Zrakoplovi bi uvijek trebali biti nositelji mira, nikada rata! – istaknuo je papa Lav XIV. gledajući u nebo, odakle se – kako je rekao – nitko ne bi trebao bojati prijetnji smrću i uništenjem. Međutim, aktualna međunarodna situacija, koju obilježavaju projektili i napadi na Bliskom istoku, pokazuje suprotno. Stoga je Papa – susrevši se danas, 23. ožujka, s rukovoditeljima i osobljem ITA Airwaysa, talijanske nacionalne zrakoplovne kompanije koja prati Papu na njegovim putovanjima diljem svijeta – izrazio svoju osudu.

Nakon tragičnih iskustava 20. stoljeća, zračna bombardiranja trebala su biti zauvijek zabranjena! Naprotiv – kao što znamo – još ih uvijek ima, a tehnološki razvoj, koji je sam po sebi pozitivan, stavljen je u službu rata. To nije napredak, to je nazadovanje!
Putovi miraSuočeni sa svim tim, postaje još važnije zacrtati na nebu putove mira – primijetio je Sveti Otac. To je ono što Papa čini i što su svi pape činili svojim apostolskim putovanjima, tijekom kojih rimski biskup svima dolazi kao glasnik mira.
Njegovi su putovi ono što bi uvijek trebali biti: mostovi dijaloga, susreta i bratstva.

Papinska su putovanja, naime, „jedan od najrječitijih simbola poslanja Petrovih nasljednika u suvremenom dobu“. Tradicija je to koju je 1964. započeo Pavao VI. povijesnim hodočašćem u Svetu zemlju, na mjesta gdje se rodilo kršćanstvo, a nastavili su ju svi pape koji su ga naslijedili; prije svega Ivan Pavao II., papa koji je putovao svijetom sa 104 putovanja u inozemstvo, zatim Benedikt XVI. s 24 međunarodna putovanja, te papa Franjo s 47 putovanja u 66 zemalja.

Putovanje u Afriku u travnju

To je nikada prekinuti niz putovanja na pet kontinenata, na poseban način povezan prvo s Alitalijom, a sada s ITA Airwaysom i njihovim osobljem, koje ne čine samo kvalificirani i iskusni profesionalci, nego i osobe sposobne stvoriti mirno, gotovo obiteljsko raspoloženje u kojemu se poštovanje spaja s odanošću – rekao je papa Lav XIV. koji će s ITA Airwaysom 13. travnja otputovati u Afriku. Toga će dana započeti njegovo dugo apostolsko putovanje na tom kontinentu. Bit će to i njegovo drugo putovanje nakon Turske i Libanona na kojemu je bio u studenom i prosincu 2025. godine. U međuvremenu će poći u kratki posjet Kneževini Monako, 28. ožujka, u koju će otputovati helikopterom. Alžir, Kamerun, Angola i Ekvatorijalna Gvineja odredišta su do kojih će Papa doći zahvaljujući ITA Airwaysu.

Ljubaznost i naklonost

Susret s vama – rekao je Papa tijekom audijencije – daje mi priliku da izrazim svoje poštovanje i osobnu zahvalnost, kao i zahvalnost Svete Stolice, za tu dragocjenu uslugu. Papa se nada da će – kako je rekao – u duhu te stalne i srdačne suradnje, dobrodošlica pružena njemu, njegovoj pratnji i novinarima koji ga prate, i dalje odražavati posebnu pažnju i naklonost koju vremena u kojima živimo čine sve potrebnijom.
Zahvaljujem vam jer znam da u poslanju koje mi ​​je Gospodin povjerio mogu računati na vas.

Misno slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum u koncelebraciji s odgojiteljima i duhovnicima Bogoslovije, župnicima župa iz kojih kandidati dolaze te svećenicima Kustošijskog dekanata. Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio župnik vlč. Kristijan Tušek, koji je s osobitom radošću istaknuo kako se slavlje primanja kandidata održava upravo u župi iz koje dolazi jedan od kandidata, Luka Maras.

Biskup Razum je u svojoj propovijedi naglasio kako se sve što čovjek prolazi u životu može nadvladati i usmjeriti prema nečemu uzvišenijem, ako dopustimo Gospodinu da živi i djeluje u nama. Upravo iz takvog predanja rađa se ono najvažnije, a to je novo srce, obnovljeno Božjom prisutnošću i milošću. Podsjetio je i na riječi proroka Ezekiela koji, u teškim i beznadnim vremenima, budi nadu naviještajući da će i suhe kosti oživjeti, da će se život ponovno probuditi i da će se Gospodin očitovati svome narodu. Bog, kako je istaknuto, stvara novo srce i novi duh te poziva čovjeka da se iznova otvori životu. On nikada ne zakazuje, a jedini je uvjet da mu se čovjek otvori i dopusti da djeluje svojom milošću.

Obraćajući se kandidatima, biskup Razum je uputio snažne i ohrabrujuće riječi: "Dragi bogoslovi, miljenici Božji, vi želite dati šansu Gospodinu u svome životu i dopustiti da On bude središte vašega života, ali onda se iz te otvorenosti rađa životna zadaća da ga slijedite, da budete njegovi svjedoci i da se kroz vaše vjerno djelovanje i življenje događaju milosni susreti koji će rađati obraćenje." Na kraju je pozvao sve okupljene na molitvu da nas Gospodin obdari svojom milošću, pomogne otvoriti naša srca i učini nas spremnima učiti od njega, kako bi se po nama mogao očitovati u svijetu i biti proslavljen.

Na kraju misnog slavlja riječi zahvale biskupu uputila je vjeroučiteljica i članica Župnog pastoralnog vijeća Ana Jarnjak. Srdačno mu je zahvalila na dolasku, istaknuvši kako nas sve okuplja uskrsli Krist koji daje smisao i snagu našem zajedništvu. Posebno je naglasila i simboliku njegova dolaska, budući da je upravo on bio prvi župnik ove zajednice, koja ove godine radosno obilježava 30. obljetnicu osnutka. Na završetku slavlja podijeljeni su prigodni darovi biskupu te bogoslovima koji su primili kandidaturu, kao znak zahvalnosti, zajedništva i podrške na njihovu putu poziva.

zg-nadbiskupija.hr

„Osobno ću im pristupiti i osigurati da do tada steknu potrebnu teološku naobrazbu i pastoralno iskustvo, usporedivo s onim drugih kandidata za svećenike“, rekao je Bonny. Ova će se priprema odvijati transparentno, ali diskretno – daleko od svjetla medijskih reflektora. Sljedeće dvije godine želi iskoristiti za potrebnu koordinaciju s Belgijskom biskupskom konferencijom i Vatikanom.

„Više nije pitanje može li Crkva rediti oženjene muškarce za svećenike, nego kada će to učiniti i tko će to učiniti“, nastavio je Bonny. Konsenzus o ovome pitanju je gotovo jednoglasan. Svako se kašnjenje čini kao izgovor. Bonny, koji je već godinama jedan od najprogresivnijih biskupa u Katoličkoj crkvi, kao razlog za svoju odlučnu akciju naveo je, između ostaloga, manjak svećenika u svojoj Biskupiji. Osim toga, već postoje brojni oženjeni svećenici iz istočnih katoličkih Crkava, a ima i onih koji su prešli iz drugih kršćanskih denominacija. U tome kontekstu, zaključio je Bonny, nitko ne može objasniti zašto ne bi bilo moguće zarediti za svećenike „viri probati“, tj. „provjerene“ oženjene muškarce. Takav korak također odgovara prethodnim rezultatima Svjetske katoličke sinode koju je pokrenuo papa Franjo, a čiji se proces očekuje do 2028. godine.

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’«

A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.«

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu.

Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?«

To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.«

I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Trajni đakon: Vjekoslav Uvalić.

Uključujući preminule, krštene, one koji su napustili Crkvu te ponovne primljene u Katoličku crkvu, broj katolika u Njemačkoj prošle godine pao je za 549.636 i sada iznosi 19.219.601 katolika. Godinu ranije, 2024., broj katolika pao je za oko 575.000.
U prvoj reakciji predsjednik Njemačke biskupske konferencije biskup Heiner Wilmer izrazio je žaljenje zbog odlazaka. „Razlozi su različiti, a ipak kažem – jer smo zajednica vjernika kroz krštenje i krizmu – da nas svaki odlazak iz Crkve boli.“ Dodao je da smanjenje broja kršćana ne odvraća Crkvu od „svjedočenja vjere s velikom osobnom predanošću“.
„Unatoč svim previranjima, potičem nas da ne zabijamo glave u pijesak, već da gledamo naprijed i zajedno – također u ekumenskom jedinstvu – tražimo načine koji mogu dovesti do veće prihvaćenosti kršćanstva u društvu danas“, nastavio je Wilmer.

Izvješće ukazuje da postoje značajne regionalne razlike. Najveći pad broja napuštanja Crkve zabilježen je u biskupijama Eichstätt (-15 posto), Aachen i Limburg (obje -9 posto). Napuštanje Crkve poraslo je u pet biskupija: Speyer (+1,8 posto), Paderborn (+2,3 posto), Magdeburg (+3 posto), Görlitz (+4,8 posto) i Passau (+9,1 posto).
Prošle godine kršteno je gotovo 110.000 osoba u usporedbi sa 116.000 krštenih 2024. godine. Ukupno 7.700 ljudi pristupilo je Katoličkoj crkvi (novi članovi i povratnici) što je blagi porast, od 1.100, u usporedbi s 2024. godinom. Čak 87% novih članova prešlo je u Katoličku crkvu iz Protestantske crkve.

U Crkvi se prošle godine vjenčalo 19.500 parova (u usporedbi s 22.500 parova 2024. godine). Posjećenost Crkve među katolicima ponovno je blago porasla na 6,8 posto (u usporedbi sa 6,6 posto prethodne godine), ali nije dosegla razinu prije pandemije (9,1 posto u 2019.).

Od rekordne brojke od preko 520.000 ''izlazaka'' iz Katoličke crkve u Njemačkoj u 2022. godini, broj osoba koje napuštaju Crkvu kontinuirano opada. Posljednji put broj onih koji su napustili Crkvu (u odnosu na 2025.) bio je niži 2019. godine. Te godine je nešto više od 270.000 osoba napustilo Katoličku crkvu u Njemačkoj.
(kta)

Citirajući poslanicu Efežanima, naglasila je da je milosrđe jedina stvar u kojoj se Bog u Bibliji naziva “bogatim”. “Bog nam ne daje ništa ustajalo; milosrđe koje imam danas drugačije je od onoga jučer”, izjavila je senatorica Tinubu pred okupljenim biskupima i dužnosnicima, prenosi novizivot.net.

Iako je posjet ocijenjen kao izvrstan prilika za zajedničku molitvu, u kršćanskim krugovima izazvao je i određene kontroverze. Mnogi upozoravaju na teške progone vjernika u Nigeriji, apelirajući na tamošnju vladu da se, umjesto na odnose s javnošću, fokusira na zaštitu kršćana koji žive u strahu od ekstremizma.

Povjerenik za vjerske slobode David Smith izrazio je nadu da će milost o kojoj je prva dama propovijedala postati stvarnost za sve ugrožene zajednice.

„Naša višestoljetna prisutnost na mjestima Otkupljenja i molitva koja se ondje svakodnevno uzdiže prikazuju se za cijelu Crkvu i za dobro cijeloga čovječanstva“, stoji u priopćenju. U osobito dramatičnim trenucima poput ovih koje proživljavamo, dodaje se, ona nastoji uprisutniti vjeru, nadu i molitvu svakog krštenika, kako bi se upravo s tih svetih mjesta i dalje uzdizala molitva za mir i pomirenje među narodima.

Franjevci Kustodije Svete zemlje pojašnjavaju da u ovom trenutku nije moguće davati prognoze o održavanju obreda Velikoga tjedna. Kustodija je u stalnom dijalogu s nadležnim vlastima i s drugim Crkvama odgovornima za Baziliku Svetoga groba – navodi se u priopćenju, uz poziv svim vjernicima da se ujedine u molitvi kako bi prestali rat i nasilje te kako bi se hrabro i odgovorno krenulo putovima dijaloga, diplomacije i politike, koji su jedini sposobni izgraditi pravedan i trajan mir, prenosi IKA.

Opasnosti digitalnog doba i umjetne inteligencijeU pismu upućenom ravnatelju Marku Girardu, Papa zahvaljuje za rad u širenju aktualnih događaja među djecom: „Dobre vijesti koje nas ohrabruju i loše vijesti koje nas mogu naučiti da ne ponavljamo iste pogreške“. Osvrćući se upravo na današnje doba, Papa potiče roditelje i učitelje da zaštite djecu „od nehumane ideje o informacijama i obrazovanju“.

Svima je, osobito danas, u digitalnom dobu i uz umjetnu inteligenciju, potrebno trajno obrazovanje. Da bismo ostali čovječni, moramo očuvati dječji pogled na stvarnost.

Papa stoga upućuje jasno upozorenje da se ne dopusti da djeca završe vjerujući da mogu pronaći svoje najbolje prijatelje ili proročište sveg znanja u chatbotovima umjetne inteligencije, čime se otupljuje njihov intelekt i sposobnost uspostavljanja odnosa, te guši njihova kreativnost i njihove misli. Moramo zaštititi njihovo djetinjstvo – upozorava Papa – i voditi njihov razvoj kako bi mogli biti protagonisti obnovljenog svijeta.

Vratiti svijetu ljepotu

Doista, moguće je vratiti svijetu ljepotu – ističe papa Lav XIV. obraćajući se najmlađim čitateljima. Vi možete pomoći starijima da to vide – upravo kroz ovaj časopis namijenjen vama – s obnovljenim divljenjem prema njegovoj ljepoti, da o njemu razmišljaju s povjerenjem i da ga grade bez predrasuda.

Odrastajući – napominje Papa obraćajući se današnjim čitateljima i sjećajući se onih od jučer koji su sada u tridesetim godinama – uvijek ćete otkrivati ​​nove stvari, sami ćete graditi nove stvari; ali ima stvari koje uvijek morate čuvati iz ovih ranih godina svog života: povjerenje u one koji vas vole, univerzalni jezik ljubavi, razoružavajuću moć osmijeha, hrabrost da se ispričate i ljepotu pomirenja.

Pogled „čistim očima“

Papa podsjeća na Isusove riječi upućene svojim učenicima: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko". Poruka je to koja vrijedi i danas: Biti kao djeca – objašnjava Papa – ne znači ići unatrag, nego držati se ključa koji nam omogućuje vidjeti u svemu ono bitno, te pronaći iznenađujuće odgovore i na najteža pitanja.
Možda se samo gledajući u zbunjene oči djece suočene s barbarstvom rata možemo obratiti. Ponovno naučiti gledati jedni druge u oči i gledati svijet čistim očima.

Papa je stoga zahvalio roditeljima i učiteljima na njihovoj brizi i ljubavi u odgoju njihovih malih "suputnika" te ih potaknuo da im sve više pomažu izvući ljepotu koju nose u sebi i izraziti ju na uvijek nove načine, povezujući se s poviješću, sjećanjem i životom. Svaki prema vlastitoj jedinstvenosti koja je dar od Boga.

Ne pouzdajte se u ono što prolaziLazarovo uskrsnuće znak je koji govori o Kristovoj pobjedi nad smrću i daru vječnoga života – rekao je papa Lav u katehezi. To se uskrsnuće ne postiže kroz prolazne stvari; nema nikakve veze s uspjehom, posjedovanjem materijalnih dobara ili prolaznim vezama.

Njegova milost obasjava ovaj svijet, koji kao da je u stalnoj potrazi za novim i za promjenama, čak i po cijenu žrtvovanja važnih stvari - vremena, energije, vrijednosti, osjećaja - kao da nam slava, materijalna dobra, zabava i prolazni odnosi mogu ispuniti srce ili nas učiniti besmrtnima. To je znak potrebe za beskonačnim koju svatko od nas nosi u sebi, ali odgovor na nju ne može se povjeriti onomu što prolazi.

Papa Lav XIV.: Smrt i bol prouzročeni ratovima skandal su za cijelu ljudsku obitelj22/03/2026Papa Lav XIV.: Smrt i bol prouzročeni ratovima skandal su za cijelu ljudsku obiteljOsloboditi srceNišta konačno ne može uistinu utažiti našu unutarnju žeđ jer – podsjetio je papa Lav XIV. – stvoreni smo za Boga. Samo je Krist uskrsnuće i život; samo onaj koji vjeruje u Njega neće umrijeti nikada. Stoga su kršćani pozvani na radikalnu promjenu načina razmišljanja.

Pripovijest o Lazarovu uskrsnuću potiče nas stoga da poslušamo tu duboku potrebu i, snagom Duha Svetoga, oslobodimo svoje srce od navika, uvjetovanosti i načina razmišljanja koji nas, poput kamenja, zatvaraju u grob sebičnosti, materijalizma, nasilja i površnosti. Na tim mjestima nema života, nego samo zbunjenost, nezadovoljstvo i usamljenost.

Ljubiti po uzoru na Krista

Papin je poticaj dakle, u ovu petu korizmenu nedjelju, da iziđemo iz sebe i iz grobova u koje se zatvaramo kako bismo iskusili svjetlo uskrsnuća, susreta s Uskrslim koji mijenja naš način bivanja, djelovanja i prije svega ljubavi.
Isus i nama viče: "Iziđi!", potičući nas da iziđemo, obnovljeni njegovom milošću, iz tih skučenih prostora, kako bismo hodili u svjetlu ljubavi, kao nove žene i muškarci, sposobni nadati se i ljubiti po uzoru na njegovu beskonačnu ljubav, bez računanja i bez mjere.

(Vatican News)

Primas cijele Irske, nadbiskup Armagha mons. Eamon Martin, izjavio je za EWTN News da izvješće upućuje na „određeni porast“ zanimanja za religiju i duhovnost među mladima, ali je upozorio da to ne znači potpuni preokret dugoročnog pada religijske prakse.

„Ne mislim da bismo se trebali previše zanositi, no riječ je o znaku promjene smjera“, rekao je Martin, istaknuvši potrebu da Crkva odgovori na rastući interes mladih za vjeru.

Prema izvješću, Irska i dalje spada među religioznije zemlje Europe prema vjerskoj pripadnosti, sudjelovanju na bogoslužjima i učestalosti molitve, osobito u usporedbi sa zapadnoeuropskim državama.

Najnoviji podaci za razdoblje 2023. – 2024. pokazuju porast religijske pripadnosti i prakse, posebno među osobama u dobi od 16 do 29 godina, i među katolicima i među protestantima.

Unatoč tomu, religijska praksa mladih i dalje je znatno niža nego kod starijih, a tek 17 posto mladih redovito sudjeluje u vjerskim obredima.

Izvješće također pokazuje da 51 posto odraslih u Irskoj moli barem jednom tjedno, dok 31 posto redovito pohađa misu, čime se Irska svrstava među religioznije europske zemlje, ali iza Poljske i Slovačke.

Iako su žene jednako religiozne kao i muškarci, one i dalje imaju ključnu ulogu u prenošenju vjere, uz istodobno izražavanje većeg nezadovoljstva odnosom Crkve prema njima.

Izvješće su izradili Stephen Bullivant sa Sveučilišta St. Mary’s u Twickenhamu i Emily Nelson sa Sveučilišta Queen’s u Belfastu, analizirajući obrasce vjerovanja, prakse i religijskog identiteta među različitim generacijama u Irskoj.

Tog prvog puta putovali smo vlakom iz Slavonskog Šamca, kroz Sarajevo pa Mostar i iz Mostara smo autobusom išli u Čitluk, a iz Čitluka pješice u Međugorje.

Odmah smo otišli na Brdo ukazanja, tamo smo jedno vrijeme bili u šutnji, jedno vrijeme u molitvi. Na silasku s brda, ugledao sam jednu grupu ljudi kako okupljeni oko neke djevojke slušaju što im ona govori. Bila je to grupa Talijana okupljena oko vidjelice Vicke ispred njezine stare kuće.

Kada sam prvi put čuo njezin glas i ugledao njezin osmijeh, ja sam rekao – 'pa kako ona takva može govoriti laži', i tada sam odmah povjerovao. I ta vjera u Gospina ukazanja drži me odonda do dana današnjega.

Mnogi se pitaju zašto se Gospa ukazuje tako dugo? Pa to je zbog toga što je ovaj današnji naraštaj opak, jako opak i zato Gospina ukazanja još traju. Ovaj naraštaj je legalizirao pobačaj, droge, eutanaziju, umjetnu oplodnju, promjenu spolova, homoseksualne brakove… Ovaj naraštaj više vjeruje u kocku, nego u Riječ Božju.

Zato ukazanja traju toliko dugo, ne bi li se ljudi počeli kajati, obraćati… - kako Gospa kaže u svojim porukama. Ne kaže 'obratiti se', nego 'obraćajte se'! Ako se mi ne molimo, ne kajemo se, ne ispovijedamo, ne čitamo Riječ Božju, ne mirimo se, ne praštamo… nismo se ni počeli obraćati!

Zato ukazanja traju tako dugo, radi nas, da bismo se mi trgnuli, probudili, da stavimo Isusa Krista na prvo mjesto u svom životu. Da budemo ljubav! Jer ako mi ne volimo neke ljude, neke nacije, to znači da se nismo susreli sa Bogom.

Čovjek koji ima ljubav prema svakom čovjeku – on je svet. Prema neprijatelju, opraštamo li? To mi moramo u životu postići, da budemo kao Krist. I da naš narod počne živjeti po Evanđelju. Jer doći u Raj nije nimalo lako.

To je moje iskustvo Međugorja s kojim nikad nisam imao problema vjerovati, i gdje god sam bio i propovijedao, uvijek sam govorio o Kraljici Mira iz Međugorja i njenim porukama. Mogao sam puno više dolaziti ovdje i puno više živjeti Gospine poruke to je istina, ali opet kažem, uvijek sam vjerovao u istinitost ukazanja.“ – između ostalog ispričao je fra Ivo Pavić.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Evo koliko nas je danas ovdje koji smo došli na svetu misu, koji ćemo se pričestiti, a poslije ćemo otići u kafić i restoran. I sve ono što smo primili u svetoj misi ponovno ćemo uništiti grijehom. Grijeh je nedjeljom držati otvoren kafić, restoran ili trgovinu. Grijeh je nedjeljom ići. Htjeli vi to priznati ili ne, ali to je grijeh. Ja znam da vam ovo ne paše što slušate, jer planirate poslije mise ići tamo i da biste možda najradije isključili mikrofon. I znam da neke to i ne zanima i da ih nije briga i svejedno će otići poslije. Jer jednostavno nije nas briga, ali će nas jednoga dana to brigati, ali će tada možda biti malo i prekasno. Ako želiš milosnu korizmu, odreci se nedjeljom ići u kafić, restoran i trgovinu. To je ono pravo odricanje koje Bog prihvaća.

To što si mislio nedjeljom potrošiti u ovim mjestima, podaj onome za koga znaš da je u potrebi. Pa ćeš vidjeti kako će se blagoslovi sa svih strana početi na tebe slijevati. I nemojmo se pravdati.

Kada mi često puta kažu, eto došli smo kao obitelj, nedjelja je za obitelj, moramo biti zajedno, moramo zajedno ručati ili večerati. Ali i taj konobar i konobarica, i oni bi nedjeljom željeli biti sa svojom obitelji, družiti se sa svojom obitelji. Ali ne mogu jer su prisiljeni, jer moraju zbog tebe nedjeljom raditi. Imaš dobru priliku, ako dolaziš u Međugorje ili bilo gdje drugo, podnesi ovoj korizmi pravu žrtvu. Ne moraš svaki put jesti pečenje i roštilj, dođi jednom sa sendvičem, jer će ti to biti puno slađe kada znaš da i onaj konobar i konobarica mogu danas biti sa svojom obitelji.

Ja znam da ja za neke pričam gluposti i da neki to nikada neće promijeniti, jer kako rekoh često nas ne zanimaju drugi, bitan sam samo ja, a gazdama tih poslovnih radnji oni trljaju dlanove jer će im biti dobra zarada. Ali zapamtite, Bog je pravedan i pravo prosuđuje. Jednoga dana ćeš morati položiti račun za svoj život i za svoja djela."

U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.«

Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«

Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!«

A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«

Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.«

Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«

Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?«

Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Svećenik: fra Luka Madunić.

Mir se temelji na borbi protiv nejednakosti, zasniva se na zaštiti dostojanstva najranjivijih, koje često smatramo beskorisnima. Međutim, kršćanin je pozvan gledati upravo na njih kako bi izgradio pravedno društvo i stvorio solidarne zajednice koje se zalažu za dobrobit svakog čovjeka. Istaknuo je to papa Lav XIV. danas, 18. ožujka, primivši u audijenciju sudionike konferencije „Tko je danas moj bližnji? – Today who is my neighbor?“. Riječ je o inicijativi koju promiču Vijeće biskupskih konferencija Europe, Svjetska zdravstvena organizacija za europsku regiju te Talijanska biskupska konferencija. Susret se održava na dan kada je objavljen drugi „Europski izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije o stanju jednakosti u zdravlju“.

Sjeme sukoba

Sveti Otac je pozvao na promjenu pristupa pred rastom nejednakosti na području zdravstva, upozoravajući osobito na mentalno zdravlje ljudi, a posebice mladih, jer – kako je rekao - nevidljive psihičke rane nisu ništa lakše od onih vidljivih. Pritom je dodao:  
Zdravlje ne može biti luksuz za malobrojne, nego je temeljni uvjet za društveni mir. Univerzalna zdravstvena zaštita nije samo tehnički cilj koji trebamo postići, nego prije svega moralni imperativ za društva koja žele biti pravedna. Zdravstvena zaštita i skrb moraju biti dostupne najranjivijima, jer to zahtijeva njihovo dostojanstvo, ali i kako bismo izbjegli da nepravda postane sjeme sukoba.

Njihov vodič, Ofer Ashkenazi, hitno je reagirao i grupu prvo sklonio u improvizirano podzemno sklonište, a potom u sigurni hotelski bunker. Među hodočasnicima je bila i studentica Lydia Wilson, koja je opisala kako su se neprestano molili dok su projektili letjeli iznad njih.
Istaknula je da je osjećala mir koji nadilazi svaki razum, znajući da se njihova crkvena obitelj kod kuće ujedinila u molitvi za njihovu sigurnost.

Nevjerojatno je da se Lydia, nakon sretnog povratka kući, ubrzo suočila s još jednim traumatičnim iskustvom – pucnjavom u svom fakultetskom kampusu. Ova mlada vjernica svjedoči da su je upravo vjera i pouzdanje u Gospodina proveli kroz oba teška iskušenja u vrlo kratkom razdoblju.

Njezina priča služi kao snažan podsjetnik da Božja zaštita ne poznaje granice, bilo da je riječ o dalekim ratnim zonama ili neočekivanim opasnostima u vlastitom domu. Članovi grupe vratili su se svojim obiteljima ispunjeni zahvalnošću, noseći svjedočanstvo o snazi molitve koja pobjeđuje strah.

Odmah nakon prisege na Nacionalnome kongresu u Valparaísu, Kast je sa suprugom otišao u Metropolitansku katedralu u Santiagu gdje je klečeći molio. Ovim snažnim činom povjerio je cijeli svoj mandat Isusu Kristu. Takva javna gesta naglašava njegova duboka katolička uvjerenja koja se odražavaju i na njegov politički stav: Kast je nepokolebljivi pobornik života koji podržava tradicionalne obiteljske vrijednosti i odlučno odbija redefiniranje braka.

Ovaj 60-godišnji otac devetero djece i osnivač Republikanske stranke Čilea već je u prošlosti doživio žestoko neprijateljstvo, pa čak i fizičke napade zbog svojih konzervativnih stavova. Promatrači tumače njegovu izbornu pobjedu i kasniju vjersku predanost kao znak rastućega konzervativnog i kršćanskog trenda u dijelovima Latinske Amerike.

Uz riječi: „Čile nam je povjerio jasan mandat koji nam ne ostavlja izgovore“, Kast je najavio kako želi vratiti mir, red, gospodarski rast i nadu. Njegov mandat počinje obećanjem da će čvrsto dati prioritet sigurnosti i nacionalnomu suverenitetu, prenosi KTA.

U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.«

Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?«

Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?«

Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!«

Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

Svećenik: fra Jure Josipović.

“Pjesme koje smo snimili su su meni srcu posebno drage jer pozivaju na dubinu, tišinu i svijest Kristove žrtve koju je On podnio za svakoga od nas.”

Obrade ovih pjesama snimljene su u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu, Vanessi posebno dragom mjestu, jer je upravo ovdje snimila spot za pjesmu “Šutnja”, jednu od pjesama s njezinog prvog albuma “Vjerujem” koji je izašao 2025.

„Vec duže vrijeme mi je na srcu bilo snimiti upravo te tri pjesme. Projekt smo vrlo brzo priveli kraju, na čemu sam neizmjerno zahvalna cijelom timu koji je nesebično ulagao svoje talente, snimajući i stvarajući do kasno u noć“, naglasila je Vanessa.

Postoje trenuci kada zalutamo u svakodnevici ili u mislima koji nas uporno uvjeravaju u to da nismo vrijedni, dostojni i ljubljeni upravo ovakvi kakvi jesmo. Vrijeme je da prihvatimo činjenicu da nas Bog toliko ljubi da je poslao Sina svoga da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Ivan 3,16).

„Upravo zato što često zaboravljamo da je Krist i za nas – da, i za tebe koji ovo čitaš – umro na križu, želja mi je da slušatelji kroz ove pjesme ponovno otkriju bit: da nas On bezuvjetno ljubi, prihvaća i raširenih ruku čeka da Mu se vratimo“, poručuje Vanessa.

Ovim glazbenim projektom Vanessa Mioč u korizmeno vrijeme donosi obrade poznatih duhovnih pjesama, koje potiču na promišljanje o žrtvi, osobnom smislu korizme i neizmjerne ljubavi i milosti onoga, čije Uskrsnuće nam je pokazalo kako Ljubav pobjeđuje smrt.

“Blagoslovljenu i plodonosnu korizmu te radostan Uskrs!”- lijepim je željama Vanessa Mioč zaključila ovu najavu.

Fra Jozo Zovko ostao je duboko upisan u sjećanje brojnih vjernika, osobito zbog svoje uloge u prvim danima događaja u Međugorje 1981. godine, kada je kao župnik pratio i podupirao mlade vidioce. Njegovo djelovanje tijekom tog razdoblja, ali i kasnije, obilježeno je snažnim naglaskom na molitvu, obraćenje i postojanost u vjeri.

Unatoč izazovima kroz koje je prolazio, uključujući i vrijeme provedeno u zatvoru tijekom komunističkog režima, fra Jozo je ostao vjeran svom pozivu, svjedočeći vjeru kako u domovini tako i među vjernicima diljem svijeta.

Njegov 85. rođendan bio je prigoda za zahvalnost za sve ono što je učinio kroz desetljeća svećeničkog života, ali i za molitvu za njegovo zdravlje i daljnje godine života u miru i Božjem blagoslovu.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.

Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!«

Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«

Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

View this post on Instagram

A post shared by lunilou official (@lunilou)

Objava je brzo privukla pažnju pratitelja i izazvala brojne reakcije. Dan očeva u katoličkom svijetu povezuje se sa svetim Josipom, koji se smatra uzorom očinstva, skromnosti i predanosti obitelji. Upravo takvu poruku Kovačićeva objava prenosi, važnost vodstva,brige i prisutnosti oca u odrastanju djeteta.

Što reći o njegovoj milostinji ili ljubavi prema bližnjemu? Pa sav je gorio za Boga i za duše. Uvijek je bio na raspolaganju čovjeku u potrebi i brinuo se za tolike koji su bili siromašni i ostavljeni. Dijelio je s njima sve što je imao, a oni su znali da ih neće ostaviti i da će naći načina kako im pomoći. U jednim duhovnim vježbama zapisao je ovu odluku: „Ljubi siromašne i bolesne, najsiromašnije, prezrene. Imaj posebnu ljubav za njih!“

Post je treći put i treći poziv u korizmi. Cijelo Antino biće govori da je bio čovjek posta ne samo kroz korizmu, nego kroz cijelu godinu. U svojim duhovnim vježbama donosio je odluke kao što su ove: - „Dvaput na tjedan post: utorak i petak.“ – „Nikad slatkiša... ni pudinga.“ – „Spavati na tvrdom.“

U jednom svome pismu je napisao: „Maglilo mi se pred očima. Duge dane sam na putu. Oslabio sam i od groznice, i od napora, i od gladi. I bicikl mi se pokvario. Pukla je guma. Uza zid jedne porušene kolibe nastojim popraviti kotač, no ne ide. Naprtnjaču, dakle, na leđa, pa guraj bicikl po ovoj vrućini. Vjerujte, držale su me samo vaše molitve. Nekoliko puta sam posrnuo. Oči gore. Jedan mi je mladić pomogao. Sretno sam prispio u selo. Srušio sam se na rogožinu. Iz čitava tijela kao da skaču iskre. Polijevam si glavu vodom. Dobri ljudi dali mi čašicu mlijeka. Govore i o hrani, ali jesti nisam mogao. Nakon kratke molitve otišao sam u kapelicu. Kleknuo sam pred oltar, no od silnog umora odmah sam zaspao. Po noći me probudilo zujanje komaraca. Ponoć je prošla. Naslonio sam se na mali zemljani oltar. Krasno mjesto za odmor svećeniku u umoru i groznici. Zapalio sam jednu voštanu svijeću na oltaru...

I dogorjela je mala voštanica na oltaru. Kao da sam joj zaviđao: gorjela i izgorjela na oltaru. O dobri Isuse, gorjeli i mi i izgorjeli na Tvome oltaru!“

Neka ova zadnja rečenica bude i poruka nama za ovu ožujsku devetnicu, ostatak korizme i Veliki tjedan: O dobri Isuse, gorjeli i mi i izgorjeli na Tvome oltaru!

Vicepostulator, p. Mirko Nikolić, D.I.

PRVI DAN

STANI I ZAMISLI SE!

Pred 2.000 godina Kalvarija se zarumenila Spasiteljevom krvlju. Za moje spasenje i za spasenje cijeloga svijeta. Na mene je pala Njegova predragocjena krv. Ja sam kršćanin. Ali dvije trećine ljudi ne znaju još za Isusa. Preko dvije milijarde neumrlih duša još ne pozna svoga Spasitelja. Strašan je to broj. A ipak, Kalvarija se i za njih zarumenila.

Koja je moja dužnost kao kršćanina? Dužnost prema Isusu, du­žnost prema tim milijunima? Moram se zanimati za misije, moliti za njih i raditi.

»Dođi kraljevstvo Tvoje!« dnevna je naša molitva. No, da li sam ikada razmišljao o dubokom značenju ove božanske molitve? Ili je, tek, izgovaram samo ustima?

Da dublje prodrem u smisao te prošnje Očenaša, mogu mi po­moći stihovi pokojnog pjesnika Tomislava Posavca, čiji je mladi ži­vot uvenuo baš pred polazak u misije.

No, još ga nema. Još milijuni duša u tami poganstva stoje, premda su dosad bezbrojna srca u nebo slala molitve svoje: »Dođi kraljevstvo Tvoje!«

I još ga nema. A zašto, Kriste, još žrtvenici kumira stoje i duše Tvoje tamjan im pale?  Jer vjerni žarko molit se boje: »Dođi kraljevstvo Tvoje!«

Oj dođi! Evo pripravne žrtve, što s Tobom na križ raspinje moje tijelo i dušu, samo da preda još milijarda srce Ti svoje! »Dođi kraljevstvo Tvoje!«

Stani i zamisli se! Sjeverna Indija ima jednog svećenika za 205.000 stanovnika. A morao bi biti jedan za tisuću. A ipak Isu­sova zapovijed stoji i danas:

»Idite i naučavajte sve narode...« Za­povijed je jasna. Što je, dakle, moja dužnost? ...

Dnevno umire oko 80.000 ljudi bez krštenja. A i to su du­še otkupljene predragocjenom Spasiteljevom krvlju. Koliko sam ja sretan što sam po svetom krštenju postao Božjim djetetom, dio­nikom nebeske sreće... No, što sam do sada učinio kao zahvalu Isusu za taj neprocjenjivi dar? Da li su misionari po mojim molitva­ma, žrtvama i milodarima i jednoj duši mogli pokazati put k Isusu?

Vaš otac Ante
 »Hrvatski Kat. Glasnik«, Chicago

MOLITVA 

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

DRUGI DAN
„U ovom ćeš znaku pobijediti“

Neprijatelji križa već su u srcima slavili slavlje, zlokobni pro­roci već su prorekli zadnji dan Kristu, kršćanstvu i kršćanima. Sve je ustalo protiv Njega: Maksencije je eno pripravan s najizabranijim legijama svoje vojske. »Galilejče, zadnji ti je čas otkucnuo!«

No onda se nad Milvijskim mostom pokaza svijetli znak križa s tajanstvenim riječima: »In hoc signo vinces! U ovom ćeš znaku pobijediti!« I mi znamo povijest Maksencijeva poraza, povijest slo­bode i triumfa Božje Crkve.

Na skretnici današnje povjesnice čovječanstva, kad državnici i narodi nastoje steći ljudskome rodu mir, javlja se opet na horizontu znak križa, znak i jedini zalog mira i sreće. Mnogi narodi, međutim, zabacuju ovaj znak, zabacuju Njega, kao što su Zidovi učinili pred Pilatovom palačom. No, križ je još uvijek jasan i sjajan i nad Mil­vijskim mostom i nad čitavom poviješću ljudskoga roda: Barjaci kreću Kraljevi, Otajstvo Križa sjaji se!

Zasjao je on i sjaji se još uvijek nad pucima, koji ljube Raspe­tog Boga, koji postavljaju sve svoje pouzdanje u ovaj znak spase­nja. Da bi se naskoro zasjao i nad milijunima pogana, da bi svjetlo svoje razasuo i nad Bengalijom, bit će naša svagdanja molitva.

Dođi kraljevstvo Tvoje!

Vaš otac Ante

Morapai, rujan 1946.

»Tamo gdje palme cvatu«, br. 19.

MOLITVA 

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

TREĆI DAN
Molitva vječnoj ljubavi

Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnog puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.

Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tom duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!

Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.

Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta.

Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!

Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!

Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.

„Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga“.

Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi, svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi!

Amen
o. Ante Gabrić

MOLITVA 

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ČETVRTI DAN

Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu ...

»Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu svemogu­ćemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava!«

Prikazani smo na oltaru s Njime, uzdignuti nad ovaj svijet, da se potpuno istrošimo u radu za spasenje neumrlih duša.

Zahvaća nas malodušnost, još kao da ne vjerujemo velikoj taj­ni, tajni vjere. Ti već nisi sam. Tvoja žrtva, tvoje biće sjedinjeni su s Njegovom žrtvom. Dakako, tvoje zasluge i tvoj doprinos maleni su, nesavršeni, rastreseni. To je doprinos jednog »zemljana«. No, da te ojača, svećenik podiže zajedno svetu Hostiju i Kalež uz one divne riječi, koje bi ti svakog jutra morao duboko utisnuti u svoje srce:

»Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu svemogu­ćemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava!«

Svrha je moga života: dati svu moguću slavu i čast Bogu. No što je, jadan i nevoljan čovjek sam? Sam uistinu ne možeš, pa se stoga uspni k Božjem oltaru!

»Po Kristu« više »s Kristom«  i još više »u Kristu« daj prikaži sve svoje nakane, sve svoje križeve, poteškoće, svoj život!

Potpuno budi ujedinjen s Kristom, s Njegovom žrtvom!

Isuse moj, kad bih ja samo razumio vrijednost svete mise, kad bih samo znao kako me Ti dnevno očekuješ na oltaru, da posvetiš moje svagdanje žrtvice, poteškoće, moj rad, radosti, nevolje, bri­ge..., da sve te dragocjene darove prikažeš Ocu - Njemu na sla­vu i čast, a tolikim neumrlim dušama na spas ...

Vaš otac Ante

»Hrvatski Kat. Glasnik«, Chicago

MOLITVA 

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

PETI DAN

„Ištući me trudan hoda“

Uz Jakobov zdenac izmoren sjedi Stvoritelj i Spasitelj svijeta. Koja li je to tajna!

Izmoren i iscrpljen za mene i za tebe, izmoren u potrazi za neumrlim dušama.

»Ištući me...« Tražio si mene. Jesi li me našao, Gospodine?

Da li sam ja razumio onaj Tvoj bolni po­gled, znoj na Tvome čelu, raskrvavljene Tvoje noge, izmoreno Tvo­je tijelo?

Ti si tamo sjedio uz zdenac. I dan danas sjediš i čekaš na duše. Čekaš na pomoćnike, koji će Ti te duše dovesti k zdencu, k  zdencu vode žive.

Na tisuće ih je uz taj zdenac došlo i prošlo. Tražili su sreću ovoga svijeta, vodu uživanja i  radosti, kao ona Samaritanka. No ta voda nije im dala životnu snagu. Na Tebe se nisu ni osvrnuli, a Ti si zdenac one vode, koja čovjeka preporađa, daje mu vječni život.

Gospodine, da bismo Te mi upoznali, da bi Te upoznali milijuni, to je naša molitva uz Jakobov zdenac, gdje Ti umoran na naš čekaš!

Da bismo upoznali Tebe i zabacili jadne radosti ovoga svijeta, da bismo se žrtvovali za Tebe, da bismo doprinijeli, koliko možemo, da ovaj sveti rad oko spašavanja neumrlih duša sve više i više napre­duje!

Vaš otac Ante

Bošonti, 3. ožujka 1956.

»Hrvatski Kat. Glasnik«, Chicago

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ŠESTI DAN

Prosti, Gospodine puku svome prosti!

Kao da je jučer bilo. Jeka te pokorničke pjesme prenosi me u davne dane djetinjstva. Iza procesije na Veliki petak, klečeći pred oltarom, svi smo raširenim rukama molili Njegovo milosrđe: Srce, duša, čitav život bio je u toj pjesmi.

Sveta Majka Crkva zove nas na pokoru kroz ovo spasonosno korizmeno vrijeme. Neki misle da je sve to zastarjelo, da modernom čovjeku ne treba pokore. Ne treba?! Ako nam ičega dandanas treba, to je baš  pokora, križ.

Koja li je utjeha u pokori, u križu! Kad bismo tu tajnu mi barem razumjeli! Ima duša, koje to razumiju.

83-godišnja starica Angelina mi piše: »Čini mi se da ne bih mo­gla biti bez svoga križa. Hvala Bogu na milosti da sve mogu veselo izdržati...«

Katarina, već 23 godine uzeta: »Trpljenje je divno. Sve za duše. Već 16 godina jedini mi je doktor  Isus. I doktor i tješitelj«.

O Josipu sam vam, mislim, već pisao: »Radio sam tjedan dana po noći dva sata dulje, iako bolestan. Išao sam u krevet svaku noć u dva sata, sav slomljen od umora. Zaradu, što sam je dobio, šaljem za Vašu siročad, za koju je Raspeti Spasitelj također prolio krv.

Dragi Isus neka Vas krijepi u Vašim dnevnim križevima, da možete ustrajati u traženju neumrlih duša!«

Krijepio i mene, krijepio i Tebe, dragi moj Josipe, i sve vas, mo­ji prijatelji i dobrotvori!

S Njime, križnim putem dnevnog života, junački naprijed do vrha Kalvarije! On zove, On žeđa za tvojom ljubavlju, žeđa za dušama. A ti? Za čim ti žeđaš? Odgovori Isusu, raspetom Isusu!

Vaš otac Ante

Morapai, korizma 1970.

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

SEDMI DAN

»OČE NAŠ«

Očiju uprtih u bijelu Hostiju svećenik raširenim rukama moli neokaljanog Jaganjca i podsjeća Ga na njegovu svetu molitvu, na njegovu sinovsku prošnju nebeskom Ocu.

Eto se obnavlja kalvarijska žrtva, no mnogi još ne znaju za nju, kao ni za onu divnu molitvu »Oče naš ...«

Oče nebeski, sjeti ih se svih! Ne zaboravi da si Ti njihov Otac, ne zaboravi da se Tvoj Sin za njih žrtvovao na Kalvariji, da se žrtvovao kako bi se posvetilo Tvoje Ime, da se žrtvovao kako bi došlo Tvoje kraljevstvo!

Oče, daj svojim izabranicima snagu i jakost da mogu živjeti po molitvi i nauci Tvoga »Očenaša«, misnog »Očenaša«, misionar­skog »Očenaša«!

I još Ga nema. A zašto, Kriste, još žrtvenici kumira stoje i duše tvoje tamjan im pale? Jer vjerni žarko molit se boje: »Dođi kraljevstvo Tvoje!«

Proživljavati »Očenaš«, misni »Očenaš«, misionarski »Očenaš«! Nisu to tek puste riječi. To su riječi života. Jadan li je naš život, ako mi preko njega ne možemo raširiti Isusovo kraljevstvo, ako za­stavu ljubavi Srca Njegova ne možemo zasaditi u udaljenim kra­jevima, gdje o kraljevstvu Njegovog Srca ljudska srca još ništa ne znaju.

Nisam li, možda, zastavu »Očenaša« u svome životu zabacio, ili je ipak ona zastava moga života? Da li je zastava zastava i misnog i misionarskog »Očenaša«?

Oj dođi! Evo pripravne Žrtve, što s Tobom na križ raspinje moje tijelo i dušu, samo da preda još milijarda srce Ti svoje! »Dođi kraljevstvo Tvoje!«

Vaš otac Ante

Bošonti, 1940.

»Tamo gdje palme cvatu«, br. 2.

MOLITVA 

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

OSMI DAN
„ Žeđam“

Podnevni sat prvog Velikog petka na Kalvariji. Iscrpljen i istro­šen, »ljubeći nas do kraja«, Božanski Mučenik završava zadnji dokaz ljubavi prema neumrlim dušama, prema nama. Sred silnih muka, okrvavljen i pokriven upaljenim ranama prošaptao je baš svoj »žeđam!« Usta su suha, usnice gore. Naš Spasitelj čezne za kapljicom vode.

No, kad bi bila samo ta tjelesna žeđ! Kudikamo veća i žarča žeđ morila je u taj čas to Božansko Srce, žeđa za dušama.

»Žeđam« za vama, neumrle duše, koje ste me toliko stajale, radi kojih sam s neba na zemlju sišao, radi kojih sam se uspeo na ovaj kalvarijski vrhunac, da me raskriljenih ruku i probodena Srca mo­žete vidjeti i k meni doći. ..

Isus žeđa za dušama, žeđa za milijunima pogana Bengalije, že­đa za bijednim sirotanima na ušću Gangesa, koji još ne znaju da je to Srce i za njih bilo probodeno, da to Srce i njih ljubi nježnom lju­bavlju.

Naši dragi prijatelji, o utažimo ovu žeđ Spasiteljevu! Molimo se i žrtvujmo dnevno, da bi sve duše naskoro upoznale ovu raspetu Ljubav! To će biti naša najljepša uskrsna čestitka svim ljudima ra­zasutim po rižištima i močvarama Gangesove delte i po neprohod­nim Sunderbanskim džunglama.

To će biti čestitka poganima, čestitka i najveća pomoć misio­narima, koji se žrtvuju za spasenje ovih duša, koji nastoje svim svojim silama da Bengaliji dadnu Srce Isusovo i Srcu Isusovu Bengaliju.

I mi osjećamo Vašu pomoć, Vaše molitve i žrtve prikazane za naš rad, pa Vam, evo, ponovno prigodom svetih uskrsnih blag­dana zahvaljujemo iz dna srca, moleći dobrog Spasitelja, da Vam On dostojno naplati Vašu velikodušnost.

Bio Vam sretan i veseo Uskrs!

Sred teških prilika današnjih vremena, sred tolikih pogibelji za dušu i tijelo, Uskrsnuli Spasitelj bio Vaša utjeha, snaga i radost!

Vaš otac Ante

MOLITVA 

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

DEVETI DAN
„Svjetlo kalvarije“

Svršeno je! Učitelja više nema. Usmrtila ga je njegova ljubav i ljudska zloba.

Davno je to bilo. Dvije tisuće godina prohujalo je od onoga da­na, kad je najuzvišeniji od sinova ljudskih, Bog i čovjek umro za spasenje neumrlih duša.

Pred 2.000 godina Kalvarija se zacrvenila od njegove krvi. Janje je bilo žrtvovano, no još uvijek milijuni ne znaju za tu žrtvu, još nebrojena srca ne znaju za smisao križa.

»... još milijuni duša u tami poganstva stoje premda su dosad bezbrojna srca u nebo slala molitve svoje »Dođi kraljevstvo Tvoje!«

A zašto, Kriste, još žrtvenici kumira stoje?  Jer vjerni žarko molit se boje: »Dođi kraljevstvo Tvoje!«

No ipak vojska se diže, srca se žare, duše su pripravne, križar­ska vojna je započela.

Bengalijo, zemljo težnja, zemljo uzdaha i tolikih žrtava! I za tebe se Kalvarija zarudila Jagančevom krvlju, i za tebe je Učitelj na križu žeđao, i na tebe je pri zadnjem uzdahu mislio.

No Bengalijo, za tebe je i uskrsnuo i svojim ti uskrsnućem na­vijestio sretniju budućnost. Učitelj se za te žrtvovao i po njegovu primjeru stotine se žrtvuju i mole za tvoju sreću.

Bengalijo, u pozadini toga križa hrvatski narod sklopljenim ru­kama moli da Isusova krv može sići i na tebe kao otkupnina i vrelo života, dok se s križa prosiplju pramenovi svjetla s tvoje poljane. Ruke su sklopljene, srca se potpuno žrtvuju. Mlada srca, puna poleta i žara. Za tebe se daju. Tvoja sreća, njihova je sreća, tvoje boli i nji­hove su boli. Sebe su zaboravili, za tebe žive, da nad tobom naskoro može zaruditi zora uskrsnuća.

Zora je na pomolu, prijatelji i dobročinitelji. Uskrsnuli Spa­sitelj osvaja Bengaliju. Bengalija zna kome to duguje, no znadu i Vaši sinovi, koje ste poslali u ove krajeve da žrtvuju svoje živote za spasenje duša. Oni znadu i oni se zahvaljuju moleći Spasitelja da Vaše duše ispuni uskrsnim veseljem i radošću.

Felix, felix Alleluia!

Sretan Vam Uskrs iz daleke Bengalije, sa obala svete rijeke Gangesa!

Vaš otac Ante

Bošonti, 1940.

»Tamo gdje palme cvatu«, br. 2.

MOLITVA 

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Završna riječ

Dragi prijatelji misija,

prošli smo ovih devet dana stazama Bengalije, ali još više stazama srca jednog čovjeka koji je čitav svoj bitak pretočio u jednu jedinu molitvu: "Dođi kraljevstvo Tvoje!"

Kroz devet dana otac Ante nas je zaustavljao na Kalvariji, vodio do Jakobova zdenca i budio iz sna duhovne tromosti. Pokazao nam je da naše svagdanje žrtve — poput onih bolesnoga Josipa ili starice Angeline — sjedinjene s Isusovom žrtvom na oltaru, postaju snaga koja mijenja svijet.

Danas, na završetku ove devetnice, pred nama ne stoje samo daleke močvare Gangesa, već jasna i glasna poruka: Isus i danas žeđa.

Otac Ante nas je poučio da svaki naš „Oče naš“ mora biti misionarski. Podsjetio nas je da misionarom ne postaje samo onaj tko putuje preko mora, nego svatko tko dopusti da mu se srce "zarumeni Spasiteljevom krvlju" u vlastitoj svakodnevici.

Neka nas zagovor sluge Božjega oca Ante Gabrića prati kroz dane Velikog tjedna. Poput njega, neustrašivo koračajmo putem Kalvarije prema zori Uskrsnuća.

Budimo i mi živi odgovor na vapaj: "Dođi kraljevstvo Tvoje!"

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!

Vicepostulatura sluge Božjega o. Ante Gabrića i Zaklada Otac Ante Gabrić

Slugo Božji, oče Ante Gabriću, moli za nas!

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj devetnici.

Slijedeću devetnicu započinjemo 20. travnja.

Svako vam dobro i Božji blagoslov!

©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.

Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Svećenik: fra Mate Kolak.

Kako bi se po ekstremno niskim cijenama dobili ovi obroci potrebno je da siromašne obitelji budu najprije registrirane pri državi te da trgovcu pokažu valjanu karticu s osnovnim podatcima koja im je ranije dodijeljena.

Nažalost, od studenoga 2025. do ožujka 2026. predsjednik seoskog vijeća i prodavač tih obroka u selu Millampalli u okrugu Sukma, koji se nalazi u državi Chhattisgarhu, ne daje zakonom zagarantirane obroke za 28 kršćanskih obitelji. Ovakav modus djelovanja ranije je već prepoznat kao hinduistički način progona kršćana.

Nakon što im je uskraćena hrana 28 obitelji iz Millampallija se borilo da nabave žitarice iz drugih područja. Ipak, satjerani u kut početkom ožujka podnijeli su zajedničku pritužbu okružnom upravitelju koji je poslao inspektora za hranu. Međutim, taj je inspektor, umjesto da pruži pomoć, potaknuo seljane da koriste pogrdan i oštar jezik kako bi otjerali kršćane. Ohrabreni ponašanjem inspektora šest seljana je nasrnulo na kršćane te ih pretuklo drvenim palicama.

Nakon incidenta obitelji su podnijele nekoliko pisanih tužbi policiji. Osim pritužbi za nasilje naveli su kako je inspektor za hranu prijetio riječima: „Ako slijedite Isusa Krista, bit ćete zatvoreni na osam godina, a nećete dobiti svoju hranu osim ako ne napustite kršćanstvo.“

Žrtve su zahtijevale pravdu u skladu s indijskim Ustavom i rekle da imaju pravo primati državne obroke. Podnosioci prijave zahtijevaju pravne mjere protiv šest napadača i inspektora te vraćanje u državni sustav dijeljenja jeftinih obroka.

Inače, Chhattisgarh je indijska savezna država smještena u središnjem dijelu zemlje koja ima oko 22 milijuna žitelja. Prostire se na 135 194 km² i njezin je glavni grad Raipur. Kršćana je oko pola milijuna i većinom pripadaju siromašnim kastama. Ova država ima značajnu katoličku prisutnost organiziranom kroz Nadbiskupiju Raipur, koja je osnovana 1964. Procjene govore kako ima između 78 000 i 100 000 katolika, prenosi nedjelja.ba.

Ovogodišnji Mladifest održava se pod geslom: „Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!“ (Mk 2,28), a sudionicima će tijekom tri dana ponuditi sadržajan duhovni program koji uključuje molitvu, kateheze, mogućnost za ispovijed, euharistijska slavlja te glazbeni program.

Dnevne kateheze održat će vlč. Ivan Benaković, dok će misno slavlje prvoga dana predvoditi sisački biskup Vlado Košić. U sklopu večernjeg programa u petak bit će održan i koncert benda slavljenja „Dom molitve” iz Slavonskog Broda.

Voditelj Mladifesta Vlado Sučec ističe kako ovogodišnje geslo poziva na dublje razumijevanje odnosa između zakona i vjere, čovjekova nastojanja i Božjega dara, te na otkrivanje slobode i punine života u Kristu.

„Kažu duhovni učitelji da je pratemelj svega istinitoga i lijepoga u skladu suprotnih stavova u nama samima. Mi po pravdi primamo ono što smo svojim djelima zaslužili (usp. Lk 23,41). U tom priznanju ‘dobroga razbojnika’ otkrivamo naš prvi stav, stav zakona; u sebi prepoznajemo čovjeka koji je stvoren za subotu. Stoga, ako neprestano ‘mantramo’ da uvijek moramo nešto činiti za Boga, ostat ćemo u suboti, tj. zatvoreni za to da primimo Isusa koji nam se tako silno želi darovati. ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje’ (Lk 23,42). U toj Dizminoj molitvi otkrivamo naš drugi stav, stav vjere; u sebi prepoznajemo čovjeka radi kojega je stvorena subota. To je stav vjere kojim pristupamo Bogu, svjedočeći ga djelima, te već sada postajemo slobodni za život u Bogu“.

Organizatori pozivaju mlade i sve vjernike na sudjelovanje te ističu da je Mladifest prilika za duhovnu obnovu, molitvu, susret i zajedništvo.

Pripreme za osmi Mladifest Hrvatska već su u tijeku, a detalje vezane uz program moći ćete pratiti tijekom narednih mjeseci na mrežnim stranicama Mladifesta, Marijine legije i Sisačke biskupije.

U razgovoru za ACI MENA katoličke vjernice Norma i Angela Fernandez prisjetile su se šoka koji su doživjele nakon izbijanja sukoba krajem veljače 2026. godine, istaknuvši kako su sudjelovale na svetoj misi prikazanoj za brzi završetak rata i povratak mira. U danima koji su uslijedili, kako su navele, prevladavali su strah i nesigurnost, osobito zbog nepoznatih zvukova sirena i protuzračne obrane koja presreće projektile i dronove.

Unatoč tomu, istaknule su kako su svjedočile odlučnosti državnih vlasti i odgovornosti društva u zaštiti sigurnosti svih stanovnika, kako državljana tako i stranaca. Posebno su naglasile ulogu Crkve, koja je i u otežanim okolnostima nastavila pružati duhovnu pratnju vjernicima.

„Zahvaljujući svećenicima, mogli smo sudjelovati u svetoj misi putem interneta dok su crkve bile zatvorene prema uputama civilnih vlasti. To je bio velik blagoslov“, istaknule su, dodajući da su zajednička molitva i pouzdanje u Boga ostali ključni oslonac u tim trenucima.

Vjernici su se u molitvi osobito utjecali zagovoru Blažene Djevice Marije, zaštitnice apostolskih vikarijata Sjeverne i Južne Arabije, što im, kako svjedoče, donosi nutarnji mir te učvršćuje nadu i povjerenje u Gospodina.

Crkva Gospe od Arabije ponovno je otvorila vrata vjernicima 9. ožujka, nakon čega su se mnogi u velikom broju vratili liturgijskim slavljima, moleći za mir i sigurnost svih ljudi.

Katolkinja Sharan Diaz istaknula je kako su dani bez mogućnosti sudjelovanja na misi i primanja pričesti ostavili dubok osjećaj praznine, ali i produbili svijest o važnosti euharistije u životu vjernika.

„Čim su se crkve ponovno otvorile, bile su ispunjene vjernicima željnima slaviti euharistiju i primiti svetu pričest. To je velik blagoslov“, rekla je, dodajući kako joj susret s Kristom u euharistiji, unatoč svim okolnostima, donosi duboku zahvalnost i nutarnji mir.

U svjetlu ratnih okolnosti, vjernici u Kuvajtu naglašavaju kako ih upravo molitva, sakramenti i zajedništvo u vjeri osnažuju da ustraju u nadi i povjerenju u Boga, svjedočeći da i u nesigurnim vremenima vjera ostaje izvor snage, utjehe i nade.

Inače, prema dostupnim podacima, ukupna populacija Kuvajta iznosi oko 5,1 milijun stanovnika. U Kuvajtu se za 2026. godinu procjenjuje između 380.000 i 570.000 katolika. Ove se procjene temelje na demografskim pokazateljima, budući da službeni državni podaci ne prate vjersku pripadnost stranih radnika u stvarnom vremenu.

Katolici tako čine približno između 8,5 % i 11 % ukupnog stanovništva, pri čemu većinu čine strani radnici i članovi njihovih obitelji.

Najbrojniji među njima dolaze iz Filipina i Indije, osobito iz saveznih država Kerala i Goa, gdje je katolička tradicija snažno ukorijenjena. Uz njih, prisutne su i manje, ali značajne skupine vjernika iz Šri Lanke i Libanona, kao i manji broj katolika iz zapadnih zemalja.

(S crkvenim odobrenjem)

Ove godine to će biti Mirjanin 61. rođendan.

Kako se od 19. ožujka 2020. godine Gospa više ne ukazuje drugog dana u mjesecu, sva Gospina djeca s velikom čežnjom iščekuju barem ovo Mirjanino rođendansko ukazanje, kojim na neki način počinje i hodočasnička sezona u Međugorju. A ovaj datum simbolizira kontinuitet Mirjanine posebne misije vezane uz molitvu za nevjernike i otkrivanje tajni.

Na molitvu krunice u 12.15 sati kod Plavog križa okupilo se mnoštvo hodočasnika. Najveći je broj hodočasnika iz Poljske kojih prema podacima iz Ureda informacija ima oko 800. Tu su zatim i talijanski hodočasnici kojima je dolazak na Gospino ukazanje od posebnog interesa, hodočasnici iz Španjolske, Češke, Amerike, Koreje…

Samo ukazanje Mirjana je imala u svojoj obiteljskoj kući s obitelji i najbližim prijateljima, započelo je u 3:22 h i trajalo do 13:26 sati, a Gospa je rekla:

''Draga djeco, nikada nemojte zaboraviti koliko je velika ljubav Božja. Po toj ljubavi i ja sam s vama. Nemojte zaboraviti koliko je veliko Njegovo milosrđe. Po tom milosrđu ja vam pokazujem put k istinskoj sreći i savršenom miru. To je put ka mome Sinu. Zato, djeco moja, s potpunim pouzdanjem prepustite se mome Sinu i ne bojte se. Ne bojte se budućnosti jer ona u potpunosti pripada volji moga Sina. Zato, djeco moja, odrecite se svega onoga sto vas udaljava od moga Sina: lažne sreće, lažne nade, lažnog sjaja. Vjerujte mome Sinu. Pričajte mu o svojim bolima, patnjama, željama i nadama. Osjetit ćete Njegovu ljubav i Njegov blagoslov. Hvala vam!''

(S crkvenim odobrenjem)

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.«

Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini.

Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.

Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Svećenik: fr. Ivan M. Tomić.

Umjesto da se fokusira samo na glamur, crveni tepih i dodjele nagrada, glumica naglašava vrijednost tišine i duhovnosti, ističući da joj upravo odlazak na misu prije velikog događaja donosi mir i perspektivu. Ovaj iskreni i neočekivani trenutak pokazuje kako, čak i usred jedne od najuzbudljivijih i najzahtjevnijih večeri u filmskoj industriji, Kidman nalazi snagu u jednostavnom činu vjere i molitve – tradiciji koja joj je, kako kaže, najvažniji dio nedjelje, piše Aleteia.

Reza Starešinić rođena je u Vodenoj Dragi blizu Bosiljeva od oca Marka i majke Ljube Kekić. Odrasla je u obitelji uz dvije sestre: Barbaru i Maru te dvojicu braće: Janka i Josipa. Kao i mnogim drugim pripadnicima naše hrvatske zajednice, život je Rezine stranice odlučio ispisati daleko od domovine te je tako 1962. godine stigla u Kanadu noseći sa sobom vjeru, vrijednosti i običaje koji su je oblikovali kao osobu i usmjerili njezin život.

Svoj veliki rođendan imala je milost proslaviti okružena mnogim dragim ljudima od kojih svakako treba istaknuti dvoje djece: Barbaru Kelemen i Johna Starešinića zajedno s njihovim supružnicima. Tu je bila i njezina sestra Barbara uz sina, a u prekrasnoj nedokučivosti i “igri” Providnosti, radost je uveličala i činjenica da sestra Barbara sljedeći mjesec slavi svoj stoti rođendan!

Obitelj naše Reze nastavlja rasti, ostavljajući tako živi trag njezina života i ljubavi. U ovom trenutku ona je ponosna baka petero unučadi i prabaka sedmero praunučadi.

Jedan od najradosnijih trenutaka proslave bio je kada je Reza primila svetu pričest. Često kažem kada posjećujem nekoga da donosim najveći dar koji možemo primiti – samoga Krista! Kolika je to samo radost, ali i privilegija i milost! Radost je uvijek tim veća kada se, kao i u slučaju naše Reze, vidi koliko ljudima to znači i koliko im je srcu drago primiti Isusa.

U nastavku druženja, ljubazno osoblje pripremilo je rođendansku tortu pa smo slavljenici otpjevali i koju prigodnu pjesmu – bio je to uistinu jednostavan, no duboko dirljiv i radostan trenutak.
S navršenih 105 godina, gospođa Starešinić vjerojatno je najstarija župljanka Župe Svetoga Križa u Hamiltonu u njezinoj 68-godišnjoj povijesti, a zasigurno i jedna od najstarijih pripadnica hrvatske katoličke zajednice u Kanadi.

Obilje blagoslova za hrvatsku župu u HamiltonuNjezin dugi život ponosno stoji kao tihi svjedok vjere, ustrajnosti i ljubavi – život koji je prošao nekoliko naraštaja i kontinenata, svoj temelj i korijen našao je upravo u milosti Onoga u kojemu sve počinje i završava.

vlč. Marko Štefanec

dijaspora.hr

Pomoć onima koji nemaju nikoga

Volonteri udruge redovito organiziraju podjelu paketa hrane utorkom i petkom na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, gdje pomažu mnogima koji se nalaze u teškim životnim okolnostima. Osim toga, članovi udruge posjećuju beskućnike i na mjestima gdje borave, pomažu bolesnima te pružaju podršku onima koji su ostali bez osnovnih uvjeta za život. Posebno potresan dio njihova djelovanja odnosi se na brigu za ljude koji umiru u siromaštvu, jer se članovi udruge često angažiraju i oko organizacije sprovoda onih koji su život završili na ulici.

Potraga za kućom kako bi proširili pomoć

Udruga trenutačno traži kuću ili prostor u kojem bi mogli proširiti svoje djelovanje, kako bi još učinkovitije pomagali ljudima u potrebi. Sve njihove aktivnosti financiraju se prvenstveno putem donacija.Pater Horvat naglašava kako su vremena teška, ali da i najmanja pomoć može učiniti veliku razliku.„Teška su vremena, ali i jedan euro može puno značiti. Ako nas je mnogo i svatko da pomalo, možemo učiniti ogromne stvari i mnogima olakšati život“, poručio je.

Kako pomoći

Svi koji žele pomoći mogu donaciju uplatiti na račun udruge:

Primatelj: Udruga Savao

IBAN: HR8724020061100849037

SWIFT: ESBCH22XXX

BIC: ESBCHR22

Organizatori pozivaju i na dijeljenje ove inicijative, kako bi apel za pomoć stigao do što većeg broja ljudi.U vremenu korizme, kada su vjernici posebno pozvani na djela milosrđa, ova akcija podsjeća na jednostavnu, ali snažnu poruku Evanđelja – nahraniti gladnoga i pomoći onome tko je u potrebi.

Carlson: „Pobačaj je obred žrtvovanja djeteta“

Rasprava je započela pitanjem studenta koji je optužio konzervativce za „nametanje kršćanskih vrijednosti“ društvu te pritom ponovio čestu tvrdnju da je „odvajanje Crkve i države“ zapisano u američkom Ustavu.

„To zapravo nije sekularna zemlja“, rekao je Carlson kada su ga upitali tijekom događaja u utorak navečer.
Tijekom dugog razgovora, Carlson je često kritizirao pobačaj. „Pobačaj je ubojstvo, očito, i svi to znaju“, rekao je Carlson uz ovacije na javnom sveučilištu u Bloomingtonu.

„A ljudi su toliko opsjednuti time jer je to isti ritual u kojem je svaka civilizacija, svaka civilizacija koja je ikada proučavana, sudjelovala — a to je ljudska žrtva“, rekao je.

„Pobačaj nije ritualan“, ustvrdio je student koji je postavio pitanje.

„Šalite li se? Imali su kamion za pobačaje ispred Demokratske konvencije“, odgovorio je Carlson. Godine 2024.

Planned Parenthood postavio je mobilnu kliniku nekoliko blokova od Demokratske nacionalne konvencije, nudeći pobačaje i vazektomije. Klinika nije bila izravno povezana s DNC-om, ali je bila postavljena kako bi ciljala sudionike konferencije u Chicagu.
Studentica je potom kazala da ljudi koriste religiju za osporavanje takozvanih „LGBTQ prava“ i „trans prava“, osim pobačaja.
„To je tako očito obred žrtvovanja djeteta“, rekao je Carlson. Nastavio je kritizirati „zlobno, ushićeno oduševljenje“ zbog pobačaja, spominjući pokret „shout your abortion“ („vikni svoj pobačaj“).

„Ubijanje čini da se ljudi osjećaju moćno“

Rekao je da su se njegova stajališta o argumentu „tjelesne autonomije“ promijenila, osobito nakon što je vidio licemjerje u vezi s obveznim cijepljenjem protiv COVID-a.

Pobačaj, rekao je, odnosi se na „uzbuđenje koje ljudi osjećaju zbog ubijanja“.

„Vidio sam to kada ljudi planiraju ratove“, rekao je, objašnjavajući da ljudi doživljavaju „uzbuđenje“ i „navalu“ zbog „uništavanja života“, spominjući i videozapise napada dronovima. Ljudi se tako osjećaju jer ih to „čini bogom“.
„A to je najzlobnija stvar koja postoji“, rekao je.

„Ubijanje čini da se ljudi osjećaju moćno. Ubijanje vlastitog djeteta daje ti osjećaj (moći)“, dodao je.
Tijekom razgovora, Carlson je također branio važnost ugradnje kršćanskih shvaćanja pravednosti u naše zakone te istaknuo da je ropstvo u Engleskoj ukinuto zahvaljujući kršćanstvu.

„Pobačaj se radi radi samog pobačaja“

Carlson se u posljednje vrijeme snažno zalaže za prava nerođene djece.
Tijekom intervjua s Alexom Jonesom također je rekao da je pobačaj jednak ljudskoj žrtvi, kako je izvijestio LifeSiteNews.
Rekao je da se pobačaj čini „radi samog pobačaja“, što znači da je to „ljudska žrtva“.

pic.twitter.com/5ecDvDOxpS

— Matt Lamb (@MattLamb22) October 23, 2025

Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih. Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?«

Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.«

Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!«

On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’«

No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

"Recept za hostije je voda i brašno. Deset kila brašna i određena količina vode koju aparat automatski lijeva i onda ide proces dalje. Mjesečno proizvedemo 400 tisuća", rekla je sestra Nera Glavaš.

Izrađuju se i velike hostije za svećenike na oltaru.

"Od zrna brašna ove hostije treba proći proces nekih po 3 do 3,5 sata da biste dobili hostiju za svetu misu. Nije svako brašno isto, pa neki put budu deblje, neki put tanje. Svako pečenje se hostije prebrojavaju. Potom se pakiraju, dakle zavaruju se u vrećice. Velike hostije za svećenike se pakiraju po 50 komada", kazala je sestra Tomislava Vukoja.

U samostanu živi moli i radi dva desetak sestara koji proizvode najviše hostija u ovom dijelu Europe. Samo u Međugorju ih se godišnje podijeli preko 2 milijuna.

"Sa svih kontinenata hodočasnici se hrane ovim kruhom koji postaje kruh sveti, kojim ljudi dušu svoju hrane", zaključila je sestra Tomislava Vukoja.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

„Nije bilo prisile“, kažu prijatelji obitelji. Umjesto toga, ozračje molitve, humora i bezuvjetnoga milosrđa u domu Morrisonovih pripremilo je tlo za ove pozive. Roditelji činjenicu da je više od polovice njihove djece krenulo duhovnim putem doživljavaju kao „čisti dar“, ali pritom ističu da su jednako ponosni na svih svojih sedmero djece – bez obzira jesu li u braku ili u samostanu.

U SAD-u se „čudo iz Marylanda“ već doživljava kao znak nade. Dok statistike često pokazuju negativne trendove, obitelj Morrison dokazuje da ideal duhovnoga života nije izgubio ništa od svoje privlačnosti za „Generaciju Z“ i mlade milenijalce kada se autentično živi.

Četiri brata i sestra: James, Nicholas, Danny i Mary Sophia djeluju na različitim područjima, ali surađuju. Njihovo zajedničko svjedočanstvo pokazuje kako „obitelj jest i ostaje 'rasadnik' u kojemu sazrijevaju glavne životne odluke“.
(kta)

Izrael tvrdi da gađa područja u kojima, prema njegovim navodima, Hezbollah skladišti oružje i koordinira napade. Hezbollah je, pak, počeo ispaljivati rakete prema sjeveru Izraela u znak potpore Iranu nedugo nakon izbijanja sukoba.

U Iranu je u subotu, 14. ožujka, prema izvješćima, najmanje 15 ljudi poginulo u napadima na industrijsku zonu u središnjoj pokrajini Isfahan. Iranske vlasti, Iranski Crveni polumjesec i organizacije za ljudska prava procjenjuju da je od početka američko-izraelske vojne kampanje poginulo oko 1300 civila, iako ti podaci nisu neovisno potvrđeni.

Jedan od najsmrtonosnijih incidenata dogodio se u subotu, 28. veljače, prvoga dana sukoba, kada je projektil pogodio osnovnu školu za djevojčice u Minabu. Prema iranskim medijima, poginulo je oko 180 osoba, većinom djece.

U međuvremenu regionalne napetosti nastavljaju rasti. Ministarstvo obrane Saudijske Arabije objavilo je da je iznad Rijada i Istočne regije presrelo i uništilo sedam bespilotnih letjelica. Vlasti u Dubaiju i Kataru također su izvijestile o presretanju projektila sustavima protuzračne obrane, dok je Kuvajt priopćio da je napad dronom oštetio radarske sustave na međunarodnoj zračnoj luci.

Izraelska vojska navela je da je u nedjelju rano ujutro, 15. ožujka, presrela projektile lansirane iz Irana prema središnjem dijelu Izraela.

U međuvremenu je američko veleposlanstvo u Bagdadu pozvalo američke državljane da napuste Irak nakon što je u subotu, 14. ožujka, projektil pogodio kompleks veleposlanstva, uz poruku da američki državljani trebaju „odmah napustiti Irak“.

Iz ljubavi prema Crkvi

Dvadeset osam godina službe s četvoricom papa – napomenuo je kardinal. Bio sam uz Ivana Pavla II. tijekom posljednjih sedam godina njegova života kada je bio bolestan. Zatim su uslijedili pontifikati Benedikta XVI. i pape Franje, te deset mjeseci pontifikata pape Lava. Iskusio sam različite stvari jer svaki je papa dao Crkvi nešto novo, svaki s drugačijim naglaskom – rekao je. U kratkim flashbackovima prisjetio se svoje misije i ljubavi prema univerzalnoj Crkvi kojoj je služio u svojim najboljim godinama. Njegov ljudski i duhovni rast obogatila je blizina sa siromašnima.

Na povratku sa Svjetskoga dana mladih

Kada sam pratio papu Franju u Rio de Janeiro na Svjetski dan mladih, dva od 13 sati leta proveo sam slušajući ga. Objasnio mi je što moram raditi kao papin djelitelj milostinje; zamolio me da spavam sa siromašnima, da izlazim iz Vatikana, da na kraju dana uvijek imam prazan račun jer je sve namijenjeno za dobrotvorna djela. Ali jedna me stvar uvijek pratila, nešto što mi je rekao papa Franjo: 'Ako ne znaš što učiniti, uvijek pitaj Gospodina i pitaj što bi On učinio na tvom mjestu.' Napravio sam i mnogo pogrešaka – rekao je kardinal – ali učinio sam ih u dobroj namjeri, a Papa me uvijek razumio i oprostio mi.

Nostalgija za Poljskom

Što se tiče nove dužnosti koja ga čeka rekao je da ga je papa Lav obazrivo upitao želi li ići, želi li sve iskustvo koje je stekao u općoj Crkvi donijeti u jednu lokalnu Crkvu. Rado sam prihvatio jer dobro Crkve proizlazi iz blizine s vjernicima. Moja biskupija je velika, s dva i pol milijuna stanovnika, i spreman sam služiti. Nikada nisam napustio Poljsku – napomenuo je – uvijek sam ostao među ljudima i osjećao sam malo nostalgiju.

Blizina s Ukrajinom

Prisjećajući se svojih iskustava, spomenuo je deset misija u Ukrajini kako bi, u ime Pape, pomogao stanovništvu izmučenom ratom. S osmijehom se prisjetio i pucnjave 2022. godine, na sreću bez posljedica. Prisjetio se kako je osobno dovezao u Ukrajinu osam vozila hitne pomoći ili vozila opremljenih za hitne intervencije. Spomenuo se patničkih lica rodbine onih koji žive u Gazi, koje je upoznao tijekom putovanja u Svetu zemlju za Božić 2023. godine.

Hitna služba milosrđa

Što se pak tiče siromašnih, tijekom proteklih je 13 godina 'hitna služba milosrđa', kako je kardinal Krajewski više puta nazvao Apostolsku milostinjarnicu, potaknula brojne inicijative za pomoć i potporu najranjivijima, prema uputama pape Franje.
U veljači 2015. godine otvoreni su tuševi ispod Kolonade na Trgu svetoga Petra, a brojni su se volonteri stavili na raspolaganje za obavljanje te usluge koja je uspostavljena kako bi se ljudima vratilo dostojanstvo, kako više ne bi na sebi nosili stigmu i miris ulice. Svakodnevno ih rabi otprilike 150 osoba. Tamo mogu dobiti sve što im je potrebno za pranje, uključujući čisto donje rublje, topli čaj te sendvič sredinom jutra.
Pokraj su otvorene također brijačnica i ambulanta 'Majka milosrđa' (Madre di Misericordia) kojoj se nedavno pridružila ambulanta 'Sveti Martin' (San Martino), koju je papa Lav posjetio 14. studenog prošle godine. U tim dvjema strukturama radi 120 liječnika, medicinskih sestara, medicinskih tehničara, farmaceuta i volontera, koji pružaju specijalističke liječničke preglede, stomatološku skrb i laboratorijske pretrage, kao i besplatne lijekove i potrebne terapije.
Pomoć siromašnima pruža se u nekoliko spavaonica otvorenih oko bazilike svetoga Petra. Prva se nalazi na Via dei Penitenzieri, 'Dar milosrđa' (Dono di Misericordia), u prostorijama koje su ustupili isusovci; otvorena je u listopadu 2015. godine, a prima oko 30 muškaraca. Vode ju sestre Majke Terezije, uz spavaonicu za žene 'Marijin dar' (Dono di Maria) koja ima oko 50 mjesta. Osim toga, Apostolska milostinjarnica je 2019. godine povjerila Zajednici svetoga Egidija upravljanje Palačom Migliori, povijesnom zgradom iz 19. stoljeća preuređenom u centar za prihvat beskućnika, starijih osoba i osoba s invaliditetom. Uz sve to, tu je i plaćanje računa te potpora obiteljima u potrebi – riječ je o dugom, tihom i providnosnom radu.

Siromasi i evanđelje

Posljednja poruka kardinala Konrada Krajewskog upućena je Božjim miljenicima, siromašnima koji su ga oduvijek zvali "don Corrado" i koji su putovali s njim, primjerice u Torino, povodom izlaganja Torinskoga platna 2015. godine, ili pak išli na pizzu nakon dana provedenog na plaži, ili popričali s njim, ali uvijek u žurbi jer je bilo hitnih stvari koje je trebalo obaviti. Moram im svima zahvaliti – rekao je kardinal Krajewski lagano dirnut – naučili su me čitati Evanđelje i živjeti ga na nov način.

Čudesan susret s Duhom Svetim dogodio joj se u trenutku primanja prve svete pričesti, kada je doista iskusila Tijelo i Krv Kristovu i dobila dar jezika.

Prije 50. godinu osnovala je “Christian Women in Action,” (Kršćanske žene u akciji“), međunarodnu karizmatsku molitvenu skupinu koju svaki tjedan vodi u svom domu. „Isus nam je poslao Duha Svetoga i on je ovdje dok se Isus ponovno ne vrati, dakle Duh Sveti djeluje u nama, a mi koristimo darove Duha Svetoga.“

Gospođa Davis ima mnogo nadnaravnih svjedočanstava koja dijeli ljudima i još uvijek putuje po cijelom svijetu kako bi to činila. Kaže: „(Bog) želi da evangeliziramo, a mnogi ljudi u Katoličkoj crkvi nisu evangelizirani. „Poučavam kako Duh Sveti djeluje u našem životu. Poučavam kako nam pomaže i učim da ne idemo samo u crkvu. Moramo primijeniti ono što primamo u crkvi.“

Nedavno se vratila sa svog četvrtog putovanja u Kolumbiju. Voli pokazivati posjetiteljima kartu svijeta na zidu svog podruma, s pribadačama koje su označile brojne lokacije na svakom kontinentu njezinih putovanja.

„Želim nastaviti osvajati duše za Gospodina i pružati ruku siromašnima - siromašnima duhom i siromašnima fizičkih potreba“, rekla je. „Nastavit ću s tim, a zatim ću zamoliti Gospodina da darove koje mi je dao prenese onome tko bi bio sljedeći predsjednik CWIA-e, tako da će nastaviti osvajati duše za vječnost dok se Isus ne vrati.“

U Međugorje je prvo došla s nakanom izvidjeti o čemu se tu radi, budući da se tada već bavila evangelizacijskim poslanjem. Kaže kako je odmah Gospa dotakla njezino srce i odmah je počela dovoditi i druge ljude. Oni se nakon dolaska ovdje, uz Gospinu prisutnost i njezinu evangelizaciju vraćaju kući kao drugi ljudi.

Ono što uči ljude je kako se ponašati kao pravi kršćani: postiti 2x tjedno o kruhu i vodi, svakodnevno moliti 3 otajstva krunice i ići svaki dan na misu. Trudi se ljude upoznati sa katoličkom vjerom, približiti ih Gospi i onda pustit da ih Gospa vodi Isusu.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

“Danas imamo situacije gdje nažalost ljudi prije braka uđu u spolni odnos sa drugom osobom. I nerijetko, dogodi se obraćenje osobe koja je upala u taj grijeh. Na primjer: osoba koja je upala u taj grijeh doživi obraćenje, osjeti Božju ljubav i krene živjeti novim životom, bez toga grijeha. Bogu hvala i slava, to je predivno”, napisao je Jelinić.

Dodaje kako se u takvim situacijama često javlja poteškoća u prihvaćanju prošlosti druge osobe, posebno kada je riječ o odnosima između muškarca i žene.

“Ipak gdje ponekad nastaje problem? Iako zna biti obostrano, moram priznati da je teže momcima prihvatiti da je njihova buduća žena imala pad na ovome području nego ženama da je njihov budući muž pao na ovome području”, ističe.

Govoreći o tome kako bi na takvu situaciju gledao Isus, Jelinić naglašava razumijevanje prema osobi koja se čuvala za brak, ali i milosrđe prema onome tko je pao i potom se obratio.

“Što bi Isus rekao osobi koja ne može prihvatiti grešnu prošlost druge osobe i zamjera joj to? Isus bi vjerujem prvo razumio tu osobu posebno ako se ista osoba čuva cijeli život za brak i sada isto želi za sebe. Isus jako cijeni kada čuvamo svoje tijelo, živimo čistoću i ponosan je na one koji tako čine. Ipak svi smo samo ljudi i imamo svoje slabosti”, navodi.

Ističe i kako Isus osuđuje grijeh, ali ljubi grešnika i poziva ga na obraćenje, podsjećajući na riječi upućene Mariji Magdaleni.

“Isus osuđuje grijeh ali ljubi grešnika i poziva ga na obraćenje. Zato Isus kaže i Mariji Magdaleni: ‘Idi i ne griješi više’. Ako je netko pao u spolni odnos prije braka i sada želi živjeti čisto, Isus čini sve novo i svojom krvlju pere tu osobu i daje joj novu duhovnu nevinost i novu priliku.”

U nastavku poručuje da kršćanin ne bi trebao osuđivati osobu kojoj je Bog već oprostio.

“Zato dragi brate i draga sestro, Isus oprašta toj osobi, razumije je i ne osuđuje je. Ako je Bog ne osuđuje, nemoj joj ni ti zamjerati i gledati je kao grešnicu. Jer i ti si grešnik, samo na drugome području.”

Jelinić također potiče na razmišljanje o mogućnosti da upravo osoba s takvom prošlošću može postati primjer svetosti.

“Zato, ako ti Bog pošalje u život osobu koja ti se sviđa fizički, karakterno, duhovno, i sve ide extra, po tvome srcu, a pala je ili je pao nekada na području spolnosti, sjeti se da je Marija Magdalena isto bila grešnica ali kasnije je postala velika svetica i malo je tko imao ljubavi kao ona.”

Na kraju poziva na poniznost i milosrđe.

“Zato promisli, možda ti Bog šalje budućega sveca ili sveticu sa kojom bi ti bilo predivno, a ti propuštaš biser zbog svoga ponosa. Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe. I sjeti se: da Isus tebi zamjera grijehe koje si učinio ili učinila koliko ti zamjeraš drugome, ništa ti ne bi bilo oprošteno. Svaki svetac ima svoju prošlost ali i svaki grešnik ima svoju budućnost.”

Kao psihologinja često govorite o povezanosti psihološkog i duhovnog života. Gdje vi vidite najdublju točku susreta između psihologije i kršćanske vjere?

"Najdublju točku susreta između psihologije i kršćanske vjere zapravo vidim u samom čovjeku. U čovjeku se susreću njegovo mentalno, fizičko i duhovno zdravlje. O zdravlju čovjeka možemo govoriti tek kada čovjek živi puni kapacitet svoga života. Ono što bih željela naglasiti jest da u današnjoj psihologiji postoji jako puno onih pristupa kroz koje se zapravo provlači New Age. Što to zapravo znači? To su razne self-help knjige samopomoći, brzi tečajevi samopomoći i brza rješenja za naše mukotrpne rane i mukotrpne živote – rane koje smo stjecali dugi niz godina, odnosno cijeli život.

Ja u svome savjetovalištu pokušavam naglasiti da čovjeka trebamo promatrati s točke gledišta da smo rane stjecali jako dugo godina i da ih isto toliko trebamo i liječiti. To ne znači da u savjetovalištima ili kod psihologa ili na bilo kakvoj terapiji trebamo provesti cijeli život, ali trebamo na sebi raditi, svoje rane osvještavati i ponovno ih nekako s Gospodinom proživljavati ruku pod ruku. To je također razlog zašto u svome psihološkom savjetovalištu nikada neću isključiti duhovnu dimenziju. I sama logoterapija, koju studiram, govori o čovjeku kao biću dubine i smisla. Logoterapija je egzistencijalna škola psihoterapije koja naglašava da čovjek treba pronaći smisao života u svijetu u kojem živi. Čovjek koji je duboko povrijeđen, duboko razočaran i bez smisla često gubi i volju za životom.

Tako da bih rekla da tu vidim čvrstu točku između katoličke vjere i psihologije. Ako ćemo psihologiju zaista razmatrati ozbiljno, onda duhovnu dimenziju nikada ne možemo u potpunosti isključiti. Sama riječ psiha dolazi od grčke riječi psychē, koja znači duša.1 Počeci promišljanja o psihologiji u filozofiji bili su upravo usmjereni na proučavanje ljudske duše. Tek su se kasnije, razvojem znanstvenih istraživanja, mnogi psihološki procesi počeli povezivati s funkcioniranjem mozga".

U svom radu susrećete ljude koji nose različite unutarnje rane, strahove i ovisnosti. Koliko u procesu ozdravljenja pomaže vjera i odnos s Bogom?

"Da, istina je da u svom radu susrećem ljude koji imaju različite unutarnje strahove, ovisnosti i rane. U procesu ozdravljenja vjera i odnos s Bogom svakako pomažu i ja se osobno ponekad pitam kako uopće ljudi koji nemaju vjeru u Boga prolaze kroz teške situacije i teške krize u životu. Međutim, moram naglasiti da se puno puta i kod nas katolika događa preporuka da se svaka bolest, svaki strah i svaka ovisnost mogu liječiti samo na duhovnoj razini, što je zapravo potpuno pogrešno. Razlog je taj što bolest nije nastala samo na duhovnoj razini, nego je nastala i našim lošim ponašanjima, našim lošim sjećanjima i našim lošim susretima. Dakle, nastala je i bihevioralno, a ne samo duhovno.

Zbog toga liječenje ovisnosti ponekad može prerasti i u svojevrsno duhovno nasilje. Što to točno znači? Vjernik će vjerniku preporučiti da poboljša odnos s Bogom ako želi ozdraviti, a zatim će očekivati da ozdravi zbog tog poboljšanog odnosa s Bogom. Ako osoba ne ozdravi zbog velike molitve ili zbog produbljenog odnosa s Bogom, tada će je drugi vjernici često optužiti da nema dovoljno vjere.

Tada osoba koja već ima puno rana, ovisnost ili neki drugi problem, primjerice strah, anksioznost ili depresiju, može pasti u još dublje stanje razočaranosti sobom jer, osim što ima problem, sada ima osjećaj da nema ni dovoljno dubok odnos s Bogom. Zbog toga moramo biti jako oprezni kada mislimo da vjerom možemo izliječiti pojedinca. U savjetovalištu pokušavamo svakom problemu pristupiti individualno i sagledati ga s tri strane. Već sam spomenula da su to duhovna, tjelesna i fiziološka dimenzija. Kada problem sagledamo iz tih perspektiva, tada možemo pronaći i najbolje moguće rješenje. Primjerice, ovisnost o kocki nikada nećemo liječiti tako da osoba samo ide na svakodnevnu svetu misu. Naravno, sveta misa je lijek za dušu i tijelo, ali kockanje moramo liječiti i bihevioralno, najčešće kroz grupni rad, jer individualno često ne možemo učiniti mnogo.

Slično vrijedi i za ovisnosti o različitim drogama ili, primjerice, ovisnost o hrani. Kao pojedinci smo slabi, ali se u zajednici i u grupi možemo međusobno jačati. U samom procesu ozdravljenja, kada promijenimo tu bihevioralnu, odnosno ponašajnu komponentu, tada možemo s osobom puno lakše produbiti i njezin odnos s Bogom. Međutim, jedno bez drugoga ne ide.

Često vidimo da osobe žele otići na neko molitveno slavlje, na molitvu za ozdravljenje ili na polaganje ruku, i tada svjedoče da su zauvijek ozdravile od neke svoje ovisnosti ili bolesti. Moram naglasiti da u ovisnostima ne liječimo samo ovisnost o nekoj supstanci, nego moramo liječiti cjelokupno ponašanje koje je dovelo do te ovisnosti. Ne znači nam mnogo ako nekoga od danas do sutra maknemo s tableta, droge ili kocke. Potrebno je promijeniti cjelokupno čovjekovo ponašanje, odnosno njegov odnos prema vlastitom zadovoljstvu, prema hedonizmu i prema vlastitom egu, gdje čovjek sebe stavlja u središte.

Upravo zato se mnoge ovisnosti liječe i u zajednicama ili komunama. Ne možemo djelovati na način da za nekoga jednom nešto izmolimo i očekujemo da se on od tog trenutka potpuno promijenio. To je dugotrajan proces i bojim se da smo ponekad i mi vjernici površni ako ovom problemu pristupamo na tako površan način".

Mnogi ljudi danas traže pomoć zbog anksioznosti, nesigurnosti i osjećaja praznine. Može li duhovni život pomoći čovjeku da pronađe unutarnji mir koji psihologija sama ponekad ne može ponuditi?

"Istina je da mnogi ljudi danas traže pomoć zbog anksioznosti, nesigurnosti i osjećaja praznine. Psihologija sama, međutim, nije se definirala kao znanost čija je primarna svrha čovjeku dati unutarnji mir. Psihologija je prirodna i društvena znanost koja proučava ljudsko ponašanje i mentalne procese. Zato je pogrešno psihologiju predstavljati kao neku vrstu sustava brzih rješenja za unutarnji mir, što često dolazi iz raznih New Age teorija i priručnika samopomoći koji zapravo nemaju mnogo veze s psihologijom kao znanošću.

Psihologija prije svega pokušava odgovoriti na pitanja o čovjekovu ponašanju, njegovim unutarnjim procesima i njegovu funkcioniranju u društvu. Kada dođe do tih odgovora, ona zapravo nudi objašnjenje zbog čega se čovjek ponaša na određeni način. U tom smislu psihologija ne nudi spasenje ni konačni smisao, nego razumijevanje čovjeka i njegovih procesa.

Ono što ja često susrećem u savjetovanju jest da ljudi, iz straha prema onome što ne poznaju, izgube unutarnji kompas. Tada počinju doživljavati različite strahove, a ponekad se dovedu i u situaciju da se počnu bojati čak i vjere. Boje se doći u crkvu, boje se doći na pričest i boje se učiniti bilo što. Upravo tu se psihologija kao znanstvena disciplina i vjera mogu susresti. Budući da ja najčešće radim s vjernicima, najprije im pokušam objasniti psihološki, odnosno neurobiološki i neuroznanstveno, kako funkcionira naš mozak, živčani sustav, osjetila, ponašanje i fiziološki procesi. Tako ljudi mogu razumjeti zbog čega se u određenim razdobljima života osjećaju na određeni način, osobito ako već imaju neku dijagnozu.

Kada to razumijemo, tada možemo ponuditi objašnjenje zbog čega smo kao ljudi takvi i raditi na poboljšanju psihološkog života, odnosno odnosa prema sebi kao čovjeku i prema onome što je za nas zamislio Bog, prema našem idealu. Tada možemo mijenjati neke navike, neka ponašanja i neke kognitivne procese koji su zastarjeli, okorjeli i ostali u prošlosti. To su često duboka uvjerenja koja smo usvojili u djetinjstvu, a koja su ponekad pogrešna. Zato ne bih rekla da psihologija kao znanost daje odgovore na duhovna pitanja u punom smislu te riječi. Rekla bih prije da su psihologija i duhovnost dva različita područja koja se mogu nadopunjavati i zajedno čovjeku pomoći u mnogim životnim problemima i poteškoćama. Problem nastaje onda kada se psihologija pojednostavljuje, kada se pretvara u duhovni instant-pristup ili kada se različiti neznanstveni pristupi predstavljaju kao psihologija. Tada čovjek može dobiti privid pomoći, a zapravo ostati bez stvarnog i dubinskog rada na sebi".

U javnosti se često govori o sukobu znanosti i vjere. Iz vaše perspektive psihologinje, jesu li psihologija i kršćanska duhovnost suprotstavljene ili se mogu nadopunjavati?

"Ja smatram, definitivno, osobito kroz svoj rad, da se psihologija i kršćanska vjera itekako nadopunjuju i zapravo ne vidim drugi odgovor na ovo pitanje osim upravo tog nadopunjavanja. Što se više zaljubljujem u vjeru i što se više zaljubljujem u znanost, sve više shvaćam da su to dvije stvarnosti koje se uistinu nadopunjuju i da se nikako ne proturječe".

Poznato je da u radu s ljudima ponekad preporučujete i duhovne prakse poput klanjanja, svete mise ili ispovijedi. Kako te prakse mogu pomoći čovjeku koji prolazi kroz teška životna razdoblja?

"Da, u svom radu preporučujem i klanjanje, svetu misu, ispovijed i pričest, osobito kada susretnem katolika koji je, hajdemo reći, duhovno zakržljao. Pod tim mislim na osobu koja je krštena i primila je sakramente, ali je svoju vjeru zanemarila i jako se posvetila nekim drugim krajnostima. U tim krajnostima ljudska duhovnost počinje patiti i čovjek iz svoje duhovnosti više ne može crpiti mir. A kada čovjek nema unutarnji mir, tada često ne može ni druge stvari u životu obavljati kako treba. Zato, kada susretnem takvu zakržljalu duhovnost, često preporučujem klanjanje, svetu misu, ispovijed i pričest. Kroz vlastita teška razdoblja i kroz rad s ljudima vidjela sam da ove katoličke prakse nisu samo obične prakse. Za vjernika one znače susret sa živim Bogom. A živi Bog uvijek daje mir. Kada je čovjek u miru, tada može jasnije razlučivati i donositi odluke za svoj život koje su dobre, ali i imati snage promijeniti neka svoja ponašanja".

Međugorje je već desetljećima mjesto molitve, obraćenja i unutarnjeg ozdravljenja za mnoge ljude. Iz vaše perspektive psihologinje, što to ljudi ondje pronalaze?

"Ljudi kada dođu u Međugorje susreću vjerojatno ono što i ja sama susretnem svaki put kada dođem u Međugorje, a to je jedno svojevrsno ispovijedanje života. Kada se krećete prostorom oko crkve, vidite ljude iz raznih dijelova svijeta koji su došli u želji za mirom. Tu se ispovjede, tu se ponovno susretnu s Bogom i tu iznesu na površinu neke stvari koje su odavno zanemarili. U Međugorju se osjeća jedan poseban zrak, a to je zrak mira. Iz psihološke perspektive mogu reći da je upravo mir nešto što je izuzetno važno za naš život. Međugorje sa svojim svetištem i samim dolaskom ondje jednostavno nudi taj mir. Nudi pobožnost križnog puta, nudi mjesta tišine i molitve, klanjanje, svetu misu na jako puno jezika. Upravo zato, kada ljudi dođu, imaju prostor da se susretnu s Bogom. A kada se čovjeku omogući prostor da se susretne s Bogom, taj susret rijetko kada izostane".

Jeste li u svom radu susreli primjere ljudi kojima je upravo boravak u Međugorju, molitva ili sakramenti pomogli u prevladavanju životnih kriza?

"U svom radu ponekad susrećem situacije u kojima jednostavno nemamo mogućnost promijeniti neke životne okolnosti. To su najčešće ljudi s vrlo teškim posttraumatskim stresnim poremećajem, primjerice ljudi koji su preživjeli logore, mučenja ili silovanja, ljudi koji su jako mentalno patili i koji ne mogu promijeniti svoju prošlost. Po prošlosti ne možemo zauvijek kopati. Prošlost je već ispričana i mnogo puta iznesena. Ljudi su joj pokušavali pristupiti na različite načine. Međutim, čovjekova psiha ima onaj trenutak u kojem se teško uspavljuje, u noći se budi, reagira traumatski i svaki mali stres ponovno postaje nova trauma.

U takvim sam slučajevima vidjela da susret sa svetištem u Međugorju može jako pomoći i ponuditi jedno ozdravljenje koje ponekad ne uspijemo dobiti kroz neke druge terapijske procese. Smatram da je za čovjeka vrlo važno da u svim životnim situacijama, i prije traume, i za vrijeme traume, i nakon traume, uvijek ima jedan živ odnos s Bogom koji nikada ne prestaje. Kada govorim o odnosu, ne mislim samo na odnos mira. Ponekad to može biti i odnos u kojem čovjek Bogu donosi svoju bol, svoja pitanja i svoje nerazumijevanje. Ali važno je da odnos postoji. Odnos s Ocem je ono na što nas Bog stalno poziva. Naravno, krajnji cilj je mir, ali najvažnije je da taj odnos nikada ne zapustimo".

Često govorite o važnosti oprosta i iscjeljenja unutarnjih rana. Koliko je u tom procesu važna duhovna dimenzija, osobito sakrament ispovijedi?

"U oprostu je, naravno, jako važna i duhovna i psihološka dimenzija. U kojem smislu? Kada bismo razmišljali samo logikom, često bismo bili skloni vraćati oko za oko i zub za zub. Međutim, Biblija nas poziva na nešto potpuno drugačije. Katoličanstvo nas poziva da opraštamo svome bratu nebrojeno puta. U Evanđelju Isus kaže da treba oprostiti „sedamdeset puta sedam“.

U psihologiji često kažemo da oprost započinje svjesnom odlukom da želimo ići naprijed. U procesu oprosta važno je doći do jedne točke u kojoj čovjek odluči krenuti dalje. Neoprost je ponekad poput otrova kojim želimo nauditi drugome, a zapravo je to otrov koji sami pijemo. Zato ljutnja, mržnja ili neoprost prema drugome na kraju najviše štete nama samima.

Oprost započinje u trenutku kada u svojoj glavi donesemo odluku da je vrijeme krenuti dalje, okrenuti novi list i ne dopustiti da nas mržnja prema nekome stalno vraća unatrag. Mržnja je poput kamena spoticanja koji nas sprječava da idemo naprijed slobodno, radosno i u miru.

Zbog toga je u procesu iscjeljenja unutarnjih rana vrlo važna i duhovna dimenzija, a osobito sakrament ispovijedi. U ispovijedi čovjek priznaje svoje grijehe, iznosi pred Boga ono što nosi u sebi i donosi odluku da želi krenuti dalje uz Božji blagoslov. (Biblijska referenca: 1 Evanđelje po Mateju 18,22.)"

U vremenu ubrzanog života i digitalnog svijeta mnogi ljudi osjećaju duboku usamljenost. Što biste savjetovali čovjeku koji želi obnoviti svoj unutarnji mir i odnos s Bogom?

"Sveta Majka Terezija govorila je da najveći problem našega svijeta nije guba, iako se cijeli život brinula za gubavce, nego duboka usamljenost, koja se najčešće nalazi upravo u bogatim društvima zapadne Europe. Čovjeku koji želi obnoviti svoj um, duh i mir s Bogom uvijek savjetujem iste stvari, a to smo već spomenuli na nekoliko mjesta: svakodnevnu molitvu, ispovijed, klanjanje, krunicu, svetu pričest, čitanje Biblije i post.

Međutim, usamljenost ne možemo liječiti samo tako da govorimo Bogu, odnosno da prema Njemu usmjeravamo svoju molitvu. Boga moramo i slušati. A kako slušamo Boga? On nam govori kroz Sveto pismo, kroz čitanje Božje riječi, ali isto tako i kroz druge ljude, kroz susrete i komunikaciju s njima. Naša tijela su hram Duha Svetoga, ali isto tako i u našoj braći i sestrama možemo susresti Krista i pronaći mir. Usamljenost ne možemo liječiti tako da se zatvorimo u crkvu ili u svoju sobu i samo molimo. Usamljenost liječimo u svijetu, tamo gdje nas je Bog poslao, gdje možemo pomoći drugima, posijati sjeme radosti i mira i na neki način evangelizirati.

Na koji način? Usamljena osoba ponekad je jako usmjerena na samu sebe. Ne kažem da je to uvijek tako, ali ponekad ljudi oko svoje usamljenosti izgrade određeni oblik zatvorenosti ili egoizma. Ako smo sami i usamljeni, iziđimo van i pomozimo nekome. Sigurno imamo susjeda koji ima puno djece i zapušteno dvorište, susjeda koji je teško bolestan i nema tko otići po nalaze ili po kruh u trgovinu. Iziđimo iz svojih zatvorenih domova, kako je znala govoriti sveta Majka Terezija, i pronađimo Krista.

Krist je već tu. U naše je domove došao davno, kroz evangelizaciju. U gotovo svakom našem domu nalazi se križ. Mi smo kršteni, ali to svjetlo sada trebamo nositi i drugima. Iz naših ranjenih i ponekad nesretnih srca možemo liječiti samoću jedino ako iziđemo iz sebe i nekome drugome donesemo svjetlo i pomoć".

Što biste poručili ljudima koji se možda boje potražiti pomoć, bilo psihološku bilo duhovnu, i koji misle da svoje terete moraju nositi sami?

"Poručila bih im: tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. 1 Nemoguće je da čovjek iskreno potraži pomoć, a da je na neki način ne dobije. Često je problem zapravo u tome što ljudi ne žele potražiti pomoć za svoje probleme. Ponekad je to i pitanje egoizma – mislimo da možemo sve sami. Ljudi ponekad misle da su ponizni ako ne traže pomoć, ali zapravo se iza toga često krije određeni oblik oholosti. Prvi korak prema ozdravljenju, osobito kada govorimo o traumama i teškim životnim iskustvima, uvijek je trenutak kada čovjek odluči potražiti pomoć i odluči da želi riješiti svoj problem. Tek kada napravimo taj prvi korak i priznamo da nam je potrebna pomoć, tada zapravo počinje i put ozdravljenja.
(Biblijska referenca: 1 Evanđelje po Mateju 7,7.)"

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na ‘blagdan. Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino.

Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.«

Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov. Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Svećenik: vlč. Karlo Špoljarić.

Neki Amerikanci, pa i američki katolici, zasigurno su zbunjeni, ako ne i ljuti, zbog najnovijeg sukoba. Još jedan rat na Bliskom istoku. Neki komentari zvuče kao da je Iran neka daleka zemlja ondje negdje koja gleda svoja posla, a ne agresivan, revolucionarni režim izgrađen na temelju trajnog neprijateljstva prema Sjedinjenim Državama. To neprijateljstvo nije samo verbalno, nego se sastoji od djela masovnog nasilja — od zauzimanja američkog veleposlanstva u Teheranu 1979. do napada na američka veleposlanstva i vojne objekte u Libanonu, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji i Jemenu. Stotine američkih vojnika poginule su u Libanonu i Iraku izravno zbog Irana. Unatoč čestom spominjanju Izraela, u iranskoj viziji svijeta Izrael je mlađi partner Amerike, dok je Amerika glavni neprijatelj, „Veliki Sotona“, za razliku od raznih manjih đavola. Ovo nije novi rat, nego možda kulminacija dugotrajnog i kontinuiranog sukoba, koji je kroz godine imao brojne žarišne točke i razdoblja relativnog zatišja.

Malo je vjerojatno da bi se situacija pogoršala kao što jest da Iran nije upravo pobio između 20.000 i 30.000 vlastitih građana gušeći prosvjede protiv režima. Još prošloga tjedna administracija je, čini se, poduzimala hrabre i kreativne napore kako bi postigla sporazum s Iranom — jedan od onih poznatih „Trumpovih dogovora“ — samo da bi bila grubo odbijena. Rat je dosad išao dobro za saveznike, a loše za Iran. Mnogi visoki vojni i politički čelnici su ubijeni, a iranske obrambene sposobnosti ozbiljno su oslabljene. Većina iranske mornarice nalazi se na dnu Perzijskog zaljeva.

Iran je odgovorio zanimljivom, možda i spektakularno kontraproduktivnom strategijom. Umjesto da se usredotoči na dobro branjeni Izrael i teško pogođive Amerikance, Iran je lansirao više od tisuću projektila kratkog dometa i bespilotnih letjelica na naftom bogate arapske zaljevske države. Iako su navodno trebali gađati američke baze, Iranci su ciljali civilnu infrastrukturu u tim zemljama — zračne luke, hotele te naftna i plinska postrojenja. Ideja je nanijeti bol zaljevskim državama (i neizravno globalnim kupcima arapske energije), koje će zatim moliti Washington da se rat što prije okonča. U tijeku je utrka tko će prvi ostati bez kapaciteta — Iran da napada ili zaljevske države da se obrane od tih napada. Barem javno, čini se da su napadi ojačali, a ne oslabili odlučnost zaljevskih država te ih dodatno približili Sjedinjenim Državama.

Što se tiče bliskoistočnih kršćana, oni su uglavnom promatrači i pasivni sudionici u ovom ratu. Trenutačni iranski režim dugogodišnji je i okrutan tlačitelj kršćana u zemlji. Kako bi eventualni nasljedni ili prijelazni režim izgledao u pogledu vjerske tolerancije, teško je predvidjeti. Iran je također uspio navesti svoj libanonski posrednički pokret Hezbolah da uđe u rat (čak i nakon katastrofalnih gubitaka koje je skupina pretrpjela u ratu s Izraelom od 2023. do 2025.). To je naposljetku navelo libanonsku vladu da proglasi zabranu Hezbolaha kao oružane sile, što većina libanonskih kršćana zahtijeva desetljećima.
Predsjednik Donald Trump namjerno je neodređen glede konačnog ishoda rata. Sukob bi mogao trajati četiri tjedna ili dulje. Mogao bi dovesti do obnovljenih pregovora ili do pada režima. Signalizirao je očit interes za promjenu režima, ali je naglasio da bi glavni teret na terenu snosili Iranci, a ne Amerikanci. U bilo kojem trenutku, s obzirom na procjenu štete nanesene režimu, mogao bi proglasiti pobjedu i povući se.

Čini se jasnim da će, bez obzira na to što Sjedinjene Države učine, Iran koji izađe iz ovog rata biti drukčiji. Možda će to biti vojna diktatura, možda demokratskiji sustav, a možda potpuni kaos. Jedan dužnosnik blizak vlasti izjavio je za časopis Atlantic: „Islamska Republika nema drugog izbora nego okončati sukob sa SAD-om i usredotočiti se na gospodarski razvoj. Naši su resursi iscrpljeni. To je jedini put naprijed.“

U tom smislu, čini se da administracija koristi različite vanjskopolitičke alate s istim ciljem u Venezueli, Iranu i vjerojatno na Kubi — potaknuti političku tranziciju u strateškim zemljama kojima dugo vladaju neprijateljski režimi koji su počeli implodirati, više kao posljedica vlastitih odluka nego zbog djelovanja Sjedinjenih Država. To vjerojatno objašnjava zašto su neki od najoduševljenijih promatrača tih događaja milijuni venezuelanskih, iranskih i kubanskih prognanika.

Komentare pape Lava o ratu neki su progresivci protumačili kao kritiku Trumpove administracije, ali ni predsjednik ni Sjedinjene Države nisu bili izrijekom spomenuti. U trenutku kada su komentari objavljeni, Iran je napadao (uglavnom neameričke) ciljeve u osam (sada deset) zemalja. Sveti Otac pozvao je na diplomaciju i mir, ali i na „mirni suživot utemeljen na pravdi“, izraz koji — ako ćemo pokušati čitati između redaka kao što to čine progresivci — može jednako vrijediti za Iran koji je upravo ubio tisuće vlastitih građana i zatvorio još tisuće drugih. No i Trump će biti prosuđivan od povijesti prema tome kako će sukob završiti i što će iz njega proizaći.
Čini se jasnim da je, čak i ako bi rat završio već ovoga tjedna, regija već preobražena na vrlo značajne načine.

Izvor: quovadisecclesia.com