je da će križ biti kraj. Mislilo je da će zatvoreni grob zauvijek ušutkati Istinu. Mislilo je da će progonima uništiti Crkvu. A svaki put dogodilo se upravo suprotno. Bog je iz najveće tame izveo najveće svjetlo. Zato ni danas ne smijemo dopustiti da nam strah postane odgovor.
Ako je netko želio uplašiti hodočasnike, neka zna da će ih doći još više. Ako je netko želio utišati molitvu, neka zna da će se danas izmoliti još više krunica. Ako je netko želio posijati nemir, neka zna da će se još više srca otvoriti Bogu. Jer gdje zlo pokušava ugasiti plamen vjere, Bog zapali još veći. To je povijest Crkve. To je povijest Međugorja. I to će biti budućnost svakoga mjesta koje ostane vjerno Kristu.
Zlo može napraviti buku, ali ne može nadglasati Boga. Može pokušati zastrašiti, ali ne može oduzeti mir koji dolazi od Krista. Zato danas ne spuštajmo pogled. Podignimo krunicu. Podignimo srce. Ostanimo pod zagovorom Kraljice Mira, jer gdje Ona vodi svoju djecu Kristu, tamo zlo nikada nema posljednju riječ. Ono može uznemiriti trenutak, ali ne može pobijediti vječnost. Ljubav je jača od mržnje, svjetlo je jače od tame, a Kristova pobjeda je konačna. Zato će Međugorje i dalje ostati mjesto na kojem će se ljudi obraćati, miriti s Bogom i pronalaziti mir, jer ono što je Bog započeo, nijedno zlo ne može zaustaviti.
Marina
]]>
Fotografija nastala nakon jutrošnjeg incidenta pokazuje odgovor vjernika na vandalizam – bez buke, mržnje i osvete.
Dok je kip ostao skriven ispod platna, prostor pred njim nije ostao prazan. Hodočasnici su nastavili dolaziti, zaustavljati se i moliti na mjestu koje svakodnevno posjećuju ljudi iz cijeloga svijeta.
Policijska postaja Čitluk u 4.30 sati zaprimila je prijavu da je na Podbrdu oštećen Gospin kip ispisivanjem različitih poruka. Samo pola sata poslije policiji je prijavljen i požar na vanjskom dijelu oltara crkve svetoga Jakova. Policijski službenici upućeni su na obje lokacije, a očevid i aktivnosti na utvrđivanju svih okolnosti još traju.
Na poseban način pozivamo sve vjernike da na ovaj događaj odgovore onako kako nas Gospa već više od četrdeset godina u Međugorju uči: molitvom, postom i praštanjem. Molimo za obraćenje srca onih koji su počinili ovo djelo, da ih Gospodin dotakne svojom milošću i povede putem dobra. Molimo i za mir u srcima svih ljudi. Gospa nas neprestano poziva da budemo nositelji mira. Neka nas i ovaj događaj potakne da njezin poziv shvatimo još ozbiljnije: da ne uzvraćamo zlom na zlo, nego da svojim životom svjedočimo ljubav, praštanje i nadu.
Svetište ostaje otvoreno svim hodočasnicima. Molitveni program odvija se redovito, a svi prostori ubrzano se čiste i osposobljavaju kako bi ponovno bili mjesto molitve i susreta s Gospodinom po zagovoru Kraljice Mira.
Župni ured Međugorje
]]>U ono vrijeme: Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.«
On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.
Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«
]]>Prema njegovu svjedočanstvu, pater Tardif tijekom molitve izgovorio je „riječ neposredne spoznaje“ koja se odnosila na troje ljudi. Kazao je kako su među prisutnima osobe koje su u tom trenutku osjetile snažno zujanje i koje doživljavaju ozdravljenje.
Nakon poziva da se osobe jave i posvjedoče, najprije je nastala tišina. Potom su, kako je naveo Ljubičić, pred okupljene izišli muškarac u četrdesetim godinama i starija žena. Oboje su ustvrdili da su dulje vrijeme imali problema sa sluhom te da su tijekom molitve ponovno počeli čuti.
Pater Tardif, međutim, nastavio je čekati i treću osobu.
„Najavio sam tri osobe, a do sada su došle samo dvije! Očekujem, dakle, da dođe i treća“, prenio je Ljubičić njegove riječi.
Nakon nekoliko minuta javila se i žena koja je objasnila da je bila zbunjena te da u početku nije bila sigurna treba li izići pred okupljene. Prema njezinim riječima, razgovarala je sa susjedom i shvatila da ponovno čuje na uho koje joj je ranije bilo bolesno.
Ljubičić je opisao i drugi trenutak sa susreta, tijekom kojega je Tardif najavio ozdravljenje žene kojoj je bila oduzeta desna noga. Nakon što se nitko odmah nije javio, ponovio je poruku, a potom se iz okupljenih začuo krik.
Prevoditeljica je, tvrdi Ljubičić, najprije pogrešno najavila ozdravljenje desne ruke, iako se poruka odnosila na desnu nogu. Nakon ispravka pred okupljene je došla žena koja je rekla da je ponovno mogla pomicati nogu te da je štake ostavila kod kipa Blažene Djevice Marije.
Fra Petar Ljubičić objavu je naslovio „Bog i danas čini čuda“, a svjedočanstvo je prenio iz zapisa Philippea Madrea. Tvrdnje o ozdravljenjima iznesene su kao osobna svjedočanstva sudionika molitvenog susreta.
]]>Dar HKM-a Mannheim
Ostvarenje ovoga projekta omogućili su hodočasnici Hrvatske katoličke misije iz Mannheima koji su u veljači 2026. hodočastili u Svetu zemlju. Njihovom velikodušnošću i zajedničkim doprinosom hrvatski je narod trajno ostavio svoj vidljivi znak na jednom od najsvetijih mjesta kršćanstva.
Postavljanjem hrvatske ploče trajno je obilježena prisutnost hrvatskoga naroda na jednom od najsvetijih mjesta kršćanstva. Ona ostaje dar hrvatskih vjernika Svetoj zemlji te kao trajni spomen budućim naraštajima hodočasnika koji će ondje dolaziti moliti i obnavljati krsna obećanja.
Mjesto krštenja Gospodinova
Qasr al-Yahud nalazi se na zapadnoj obali rijeke Jordan, nedaleko od Jerihona i Mrtvoga mora. Kršćanska predaja od najranijih stoljeća upravo ovo mjesto povezuje s Isusovim krštenjem koje je opisano u evanđeljima. Ovdje je Sveti Ivan Krstitelj pozvao narod na obraćenje i krstio Isusa, nakon čega su se otvorila nebesa, Duh Sveti sišao je u obliku goluba, a začuo se Očev glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni, u njemu mi sva milina” (Mt 3,17).
Osim što je povezano s Isusovim krštenjem, ovo područje ima i duboku starozavjetnu simboliku. U blizini se nalazi mjesto na kojem je, prema predaji, Izrael pod vodstvom Jošue prešao rijeku Jordan i ušao u Obećanu zemlju, dok se u blizini uzdiže i Brdo kušnje, gdje je Isus nakon krštenja proveo četrdeset dana u postu i molitvi.
Danas je Qasr al-Yahud jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta u Svetoj zemlji. Tisuće hodočasnika iz cijeloga svijeta ondje svake godine obnavljaju svoja krsna obećanja, zahvaćaju vodu iz Jordana te u molitvi zahvaljuju za dar krštenja.
Hrvatska će ploča od sada i na tom svetom mjestu – u ovozemaljskim kategorijama rečeno – trajno svjedočiti vjeru hrvatskoga naroda i njegovu povezanost s izvorima kršćanstva.
]]>Svetoj misi, koji je prisustvovalo stotinu ljudi, slavili su fra Josip Peranić, o. Jordan Ostojić i o. Daniel Udo. Nakon toga priređen je ručak u centru u ulici Pico. Društvo mladih i klape otpjevali su nekoliko pjesama. Hrane nije nedostajalo, kao ni suza. Brojni ljudi željeli su pozdraviti fra Josipa, zagrliti ga, oprostiti se.
Ručak s organizirali Hrvatski katolički centar sv. Nikola Tavelić, Mala škola i članovi hrvatske zajednice.
]]>Deseci učenika otetih tijekom napada na jugozapadu Nigerije oslobođeni su u svibnju. Vijest je objavio glasnogovornik predsjedništva Bayo Onanuga. Podsjetimo da su naoružani napadači, koje je nigerijska vojska optužila da pripadaju džihadističkoj skupini Boko Haram, 15. svibnja oteli 46 učenika i djelatnika iz triju škola u saveznoj državi Oyo, na jugozapadu zemlje.
Objava o oslobođenju
Svi učenici i učitelji oteti u mjestu Orire, u saveznoj državi Oyo, napokon su spašeni zahvaljujući djelovanju naših sigurnosnih službi - istaknuo je Onanuga u objavi na društvenoj mreži X, uz koju je priložio fotografije neke od oslobođene djece. Prema njegovim riječima, nekoliko otmičara je ubijeno, dok ih je osam uhićeno.
Situacija na jugozapadu zemlje
Jugozapad Nigerije dugo se smatrao jednim od najsigurnijih područja zemlje koja je suočena s brojnim sigurnosnim krizama. Otmice radi otkupnine nastavljaju biti izazov za vlasti u nestabilnim regijama sjeverne Nigerije. Savezna država Oyo jedna je od najmnogoljudnijih u Nigeriji, a njezin glavni grad Ibadan važno je obrazovno središte zemlje. Napad u svibnju dodatno je pojačao strah od širenja islamističkog nasilja u tom području. Napad na škole u Esieleu i Yawoti, poljoprivrednim zajednicama smještenima na rubu prostranoga Nacionalnog parka Old Oyo, izazvao je prosvjede i štrajkove učitelja diljem savezne države tijekom mjesec dana.
Na sjeverozapadu ubijeno 300 članova bandi koje se bave krađom stoke
Taj se događaj uklapa u šire ozračje napetosti i nasilja koje pogađa i druge dijelove Nigerije. Prema riječima jednog dužnosnika državne uprave, vojska je ovoga tjedna u sjeverozapadnoj saveznoj državi Zamfara ubila više od 300 pripadnika kriminalnih skupina koje se bave otmicama i krađom stoke, a koje su u zemlji poznate kao „banditi”. Vojne snage izvele su dvodnevnu operaciju protiv tih skupina u okrugu Gummi, koja je rezultirala likvidacijom više od 300 terorista. Džihadisti i „banditi”, specijalizirani za otmice radi otkupnine, šire strah među stanovništvom sjeverne i središnje Nigerije. Izvode smrtonosne napade te nameću poreze poljoprivrednicima koji žele pristupiti svojim poljima.
Intervencija Sjedinjenih Američkih Država
Analitičari upozoravaju na sve veću suradnju između tih kriminalnih skupina, koje su ponajprije motivirane financijskom dobiti, i džihadista koji već sedamnaest godina provode terorističke aktivnosti na sjeveroistoku Nigerije, najprije pod vodstvom Boko Harama, a potom njegove odcijepljene i suparničke skupine Islamske države Zapadne Afrike. Prošloga su mjeseca najmanje 34 poljoprivrednika ubijena u dvama napadima koje su izvele naoružane skupine. Posljednjih mjeseci izvedeni su i američki zračni napadi u suradnji s nigerijskim oružanim snagama, pri čemu su na sjeveroistoku zemlje ubijene stotine pripadnika Islamske države.
]]>Tijekom četiri dana festival je okupio stotine tisuća mladih u Fortalezi u Brazilu, povezujući glazbu, ples, molitvu i druge kulturne sadržaje u jedinstveno iskustvo vjere, umjetnosti i zajedništva. Sveti Otac potaknuo je mlade da ne izgube iz vida najvažniji cilj – izgradnju mira u međuljudskim odnosima – te da ne dopuste da ih išta udalji od Boga.
Rimski biskup istaknuo je da svaki mladi čovjek posjeduje važnu misionarsku snagu kojom može preobražavati svijet. Stoga ih je potaknuo da je pretoče u konkretna djela te da nikada ne izgube misionarski žar, prijeko potreban današnjem svijetu:
Dragi mladi, dopustite Duhu Svetomu da u vama ponovno zapali još veću ljubav, sposobnu preobraziti vašu mladost u evangelizacijsku snagu, čineći tako svakoga od vas živim kamenom u izgradnji „grada mira“ za kojim toliko čeznemo ili, kako je govorio sveti Augustin, grada Božjega prisutnog usred grada ljudi.
Papa Lav XIV. potom je, citirajući papu Benedikta XVI., koji je pozivao mlade da se ne boje Krista, potaknuo sudionike da hrabro svjedoče kako je život bez Krista život bez milosti. Pozvao ih je da se ugledaju na svece, osobito na svetoga Karla Acutisa, kako nikada ne bi izgubili osjećaj za čovječnost i stvarnost:
Dopustimo da nas nadahne primjer svetoga Karla Acutisa: on nam pokazuje kako možemo Krista uvijek stavljati u središte, čak i kada se služimo tehnologijom. Uzimajući ga za uzor, savjetujem vam da društvene mreže i umjetnu inteligenciju koristite umjereno i odgovorno jer nas mogu odvesti u nestvaran svijet u kojem prolaznost, puka prividnost i obmana počinju zauzimati mjesto istinskih vrijednosti i onoga što je doista važno.
U trenucima umora, kao i kada oslabi unutarnji žar, važno je uvijek crpiti snagu od Boga Oca, potaknuo je na kraju papa Lav XIV. te zaključio:
Kako bismo održali živim plamen vjere i svjedočili uskrsnuće svojim prijateljima i svima koje susrećemo, potrebno je ostati u Božjoj prisutnosti kroz molitvu. Istinski odnos s Gospodinom zahtijeva postojanost, ustrajnost i čvrsto uvjerenje da nas naš nebeski Otac nikada ne napušta, izvijestio je Vatican News.
]]>Na početku slavlja sve prisutne pozdravio je vlč. Vučak te izrazio radost na prilici za proslavu 60 godina svećeništva prvog hrvatskog vojnog ordinarija koji je mladu misu slavio upravo u Gornjem Prekrižju 26. srpnja 1966.
Mons. Kovač pročitao je čestitku zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražena Kutleše koji je uime svih hrvatskih biskupa, ali i cijele Zagrebačke nadbiskupije čestitao mons. Jezerincu na jubileju kazavši kako „dijamant nastaje dugo, u skrovitosti i pod velikim pritiskom, a svoju vrijednost očituje čvrstoćom i sjajem. Tako i dijamantni jubilej govori o vjernosti koja je prošla kroz kušnje, umore i odricanja, ali je sačuvala nutarnji sjaj prvoga ‘da’ izgovorenoga Gospodinu.”
Mons. Bogdan se u propovijedi osvrnuo na odrastanje mons. Jezerinca te je istaknuo kako je „naraštaj kojemu pripada mons. Jezerinac duboko obilježen i velikim snovima o slobodi hrvatskoga naroda, ali i teškim ranama i stradanjima Drugoga svjetskog rata i poraća. Bilo je to dugo vrijeme – godine nasilja, nepravdi i zločina protiv Boga i čovjeka. Bili su to dani i godine kada se pokušavalo izgraditi društvo i sustav bez Boga, živjeti – ali i nametnuti drugima sustav vrijednosti kao da Boga nema, kao da ne postoji. (…) Upravo takovi temelji, duboko ukorijenjeni u evanđelju, najsnažnija su i zdrava podloga duhovnim zvanjima, poziv u svećeničku službu, poziv u posvećeni život u redovničkoj zajednici u samostanu”, rekao je propovjednik.
Mons. Bogdan kazao je da su u oblikovanju identiteta pastira mons. Jezerincu učitelji i modeli bili „stupovi Crkve u Hrvata, sinovi ovoga kraja, blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić”, od kojih je naučio kako biti svjedok vjernosti Kristu u najtežim okolnostima s kojima se, kao prvi vojni biskup u RH, susreo u ratom pogođenoj Hrvatskoj.
„Dragi oče biskupe! Kroz šezdeset godina prošli ste oceane, mora, jezera, rijeke, bure i oluje, Scile i Haribde… Vraćate se pred isti oltar, u isti Božji hram u kojem ste prije šezdeset godina slavili svoju mladu misu. Danas zajedno s Vama zahvaljujemo Bogu. Za dar Vašega života. Za dar vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Za Vašu obitelj i zavičaj. Za šezdeset godina svećeništva. Za trideset i pet godina biskupske službe. Za svaku svetu misu, svaku molitvu, svaku riječ ohrabrenja i svaki tihi dar ljubavi koji samo Bog poznaje”, zaključio je mons. Bogdan.
Na kraju misnoga slavlja, vlč. Vučak zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji i animaciji slavlja i svim prisutnim vjernicima na dolasku te je pročitao blagoslov pape Lava XIV. u kojem Sveti Otac mons. Jezerincu dodjeljuje apostolski blagoslov te mu čestita na dijamantnoj obljetnici.
Uime predsjednika Hrvatske biskupske konferencije i svih hrvatskih biskupa, mons. Bogdan uručio je mons. Jezerincu pektoral – prsni križ – i biskupski prsten.
Prisutnima se obratila i načelnica Općine Krašić Maja Štajcer. Misnom slavlju, uime Vlade RH i njenog predsjednika Andreja Plenkovića, prisustvovao je potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
Liturgijsko slavlje glazbeno je animirao krašićki župni zbor „Josip Vraneković” pod vodstvom s. M. Valerije Sakač, SMI, a u ulaznoj pjesmi u čast sv. Ane pridružio im se i župni zbor iz Gornjeg Prekrižja s orguljašem Krešimirom Bendekovićem, prenosi Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
]]>U razgovoru za Brotnjo.ba don Velimir govori o svojim prvim danima u Tanzaniji, susretu s drukčijom kulturom, životu bez struje i vode, problemima tamošnjega stanovništva te gradnji nove crkve svetoga Petra. Prisjeća se Gabela Polja, Međugorja i rodnoga kraja te upućuje snažnu poruku Brotnjacima, osobito mladima i obiteljima.
Don Velimire, kako pamtite svoje prve dane u Tanzaniji i što Vam je pomoglo da u iznimno teškim uvjetima ustrajete u misionarskom pozivu?
Hvaljen Isus i Marija! Drage čitateljice i čitatelji, ja sam hrvatski misionar i svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. Iz domovine sam otišao 1988. godine i već 38 godina djelujem u Tanzaniji. Ove godine obilježavam i 40 godina svećeništva. Trenutačno sam na godišnjem odmoru u domovini i teško je ukratko sažeti sva iskustva, uspomene i događaje koji su obilježili gotovo četiri desetljeća misionarskog života.
Prve godine prolaze, ali neke uspomene ostaju zauvijek. Tako se i danas dobro sjećam dolaska u Tanzaniju. Bio je to susret sa svijetom potpuno drukčijim od onoga iz kojega sam došao.
Sletio sam na užareno tlo tadašnjega glavnog grada Dar es Salaama, gdje su me dočekala dvojica naših misionara. Prvi put našao sam se pred tolikim mnoštvom ljudi druge boje kože, jezika, tradicije i običaja. Mnogi od njih pripadali su različitim vjerskim zajednicama ili su slijedili tradicionalna afrička vjerovanja. Trebalo je mnogo strpljenja, volje i vjere da me Bog poslao upravo tamo i da će mi pomoći.
Život bez struje, vode, normalnoga kreveta i drugih uvjeta koje u domovini uzimamo zdravo za gotovo bio je mnogo teži nego što sam očekivao. Ipak, čovjek iz dana u dan može mnogo toga prihvatiti ako to istinski želi. Ustrajati mi je pomogla vjera u Boga, svijest o poslanju koje sam primio i želja da budem uz ljude kojima sam poslan.
Nije cilj misionara živjeti ugodnim životom, nego pomoći drugima da njihovi životni uvjeti postanu barem malo bolji. Nekada je bilo vrlo teško, nekada nešto lakše, ali misionarski je teren golem i trebalo bi živjeti nekoliko života da bi čovjek ostvario sve što želi.
Već gotovo četiri desetljeća živite i djelujete u Tanzaniji. Kako je to iskustvo promijenilo Vaš pogled na vjeru, domovinu i svakodnevni život?
Domovina je uvijek u srcu. Bogu sam zahvalan što imamo tako lijepu domovinu, i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, dovoljno vode i mnogo povoljnije uvjete za život nego što ih imaju brojni ljudi u Africi. Tek kada čovjek ode daleko i susretne se s oskudicom, postane svjestan koliko toga svakodnevno prima, a da o tome gotovo i ne razmišlja.
S druge strane, i mi smo imali mnogo toga naučiti od ljudi u Tanzaniji. Naučio sam jednostavnije živjeti, biti bliže prirodi i ne vezivati se pretjerano za materijalne stvari. Naš bi dan započinjao odmah nakon svitanja. Svakoga jutra slavili smo svetu misu, a zatim obavljali različite poslove, radili na njivi i u šumi te obilazili udaljene filijale. Nastojali smo se vratiti prije mraka jer bi putovanje noću moglo biti opasno.
Živjeli smo bez struje, televizije i električnih uređaja. Sve ono čega je u domovini bilo u izobilju odjednom je prestalo biti dostupno. Takav život čovjeka promijeni. Pomogne mu razlikovati ono što je doista potrebno od onoga bez čega se može.
Iskustvo u Tanzaniji produbilo je i moju vjeru. Mi nismo otišli samo govoriti o katoličkoj vjeri, nego živjeti s ljudima, dijeliti njihove teškoće te im naviještati Krista i nadu u uskrsnuće i vječni život. Što sam više sazrijevao na afričkom kontinentu, to sam bolje razumijevao da vjeru najprije moramo pokazati svojim životom.
Istaknuli ste da misionari ne donose samo Sveto pismo nego vjeru svjedoče životom i radom. Kako to konkretno izgleda u Vašoj misiji?
Misionar gleda cijeloga čovjeka – njegove duhovne, tjelesne, obrazovne i društvene potrebe. Nije dovoljno nekome dati Sveto pismo i zatim ga ostaviti gladnoga, bolesnoga ili bez mogućnosti školovanja.
Zato smo, ovisno o potrebama određenoga područja, nastojali otvarati tehničke škole i zdravstvene objekte, graditi crkve, mostove i dječje vrtiće te stvarati uvjete u kojima ljudi mogu dostojnije živjeti. Radili smo s ljudima na njivama, obilazili sela i filijale te pomagali gdje god smo mogli. Kada ljudi vide da im pristupate iskreno, da ste spremni s njima živjeti i podnijeti žrtvu zbog njih, lakše razumiju da to činite zbog Krista.
Uz sve to organizirali smo katekumenat, odnosno vjersku pouku za djecu, mlade i odrasle koji žele upoznati i prihvatiti katoličku vjeru. Sve se odvija bez ikakve prisile i bez nečasnog utjecaja na nečije mišljenje ili vjersko opredjeljenje.
Katekumene koji su dovoljno upoznali katoličku vjeru pripremamo za krštenje, najčešće tijekom Vazmenoga bdjenja. Nakon krštenja nastavlja se njihova priprava za ostale sakramente i za život u kršćanskoj zajednici.
Zadaća je misionara često osnovati novu misiju, uspostaviti prve kontakte s ljudima i zajednicu postupno osposobiti za samostalan život. Djelovao sam u trima različitim tanzanijskim biskupijama, u svakoj deset ili više godina. Uvijek je cilj bio isti: svjedočiti Krista i pomoći čovjeku da živi dostojnije.
S kojim se najvećim problemima stanovnici Tanzanije danas suočavaju i na koje im načine misionari nastoje pomoći?
Teško je izdvojiti samo jedan problem. Mnogi ljudi suočavaju se sa siromaštvom, glađu, bolestima, nedostatkom lijekova i pitke vode, lošom prometnom i drugom infrastrukturom te nemogućnošću plaćanja školarine. Ima djece koja nemaju odgovarajuću odjeću i obuću, a njihove obitelji ne mogu im osigurati ni osnovne uvjete za školovanje.
Kada se netko razboli, a nema novca za lijek, kada je gladan, neodjeven ili ne može platiti školarinu, misionari nastoje pomoći koliko im dopuštaju sredstva koja dobiju od dobročinitelja. Ta pomoć nije samo trenutačna. Nastojimo graditi škole, vrtiće, zdravstvene ustanove i druge objekte koji će dugoročno koristiti cijeloj zajednici.
S domaćim stanovništvom, bez obzira na to kojoj vjeri ili zajednici pripadaju, uglavnom nemamo problema. Želimo raditi osobito s djecom i mladima te im svojim postupcima pokazati da sve što činimo, činimo zbog Krista. Povremeno se susrećemo s administrativnim poteškoćama i potrebno je pronaći pravi put kako bi nam vlasti dopustile gradnju potrebnih objekata.
Velika je teškoća i nedostatak novih misionara. U Tanzaniji su trenutačno samo četvorica hrvatskih misionara, raspoređena u tri biskupije, a mlađih gotovo da i nema. Zato moramo moliti Boga da pošalje nove radnike u svoju žetvu.
Što biste poručili ljudima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koji žele molitveno ili materijalno poduprijeti Vaš misionarski rad? Imamo informaciju da gradite novu crkvu u jednoj od filijalnih zajednica. Kako se naši čitatelji mogu uključiti i pomoći dovršetak crkve?
Trenutačno djelujem u misiji Kisongo, u nadbiskupiji Arusha, na području na kojem živi oko 35.000 ljudi. U sklopu misije imamo i dvije filijalne zajednice. Župnu crkvu Uzvišenja Svetoga Križa završili smo 2023. godine, a sada gradimo novu veliku crkvu posvećenu svetom Petru u jednoj od naših filijala.
Zidovi i glavna konstrukcija gotovo su završeni, ali pred nama su još važni radovi. Potrebno je dovršiti krov, unutarnje žbukanje te ugraditi prozore i vrata. Najvažnije je crkvu zatvoriti i staviti pod krov. Ostali radovi mogu se nastavljati postupno, u skladu s financijskim mogućnostima.
Duboko vjerujem i nadam se da bi crkva do sljedeće svetkovine svetih Petra i Pavla mogla biti završena i blagoslovljena. Budući da je riječ o filijalnoj, a ne župnoj crkvi, ona neće biti posvećena, nego blagoslovljena. Poslije će, kada se pruži mogućnost, trebati izgraditi zvonik, sanitarne prostorije i prostorije u kojima će se ljudi moći okupljati, razgovarati i rješavati zajedničke probleme.
U domovini djeluju nacionalni uredi Papinskih misijskih djela u Zagrebu i Sarajevu. Oni nam već godinama mnogo pomažu. Prilozi se mogu uplatiti preko tih ureda, uz jasnu naznaku da su namijenjeni don Velimiru Tomiću i gradnji crkve svetoga Petra u Tanzaniji. Dobro je da se manje pojedinačne donacije prikupe preko ureda jer bankovne naknade za slanje malih iznosa u Afriku mogu biti vrlo visoke. Uredi prikupe priloge i zatim ih zajednički proslijede misiji.
Moguće je uključiti se i preko župa koje surađuju s misijama. Posebno sam zahvalan župi Studenci u Hercegovini, koja sa svojim dobročiniteljima pomaže školovanje oko 260 djece u našoj misiji. Svaki dobročinitelj ima ime djeteta kojemu pomaže, a između njih se često razviju lijepi i prijateljski odnosi.
Naravno, nije svaka pomoć materijalna. Potrebna nam je i molitva za misionare, za domaće stanovništvo, za dovršetak crkve i osobito za nova misijska zvanja.
Na svahiliju postoji izreka: „Haba na haba hujaza kibaba“, što znači: „Malo-pomalo napuni se posuda“ Neka nitko ne pomisli da je njegov dar malen. Dar darovan od srca nikada nije malen. Neka vašu dobrotu nebeski Otac obilno blagoslovi i nagradi.
Znamo da ste rodom iz Gabela Polja te da rado dolazite u Međugorje i naše Brotnjo. Imate li poruku za Brotnjake i ostale naše čitatelje?
Rođen sam u Vukovaru, a moja se obitelj poslije nastanila u Gabela Polju. Moj je životni put vodio preko doline Neretve te studija u Splitu i Sarajevu, gdje sam se pripremao za svećeništvo. Za svećenika sam zaređen 1986. godine.
U Međugorju sam bio mnogo puta, uvijek iz osobne želje i vjere. Nedavno sam ondje bio s prijateljima i zanimljivo je da smo predstavljali četiri kontinenta: jedan je došao iz Amerike, drugi iz Australije, ja iz Afrike, a s nama je bio i naš domaći prijatelj. U crkvi smo se pomolili Gospi i zatražili njezin zagovor. Duboko vjerujem da će njezin zagovor pomoći da uskoro dovršimo i našu crkvu svetoga Petra.
Rado prolazim kroz Brotnjo i ove naše pitome, lijepe krajeve. Ovdje se čovjek uvijek osjeća ugodno jer je među svojim ljudima i osjeća se kao kod kuće. Samo onaj tko se odvoji od svoga kraja, jezika i lijepe, plodne neretvanske doline zna koliku to žrtvu predstavlja. Međutim, bez žrtve nema uspjeha. To smo naučili od Krista, koji nam je svojom žrtvom na križu otvorio put spasenja.
Svima, a osobito mladima, poručio bih da više čuvaju svoje zdravlje. Vidim i čujem koliko se šire različiti poroci koji razaraju pojedinca i obitelj. Volio bih da se mladi vrate kršćanskim vrijednostima, sportu, molitvi i Crkvi te da ozbiljnije razmišljaju o smislu života i vječnosti.
Zabrinjava me i velik broj rastava brakova. Bračno zajedništvo traži ozbiljnost, odgovornost, žrtvu i vjernost. Obitelj je mjesto u kojem se prihvaća život, odgajaju djeca i prenosi vjera. Zato bih svima poručio da u brak ulaze zrelo, svjesni riječi: „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.“
Od srca pozdravljam sve Brotnjake i sve čitatelje. Zahvaljujem vam na svakoj molitvi i svakom daru. Živjeli i svako vam dobro!
PODACI ZA DONACIJU ZA IZGRADNJU CRKVE
Ime vlasnika računa: Velimir Nicola Tomić
SWIFT kod: NMIBTZTZ
Naziv banke: NMB Bank PLC
Broj računa primatelja: 42810006259
Valuta računa: euro (EUR)
Poslovnica banke: Arusha Business Center Branch
Šifra poslovnice: 428
Adresa banke: P. O. Box 9213, Ohio Street, Dar es Salaam
Telefon: +255 27 254 5741
Navedeni podaci služe za uplatu donacija namijenjenih izgradnji crkve. Hvala svima koji svojim prilogom podrže ovaj plemeniti projekt.
]]>Ipak, ono što ovom događaju daje posebnu težinu jest njegov humanitarni karakter. Cilj okupljanja je podrška izgradnji Kuće za onkološke bolesnike, projekta od iznimne važnosti za cijelu zajednicu. Upravo ta činjenica potaknula je velik broj pojedinaca i udruga da se uključe kroz svoje sudjelovanje i podršku.
Svoj doprinos dat će Majka Krispina, Marijine ruke, Rehabilitacijski centar sveti Josip Radnik, Udruga Susret, Udruga “Moj Život” te FRAMA Čitluk, čime ovaj događaj dobiva dodatnu dimenziju zajedničkog djelovanja i solidarnosti.
Organizatorice ističu kako je cilj okupiti što veći broj ljudi te kroz zajedničko druženje i pozitivnu atmosferu poslati snažnu poruku podrške svima koji se bore s teškim bolestima.
Očekuje se velik odaziv, a svi koji dođu imat će priliku biti dio večeri koja nadilazi uobičajene okvire zabave, večeri koja pokazuje koliko zajedništvo može značiti kada je usmjereno prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«
I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba — da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.
]]>Tema svih duhovnih obnova slijedeće godine glasi: „I mir Kristov neka upravlja srcima vašim” (Kol 3,15)
DATUMI DUHOVNIH OBNOVA
U daljnjem tekstu ukratko ćemo donijeti pregled i datume duhovnih obnova koje će se održati 2027. godine u Međugorju, kao i njihove glavne ciljeve.
26. MEĐUNARODNA DUHOVNA OBNOVA ZA BRAČNE PAROVE I ODRŽAT ĆE SE OD 3. DO 6. VELJAČE 2027. GODINE.
„Zadnja bitka između Boga i Sotone vodit će se preko obitelji i braka“ – riječi su to s. Lucije dos Santos, vidjelice iz Fatime koje je napisala 1980. u pismu biskupu Bologne kardinalu Carlu Caffarru. To su riječi koje oslikavaju današnju svjetsku situaciju i gorući problem krize obitelji i braka, bilo zbog unutarnjih problema bračnih parova, nezrelosti osoba, ekonomskih problema ili još gorih vanjskih udara preko pokušaja redefiniranja pojma obitelji i nasilnog uguravanja rodne ideologije u sve pore društva i odgoja.
Statistika bračne trajnosti iz godine u godinu je sve poraznija. U našim krajevima ispada da se skoro svaki treći brak raspadne, a u razvijenijim zemljama poput Amerike i svaki drugi. Sve to ostavlja neizbrisive razlome, sukobe, rane, boli, i oštećenja ne samo za pojedince i djecu koji to proživljavaju, nego sve to stvara i raspukline društva i svijeta u kojem živimo. Iz braka i obitelji sve proizlazi, cijelo tkivo društva u kojem živimo. S obzirom na ovakvu nesretnu bračnu statistiku, Duhovna obnova za bračne parove koja se od 1999. godine održava u Međugorju, postaje sve značajnija.
Pokazuju to svjedočanstva samih učesnika, ali i organizatora seminara: Gospođa Marija Dugandžić koja je tu od početka svjedoči kako na seminare dođu upravo oni bračni parovi koje Gospa pozove. Oni na skoro čudesan način saznaju za seminar, obično u trenutku u kojem vapiju Bogu za pomoć i bivaju privučeni. „Glavni režiser svega uvijek je Gospa“ – ističe gosp. Marija.
32. MEĐUNARODNA DUHOVNA OBNOVA ZA ORGANIZATORE HODOČAŠĆA, VODITELJE CENTARA MIRA, MOLITVENIH I KARITATIVNIH SKUPINA VEZANIH ZA MEĐUGORJE ODRŽAT ĆE SE OD 8. DO 12. OŽUJKA 2027.
Međugorje je danas u svijetu nešto puno više od malenog mjesta u Hercegovini koje nosi to ime. Ono je pokret kojeg je ovo ime izazvalo otkada vidioci svjedoče da im se od 1981. do danas ukazuje Kraljica Mira. Ovaj pokret ima svoja različita obilježja: to je DUHOVNI pokret, HODOČASNIČKI pokret, pokret OBNOVE, pokret HUMANITARNE POMOĆI… a to je postao zahvaljujući ljudima koji su počeli osnivati molitvene skupine i centre mira, izdavati časopise, pisati knjige, dovoditi hodočasnike u Međugorje…
Svećenici koji rade u župi Međugorje od samoga početka nastojali su čuvati čistoću Gospina ukazanja i njenu jasnu poruku prenositi dalje. S tim ciljem, prigodom 13. obljetnice Gospinih ukazanja, Župni ured je od 22. – 23. lipnja 1994. u Međugorju organizirao prvi susret voditelja molitvenih i karitativnih skupina, te centara mira, koji su željeli zajedno moliti i razmišljati o Gospinim porukama. Tijekom vremena to se okupljanje oblikovalo u „molitveno – obrazovni“ seminar.
Seminar se zatim održavao na različitim lokacijama: 1995. god. u Baškoj vodi, 1996. god. u Tučepima, 1997. do 2000. god. u Neumu, da bi od 2001. god. dobio svoj stalan termin u Međugorju. Broj sudionika se svake godine povećava, a domaći i strani teolozi kroz predavanja nastoje teološki i crkveno definirati fenomen međugorskih ukazanja, njegovo mjesto u Crkvi te različita značenja Gospinih poruka za suvremeni svijet.
Na kraju seminara, nakon molitve, zajedničke izmjene iskustava i razmišljanja redovito se donosi IZJAVA koja donosi glavne zaključke, prijedloge ili odluke o dotaknutim pitanjima na seminaru.
30. MEĐUNARODNA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE JE U MEĐUGORJU OD 5. DO 9. SRPNJA SLJEDEĆE GODINE.
Svakom je čovjeku ponekad potrebno vrijeme u kojem bi napunio istrošene baterije životnog elana i prisjetio se smisla svog poslanja kroz jednu duhovnu obnovu, a koliko je više to potrebno onima koji sami trebaju biti obnovitelji i voditelji u svojim župama i zajednicama.
Uviđajući ovu potrebu svećenika, u ime svetišta Kraljice Mira, 1996. god. pok. fra Slavko Barbarić pokrenuo je, u suradnji s talijanskim svećenikom don Cosimom Cavaluzzo, seminar za svećenike, pod nazivom „Svećenici u Marijinoj školi“. Od tada, svake godine početkom srpnja ovaj seminar okuplja nekoliko stotina svećenika i redovnika iz cijeloga svijeta.
Jednostavan koncept seminara: sudjelovanje u molitvenom programu župe, predavanja, svjedočanstva, posjete Brdu ukazanja, ispovijed na Križevcu i posjet grobu fra Slavka trebao bi im pomoći da se u njihovu srcu, u slobodi i ljubavi, rađa Božja Riječ kroz njihovo osobno usavršavanje u krepostima, molitvi i svetosti. Jer budući da služe Riječi, oni sami moraju biti ta Riječ.
Za vrijeme trajanja seminara, svećenici su besplatno ugošćeni od strane međugorskih obitelji, kako je to od početaka tražio fra Slavko. Želio je tako konkretno povezati obitelj i svećenika koji su pozvani živjeti jedni za druge i jedni od drugih u međusobnom darivanju.
38. FESTIVAL MLADIH ODRŽAT ĆE SE U MEĐUGORJU OD 27. DO 31. SRPNJA 2027. GODINE. RAZLOG OVE PROMJENE TERMINA JE ŠTO SE SLJEDEĆE GODINE SVJETSKI SUSRET MLADIH U SEOULU ODRŽAVA OD 3. DO 8. KOLOVOZA 2027. PA JE POMJEREN TERMIN MLADIFESTA KAKO BI SVI ONI KOJI ŽELE MOGLI SUDJELOVATI NA OBA OVA LIJEPA DUHOVNA OKUPLJANJA ZA MLADE.
Priča o Mladifestu je priča o mladim ljudima koji su otkrili da je njihova sreća u Bogu i zato dolaze u Međugorje to zajedništvo s Bogom i ljudima svjedočiti i živjeti. Ljeto, sunce, more, razuzdane zabave uz drogu, alkohol i seks… - postavljaju se mladima kao imperativi ljetnog odmora. Nasuprot toj ispraznoj zabavi, fra Slavko Barbarić, na nagovor mladih iz Irske, 1989. godine započinje „molitveni susret mladih“ – današnji MLADIFEST.
Cilj je bio pokazati mladima, ali i svijetu, da pravog odmora nema bez Boga, bez molitvenog zajedništva, bez čistog druženja u bratskoj ljubavi i bez žrtve. Čovjek je tako stvoren da ga odmoriti može samo njegov Tvorac.
Čovjek je tako potrebit, da ga može ispuniti samo zajedništvo s braćom i sestrama u Duhu Svetom.
Kao i puno drugih stvari koje je fra Slavko započeo, Mladifest nije samo događaj, on je puno više od toga: on je Gospina škola odmora. Fra Slavko je u njega „utkao“ mnoge Gospine i pedagoške smjernice koje su potrebne za pravilan psihološki, duhovni, emocionalni i tjelesni odmor duše i tijela.
SEMINARI POSTA, MOLITVE I ŠUTNJE
Seminare posta, molitve i šutnje utemeljio je fra Slavko Barbarić 1991. godine s namjerom omogućiti hodočasnicima još jedan način intimnijeg i dubljeg susreta s Bogom. Seminari su organizirani po jezičnim skupinama. Predavanja vode uglavnom franjevački svećenici.
Ovi seminari su poput „Gospine osnovne škole“ koja je temelj za svaki duhovni hod. Seminari posta, molitve i šutnje su jedno skroz posebno duhovno iskustvo. To je stvarni život s kruhom u kojem se na duhovni način dotiče pravi nebeski Kruh i u konkretnosti se iskusi ono da „čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Upravo su najčešća svjedočanstva polaznika (posebno onih koji su bili po prvi puta na seminaru) bila kako su imali strah od odricanja od hrane, odnosno od posta na samo kruhu i vodi, a kako su uz molitvu i Božju pomoć otkrili neviđenu izdržljivost i novu snagu koja se u njima probudila.
Osim jutarnjeg i poslijepodnevnog predavanja, sudionici imaju molitvu na Križevcu, Podbrdu, klanjanje pred Presvetim i večernji molitveni program u župnoj crkvi.
]]>Mladi pjevači, u dobi od 8 do 19 godina, dolaze iz Betlehema i Jeruzalema, ugandskog sela Nabikabala te talijanskih gradova Napulja i Camerina. Na koncertu će izvesti glazbeni program u povodu 800. obljetnice smrti svetoga Franje Asiškoga.
Zbor čine mladi sudionici programa Voices Of Zaklade Andrea Bocelli, koji kroz zborsko pjevanje i obrazovne radionice pruža potporu djeci u zajednicama pogođenima siromaštvom, oružanim sukobima ili ograničenim pristupom obrazovanju. Program je započeo pilot-projektom na Haitiju 2016. godine, a potom je proširen na Italiju, Svetu zemlju i Ugandu.
Zbog dugotrajne nestabilnosti na Haitiju članovi tamošnjega zbora nisu mogli doputovati u Italiju. Umjesto njih, rad haićanskoga programa sudionicima će predstaviti njihovi voditelji zborova.
Nastup pred papom bit će završni događaj prvoga globalnog susreta programa Voices Of Zaklade Andrea Bocelli, koji se od 20. do 29. srpnja održava u Toskani i Rimu. U sklopu desetodnevnoga programa mladi će nastupiti i na jednom od Bocellijevih koncerata u Toskani te u predsjedničkoj palači Quirinale u Rimu pred predsjednikom Talijanske Republike Sergiom Mattarellom.
„Svaki glas nosi svoju priču, svoju baštinu i svoju nadu. Kada se toliko glasova susretne, premda dolaze iz različitih krajeva svijeta i različitih životnih iskustava, događa se nešto što nadilazi samo pjevanje: otvara se mogućnost da se međusobno prepoznamo, slušamo i osjećamo manje udaljenima jedni od drugih“, poručio je Bocelli u izjavi koju je objavila njegova zaklada.
Osim glazbenih proba, sudionici će tijekom susreta sudjelovati u radionicama sportskog penjanja, kazališta, cirkuskih umjetnosti, fotografije i radija, osmišljenima radi jačanja timskoga duha i međukulturne razmjene.
Glavna izvršna direktorica Zaklade Andrea Bocelli Laura Biancalani istaknula je da zbor nije cilj sam po sebi, nego polazište za osobni razvoj mladih. „Naš cilj nadilazi glazbu“, rekla je, dodajući kako organizatori žele da se sudionici u svoje zajednice vrate s jačim osjećajem vlastitoga identiteta i većom otvorenošću prema drugima.
Ovo neće biti prvi put da Andrea Bocelli pjeva pred papom Lavom XIV. On je zajedno sa svojim sinom Matteom nastupio i na otvorenju centra Borgo Laudato Si’ u rujnu 2025., centra posvećenoga promicanju cjelovite ekologije i održivosti u skladu sa socijalnim naukom Katoličke Crkve, koji se nalazi u papinskim vrtovima u Castel Gandolfu.
Bit će to još jedan glazbeni dar papi Lavu XIV., nakon nedavnoga koncerta u organizaciji Albanske biskupije u Albanu kraj Rima, izvijestila je američka katolička novinska agencija OSV News.
]]>Malo je događaja koji su uspjeli sačuvati svoju izvornu jednostavnost, a istodobno postati svjetski poznati. Mladifest nije nastao u uredima velikih organizacija niti iza pomno razrađenih strategija. Njegova je priča počela gotovo neprimjetno, iz jedne iskrene želje da se mladima omogući nekoliko dana zajedničke molitve, razgovora i susreta s Kristom.
Ideja je rođena nakon završetka Marijanske godine 1988., kada je jedan mladi hodočasnik iz Engleske predložio fra Slavku Barbariću da Međugorje organizira susret posvećen mladima. Fra Slavko nije u tome vidio samo dobru organizacijsku zamisao, nego odgovor na duboku potrebu naraštaja koji je tražio više od prolazne zabave. Bio je uvjeren da mladi nisu izgubili želju za Bogom, nego da im treba pokazati put do Njega.
Prvi Festival mladih održan je 1989. godine u velikom zelenom šatoru pokraj crkve sv. Jakova. Okupio je oko osamsto sudionika. Nitko tada nije mogao naslutiti da će se iz toga jednostavnog susreta razviti događaj koji će svake godine okupljati desetke tisuća hodočasnika iz više od osamdeset zemalja svijeta, uz prijenose na brojne jezike i sudjelovanje stotina svećenika.
Ono što Mladifest razlikuje od mnogih velikih okupljanja jest činjenica da se njegova bit nikada nije promijenila. U njegovu središtu nisu poznati govornici ni glazbeni spektakli, nego euharistija, molitva, kateheze, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu i sakrament pomirenja. Upravo ta jednostavnost postala je razlog zbog kojega mu se mladi iz godine u godinu vraćaju.
Fra Slavko Barbarić često je govorio da mladi ne traže još jedan događaj koji će ih nakratko oduševiti, nego iskustvo koje će promijeniti njihov život. Upravo je zato cijeli program gradio oko Krista, uvjeren da se istinska obnova čovjeka ne događa kroz izvanjske dojmove, nego u dubini srca.
Ta se misao snažno povezuje s međugorskim porukama koje brojni vjernici prihvaćaju kao poziv na molitvu, mir i obraćenje. Među njima posebno odjekuju riječi: „Draga djeco, vi ste moja nada. Molite, molite, molite.” Te riječi nisu poziv mladima da čekaju neko bolje vrijeme, nego da već danas postanu nositelji nade u svijetu koji je često obilježen nesigurnošću, podjelama i gubitkom duhovnih vrijednosti.
Zato nije neobično što se upravo tijekom Mladifesta mogu vidjeti prizori koji su u današnjem svijetu rijetki. Tisuće mladih u tišini kleče pred Presvetim, satima čekaju na ispovijed ili zajedno mole krunicu na Podbrdu i Križevcu. U vremenu koje stalno traži buku i brzinu, Međugorje ih uči tišini. U društvu koje često veliča uspjeh pod svaku cijenu, ono ih podsjeća da je čovjekova najveća pobjeda pronaći mir u vlastitom srcu.
Jedna od međugorskih poruka kaže: „Neka molitva postane vaš život.” Upravo se ta rečenica tijekom Mladifesta pretvara u stvarnost. Molitva ondje nije samo dio programa, nego način života tijekom nekoliko dana u kojima tisuće ljudi dišu istim ritmom vjere. Mnogi će poslije posvjedočiti da su upravo u tim trenucima donijeli najvažnije odluke svoga života – oprostili, vratili se sakramentima, odabrali duhovni poziv ili ponovno pronašli nadu.
Ni glas o Mladifestu nije se širio reklamama. Širio se od čovjeka do čovjeka. Oni koji su u Međugorju doživjeli duboku unutarnju promjenu postali su njegovi najiskreniji glasnici. Njihova svjedočanstva prelazila su granice država, jezika i kultura, potvrđujući da autentično iskustvo vjere ima snagu koju nijedna marketinška kampanja ne može stvoriti.
Možda upravo zato Mladifest traje toliko dugo. Ne zato što nudi nešto novo svake godine, nego zato što podsjeća na ono što nikada ne zastarijeva – da čovjek nije stvoren samo za uspjeh, karijeru i prolazna zadovoljstva, nego za ljubav, zajedništvo i odnos s Bogom.
U svijetu koji mladima često nudi bezbroj izbora, ali malo odgovora, Međugorje i danas ostaje mjesto na kojem mnogi ponovno otkrivaju smisao života. A možda je upravo to najveći razlog zbog kojega priča koja je započela u jednom zelenom šatoru još uvijek traje. Ne zato što ju održavaju organizatori ili tradicija, nego zato što se svake godine iznova potvrđuje jednostavna istina: kada čovjek pronađe Boga, pronašao je i put prema samome sebi.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli? «
Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.
]]>
Ja se tada samo blago nasmiješim s neopisivim mirom u duši. Za oči koje traže spektakl, to je možda tek bučno mjesto u kršu. Za moje srce, u tom „ništa posebno“ skriveno je mojih 25 godina života. Svatko vjeruje u ono što želi vjerovati, a ja vjerujem u ono što sam sama proživjela.
U Međugorje idem već godinama, nekad i po dva puta godišnje. I uvijek se penjem bosa, jednako kao i onog prvog dana kad sam bila tek maleno dijete.
Ljubav prema Međugorju i Majci Božjoj je nešto što se ne može lako opisati riječima, to je punina koja te obuzme i vodi kroz cijeli život.
Povod da napokon prekinem šutnju i napišem ovo svjedočanstvo dogodio se upravo danas. Pospremajući kutke doma, u rukama sam neočekivano držala predivnu, veliku knjigu o Međugorju s likom Kraljice Mira. Nisam je vidjela godinama.
Taj trenutak pronalaska, baš na današnji dan, prožeo me trncima. Znala sam da to nije slučajnost. Bio je to jasan znak da nas Gospa ne zaboravlja i nježni podsjetnik: „Tu sam, s tobom sam, kao i svih ovih godina.“
Sjećam se vremena kad staze prema Brdu ukazanja nisu bile ovako utabane i glatke kao danas. Bilo je puno više crvene zemlje, oštrog hercegovačkog drača i trnja koje je grebalo noge dok smo se penjali.
Danas, nakon četvrt stoljeća, taj isti kamen postao je sjajan, izlizan milijunima koljena hodočasnika, ali za mene nosi istu svetinju kao i onog dana kada sam ga prvi put dotaknula dječjom rukom.
Taj kamen je živi svjedok mojih najvećih životnih bitaka.
Davne 1997. godine, kao trogodišnja djevojčica, oboljela sam od leukemije, a tijekom liječenja i od hepatitisa B. Za moje roditelje bila je to mukotrpna i teška borba. Slijedili su mjeseci bolnice, kemoterapija, transfuzija i neprestanog plača. Otac je morao dati otkaz i otići raditi u Austriju kako bi pokrio troškove liječenja, a majka je lutala Zagrebom od stana do stana, samo da bude blizu mene. Život je bio težak, ali svako to zlo danas gledam kao blagoslove koji su me izgradili.
Najteži trenutak nastupio je kada mi je temperatura prešla 40 stupnjeva. Liječnici su u panici stavljali maske i cijevi, požurujući moju majku i vičući da me gube.
Dok su se oni borili za moje tijelo, ja sam u nekom predivnom miru bila negdje drugdje. Pričala sam sa svojim zekom s tregerima i s Njim. Bilo mi je predivno među oblacima i nisam se htjela vratiti u bolničku patnju.
No, čula sam jasan Glas: „Vrati se, još nije tvoje vrijeme.“
Dok se to događalo, moja je majka neutješno molila na Kamenitim vratima, zazivala Gospu i svetog Antuna, ponavljajući najtežu, ali najvrjedniju molitvu: „Bože, neka po njihovu zagovoru bude volja Tvoja, a ne moja.“ U toj vjeri i potpunom predanju, Bog je pokazao svoju silnu milost. Vratila sam se u bolničku sobu, sama skinula maske i cijevi te počela skakati po krevetu, dok su liječnici kroz staklo u šoku blijedo gledali u mene. Bio je to dan kada je Bog pobijedio i izliječio leukemiju. Dan kada sam dobila novu priliku za život.
Kao znak velike obiteljske zahvale za moje ozdravljenje, moj je pokojni djed tada iz svog malenog slavonskog sela krenuo na put prema Međugorju. Sa sobom je ponio samo kanticu boje i kist. Došao je na Brdo i tom bojom označio moje ime na kamenu. To moje ime, uklesano i ispisano u tom hercegovačkom kršu, nije tu zbog ljudske hvale. Ono je vječni krik zahvalnosti jedne obitelji i zavjet ljubavi koji nikada neće izblijedjeti. To je moj pečat da me Njezina ruka vodila i onda kad je put bio najstrmiji.
Danas sam majka dvoje predivne djece.
Kroz život sam prošla još stotine kušnji, oluja i nevolja koje su prijetile da sve sruše. Ponekad bih u trenucima ljudske slabosti pitala Boga: „Zašto si me tada spasio ako danas moram prolaziti kroz ovoliku bol?“
No, pronalazak ove međugorske knjige danas dao mi je jasan odgovor. Bog naš dobri upravlja našim stazama i samo spoznaš da si tu gdje jesi, upravo ovakav kakav jesi, s velikim razlogom. Kad god se ponovno vratim svojoj priči, dobijem neku novu spoznaju o Njegovoj ljubavi.
Zato mi ne smeta buka ulica, ni taj nemir svijeta koji se stisnuo u podnožju. Čim moja noga dotakne prve metre staze prema Brdu, sav taj šum nestaje. Svijet utihne, a ostajemo samo nas dvije u razgovoru koji traje već 25 godina. U tom trenutku u meni, jače nego ikada, odjekuju riječi psalma: „Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u dom Gospodnji!“
Na koncu, svima vama koji ovo čitate, a možda upravo prolazite kroz svoju najtežu životnu pustinju, bolnicu ili neku nepremostivu kušnju, želim ostaviti samo jednu misao. Nemojte se bojati mraka i nemojte gubiti nadu. Bog nikada ne kasni i nikada ne okreće glavu od svoje djece. Čak i onda kada vam se čini da su staze pretvrde i da trnje previše grebe, Njegova vas ruka nosi. Prepustite Mu se s povjerenjem, jer tamo gdje ljudske snage prestaju, Njegova milost počinje.
Danas, sam pogledala Gore rekla: hvala Ti.
Sačuvaj moje najmilije od svakog zla i bolesti, od onoga što sam ja prošla, ali neka uvijek bude Tvoja volja, a ne moja.
Bog je čovjekova sudbina. Bog je jedina mogućnost čovjeku da preživi, da bude sretan i savršen. A tamo gdje pronađeš mir, našao si sve.
Hvala Ti, Majčice nebeska. Hvala Ti, sveti Antune. Hvala mom djedu i roditeljima na vjeri koju su mi usadili.
Obilje Božjega blagoslova i neka vas sve čuva zagovor naše Majke 😇 💜
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>U homiliji je biskup Relota podsjetio da je sveti Jakov među prvima odgovorio na Isusov poziv te odmah ostavio sve kako bi ga slijedio. Istaknuo je kako nije slučajno da je upravo ovaj apostol zaštitnik međugorske župe.
"Nije možda bez značaja što je upravo sveti Jakov zaštitnik Međugorja. Prije nego što je Međugorje postalo poznato svijetu, prije nego što su milijuni hodočasnika počeli dolaziti u ovo mjesto, ovdje je već živjela jedna jednostavna, duboka i postojana vjera."
Naglasio je kako je temelj identiteta Međugorja uvijek Krist okupljen u euharistijskoj zajednici, a ne sama poznatost mjesta.
Govoreći o životu svetoga Jakova, biskup je podsjetio da ga Isus nije odbacio zbog njegovih slabosti, nego ga je postupno odgajao za svetost. Vjernike je potaknuo da i sami otkrivaju vlastiti poziv na svetost, istaknuvši da je put prema njoj uvijek put učenika.
Posebno se osvrnuo na evanđeoske riječi o služenju kao istinskoj veličini čovjeka.
"Današnji možda svijet veliča moć, možda veliča novac, popularnost, utjecaj, broj pratitelja na društvenim mrežama, možda veliča vidljivost, a Isus kaže kako se ne mjeri čovjek po tome koliko ima ljudi koji njemu služe, nego koliko je spreman služiti drugima."
Istaknuo je da vrijednost kršćanskog života ne ovisi o brojnosti, nego o spremnosti na služenje, dodajući da se svetost često očituje u skrovitosti i svakodnevnoj vjernosti.
Velik dio propovijedi posvetio je poslanju Međugorja kao mjesta u koje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta noseći različite životne terete. Pritom je naglasio da hodočasnici ovdje prije svega trebaju susresti vjeru koja se živi – u obiteljima, među župljanima, u ispovjedaonici, u poštenju i dobroti svakodnevnog života.
Govoreći o marijanskoj pobožnosti, podsjetio je kako ona uvijek vodi prema Kristu.
"Ako nakon hodočašća više ljubimo euharistiju. Ako češće pristupamo ispovjedi, ako više molimo, ako više opraštamo, onda smo razumjeli Mariju. Ako ne, promašili smo put."
Biskup je upozorio i na opasnost da se čovjek navikne na darove koje prima, osobito oni koji svakodnevno žive u Međugorju, pozvavši vjernike da sačuvaju zahvalnost i sposobnost divljenja Božjem djelovanju.
"Nemamo mi tu milost da vidimo Gospu. Nemamo mi tu milost da možda fizički vidimo nešto, ali mi srcem vidimo. Mi svojom dušom to vidimo. I to i želimo. I ne dolazimo mi, draga braćo i sestre, ovdje da vidimo Gospu, da vidimo sunce koje će plesati na nebu. Ne! Mi dolazimo ovdje da osjetimo onaj blagi, blagi lahor i dodir Božje milosti u našom životu. I to se i događa."
Na kraju homilije preporučio je župu zagovoru svetoga Jakova te pozvao vjernike da ostanu vjerni Kristu i sačuvaju jednostavnost koja je obilježila međugorsku zajednicu kroz desetljeća.
Po završetku misnog slavlja međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio je mons. Reloti na dolasku i služenju u sakramentu pomirenja tijekom prethodnih dana. Govoreći o ispovijedi, biskup je istaknuo kako je njezina ljepota u iskrenom kajanju i otvorenom srcu koje se predaje Božjem milosrđu, jer upravo takvo srce Bog uvijek prima.{gallery}sveti-jakov-2026{/gallery}
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>„Iza ovog uspona stoje mjeseci upornog rada, jedno iznimno uporno dijete i mama koja nije odustajala“, navedeno je u objavi profila „teta.physio“.
Danas Mihael hoda uz pomoć štaka i bez ortoza, a njegov uspon opisan je kao jedna od važnih prekretnica na putu oporavka i osnaživanja njegove samostalnosti.
„Dijagnoza je samo dio njegove priče, a ovaj uspon govori o njegovoj snazi i upornosti“, poruka je koja prati snimku.
Pred Mihaelom je, kako je navedeno, još mnogo rada, no njegova ustrajnost i podrška obitelji već su postali snažna poruka o važnosti strpljenja, rada i neodustajanja.
Brojni vjernici i posjetitelji okupili su se na otvorenom prostoru iza župne crkve, gdje je večer protekla u ozračju molitve, pjesme i zajedništva.
Marija Husar izvela je niz poznatih duhovnih skladbi, a posebno emotivno među okupljenima odjeknule su pjesme „Dubine“, „Gospodine, hvala“ i „Prečisto srce Marijino“.
Koncert je organizirala Udruga „Bratovština Svetog Jakova“, koja već godinama uoči župne svetkovine priprema večer duhovne glazbe i na taj način okuplja vjernike kroz pjesmu, molitvu i zajedništvo.
Večer duhovne glazbe dio je višegodišnje tradicije u Međugorju. Prošle godine na istom je prostoru koncert pod nazivom „Put ljubavi“ održao Stijepo Gleđ Markos.
Blagdan svetog Jakova, zaštitnika župe Međugorje i hodočasnika, slavi se 25. srpnja.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>(S crkvenim odobrenjem)
]]>U ono vrijeme: Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?«
Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!«
A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
]]>„Ljubavi moja, hoćeš li se udati za mene?“, upitao ju je, nakon čega je uslijedio potvrdan odgovor.
Prema navodima iz objave, par je prešao stotine kilometara kako bi na Brdu ukazanja započeo novo poglavlje zajedničkog života. Mladić se za prosidbu u Međugorju odlučio nakon što je pogledao ranije fotografije i videosnimke zaruka snimljenih na istome mjestu.
„Želim da i naša priča izgleda baš ovako“, kazao je tada, navodi se u objavi.
Emotivan trenutak zabilježen je fotografijama, a objava je privukla brojne čestitke i pozitivne reakcije korisnika društvenih mreža.
]]>Ove godine sveto misno slavlje predvodit će mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.
Posebnu svečanost euharistijskom slavlju dat će ujedinjeni glasovi Katedralnog mješovitog zbora “Marija” i Akademskog zbora Pro Musica iz Mostara te župnoga zbora sv. Cecilije iz Stoca pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića uz orguljsku pratnju profesora Emila Bevande.
Groblje mira svakom godinom sve više raste, baš kao i naša odlučnost otkrivanja istine i svakog imena žrtve. U tijeku je druga faza podizanja križeva kroz ovu godinu na Groblju mira. Svi križevi za koje su podneseni zahtjevi, bit će uredno podignuti, kao i u prethodnim fazama. Oni koji još nisu podnijeli zahtjev, a žele podići križ za svoga člana obitelji ili saznati više o samom projektu, sve informacije mogu pronaći na našoj službenoj stranici www.grobljemira.info
Pozivamo sve vjernike, posebno obitelji žrtava, sve predstavnike crkvenoga, društvenoga i političkog života te sve ljude dobre volje da svojim dolaskom sudjeluju u ovom molitvenom spomen-susretu na Groblju mira, gdje ćemo zajedno odati počast žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća. Također, nakon misnog slavlja, pozivamo sve da ostanu na zajedničkom druženju i prigodnom domjenku, u ozračju zajedništva, prijateljstva i vjere.
Zbog visokih ljetnih temperatura preporučuje se ponijeti šešir ili kapu, obući laganiju i svijetlu odjeću te sa sobom imati bocu vode. Također, molimo posjetitelje da po mogućnosti dođu pola sata ranije zbog lakše organizacije parkiranja i nesmetanog sudjelovanja u molitvenom dijelu programa.
Zahvaljujemo svim medijima koji će svojim praćenjem i izvještavanjem pridonijeti očuvanju kulture sjećanja te pomoći da poruka Groblja mira dopre do svakog srca kao poticaj da istinu čuvamo s dostojanstvom, a vrijednosti vjere, mira i zajedništva prenosimo budućim naraštajima.
Dobro došli!
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano.
To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito — to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.
Zasijani u trnje — to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju — to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
]]>„Cilj zatrti kršćane“
„Na društvenim mrežama dobili smo sigurnosno upozorenje da nas u nedjelju planiraju napasti. Bili smo na oprezu, ali nismo se mogli obraniti jer nemamo oružje“, rekao je jedan mještanin koji je želio ostati anoniman.
Isti je izvor potvrdio da je u nedjelju devet osoba ubijeno i pokopano u zajedničku grobnicu, dodavši kako su sve žrtve pripadale istoj kršćanskoj obitelji. „Zašto bi teroristi ubili dojenče?” upitao je, objašnjavajući kako im je „cilj zatrti sve kršćane“.
Među ubijenima je i seoski vođa. Mještani ističu kako su napadači planirali ubiti njihova poglavara, zauzeti zemlju radi ispaše stoke te uspostaviti islamski kalifat u toj regiji. „Naš je seoski knez teško ranjen. Pripadnici Fulanija žele ga ukloniti samo zato što na sastancima govori istinu i ustraje u tome da ne želi da njihova stoka pustoši naša polja i usjeve“, kazao je anonimni izvor.
Glavni tajnik za odnose s javnošću Udruženja mladih Berom potvrdio je napad u priopćenju za medije. Naglasio je kako se zločin dogodio u neposrednoj blizini kontrolne točke nigerijske vojske, ali da vojska uopće nije reagirala, iako su napadači stigli u velikom broju.
Novi napad
Nekoliko sati kasnije, naoružani su napadači upali u zajednicu Nobi u području lokalne samouprave Otukpo, u saveznoj državi Benue. Mještani navode kako je oružani upad započeo u nedjelju, 12. srpnja, između 3:30 i 4:30 h ujutro, kada su napadači otvorili vatru i zapalili dio imovine.
Comfort Inalegwu, mještanka koja se pridružila prosvjedima nakon napada, rekla je da je ubijeno najmanje 16 osoba. Navodi kako su njezina sestra i dvoje sestrine djece ustrijeljeni u vlastitom domu, nakon čega su njihova tijela prevezena u mrtvačnicu Opće bolnice u Otukpu. Više je osoba ranjeno, dok obitelji i dalje tragaju za nestalim mještanima.
Broj žrtava u Nobiju se razlikuje ovisno o izvoru. Policija savezne države Benue izvijestila je o osam poginulih i pet ranjenih, dok organizacija Amnesty International Nigeria navodi najmanje 10 žrtava. Lokalni svjedoci i dalje tvrde da je poginulo 16 ljudi. Policija je priopćila da su na teren upućene dodatne snage te da je istraga u tijeku.
Prosvjedi žena i mladih
Žene i mladi blokirali su dijelove prometnica Makurdi–Otukpo i Enugu–Otukpo, kao i prilaze palači Och’Idome (tradicionalnog poglavara naroda Idoma). Prosvjednici zahtijevaju bolju zaštitu, uhićenje i kazneni progon odgovornih. Pojedine su prosvjednice najavile nastavak prosvjeda, pa i mogući bojkot izbornih aktivnosti ako se napadi ne zaustave.
Guverner savezne države Benue, Hyacinth Alia, oštro je osudio ubojstva u priopćenju koje je prenio njegov glavni tajnik za medije, Tersoo Kula. Zapovjedio je sigurnosnim službama da pojačaju nadzor u ugroženim zajednicama, usklade djelovanje sa susjednim saveznim državama i krenu u potjeru za počiniteljima.
Do trenutka objave izvješća nijedna skupina nije javno preuzela odgovornost za napade. Stanovnici i predstavnici lokalnih zajednica napade pripisuju naoružanim ekstremistima iz plemena Fulani, no vlasti još nisu službeno potvrdile identitet, motive niti organizacijsku povezanost napadača.
Inače, savezne države Benue i Plateau nalaze se u nigerijskom Srednjem pojasu, gdje poljoprivredne zajednice s većinskim kršćanskim stanovništvom godinama trpe učestale napade, progone, uništavanje domova i otimačinu obradivog zemljišta. Nasilje u toj regiji posljedica je spleta više čimbenika – od sporova oko zemljišta i kriminalnih aktivnosti, do međuetničkih netrpeljivosti, vjerske mržnje i kretanja naoružanih skupina.
Zaštita vjerskih sloboda
U lipnju 2025. oko 150 ljudi ubijeno je u napadu na zajednicu Yelwata u državi Benue. Nigerijsko je tužiteljstvo naknadno podignulo optužnice za terorizam protiv devetorice muškaraca optuženih za planiranje i poticanje tog napada.
Obitelji pogođene najnovijim valom nasilja traže jamstvo sigurnosti, medicinsku pomoć za ranjene, pomoć u pronalasku nestalih srodnika te potporu za raseljene mještane. Lokalni vođe pozivaju savezne i državne vlasti da objave rezultate istraga, osiguraju trajnu prisutnost sigurnosnih snaga u nezaštićenim selima te zajamče da će osumnjičeni biti izvedeni pred lice pravde.
]]>Kako ističu, iako se deklarativno zagovara nepovredivost privatnog vlasništva, u praksi se događa suprotno. Upozoravaju da „nije rijedak slučaj da se čak i bogomolje uknjižavaju na određeni organ uprave ili drugo pravno lice, pod obrazloženjem tzv. harmonizacije“.
Zbog sve češćih prijava ovakvih slučajeva, Međureligijsko vijeće apeliralo je na državna tijela i tijela uprave na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini da zaustave takvu praksu. Pozvali su ih da, „u interesu pravne sigurnosti pred zakonom, konačno imovinu vrate u posjed stvarnim vlasnicima“.
Istodobno su uputili apel sudovima koji vode već pokrenute postupke da ubrzaju rješavanje spornih predmeta te da svojim odlukama i presudama, utemeljenima na pravu, zaštite stvarne vlasnike nezakonito otuđene imovine Crkava i vjerskih zajednica, kao i drugih fizičkih i pravnih osoba koje se nalaze u sličnoj situaciji, izvijestila je KTA.
]]>„Pozivam vlasti da odmah oslobode sve osobe koje su proizvoljno pritvorene te da osiguraju da se sa svim pritvorenicima postupa humano i dostojanstveno, u skladu s obvezama Nikaragve prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima“, rekao je Türk.
Mons. Abelardo Mata, umirovljeni biskup Estelíja, uhićen je dvaput krajem lipnja nakon što je tijekom mise koju je predvodio u nedjelju, 28. lipnja, molio za progonjenu Crkvu u Nikaragvi.
Njegovo se mjesto boravka ne zna, premda je diktatura priopćila da se nalazi u svojem domu.
Biskupi Srednje Amerike zatražili su od režima da mu omogući liječničku skrb, a brojne javne osobe izrazile su zabrinutost za zdravlje 80-godišnjeg biskupa koji boluje od šećerne bolesti, ima ozbiljne probleme s vidom te nosi elektrostimulator srca zbog srčane bolesti.
Visoki povjerenik osvrnuo se i na izjavu Daniela Ortege od 19. srpnja, izrečenu tijekom javnog obilježavanja 47. obljetnice Sandinističke revolucije, da u Nikaragvi više neće biti izbora te među ostalim upozorio da je početkom ovoga mjeseca nikaragvanska diktatura bez pravne osnove i bez službenog obrazloženja oduzela odvjetničke licence većem broju odvjetnika, dok se „najmanje 46 osoba i dalje proizvoljno nalazi u pritvoru iz političkih razloga“, piše ACI Prensa.
]]>„Koliko nas je jutros ustalo na vrijeme i davalo Bogu hvalu što smo živi? Koliko? Vjerujem, jako malo. Kad smo se ustali, jesmo li ostali uz Boga odmah na početku dana, kratko se pomolili i stvarno istinski izručili i sebe i svoje obitelji i svoju situaciju Bogu?“, upitao je fra Mladen Rozić.
Ovim riječima podsjetio je kako zahvalnost za dar života i povjeravanje svakodnevnih briga Bogu trebaju biti prvi koraci svakoga dana, pozivajući vjernike da već od jutra grade živ odnos s Gospodinom kroz molitvu i predanje.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.
Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.
Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
]]>]]>
Shahzad Masih, protestant, i njegova supruga Shama Bibi, katolkinja koja je bila u blagoslovljenom stanju, bili su radnici u ciglani. Napadnuti su u Kot Radha Kishanu, okrug Kasur, 4. studenog 2014. godine. Lažno su optuženi za bogohuljenje. Bijesna rulja ih je linčovala, a zatim bacila u peć od cigle gdje su živi spaljeni.
Iza ovog bračnog para ostalo je troje djece. Zaklada Cecil & Iris Chaudhry (CICF) u Lahoreu preuzela je skrb za njihov život i obrazovanje.
Pokrenuta je istraga o slučaju u kojemu je sudjelovalo više od 600 ljudi uključujući vlasnika ciglane i lokalnog imama. Prvostupanjski sud 2016. godine osudio je pet optuženika na smrt (uključujući lokalnog imama), a još osam osoba dobilo je blaže kazne zbog pomaganja i poticanja. Ostali opzuženi su oslobođeni ili nisu ni izvedeni pred sud.
Visoki sud u Lahoreu 2019. godine oslobodio je dvije od pet osoba osuđenih na smrt (uključujući imama) i potvrdio smrtnu kaznu za preostala tri. Osim toga, naložio je oslobađanje 102 optuženika.
Oslobađanje optuženih
Sada, u posljednjem slučaju, Vrhovni sud je oslobodio i posljednja tri osuđenika na smrtnu kaznu, navodeći između ostaloga, nedosljednosti u argumentima tužiteljstva. Na kraju, nitko nije osuđen za ubojstvo kršćanskog bračnog para.
Mišljenja o presudi
Presuda je izazvala zabrinutost i razočaranje u pakistanskim kršćanskim zajednicama i organizacijama za ljudska prava. U izjavi poslanoj agenciji Fides koju je potpisao biskup Hyderabada Samson Shukardin, predsjednika Pakistanske biskupske konferencije, presuda je opisana kao dio pristupa prema kojem počinitelji ozbiljnih zločina protiv vjerskih manjina ostaju nekažnjeni.
Suočeni s najnovijom tragedijom i sličnim događajima iz prošlosti, biskup Shukardin je potaknuo vjernike da ostanu mirni, mole za snagu da izdrže teškoće i ostanu postojani u vjeri.
(kta)
]]>Demokratska guvernerka savezne države New York Kathy Hochul potpisala je u veljači zakon kojim se legalizira liječnički potpomognuto samoubojstvo, a zakon stupa na snagu u kolovozu. Iako se pojedine ustanove mogu izuzeti od dijela obveza povezanih s tim postupkom, ta su izuzeća ograničena, a zakon biskupiji i redovničkim zajednicama nameće dodatne zahtjeve.
„Nikada se nećemo pokoriti kulturi smrti u New Yorku“, izjavio je biskup Barres u priopćenju koje su u njegovo ime objavili odvjetnici organizacije Becket Fund.
„Potpomognuto samoubojstvo ozbiljan je moralni promašaj koji starije osobe, osobe s invaliditetom te one koje pate od mentalnih i emocionalnih bolesti izlaže opasnosti od zloporabe i manipulacije“, rekao je biskup. „Krist, božanski Liječnik, poziva nas da bolesne i umiruće pratimo sa suosjećanjem, a ne da ih prepustimo smrti. Sud bi trebao zaštititi to poslanje koje traje već tisućljećima.“
Ured državne odvjetnice New Yorka i Ministarstvo zdravstva nisu odmah odgovorili na zahtjev za komentar za EWTN.
Više od desetak saveznih država tijekom posljednja dva desetljeća legaliziralo je liječnički potpomognuto samoubojstvo, no prema navodima iz tužbe, njujorska politika izuzeća od sudjelovanja u tom postupku „među najužima je u zemlji“ te različito pogađa pojedine redovničke zajednice. Iako većina ustanova kojima upravlja Katolička Crkva ispunjava uvjete za ograničena izuzeća, one i dalje moraju poštovati postojeće zakone koji nalažu pružanje savjetovanja terminalno oboljelim pacijentima. To savjetovanje mora obuhvatiti objašnjenje različitih mogućnosti skrbi na kraju života, zajedno s „rizicima i koristima“ svake od njih, ili pacijenta uputiti osobi koja će to učiniti.
Prema tužbi, to će se sada odnositi i na „mogućnost“ liječnički potpomognutog samoubojstva, što znači da medicinske sestre s proširenim ovlastima (nurse practitioners) ili liječnici „moraju ili savjetovati terminalno oboljele pacijente o dostupnosti i prednostima liječnički potpomognutog samoubojstva ili im pomoći pronaći pružatelja zdravstvene skrbi koji je spreman to učiniti“.
Liječnici obuhvaćeni izuzećima također moraju sudjelovati u procjeni ispunjava li pacijent uvjete za liječnički potpomognuto samoubojstvo, primjerice upućivanjem na procjenu mentalnog zdravlja. Ustanove koje imaju pravo na izuzeće – ako odbiju izravno sudjelovati u samom činu samoubojstva – prema tužbi moraju pacijenta uputiti u ustanovu koja će postupak provesti.
U tužbi se nadalje navodi da pružatelji zdravstvenih usluga moraju potpisati smrtni list u kojem će biti navedeno da je pacijent umro od svoje osnovne bolesti, a ne od lijekova koji su mu okončali život. Također se ističe da ustanove možda neće moći poduzeti radnopravne mjere protiv zaposlenika koji postupaju u skladu s njujorškim zakonom o liječnički potpomognutom samoubojstvu, čak i ako ustanova takvu praksu zabranjuje.
Najmanje jedna ustanova – Misionarske sestre sv. Benedikta – nije obuhvaćena tim izuzećima, što znači da na svojem posjedu mora dopustiti i propisivanje i uzimanje lijekova za potpomognuto samoubojstvo. Ustanove koje imaju pravo na izuzeće oslobođene su te obveze.
Adele Keim, viša pravna savjetnica organizacije Becket, izjavila je za EWTN News da zakon u biti zahtijeva od svih tih ustanova da „provedu pacijente kroz cijeli postupak“ i „dopuste da se taj vrlo složen proces odvija u njihovim ustanovama“.
„To neće učiniti“, rekla je, pojašnjavajući da bi to bilo protivno njihovim vjerskim uvjerenjima.
U tužbi se tvrdi da prisiljavanje ustanova kojima upravlja Katolička Crkva na sudjelovanje u postupku liječnički potpomognutog samoubojstva krši njihovo pravo na slobodno ispovijedanje vjere zajamčeno Prvim amandmanom Ustava SAD-a. Katolička Crkva uči da ljudski život treba štititi od začeća do prirodne smrti. Tužba također navodi da zakon krši njihovu slobodu govora jer ih prisiljava da svoje pacijente savjetuju o mogućnosti liječnički potpomognutog samoubojstva.
„Katolička vjera redovnica potiče ih da smrt prihvaćaju kao prirodan završetak dobro proživljenog života – bez umjetnog produljivanja opterećujućim tehnološkim i medicinskim zahvatima koji ne donose razumnu korist, ali i bez umjetnog ubrzavanja njezina dolaska“, navodi se u tužbi. „Iznad svega“, dodaje se, „to znači da sestre nastoje osobno pružiti prisutnost ispunjenu ljubavlju uz svaku osobu, svjedočeći završetku jednoga jedinstvenog, lijepog i neponovljivog života“, prenosi EWTN News.
]]>