U razgovoru za medjugorje-info Sivrić govori o tome kako je započeo njegov put s Marijinim ratnicima, kakvu ulogu u svemu ima Međugorje, zašto smatra da današnje društvo prolazi kroz krizu muževnosti te kako članovi pokreta doživljavaju kritike i reakcije javnosti.
Na početku razgovora osvrnuo se na vlastiti put i prvi susret s pokretom.
“Moj osobni put s Marijinim ratnicima započinje tako što me moj prijatelj Miljenko Jurić pozvao na prvi sastanak Marijinih ratnika u Splitu. Ja sam već ranije saznao za Marijine ratnike, viđao sam ih po Međugorju i internetu i baš su mi se na prvi pogled svidjeli, a još više su mi se svidjeli kad sam upoznao njihovu duhovnost. Eto Miljenko me nazvao, a ja sam odmah odgovorio može, a on nije ni počeo govoriti o čemu je riječ. Tako sam počeo sa splitskom grupom i kad je sazrelo vrijeme povratka kući u župu Međugorje na Vionicu odlučio sam skupa s Miljenkom i braćom Poljacima da ćemo pokrenuti novu grupu u Hercegovini.”
Pokret je danas međunarodan i djeluje na više kontinenata, no prema Sivriću osnovna pravila i način djelovanja isti su za sve zajednice.
“Marijini ratnici imaju statut i kodeks kojeg se moraju držati svi podjednako, tako da ne vidim razliku između nas i nekih drugih grupa po svijetu, iako nas ima na više kontinenata.”
Sivrić naglašava kako je duhovnost pokreta snažno povezana s međugorskim iskustvom molitve i posvete.
“Cijeli pokret svake godine obnavlja 33 dana posvete Isusu po rukama Marijinim i jako smo zagrizli u monfortansku duhovnost i svi se predajemo Mariji i svi njoj prepuštamo uzde i stvarno mislim i vjerujem da naša Kraljica Mira svime ovim upravlja jer da nije davno bi se mi raspali".
Govoreći o vlastitom odrastanju, ističe kako je život u Međugorju snažno obilježio njegov put.
“Dolazim iz mjesta Vionica, župa Međugorje. Mogu reći da sam odrastao u crkvi i na Brdu ukazanja. Otac mi je godinama radio na tehnici u crkvi sv. Jakova u Međugorju pa sam se uvijek vrtio oko crkve, u crkvi i ispod nje i mogu reći da je u ključnim trenucima moga odrastanja to bila prevaga na koju stranu ću okrenuti. Kad su se stvari lomile uvijek bih čuo neku dobru propovijed koja bi me motivirala da se vratim na pravi put ili neki dobar savjet svećenika ili časne sestre. Odgajan sam u duhu međugorske duhovnosti i to je na kraju u meni i pobijedilo, odbacio sam sve ono zemaljsko što me vezalo i s Marijom pošao do Isusa.”
Jedna od tema o kojoj članovi pokreta često govore jest, kako kažu, kriza muževnosti u suvremenom društvu.
“Kad čovjek svjedoči često ili većinom ćemo čuti: baka moja je molila za mene ili mama me učila moliti. Jesi li ikad čuo da je netko rekao tata me naučio moliti, tata je sa mnom molio, tata je poticao na molitvu? Ja iskreno u hrvatskom narodu to još nisam čuo da mi je netko osobno svjedočio. A vidimo kroz Bibliju i evanđelje da je uloga oca toga koji prenosi djeci vjeru, uloga oca je da sina vodi u sinagogu, a mi smo se tu pogubili. Kod nas je ‘ženo moli’ ili ne daj Bože da muško u kući predmoli krunicu. To treba biti naša uloga da kažemo u sedam sati svi za stol, moli se krunica i kad kao otac tako postupiš svi sjedaju, a ženina uloga tu treba biti da je potpora, a ne da predvodi, mi smo ti koji trebamo predvoditi.”
Dodaje kako kroz zajednicu nastoje pomoći muškarcima da pronađu ravnotežu između odgovornosti, vjere i obiteljskog života.
“Također braću koja nisu u braku kroz različite teme i primjere iz vlastitog života učimo i spremamo kako biti pravi muškarac koji nije siledžija, koji zna svoju ulogu i prihvaća je i preuzima, da nije pasivni promatrač nego aktivni član obitelji, društva i zajednice u kojoj se nalazi. A da to najbolje pojasnim je ovako: mi učimo od Isusa Krista. On je znao kada treba ustati i govoriti i preuzeti svoju ulogu učitelja, a znao je i kada treba spustiti se i oprati noge braći, a najveći čin Isusove muževnosti bio je križ jer je tamo pokazao najveću snagu kroz potpunu žrtvu ljubavi.”
U zajednici se posebna pažnja posvećuje osobnom primjeru i konkretnom djelovanju.
“Mi svojim primjerom i radom na sebi možemo djelovati i poticati druge. Od silnih govora i pridika nema puno koristi ako nisu potkrijepljene djelima. Većinu novih članova koji dolaze u zajednicu privukao je baš taj naš aktivizam na svim poljima, od različitih inicijativa, pomaganja drugima, gradnje kuća, pomaganja siromašnima, rada s osobama s invaliditetom i slično. Onda kada nas pitaju odakle dolazi ta snaga možemo reći da dolazi iz temeljitog sakramentalnog života. Tu je izvor, tu pijemo vodu živu koja nam daje snage da idemo svaki dan naprijed.”
Formacija u pokretu traje tri godine, a kroz to vrijeme, kaže Sivrić, kod mnogih dolazi do dubokih promjena.
“Slama se tvrdo hercegovačko srce, hahah. Nastojimo kroz razne kateheze približiti što više vjeru našim članovima da je shvate i razumiju, da se sve sumnje i pomutnje iz njihovih umova sklone. Ima dosta u našem narodu i nekih krivovjerja i iskrivljenih slika, ponajviše o Bogu Ocu i o Majci našoj Mariji, pa kao temelj to ispravljamo i onda idemo lagano dalje i dublje u duhovni život.”
Jedna od inicijativa po kojoj su Marijini ratnici najpoznatiji je molitva krunice na javnim mjestima, najčešće na trgovima.
“Od Rimskog Carstva pa do komunizma uvijek netko pokušava Crkvu i evanđelje zaključati u sakristiju, ali to nije ono što Isus želi od nas. On kaže iziđite vani i naviještajte moje evanđelje, živite svoju vjeru da je svatko vidi. Zamislite da su prvi kršćani govorili da je to njihova osobna stvar, danas nas onda ne bi ni bilo, nitko ne bi ni čuo radosnu vijest evanđelja.”
Takve inicijative često izazivaju i kritike, pa i podsmijeh u javnosti.
“Sasvim je razumljivo da naše javno svjedočenje izaziva različite reakcije, pa i nerazumijevanje ili izrugivanje. Mi na to ne gledamo kao na sukob s ljudima, jer nas sveti Pavao uči da se ne borimo protiv krvi i mesa, već protiv duhovnih sila. Često su te teške riječi samo odraz unutarnjeg nemira ili rana koje ti ljudi nose. Zato na uvrede ne odgovaramo istom mjerom, već molitvom.”
Na pitanje jesu li ih kritike obeshrabrile, Sivrić odgovara kratko i jasno.
“Niti su nas poljuljale niti učvrstile. Mi znamo zašto ovo radimo i za koga i uvijek smo bili svjesni težine zadatka.”
Govoreći o javnim molitvama u društvu, smatra kako je svjedočenje vjere prirodan dio života vjernika.
“Ako smo mi kao država, tu mislim na Hrvatsku, i mi kao općine u Bosni i Hercegovini većinski katoličke, zašto bi bilo sporno da javno živimo svoju vjeru i da je javno svjedočimo? Pa i da nije tako, dužnost nam je tu istu vjeru svjedočiti i tu radosnu vijest dijeliti s drugima.”
Za muškarce koji osjećaju duhovnu prazninu, ali još uvijek oklijevaju napraviti prvi korak, ima jednostavnu poruku.
“Svi smo tu bili. Mislim da je u Hercegovini to česta pojava da je osoba blizu crkve, ali nikako da zagrize, nikako da osjeti prisutnost i ljubav živoga Boga, kao da se boji prići. U Hercegovini imamo veliku lepezu molitvenih zajednica različitih duhovnosti koje su sve dobre, ali nisu sve za svakoga. Moj savjet je da se priključe zajednicama, a ako im se neka i ne svidi ima izbora i čovjek se sigurno može u nekoj pronaći.”
Na kraju razgovora osvrnuo se i na budućnost djelovanja Marijinih ratnika u Hercegovini i mogućnost širenja zajednice.
“Međugorje ima sve, njemu ništa ne treba nadodavati osim možda još desetak fratara. Mi Međugorje trebamo početi živjeti. Često dobijem pitanje zašto se zajednica ne zove Međugorje, jer je običaj u našem pokretu da se grupa zove prema mjestu gdje se sastaje. Mi smo se i počeli sastajati u Međugorju u Oazi mira i ja kao voditelj i jedini formirani Marijin ratnik sam iz te župe, pa su se mnogi čudili zašto ne odmah Međugorje. Međutim, Međugorju tada nisu trebali Marijini ratnici u obliku u kojem oni inače djeluju. Ipak, ako se stvori dovoljan broj članova iz te župe, volio bih da se i tamo osnuje zajednica", zaključio je Sivrić za medjugorje-info.com
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>U današnjoj katehezi, kojom je nastavio proučavanje Dogmatske konstitucije II. vatikanskog koncila o Crkvi Lumen gentium, papa Lav XIV. je napomenuo da se u 8. broju Konstitucije Crkvu opisuje kao "složenu stvarnost" i pojasnio u čemu se sastoji ta složenost. Napomenuo je moguće odgovore, primjerice da je Crkva složena jer je teško objasniti njenu narav ili da ustanova s dvije tisuće godina povijesti ima obilježja drugačija od bilo koje druge društvene ili religiozne skupine.
U latinskom jeziku, međutim, riječ „složena“ označuje prije uređeno jedinstvo različitih vidova ili dimenzija unutar iste stvarnosti. Zato Lumen gentium može ustvrditi da je Crkva dobro ustrojen organizam u kojemu zajedno postoje ljudska i božanska dimenzija, bez razdvajanja i bez miješanja.
Papa je dodao da je prva dimenzija odmah uočljiva, jer je Crkva zajednica muškaraca i žena koji dijele radost i napor bivanja kršćanima, sa svojim vrlinama i manama, navješćujući evanđelje i postajući znakom Kristove prisutnosti koja nas prati na putu života. Ipak, taj vid – koji se očituje i u institucionalnom ustroju – nije dostatan za opisivanje prave naravi Crkve, jer ona posjeduje i božansku dimenziju, istaknuo je Sveti Otac i nastavio:
Ona se ne sastoji u nekom idealnom savršenstvu ili u duhovnoj nadmoći njezinih članova, nego u činjenici da je Crkva rođena iz Božjega nauma ljubavi prema čovječanstvu, ostvarenoga u Kristu. Crkva je, dakle, u isto vrijeme zemaljska zajednica i mistično Tijelo Kristovo, vidljiva skupština i duhovno otajstvo, stvarnost prisutna u povijesti i narod hodočasnik prema nebu.
Ljudska i božanska dimenzija skladno se nadopunjuju, a da jedna ne nadvladava drugu; tako Crkva živi u tom paradoksu: ona je stvarnost istodobno ljudska i božanska, koja prihvaća grešnoga čovjeka i vodi ga k Bogu. Da bi rasvijetlila takvo crkveno stanje, Lumen gentium upućuje na Kristov život. Naime, tko je susretao Isusa na putovima Palestine, doživljavao je njegovu ljudskost, ali su se učenici po tome otvarali susretu s Bogom, napomenuo je Sveti Otac i dodao:
Kada, u svjetlu Isusove stvarnosti, Crkvu promatramo izbliza, u njoj otkrivamo ljudsku dimenziju sastavljenu od konkretnih osoba, koje katkad očituju ljepotu evanđelja, a katkad se muče i griješe kao svi.
Ipak, upravo preko svojih članova i svojih ograničenih zemaljskih vidova očituju se Kristova prisutnost i njegovo spasenjsko djelovanje. Kako je govorio Benedikt XVI., ne postoji suprotnost između evanđelja i ustanove; naprotiv, crkvene strukture služe upravo ostvarenju i konkretizaciji evanđelja u našem vremenu. Ne postoji neka idealna i čista Crkva, odvojena od zemlje, nego samo jedna Kristova Crkva, utjelovljena u povijesti.
Svetost Crkve sastoji se u činjenici da Krist prebiva u njoj i nastavlja se darivati po malenosti i krhkosti svojih članova. Promatrajući to trajno čudo koje se u njoj zbiva, razumijemo Božju metodu: On postaje vidljiv kroz slabost stvorenja, nastavljajući se očitovati i djelovati. To nas i danas osposobljava za izgradnju Crkve: ne samo uređujući njezine vidljive oblike, nego gradeći onu duhovnu građevinu koja je Kristovo Tijelo, po zajedništvu i ljubavi među nama, zaključio je Sveti Otac.
(Vatican News)
]]>"Istina je da postoji izvanredno djelo zla, ali postoji i odgovornost svakog pojedinca. Iza mnogih odluka stoji odgovornost mnogih ljudi koji su na pozicijama moći, primjerice u politici ili vojsci.''
Vlč. Ramírez Almanza je ravnatelj Instituta Sacerdos na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum. Već 20 godina vodi tečaj o egzorcizmu. Tečaj se znanstveno bavi različitim dimenzijama egzorcističke službe i molitve za oslobođenje: teološkim, društvenim, medicinskim i pravnim. Sudjelovanje je otvoreno za svećenstvo, posebno egzorciste, kao i za laike. Tečaj izričito ne daje nikakvu ovlast za obavljanje egzorcističke službe - samo biskup to može učiniti, prenosi KTA.
Egzorcizam je ritualno istjerivanje zlih sila i duhova iz osoba, drugih živih bića ili predmeta. Takve prakse postoje u mnogim kulturama i namijenjene su holističkom pročišćavanju i iscjeljivanju. Katolička crkva egzorcizam shvaća kao molbu Bogu da oslobodi čovjeka od moći zla.
Od 1994. postoji Međunarodno udruženje egzorcista koje je Vatikan službeno priznao 2014. godine. Prema informacijama Međunarodnog udruženja egzorcista, Udruga ima oko 900 aktivnih egzorcista i 130 pomoćnih egzorcista. Osnivač Associazione Internazionale Esorcisti (AIE) bio je svećenik Gabriele Amorth koji je preminuo 2016. godine. Njegov život poslužio je kao predložak za film "Papin egzorcist" (2023).
]]>U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola.
Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.« »Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’
Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga.
Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
]]>Štimčeva povezanost s Međugorjem traje godinama. Tijekom 2012. i 2013. godine, dok je obnašao dužnost izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, reprezentaciju je u više navrata dovodio na pripreme upravo u Međugorje. Uoči kvalifikacijskih susreta za Svjetsko prvenstvo 2014., među ostalim i utakmice protiv Škotske u lipnju 2013., reprezentativci su boravili u ovom hercegovačkom svetištu, gdje su trenirali i pripremali se u mirnom okruženju.
I u privatnim dolascima često je naglašavao kako u Međugorju pronalazi mir. Njegov današnji posjet protekao je nenametljivo i bez službenih protokola, u duhu osobne pobožnosti i zahvalnosti, uz poneku fotografiju s ugostiteljski djelatnicima koji su ga sreli za vrijeme uspona prema kipu Gospe Kraljice mira.
U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«
Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!«
A on im ireče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.« Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
]]>Djelovanje Udruge branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata iz Viteza svelo se na obilježavanje različitih obljetnica, dok je samo stanje bivših branitelja i ljudi koji su ostali pogođeni ratom katastrofalno. „Zatvorili su se u sebe, sve ih je manje, umiru, nema nekih aktivnosti za njih… Evo sad pokušavamo i u Središnjoj Bosni nekakvu duhovnu obnovu za branitelje. Uistinu je jaka duhovna potreba za tim.“
Josip također ima posljedice rata, ali kaže da je za njega sreća što je pronašao put vjere. Od 2000. godine se uključio u različite duhovne obnove na koje često ide, kao i na hodočašća u Međugorje. Za njega je jačanje duhovnog života pojedinca ključna u saniranju ratnih posljedica.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>„Bilo je puškaranja, imali smo dobar položaj, pa nije bilo poginulih među nama. Na rodnoj grudi i danas živim ja, moja tri brata i sestra.“ – kaže Jerko.
Na pitanje jesu li molili u ratu kaže: „O kad stisne, onda se moli znaš kako. Jedno smo vrijeme imali i misu i onda je bila puna crkva. Kad je nevolja – onda je Bogomolja!“ – zaključuje Jerko.
Navodi još jedno Božje čudo: U njihovoj župi je crkva posvećena Svim Svetima, i na oltaru se nalazi oltarna slika koja predstavlja Sve svece. Kako su počeli granatirati u tom pravcu, željeli su izvaditi sliku iz okvira kako bi je sklonili, međutim slika se nije dala izvaditi, makar su toliko pokušavali izbijati je iz okvira, da su je i oštetili. I kasnije nakon rata, kad su je htjeli renovirati, bez problema je izašla iz okvira. To im je bila baš Božja potvrda kako su Svi sveti željeli ostati s njima i štititi ih.
Sad kad vrati film unatrag, vidi kako je rat presjekao i njegov život i kako se cijeli život dijeli na vrijeme prije i poslije rata. Posljedice rata se osjećaju u narušenom psihičkom zdravlju, napetosti, agresivnosti, kad brzo planeš – i to su najviše osjetili njegova supruga i djeca i zbog toga mu je žao.
Bio je sudionik Duhovne obnove za branitelje i prošle godine, kada su bili samo njih četvero, a na ovu duhovnu obnovu ih je došlo jedanaestoro. Oduševljeni su svime i kaže da sad samo pitaju. 'Kad će biti dogodine?'
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>LaBeouf, koji se nedavno našao u medijima zbog uhićenja na Mardi Gras festivalu u New Orleansu te je optužen po tri točke za napad, izjavio je kako sebe smatra “pravim katolikom”. Nedugo nakon incidenta viđen je na misi, a o svojoj vjeri i ranije je govorio otvoreno.
Prekretnicom na svom duhovnom putu naziva snimanje filma Fury iz 2014. godine, u kojem je tumačio lik Boyda “Bible” Swana. Film, u kojem glume i Brad Pitt te Jon Bernthal, prikazuje snažnu scenu citiranja proroka Izaije uoči bitke.
“Pronašao sam Boga snimajući Fury. Postao sam kršćanin na vrlo stvaran način”, izjavio je ranije, opisujući to kao potpuno predanje i promjenu srca koja mu je, kako kaže, spasila život.
Izvor: novizivot.net
]]>Povodom jubileja čestitke su mu uputili njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier i kancelar Friedrich Merz dok mu je apostolski blagoslov poslao papa Lav XIV. Osobno su ga posjetili njegov biskup mons. dr. Michael Gerber, biskup Biskupije Fulda te umirovljeni nadbiskup Nadbiskupije Bamberg mons. dr. Ludwig Schick.
Rođen je 26. veljače 1916. u Werblinu. Tijekom Drugog svjetskog rata 1943. godine pozvan je u vojsku, a nakon tri godine zarobljeništva vratio se 1948. godine. Nakon desetogodišnjeg prekida nastavio je teološki studij te je za svećenika zaređen 23. srpnja 1950. u katedrali u Fuldi po rukama tadašnjeg biskupa Johannesa Baptista Dietza.
Kao svećenik djelovao je u Blankenau, Schwarzbachu, Kasselu i Marbachu, gdje je 31 godinu obnašao službu župnika. Deset godina bio je zamjenik dekana u dekanatu Hünfeld, a potom pet godina i dekan. Umirovljen je 1991. godine, a ove godine obilježava 76. obljetnicu svećeništva.
Donedavno je redovito pohodio bolesne i umiruće, noseći svetu pričest i dijeleći bolesničko pomazanje. Unatoč poodmakloj dobi, zdravlje ga, kako kaže, još uvijek dobro služi.
Izvor: KTA
]]>U svojoj trgovini, punoj šarenih cipela, remena i novčanika, Arellano dočekuje svaku mušteriju toplim osmijehom. Danas ima 58 godina, a neformalnu titulu “obućara papa” stekao je gotovo od nule.Od Perua do Rima“U Italiju sam došao 1990., a trgovinu sam otvorio 1998.”, objašnjava rođeni stanovnik Trujilla u Peruu - regije poznate po vrsnim obućarskim majstorima. Već sa 14 godina zarađivao je kao pravi majstor.
Zbog ekonomske krize u domovini odlučio je potražiti bolji život u Italiji. “Počeo sam ovdje popravljajući cipele”, prisjeća se, okružen alatima i komadima kože, dok nad njegovom radionicom bdiju slike Blažene Djevice Marije i Padre Pija. Njegove ručno izrađene cipele po mjeri brzo su stekle dobru reputaciju. Blizina Vatikana otvorila mu je vrata posebnoj klijenteli - najprije redovnicama i svećenicima, zatim biskupima i kardinalima.
Poseban klijent - papa.
Jedan od njegovih klijenata bio je kardinal Joseph Ratzinger - mirna i diskretna osoba. U početku ga je poznavao samo kao stalnog kupca. No 19. travnja 2005. Ratzinger je izabran za papu Benedikta XVI. Bio je to velik trenutak za Arellana: papa je nosio njegove crvene cipele koje su postale prepoznatljiv simbol Benediktova pontifikata. Tijekom godina izradio mu je više pari cipela, a nakon papine smrti s ponosom je isticao fotografiju na kojoj Benedikt nosi njegove cipele.
Papa Franjo i novi početak
Arellano priznaje da nije bio blizak papi Franji, koji je nosio ortopedske cipele istog postolara više od 40 godina - što Arellano s poštovanjem ističe. Ipak, papa Franjo mu je blagoslovio vjenčane prstenove povodom 25. godišnjice braka.Njegova priča s papama nastavila se i dalje: zajedno sa sinom, koji sada radi s njim, primljen je kod pape Lava XIV., njihova sunarodnjaka.
“On je divan čovjek. Razgovarali smo na španjolskom i prisjećali se Perua”, kaže Arellano.Papa Lav XIV. naručio je cipele od njega. Arellano pokazuje mapu s pažljivo zapisanim mjerama Papinih stopala. “Ponudio sam mu razne boje, ali on je inzistirao na crnoj”, prisjeća se. Dvadeset dana nakon susreta isporučena su dva para cipela izrađena po mjeri, čime je još jedno poglavlje njegove nevjerojatne priče uspješno zaključeno.
]]>„Mislio sam, znate, ako snimim Bibliju, mogu mu je dati i on bi zauvijek imao djedov glas“, rekao je Klaassen za CBN News. „Ovdje smo samo kratko vrijeme, pa što možemo ostaviti?“
Klaassen je koristio plan “Pročitajte Bibliju u godini” i počeo snimati svoje čitanje svetih spisa 1. siječnja 2025. To mu je omogućilo da završi svoj projekt u jednoj godini. „Koristio sam ovaj mali Zoom snimač. Nisam propustio nijedan dan. Svaki dan sam snimao“, objasnio je Klaassen.
Milijuni pregleda na internetu
Priznao je da je bilo izazova na tom putu. „Većinu dana bio sam spreman za to, ali bilo je dana kada sam se mučio misleći: ‘Moram nastaviti ovo raditi, nastaviti čitati’, i jesam. Jednostavno sam nastavio jer sam znao da želim pročitati Bibliju“, rekao je djed.
Nakon što je snimio više od 500 snimaka, Klaassen je prebacio MP3 datoteke na flash diskove u boji, zamotao ih u poklon-pakiranje i poklonio svojim petero unučadi na Božić.
„Oduševljeni su“, rekao je Klaassen o reakciji svojih unuka. „Rekli su: ‘Vau, stari, djede – naprijed djede.’ Bili su uzbuđeni.“ Član obitelji snimio je dirljivu razmjenu darova na video, koji su sada milijuni pogledali na internetu.
Klaassen je o tom interesu rekao: „Moć Kristova. Moć Duha Svetoga. Bog djeluje na tajanstvene načine, a ovo je prilično tajanstveno.“ Iako voli cijelu Božju Riječ, Klaassenova omiljena snimka bila je iz Isusove Propovijedi na gori u sedmom poglavlju Matejevog evanđelja.
„Ne sudite da ne budete suđeni i mislim da kao ljudi skloni smo tome. Mislim da bi ovo bilo bolje mjesto kad bismo više opraštali, više voljeli druge“, rekao je Klaassen. U međuvremenu, djed kojeg je svijet zavolio nada se da će dar Božje Riječi imati cjeloživotni utjecaj na njegovu obitelj i šire.
“Nadam se da će to poslušati. Nadam se da hoće i da će im to dati snagu i vratiti ih crkvi i vjeri u Isusa i Boga.”
]]>Nadbiskup je napisao: “Moja braća biskupi i ja ujedinjujemo svoj glas sa našim Svetim Ocem i upućujemo iskreni apel svim stranama za to da diplomacija ponovno preuzme svoju pravu ulogu.”
On je upozorio da rast konflikta prijeti da se pretvori u širi regionalni rat i citirao papu koji je upozorio da bi nastavak nasilja mogao stvoriti “spiralu nasilja” koja vodi u “nepremostiv ponor”. Coakley je naglasio potrebu za suzdržanošću, multilateralnom diplomacijom i zaštitom nevinih života, pozivajući na povratak diplomatskom angažmanu koji nastoji poduprijeti dobrobit naroda koji žude za mirnim i pravednim suživotom.
U svojoj izjavi dodao je:“U ovom kritičnom trenutku pozivam katolike i sve ljude dobre volje da nastave naše žarke molitve za mir na Bliskom istoku, za sigurnost naših vojnika i nevinih - da lideri traže dijalog umjesto uništenja i zajedničko dobro umjesto tragedije rata. Utecimo se zagovoru naše Blažene Majke, Marije, Kraljice Mira, da se moli za naš nemirni svijet i za trajni mir.”
]]>U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide.
Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća.
Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
]]>On je kleknuo među kamenjem, okružen molitvom i prisutnošću brojnih hodočasnika, te postavio pitanje koje mijenja život. Ona, vidno dirnuta i s osmijehom koji govori više od riječi, izgovorila svoje “da”. S Brda ukazanja sišli su, zaručeni. U pozadini njihove radosti uzdizala se i crkva sv. Jakova, simbol Međugorja i središte brojnih duhovnih susreta.
Za fotografije koje su zabilježile iskrene emocije, zagrljaje i trenutke čiste sreće, potrudili su se karloo_photo i inees_photography.
Ova prosidba još je jednom pokazala kako Međugorje nije samo mjesto dolaska, nego i mjesto odluka. Mjesto gdje se ljubav i vjera susreću i započinju nova poglavlja života.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>No svećenik je nastavio objašnjavati što je time mislio.
„Kad ti on kaže: trebaš kupiti novi zimski kaput, ti kaži: ‘Ne! Poslužit će mi i ovaj, a tebi su potrebne stručne knjige.’“
„Kad ti on a kaže: ‘Idi na utakmicu, ti to voliš’ – ti kaži: ‘Ne! Volim utakmice, ali još više volim tebe i naš dom. Ostat ćemo zajedno.’ Tako se svađajte u svim doživljajima zajedničkog života.“
I onda ona prava poanta:
„Da tebi bude ljepše!“ – „Ne, nego tebi!“
Fra Petar je objavu zaključio snažnom porukom:
„Svađajte se uporno! Svojom snagom svoje ljubavi. I znat ćete što je sreća!“ (M. Stanić)
Ovom objavom fra Petar podsjeća kako prava „svađa“ u braku nije borba jedno protiv drugoga, nego natjecanje u dobroti, pažnji i darivanju, u kojem supružnici uvijek iznova biraju ljubav.
]]>Oduševljeni su duhovnom obnovom, kažu da im je predivno. A u Međugorje dolaze već 20 godina i svjedoče o tome kako su svojih troje djece upravo izmolili od Kraljice Mira. Naime, prvih sedam godina braka nisu mogli imati djece i liječnici su im govorili da neće moći zanijeti. Oni su se okrenuli vjeri i molitvi i počeli su stalno dolaziti u Međugorje. Njihov župnik im je također savjetovao da zavjetuju Bogu svoje prvo djete. Tako su se posebno molili sv. Anti i rekli su mu da ako im on izmoli djete, da nemaju ništa protiv da ga oni vrate u Božju službu.
Kad je ostala trudna, nisu znali što nosi, a rodbina je očekivala da će se dijete zvati po nekom od djedova, jer nisu znali za njihov zavjet i obećanje sv. Anti. Potvrdu su dobili i u snu, jer je suprug Ivan sanjao kako mu na kućni prag dolazi sv. Ante i predaje mu muško novorođenče. Tada su i svoj rodbini priopćili da će se dijete zvati Ante i doista je došao sin koji se danas zove Ante. Nakon deset mjeseci dobili su kćer Mariju, a nakon šest godina i Josipu.
Nakon prve svete ispovjedi i pričesti koju je Ante primio, ne znajući o njihovom zavjetu, dječak je iznenada rekao svojim roditeljima: „Mama moram ti nešto reći – ja želim biti svećenik!“ Danas Ante ima 13 godina, a roditelji u molitvi prate njegov život i život njegovih sestara sa željom da se u svima njima Bog proslavi.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>VAŽNO JE BITI RAZLIČIT OD DRUGIH
Današnji svijet ne trpi različitosti. Jer biti drugačiji i različit zahtjeva od drugoga prihvaćanje, razumijevanje, umiranje sebičnim i egoističnim željama, stvaranje kompromisa u kojem se svatko malo odriče svojih komotnosti, a to znači hod prema svetosti. Najveći rast u prihvaćanju i umiranju sebi nalazimo u muško-ženskim odnosima, jer su muško i žensko psihički, emocionalno, tjelesno i duhovno, najrazličitija stvorenja na zemlji. Težnja svijeta je sve ujednoličiti, da sve postane unisex, od načina oblačenja, razmišljanja, političke, ekonomske i društvene globalizacije, do ukidanja identiteta, nacije i spolova. Lažna se tolerancija promiče kako bi se zapravo prihvatila istospolna razmišljanja i bolesna stanja koja dozvoljavaju potpunu anarhiju pojedinačnog mišljenja i ponašanja.
Gospa nam u zadnjoj poruci kaže: „Dječice, budite različiti od drugih…“ Što to znači? Biti 'drugačiji' u Biblijskom smislu znači biti 'svet'! Riječ „svet“ (kadoš) na hebrejskom riječ izvorno znači odvojen, različit, drukčiji. Svetost se u Starom zavjetu odnosi prvenstveno na Boga kao osobu, a i na sve ostalo ukoliko je s njime povezano. Božja svetost je Božja osobina koju je najteže objasniti, dijelom zato što je to jedan od Njegovih suštinskih atributa koji nije svojstven čovjeku. Mi smo stvoreni na Božju sliku i imamo dosta Njegovih osobina, u mnogo manjem obimu, naravno – ljubav, milosrđe, vjernost, itd. Ali neke od Božjih svojstvenosti stvoreno biće nikad neće imati – sveprisutnost, sveznanje, svemoć i svetost. Božja svetost je ono što ga razdvaja od svih drugih bića, što ga čini posebnim i odvojenim od svega drugog. Njegova svetost je više od Njegove savršenosti ili bezgrešne čistoće; to je suština Njegove “ drugosti”, Njegove transcendentnosti. Božja svetost otjelovljuje tajnu Njegove veličanstvenosti i čini u nama da gledamo u oduševljenju u Njega, kako počinjemo da spoznajemo samo dio Njegove veličine.
Biti različiti od drugih za Gospu znači težiti tome da živimo sveto. Da se svaki dan trudimo biti što sličniji Bogu i njegovoj svetosti, njegovoj drugosti, tj. ne suobličavati se slici ovoga svijeta, njegovim ispraznostima, prljavštinama, tjelesnosti i lažima… Znači živjeti sakramentalni život i molitvu koji dušu uzdižu u Božje frekvencije postojanja i čine nas više nebeskima nego zemaljskima, čine nas da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta!
VAŽNO JE SVOJOM POZITIVOM BITI ZNAK DRUGIMA
Današnji svijet preko društvenih mreža, medija i svih razina društva šalje sliku prema kojoj izgleda da je sreća i pozitivnost proporcionalna savršenosti života, ljepoti, bogatstvu, mladosti, društvenom statusu… Po toj logici najsretniji ljudi bi trebali biti u naj razvijenim zemljama i na najvišim ljestvicama društva. Tu laž razotkrivaju statistike koje pokazuju da su upravo najrazvijenije zemlje na prvim mjestima po broju samoubojstava, perverzija i depresivnih oboljenja, a slično je i sa najbogatijim slojem ljudi na zemlji.
Sreća i pozitivnost ne nalaze se dakle u vanjskim čimbenicima. Isus, apostoli i sveci, a zatim i brojni ljudi sa različitim tjelesnim ili psihičkim hendikepom ili bolešću, uče nas kako se Božja snaga baš u slabosti čovjeka očituje. Kako se u teškoći koja se živi sa smislom, sa ljubavlju prihvaćanja zbog proslave Boga i vječnog spasenja, otkriva zadovoljstvo, zahvalnost, ljubav – dakle onaj pozitivni stav na koji nas Gospa poziva. Postoji izreka: „Ondje gdje se osjećaš najviše slomljeno – krije se tvoj poziv!“ koja otkriva temelj Božje pedagogije: mudrost križa.
Mi nemamo ništa, osim onog što nam je dano Odozgor, čime bi se mogli hvaliti. Možemo se hvaliti jedino našim slabostima, kako bi se Božja snaga i mudrost u nama još više pokazale i dokazale da sve ono dobro u nama i u onome što radimo, samo od Boga dolazi. Živjeti s ovom spoznajom vlastite malenosti i krhkosti, u otvorenosti za Božju proslavu preko nas, čini nas da budemo znak Božje ljubavi drugima. S Korizmenim vremenom koje je pred nama, sa svojim pokorničkim tonom i praksom, Crkva nam pruža još jednu priliku samootkrivanja i osvješćivanja ove Božje mudrosti koja se očituje u ludosti križa. Krenimo stoga i ovaj put s Gospom na još jedan novi hod prema spoznaji vlastite malenosti i Božje veličine i vječnosti čiji znak trebamo postati u ovom propadljivom svijetu.
Paula Tomić /Glasnik Mira 2/2026.
]]>U nastavku donosimo propovijed u cijelosti:
"Braćo i sestre, na prvu korizmenu nedjelju prije tjedan dana slušali smo kako Isusa duh povede u pustinju. Četrdeset dana je postio, molio, a onda kad ogladnje dolazi, đavao napasnik koji ga je kušao. Isus je nadvladao te kušnje i crkva nam tim evanđeljem progovara kakva će biti i naša korizma, što možemo očekivati da nam se događa u korizmi.
Svaki vjernik koji odluči moliti i postiti, dati svoje srce Gospodinu, treba znati da će napasnik doći i da će biti kušan. Ovo evanđelje, danas koje nam crkva stavlja, vodi nas Isusom na goru visoku, u osamu, i to je još jedan pokazatelj gdje trebamo kročiti kroz ovu korizmu.
Međugorje je Bogom dano mjesto gdje su nam darovane dvije gore, Brdo ukazanja i Križevac. I na tim gorama tko je otišao iskrena srca, tko je otišao u osamu potražiti lice Božje, taj je zaista primio odgovor. Taj zaista je primio jednu vrstu preobraženja vlastitog srca i pogleda na život. Međugorje i dalje kuca živim bilom i poziva one koji su još otvorena srca, koji traže jedan dodir s nebeski i to treba iskoristiti, zato se treba odvažiti, poći za Isusom, kao što su pošla ova trojica učenika.
Isus se u osami nakon molitve preobrazio pred njima. Od onog čovjeka koga su vidjeli, dogodilo se nešto nestvarno ljudskom viđenju, ljudskom zamišljanju. Vidjeli su nebo, vidjeli su onaj tračak raja, predokusili su nebo za koje se mi pripremamo ići na ovoj zemlji. Kaže ovdje evanđelje, Isusu lice zasija svjetlošću kao sunce, a haljine postadoše potpuno bijele. Isus se sav preobrazio u nebesku slavu. Ali tu evanđelje ne završava. Tu nam je samo dan jedan mali odlomak, tu nam dan jedan predah Isusu koji kroči prema Jeruzalemu, koji kroči prema križu i smrti.
Isus će reći svojim apostolima, o ovome nikom ne kazujte, dok sin čovječji od mrtvih ne uskrsne i na jedan način otkriva im da će doći do uskrsnuća i da tada trebaju svjedočiti ovaj događaj. Ovaj događaj je događaj svjetlosti velike.
I ovdje u Međugorju neizbježno je ne spomenuti otajstva svjetla. Ne znam koliki broj hodočasnika sa svojim grupama i pojedinačno prođe tim otajstvom, iza vanjskog oltara i ta otajstva svjetla vode nas prema Uskrslom Kristu, do njegova kipa. Tako je važno vidjeti zastati, dok ste još u Međugorju, hoćete li prođi tim putem. Tko prođe tim putem može prepoznati koliko je Bog pokazao svoga svjetla u našem životu. Koliko puta je Bog zasjao i pokazao svoju moć i svoju slavu na nama samima. Mi tako lako potonemo u mrak, u tamu, da je sve negativno, u pesimizam, a evanđelje nas uvijek poziva, vi ste svjetlo svijeta. Vi trebate sići s gore preobraženi i donijeti svijetlo ovome svijetu. Ovaj svijet vapi za svijetlom. Ne svijetlom koje mi dajemo, nego koje Bog daje kroz nas i po nama.
I samo ako pogledamo ta otajstva svijetla 2002. godine, sveti papa Ivan Pavao II. vidio je potrebu da treba dati ovome svijetu svijetlo, Ukazati na otajstva svijetla koja se dogodila u Isusovu životu i da ih mi prepoznamo u vlastitom životu.
Prvo otajstvo svijetla je blisko s ovim današnjim evanđeljem Taborom, gorom preobraženja. Isus se krsti na rijeci Jordan i svatko od nas kršten. To znači da trebam znati svoj identitet, svoju osobnu iskaznicu. To se otkriva u krštenju kada se čuje očev glas: "Ovo je sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina". Taj očev glas je izrečen i na našem krštenju. Da znaš svoj identitet, da si ti ljubljeno dijete Božje u kojem on otkriva svu milinu. Nemoj to nikada zaboraviti. Otac laži u korizmi će kao Isusu u pustinji doći i kušati. Ako si ti sin Božji, ako si ti ljubljeno dijete Božje, zašto ti nije bolje u životu? Kušat ćete da posumnjaš u svoj vlastiti identitet. I tu se čini preobrazba u sakramentu krštenja od čovjeka do djeteta Božjeg.
U drugom otajstvu svjetla vidimo Isusovo prvo znamenje, gdje on pokazuje svoju slavu učenicima, pretvara vodu u vino, a kaže Isusova majka činite sve što vam kaže. Činite sve što vam kaže. Danas očev glas na taboru koji čujemo kaže slušajte ga. Korizma je vrijeme da slušamo, da budemo otvoreni Božjem glasu, Božjem pozivu i da činimo ono na što nas on poziva. On može pretvoriti vodu u vino u našem životu. Vodu naše svakodnevice. Nekada što nam dosadi, gdje smo umorni, tegobni, da donese radost vina, milost, puninu, nadu, sve ono što negdje nedostaje. Toliki to osjete ovdje u Međugorju, kada dođu do majke i molimo se majci, a ona kaže svom sinu, vidiš li što im nedostaje. Ona nas zagovara kod njega. Donesi svoju molitvu i svoju potrebu otvorena srca i vjeruj da će Gospodinu uslišiti onu potrebu koja nam je stvarno potrebna za život.
U trećem otajstvu svjetla vidimo Isusa u poziv, propovijedanje, obratite se, približilo se kraljevstvo Božje. To je preobrazba, obrati svoje srce, obrati način svog života i pogleda. To je cijela korizma, vidjeti gdje smo zalutali od Božjega puta, od njegovog zakona i njegovih zapovjedi, gdje smo pristali na zapovjedi ovoga svijeta. Vrati se, obrati se Bogu.
Četvrto otajstvo je ovo evanđelje, preobrazba na gori taboru. "Ovo je sin moj ljubljeni", opet se ponavljaju iste riječi s krštenja jer nas Bog priprema na otajstvo križa. Svakog od naš čeka otajstvo križa ako želimo doživjeti uskrsnuće i zato je potrebno čuti taj očev glas.
Ti si ljubljeno dijete Božje, slušaj Božjega Sina, idi njegovim stopama i ne boj se, ne boj se.
I peto otajstvo na kojem smo i okupljeni, sakrament je Euharistije, kada Bog od običnog kruha, skromnog komadića kruha daje cijelo ga sebe, da bi nas nahranio, da bi utažio svaku potrebu za čim žeđa ljudsko srce, da bi izliječio svaku bol koja nam je nanesena, da bismo mi postajali kruh ovome svijetu, da bismo znali nahraniti potrebne u svom životu. Prepoznajmo važnost Euharistije, svete pričesti. Kroz ovo vrijeme korizme možda malo češće ići na Euharistiju, nahraniti se Božjom riječju, Božjim tijelom i vidjeti kako se doživljava preobrazba vlastitog srca i nutrine.
Dao Bog da i kroz ova otajstva svjetla zasija svjetlo Božje riječi u našem srcu i da se odazovemo na Božji poziv. Vi ste svjetlo svijeta. Amen".
Evanđelje dana, 01.03.2026.
]]>Ovo joj je prva duhovna obnova za branitelje i rado je s nama podijelila svoje dojmove:
„Teško je, gotovo nemoguće, riječima opisati snagu, energiju i milost koja se osjećala u zajedništvu tolikog broja srca okupljenih u molitvi. To je iskustvo koje se ne prepričava – ono se doživljava, nosi u sebi i pamti cijeloga života.
Pogled na okupljene hrvatske branitelje i njihove obitelji, sabrane pred Gospodinom, nosi posebnu dubinu i svetost. Dostojanstvo koje zrači iz svakog koraka, svake sklopljene ruke, svakog pogleda uprtog prema Križu i Majci Božjoj, ostavlja bez daha.
Tu nema podjela.
Nema razlika.
Nema granica.
Nema pitanja tko je iz koje županije, kraja ili dijela Hrvatske — svi smo jedno.
Jedno u vjeri.
Jedno u ljubavi.
Jedno u molitvi.
Jedno u zahvalnosti za dar slobodne Domovine.
Ovdje se osjeća snaga hrvatskog duha, prožeta poniznošću pred Bogom. Ovdje se vidi istinsko zajedništvo, koje nadilazi vrijeme, rane i terete prošlosti. Ovdje se rađa nova nada, nova snaga i novi mir.
U tišini molitve, u pjesmi, suzama i zahvali, obnavlja se srce čovjeka.
A s obnovljenim srcem — obnavlja se i Hrvatska.
Neka nas ova duhovna obnova trajno vodi putem vjere, istine, ljubavi, žrtve i domoljublja, kako bismo ostali dostojni onih koji su za našu slobodu dali ono najvrjednije. Uvijek budimo spremni Domovini darivati najbolje!“ – poručila je Tihomila!
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.
Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
]]>Događaj je prijavljen nadležnim policijskim organima, te je u tijeku vršenje uviđaja i rasvjetljavanja nemilog događaja.
Podsjetimo, na nadnevak 22. veljače Dan općine Jablanica prvi je put bio obilježen upravo na mjestu gdje su Hrvati zarobljeni, silovani, mučeni i ubijani. Postavlja se pitanje do kada će Hrvati u Općini Jablanici trpjeti i strahovati za vlastite živote, te živjeti u nesigurnosti?
]]>Ljudski sjaj Boga
Sveti Otac je istaknuo da je središte evanđeoskog izvještaja trenutak kada Duh Sveti svijetlim oblakom zasjenjuje Isusa čije je lice zasjalo kao sunce, a haljine mu postale bijele kao svjetlost. Na taj je način dopustio učenicima da promatraju ljudski sjaj Boga: Petar, Jakov i Ivan promatraju poniznu slavu koja se ne prikazuje kao spektakl za mnoštvo, nego kao svečano povjerenje.
Protiv očaja i samoćePolazeći od toga događaja, Isus preobražava rane povijesti te nam svojom objavom, prosvjetljujući naše umove i srca, otkriva iznenađenje spasenja – istaknuo je rimski biskup te upitao:
Ne ostajemo li time očarani? Može li pravo Božje lice pronaći u nama pogled divljenja i ljubavi?
Petrov nasljednik je dodao da nam Otac na očaj ateizma odgovara darom svoga Sina te da nas Duh Sveti iz agnostičke samoće otkupljuje ponudom vječnog zajedništva u životu i milosti, dok pred slaboćom vjere stoji navještaj budućega uskrsnuća.
Vrijeme tišine i obraćenja
Sve su to – istaknuo je na kraju Sveti Otac - učenici vidjeli u Kristovu sjaju, ali da bismo to razumjeli, potrebno nam je vrijeme: vrijeme tišine za slušanje Riječi i vrijeme obraćenja kako bismo iskusili radost Božje blizine. Dok to živimo u korizmenom vremenu, molimo Mariju, učiteljicu molitve i Zvijezdu jutarnju, da čuva naše korake u vjeri – zaključio je papa Lav XIV. u podnevnom nagovoru.
]]>Stabilnost i mir ne grade se uzajamnim prijetnjama niti oružjem koji siju razaranje, bol i smrt, nego samo razumnim, autentičnim i odgovornim dijalogom. Suočeni s mogućnošću tragedije golemih razmjera, upućujem uključenim stranama snažan apel da preuzmu moralnu odgovornost kako bi zaustavile spiralu nasilja prije nego što postane nepovratni ponor! Neka diplomacija ponovno pronađe svoju ulogu i neka se promiče dobro naroda koji čeznu za mirnim suživotom utemeljenim na pravednosti. Nastavimo moliti za mir.
Dijalog između Pakistana i Afganistana
Sveti se Otac potom osvrnuo na nasilje i sukobe koji se posljednjih dana odvijaju u Pakistanu i Afganistanu:
Upućujem svoju molbu za hitan povratak dijalogu. Molimo zajedno da u svim sukobima diljem svijeta prevlada sloga. Samo mir, Božji dar, može izliječiti rane među narodima.
Molitva za Brazil Rimski je biskup također izrazio blizinu stanovništvu brazilske savezne države Minas Gerais koje je pogođeno snažnim poplavama, moleći za žrtve, za obitelji koje su izgubile dom i za sve koji su uključeni u akcije spašavanja. Na kraju je uputio poseban pozdrav skupini Kamerunaca koji žive u Rimu, u pratnji predsjednika Biskupske konferencije te zemlje koju će Papa posjetiti u travnju.
Glavne osobe zadužene za organizaciju bile su Nikola Kajkić, koji je našoj široj javnosti poznat kao nepravedno suspendirani MUP-ov istražitelj za ratne zločine na Ovčari, Zorica Gregurić, predsjednica Udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i don Vitomir Zečević, svećenik salezijanac na službi u Belom Manastiru. Tokom cijele duhovne obnove glazbenu animaciju imale su sestre Ramljak i Drina Dodig.
Oko 900 sudionika susreta bili su branitelji ili članovi braniteljskih obitelji ujedinjeni u različite braniteljske udruge iz cijele Hrvatske.
Duhovni program predvodili su fra Ivo Pavić, don Vitomir Zečević, fra Petar Ljubičić, fra Mario Knezović, vlč. Marin Hendrih, pater Mijo Nikić, don Josip Mužić i vlč. Dražen Radigović.
Zadnjega dana program je završio svečanom svetom misom koju je predslavio vlč. Dražen Radigović. On se u svojoj propovjedi nastavio na nagovor koji je imao prije svete mise, a u kojem je sudionicima pojašnjavajo temelje duhovnog života. Podsjetio ih je na činjenicu da su djeca Božja i da je u njima Isusova snaga koja je jača od svakog zla u svijetu. Uputio ih je na snagu molitve, svetog pisma i sakramenata jer se preko njih aktiviraju blagoslovi koje nam je Bog dao kao dar po svojoj smrti na križu. Zadatak svakog vjernika je postati taj blagoslov za svijet. Zatim se posebno zadržao na važnosti opraštanja. Oprost je najjače oružje za vlastito ozdravljenje i za stvaranje mira i blagostanja. Pozvao je sve branitelje koji su nekad s oružjem branili Domovinu, da sada to učine s obraćenjem, molitvom i blagoslivljanjem.
U subotu je također snažna bila molitva pred Presvetim sa molitvom ozdravljenja koju je predmolio don Vitomir i za vrijeme koje su se mogli čuti brojni jecaji i plač kao pokazatelj milosti koja je doticala srca. To su posvjedočili i svećenici koji su sva tri dana neumorno ispovijedali tokom cijelog programa, govoreći kako su svjedočili baš velikim i važnim životnim ispovjedima brojnih sudionika.
Snažnu poruku okupljenima uputio je i don Josip Mužić koji je pred okupljene donio podatke razaranja od oko 1000 sakralnih objekata u BiH za vrijeme rata te izjave velikih političara s ovih područja iz kojih je jasno vidljivo kako naš Domovinski rat i brojni politički potezi u Hrvatskoj i BiH imaju jedan jasan cilj: uništenje Katoličke crkve i nacionalnog i vjerskog identiteta hrvatskog naroda koji i danas smeta masonskim idejama globalizacije i islamizacije ovih prostora. Također je uputio poziv braniteljima da se nastave boriti za svoju Domovinu, ali sada na koljenima i s krunicom u ruci.
I predavači koji su bili prvog i drugog dana (fra Ivo Pavić koji je govorio o važnosti borbe protiv grijeha u nama, p. Mijo Nikić koji je govorio o važnosti vjere u procesu duhovnog i psihosomatskog ozdravljenja, vlč. Marin Hendrih koji je posvjedočio o svom osobnom obraćenju i fra Mario Knezović koji je govorio o važnosti obiteljskog života) uputili su važne poruke svim okupljenima koliko su osobni odnos sa živim Bogom i snažna, osobna vjera i molitva važne u rješavanju problema s kojima se branitelji i njihove obitelji susreću zbog ratnih trauma i psihičkih i tjelesnih rana koje nose sa sobom.
Također važno je bilo da svi shvate kako rat nije završio, nego se dapače sad ovaj još snažniji hibridni rat protiv Boga, obitelji i Domovine vodi još jače i perfidnije i koliko je braniteljska populacija i danas važna da se sa svojim križevima, patnjama i žrtvom te molitvama, blagoslivljanjem i aktivnim nastojanjem uključi kao 'ratnici svjetla' protiv nadiruće tame zla.{gallery}ratnici-svjetla-2-duhovna-obnova-za-hrvatske-branitelje-i-clanove-njihovih-obitelji{/gallery}
Paula Tomić/medjugorje-info-com
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>Desetogodišnji Jameson Jr. zaronio je s GoPro kamerom kako bi snimio podvodni svijet. Njegov otac još uvijek pamti trenutak kada je začuo vrisak. Isprva je Mary pomislila da je riječ o ubodu meduze, no kada su sina izvukli u čamac, pred njima se ukazala stravična slika. Donji dio njegove noge bio je gotovo potpuno uništen, prenosi Ny Post.
Ogromni morski bik, dug između dva i tri metra, napao je dječaka. Nalazili su se devet milja od kopna, a najbliža bolnica bila je udaljena dvadeset milja. Strah je obuzeo Mary: „Pomislila sam da ću izgubiti sina.“
Anđeo spasa
Ipak, pomoć je stigla na čudesan način. Drugi brodovi približili su se, a medicinska sestra skočila je u more s torbom prve pomoći, iako je postojala mogućnost da se morski pas još uvijek nalazi u blizini. Stranci su postali anđeli spasa na otvorenom moru.
Na obali je čekala hitna pomoć koja je Jamesona prevezla do crkvenog parkirališta, gdje ga je helikopter odvezao u dječju bolnicu u Miamiju. Nakon desetosatne operacije liječnici nisu mogli spasiti njegovu nogu, ali su uspjeli spasiti njegov život.
Otkrijte višePretplate na streaming vjerskog sadržajaKršćanske knjigeŽivotne pričeNo, prava priča počela je tek kada se Jameson probudio. Ispričao je roditeljima kako je, dok je gubio svijest na brodu, vidio „osobu koja je gorjela svjetlošću“. Nije osjetio strah, već mir. „To je bio Isus“, rekao je mirnim glasom.
Njegovi roditelji vjeruju u svaku njegovu riječ. „U svakom trenutku osjećali smo da nas Bog vodi“, svjedoči otac. Jameson Jr. danas je uvjeren da mu je vjera postala jača nego ikada, a njegova rana pretvorila se u trajni podsjetnik na čudo.
Obitelj ovaj događaj naziva dvostrukim čudom: život je spašen, a vjera djeteta učvršćena. Jer Isus možda ne uklanja uvijek oluju – ali uvijek ulazi u naš brod.
Izvor: novizivot.net
]]>Kao i prethodnih godina, Treću korizmenu nedjelju obilježavamo kao Nedjelju solidarnosti, koja želi biti znak zajedništva i međusobne solidarnosti svih vjernika u Bosni i Hercegovini. Cilj ove inicijative, koju su biskupi BK BiH ustanovili 3. studenoga 2015., je pružiti duhovnu i materijalnu potporu župama i vjernicima u potrebi na području Bosne i Hercegovine, a posebno onim župama koje imaju manje od 200 vjernika, kojih je, nažalost, iz godine u godinu sve više.
Pozivamo sve župnike, župne vikare i njihove suradnike da na prikladan način animiraju vjernike te da sva milostinja prikupljena na svetim Misama Treće korizmene nedjelje, 8. ožujka 2026., bez ikakve uobičajene provizije, bude uplaćena u fond solidarnosti. Taj fond omogućuje pravednu raspodjelu pomoći župama kojima je najpotrebnija.
Prikupljenu kolektu potrebno je uplatiti na žiro-račun Mostarsko-duvanjske biskupije kod Unicredit branke, broj računa: 3381002202718217, odmah nakon prikupljanja, najkasnije do subote, 28. ožujka 2026., kako bi se sredstva mogla pravodobno raspodijeliti prema dosadašnjoj praksi.
U isto se vrijeme na području Hrvatske biskupske konferencije provodi akcija „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“ pod geslom: „Ne budite srca tvrda“ (Ps 95,8). Središnje misno slavlje bit će u Treću korizmenu nedjelju, 8. ožujka 2026., u 10 sati u Tomislavgradu.
Neka nam geslo ove godine bude poticaj otvoriti srce, osjetiti potrebu bližnjega i podijeliti ono što možemo. Uvjereni smo da će odaziv biti velikodušan i savjestan, a naš zajednički trud neka bude prožet molitvom, postom i ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.
Na sve vas zazivamo obilje Božjeg blagoslova i molimo zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, sv. Josipa i sv. Mihovila, nebeskih zaštitnika naših biskupijâ.
Uz pozdrav u Gospodinu,
✠ Petar Palić, biskup
Mostar, 27. veljače 2026.
Međutim, uz ovu veliku obljetnicu naše franjevačke karizme, u župi sv. Jeronima spremaju se i još dvije velike proslave. Naime, obilježava se i 120. godišnjica otkako Hrvati Chicaga slave Veliku Gospu pri župi sv. Jeronima. Upravo je slavlje Velike Gospe (Gospe Sinjske) koje je započelo još 1906. godine dovelo do ustanovljenja župe 1912. Za ovu prigodu, darovima župljana, zlatnom krunom će se okruniti slika Gospe Sinjske u župnoj crkvi, a u posjet Chicagu sprema se i Klapa sveti Juraj HRM-a.
Početkom ovoga mjeseca, točnije 9. veljače navršilo se i 100 godina od osnutka Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji koja pastoralno skrbi o hrvatskim katolicima u Sjevernoj Americi. Upravo je crkva sv. Jeronima najstarija prisutnost hrvatskih franjevaca na ovom kontinentu, još od spomenutog ustanovljenja župe 1912. Kustodija tako sprema obilježavanje ove velike obljetnice zahvalnom svetom misom i svečanom večerom u župi sv. Jeronima u četvrtak 24. rujna 2026.
Uzevši u obzir sve bitne obljetnice, nadbiskupija Chicago je hrvatsku crkvu sv. Jeronima proglasila jubilarnom crkvom za nadbiskupiju Chicago u franjevačkoj godini 2026.
Kardinal Cupich u svojoj poruci za ovu prigodu, prepoznajući značajne datume, piše: „Ova slavlja nisu samo sjećanje na milosti primljene u prošlosti, nego i obećanje za budućnost. U Božjoj providnosti koja vas je vodila po Crkvi otkrili ste svoju misiju. U Serafskom Ocu Franju otkrili ste svoju karizmu. U predanosti utemeljitelja ove župe i tolikih koji su hodili prije vas pronalazite svoje korijene. Dok gledate naprijed, neka vas ove obljetnice nadahnu da nastavite graditi na čvrstim temeljima”.
U crkvi sv. Jeronima vjernici tako mogu zadobiti potpuni oprost (oprost od vremenitih kazni) prema uobičajenim uvjetima:
pristupiti sakramentu svete ispovijedipričestiti se u stanju milostiizmoliti molitve na nakane Svetog Oca: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu
Ovaj se oprost u crkvi sv. Jeronima može dobiti tijekom cijele 2026., a vjernike se potiče da posebno spomenutu prigodu iskoriste tijekom svetih korizmenih dana, uz slavlje blagdana naše Zaštitnice Gospe Sinjske te uz slavlje smrti sv. Franje Asiškoga. Lijepa je ovo vijest koja svjedoči o dugoj i značajnoj povijesti naših župa, ali i o živosti hrvatskih zajednica diljem Sjeverne Amerike.
Hrvatska župa sv. Jeronima Chicago
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.
A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!«
Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
]]>Kako prenosi Hina, Izrael je napao Iran, a iranski mediji izvještavaju da su izraelski dronovi pogodili ciljeve u Teheranu. Dogodilo se to nakon što je američki predsjednik Donald Trump ranije rekao kako želi dogovoriti sporazum s Teheranom, ali da se ponekad mora upotrijebiti sila.
Iran je u znak odmazde lansirao balističke rakete na Izrael, nakon drugog vala američko-izraelskog napada na Iran. U drugom valu napada mete su bile sjedište obavještajnih službi, predsjednička palača i drugi ključni objekti diljem Teherana, prenose svjetske agencije, javlja IKA]]>
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okreut prema ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«
Sustolnici počeše nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj, te i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
Svećenik: vlč. Petar Mlakar
]]>
Sreću je pronašla uz Ivana, prijatelja koji je s vremenom postao njezina najveća podrška i životni suputnik. Njihova je ljubavna priča dobila posebno poglavlje upravo u Međugorju, gdje je Ivan kleknuo i zaprosio Mariju ispred vanjskog oltara crkve sv. Jakova.
U ozračju molitve, zahvalnosti i radosti, Marija je izgovorila svoje sudbonosno „da“, a ovaj emotivni trenutak ostat će trajno upisan u njihova srca.
Međugorje je tako ponovno bilo mjesto važnih životnih odluka i početaka, a mladom paru želimo obilje blagoslova i radosti na zajedničkom putu.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>Danas ga mnogi mladi doživljavaju kao nekoga tko im je blizak; ne kao dalekog heroja, već kao prijatelja koji pokazuje da je moguće živjeti s dubinom, koherentnošću i nadom usred običnog života i patnje.
Zato njegova priča nastavlja rasti kao jednostavan podsjetnik: svetost nije stvar prošlosti... niti samo za druge ljude.
Pedro Ballester: svetost u običnom životuPedro Ballester studirao je kemijsko inženjerstvo kada mu je dijagnosticiran agresivni rak kostiju. Umro je 2018. godine, ali vrijeme provedeno na sveučilištu, u bolnici te s obitelji i prijateljima ostavilo je trajan dojam na one koji su ga poznavali.
Njegov otac sažima njegov život izrazom koji se često ponavlja: Pedro je živio „običan život na izvanredan način“.
Ova ideja obuhvaća bit njegovog svjedočanstva: nije činio izvanredne podvige u očima svijeta, ali je živio s dubokom vjerom, stalnom radošću i velikom sposobnošću za prijateljstvo.
Prikazivanje patnje: gesta koja je obilježila njegovu pričuKad je obolio od raka, Pedro se nije povukao u sebe. Nastavio je brinuti se za druge, stjecati prijatelje, pronalaziti smisao u svojoj patnji i živjeti svoju vjeru prirodno i radosno.
Pedro je prinio svoju patnju za Papu i za Crkvu te je imao susret s papom Franjom, kojeg je cijenio ne toliko zbog riječi koje su razmijenili koliko zbog načina na koji ga je Sveti Otac gledao.
Istu sposobnost bliskosti pokazao je i u onkološkoj bolnici u Manchesteru, gdje je lako stjecao prijatelje i stvarao zajednicu gdje god se nalazio. U bolnici se Pedro sprijateljio s pacijentima različitih vjera i naveo ih da potpišu karticu adresiranu na papu Franju.
Kad ju je mogao osobno uručiti Papi, rekao mu je da svoju bolest prinosi „za Papu i za Crkvu“. Ta gesta odražava jedan od ključeva njegove duhovnosti: pretvaranje patnje u prinos pun smisla.
Pedro Ballester sa svojim roditeljima. Pedro je živio svoj običan život na izvanredan način.Pedro Ballester sa svojim roditeljima. Pedro je živio svoj običan život na izvanredan način.Izvanredna sposobnost stvaranja zajedniceVijesti neprestano ističu njegovu pristupačnost i lakoću s kojom je stjecao prijatelje. U bolnici, na sveučilištu i u svom okruženju, Pedro je prirodno stvarao veze.
Prijatelj ga je opisao kao mladića koji je bio „vrlo normalan i vrlo dobar“, ozbiljan, ali veseo, s dubokom vjerom koju je dijelio bez nametanja.
Ta prirodnost objašnjava zašto je njegov sprovod privukao više od 500 ljudi, mnoštvo koje je iznenadilo i njegovu vlastitu obitelj.
Sprovod Pedra Ballestera u Manchesteru, koji je okupio više od 500 ljudi.Sprovod Pedra Ballestera u Manchesteru, koji je privukao više od 500 ljudi.Rastuća pobožnost u cijelom svijetuOd njegove smrti, odanost Pedru znatno je porasla. Njegov grob u Manchesteru posjećuju posjetitelji i hodočasnici, a zabilježeno je više od 150 milosti koje se pripisuju njegovom zagovoru.
Molitva u kojoj se traži njegova pomoć već je prevedena na 28 jezika, znak da je njegovo svjedočanstvo prešlo granice.
Uzor današnjim mladim ljudimaKanonizacijska kauza, koju promovira Opus Dei, naglašava da Pedrov život može pomoći mladima njegove generacije da pronađu Boga i sreću.
Njegova priča posebno se povezuje s mladima jer pokazuje da svetost nije nešto daleko ili izvanredno, već stvarna mogućnost usred studija, prijateljstva, bolesti i svakodnevnog života.
Izvor: opusdei.org
]]>(kta)]]>
za 100. Svjetski dan misija
[18. listopada 2026.]
Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju
Draga braćo i sestre!
Za Svjetski dan misija 2026., kojim se obilježava stota godišnjica te proslave, koju je ustanovio Pio XI. i koja je tako draga Crkvi, izabrao sam temu: „Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju“. Nakon Jubilarne godine želim potaknuti cijelu Crkvu da s radošću i žarom u Duhu Svetom nastavi misionarski put, koji traži srca ujedinjena u Kristu, pomirene zajednice i spremnost sviju na velikodušnu i pouzdanu suradnju.
Dok razmišljamo o tome da smo jedno u Kristu i ujedinjeni u poslanju, dopustimo da nas vodi i nadahnjuje Božja milost kako bismo „u sebi obnovili žar svog misionarskog poziva“ i zajedno napredovali u našom predanom zalaganju oko evangelizacije u „novom misionarskom dobu“ u povijesti Crkve (Homilija na misi Jubileja svijeta misija i selilaca, 5. listopada 2025.).
1. Jedno u Kristu. Učenici misionari ujedinjeni u njemu i sa svojom braćom i sestrama
U središtu poslanja je otajstvo jedinstva s Kristom. Prije svoje muke, Isus je upravio molitvu Ocu: „da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno“ (Iv 17, 21). Te riječi otkrivaju najdublju želju Gospodina Isusa i, istodobno, identitet Crkve, zajednice njegovih učenika: biti zajednica koje se rađa iz Presvetog Trojstva i koja živi od Trojstva i u njemu, u službi bratstva među svim ljudima i sklada sa svim stvorenjima.
Biti kršćanin nije prije svega skup praksi ili ideja, već je to život u jedinstvu s Kristom, u kojem postajemo dionici sinovskog odnosa koji On živi s Ocem u Duhu Svetom. To znači ostati u Kristu kao loze na trsu (usp. Iv 15, 4), uronjeni u trojstveni život. To sjedinjenje rađa uzajamnim zajedništvom među vjernicima i izvor je svake misionarske plodnosti. Doista, kao što je učio sveti Ivan Pavao II., „zajedništvo predstavlja ishodište i ujedno plod poslanja“ (usp. Apos. pob. Christifideles laici, 32).
Zato je primarna misionarska odgovornost Crkve obnavljati i održavati živim duhovno i bratsko jedinstvo među njezinim članovima. U mnogim situacijama svjedočimo sukobima, polarizaciji, nerazumijevanjima i međusobnom nepovjerenju. Kada se to događa također u našim zajednicama, to slabi njihovo svjedočenje. Evangelizacijsko poslanje koje je Krist povjerio svojim učenicima traži, prije svega, pomirena srca željna zajedništva. U tom pogledu bit će važno osnažiti ekumensko zalaganje sa svim kršćanskim Crkvama, iskorištavajući također priliku koju nam za to pruža zajednička proslava 1700. obljetnice Nicejskog sabora.
Na kraju, ali ne i manje važno, biti „jedno u Kristu“ poziva nas držati uvijek pogled uprt u Gospodina, kako bi On zaista bio u središtu našeg osobnog i zajedničkog života, svake riječi, djelovanja i interpersonalnog odnosa, tako da uzmognemo s udivljenjem reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 20). To će biti moguće postići stalnim slušanjem njegove riječi i milošću sakramenata, kako bismo mogli biti živo kamenje Crkve, koja je danas pozvana prihvatiti temeljne postulate Drugog vatikanskog koncila i kasnijeg papinskog učiteljstva, posebno učiteljstva pape Franje. Naime, kao što kaže sveti Pavao: „ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom“ (2 Kor 4, 5). Podsjećam stoga na riječi svetog Pavla VI.: „Nema istinske evangelizacije ako se ne obznani ime, nauka, život, Obećanja, Kraljevstvo, otajstva Sina Božjega Isusa iz Nazareta“ (Apost. pob. Evangelii nuntiandi, 22). Taj proces istinske evangelizacije počinje od srca svakog kršćanina, a zatim se širi na čitavo čovječanstvo.
Stoga, što budemo više ujedinjeni u Kristu, to ćemo više moći zajedno ispuniti poslanje koje nam On povjerava.
2. Ujedinjeni u poslanju. Da svijet uzvjeruje u Krista Gospodina
Jedinstvo učenikâ nije samom sebi svrha: ono je usmjereno k poslanju. Isus to jasno kaže: „da svijet uzvjeruje da si me ti poslao“ (Iv 17, 21). Upravo svjedočenje pomirene, bratske i solidarne zajednice je ono u čemu navještaj evanđelja pronalazi svoju punu komunikacijsku snagu.
U toj perspektivi vrijedi se prisjetiti gesla blaženog Paola Manne: „Cijela Crkva za obraćenje cijeloga svijeta“ u kojem je sažet ideal koji je nadahnuo osnivanje Papinske misijske zajednice 1916. godine. Povodom 110. obljetnice njezina osnutka, upućujem Zajednici izraze svoje zahvalnosti i svoj blagoslov za njezino predano zalaganje oko oduhovljivanja i oblikovanja misionarskog duha svećenikâ, posvećenih osoba i vjernikâ laikâ, potpomažući ujedinjenje svih evangelizacijskih snaga. Nijedan krštenik, naime, nije izuzet i ne može biti ravnodušan prema tom poslanju: svi, svatko prema svom pozivu i životnom stanju, sudjeluju u velikom djelu koje Krist povjerava svojoj Crkvi. Kao što nas je papa Franjo više puta podsjetio, navješćivanje evanđelja je uvijek jednodušno, zajedničko i sinodsko djelovanje.
Zato biti ujedinjeni u poslanju znači čuvati i njegovati duhovnost zajedništva i misionarske suradnje. Kako rastemo iz dana u dan u tom stavu, učimo, Božjom milošću, sve više gledati na svoju braću i sestre očima vjere, radosno prepoznavati dobrotu koju Duh budi u svakome, prihvaćati različitost kao bogatstvo, nositi jedni terete drugih i uvijek tražiti jedinstvo koje dolazi odozgo. Svima nam je, naime, zajedničko poslanje, koje dolazi od „jednog Gospodina, jedne vjere, jednog krsta, jednog Boga i Oca sviju, koji je nad svima i po svima i u svima“ (usp. Ef 4, 5-6). Ta duhovnost predstavlja svakodnevni oblik misionarskog učeništva. Ona nam pomaže ponovno se vratiti univerzalnoj viziji evangelizacijskog poslanja Crkve, prevladavajući fragmentaciju naporâ te strančarenja i podjele – „ja sam Pavlov“, „ja sam Apolonov“ – među sljedbenicima jednoga Gospodina (usp. 1 Kor 1, 10-12).
Misionarsko jedinstvo ne treba, naravno, shvaćati kao jednolikost (uniformnost), već kao konvergenciju različitih karizmi koje teže istom cilju, a to je učiniti Kristovu ljubav vidljivom i pozvati sve da ga susretnu. Evangelizacija postiže svoj cilj kad lokalne zajednice jedna s drugom surađuju, a kulturne, duhovne i liturgijske razlike pronalaze pun i skladan izraz u istoj vjeri. Stoga potičem crkvene institucije i stvarnosti da ojačaju osjećaj misionarskog crkvenog zajedništva i da kreativno razvijaju konkretne oblike međusobne suradnje za poslanje i u poslanju.
U tom smislu želim zahvaliti Papinskim misijskim djelima na njihovoj misionarskoj suradnji, koju sam s zahvalnošću iskusio već tijekom svoje službe u Peruu. Ta djela – Djelo za širenje vjere, Djelo svetog djetinjstva, Djelo sv. Petra apostola i Misijska zajednica – nastavljaju jačati i oblikovati misionarsku svijest vjernika, od onih najmlađih pa do odraslih, te promicati mrežu molitve i ljubavi koja ujedinjuje zajednice diljem svijeta. Znakovito je da je utemeljiteljica Papinskog djela za širenje vjere, blažena Pauline Maria Jaricot, prije dvije stotine godina pokrenula Živu krunicu, koja dan-danas okuplja mnogobrojne vjernike na zajedničku molitvu na daljinu za svakovrsne duhovne i misionarske potrebe. Vrijedi isto tako podsjetiti da je na inicijativu Papinskog djela za širenje vjere Pio XI. ustanovio 1926. godine proslavu Svjetskog dana misija. Priloge koji se prikupe svake godine tom prigodom to Djelo, u Papino ime, raspoređuje za različite potrebe misije Crkve. Ta četiri papinska djela, zajedno i svako pojedino od njih zasebno, nastavljaju stoga vršiti vrijednu zadaću za cijelu Crkvu. Ona su živi znak jedinstva Crkve i misionarskog zajedništva. Pozivam sve da surađuju s njima u duhu zahvalnosti.
3. Poslanje ljubavi. Naviještati, živjeti i s drugima dijeliti Božju vjernu ljubav
Ako je jedinstvo uvjet poslanja, ljubav je njegova bît. Radosna vijest koju smo pozvani navješćivati svijetu nije neki apstraktan ideal: to je Evanđelje Božje vjerne ljubavi, uosobljeno u licu i životu Isusa Krista.
Poslanje učenikâ i cijele Crkve je nastaviti – u Duhu Svetom – Kristovo poslanje, koje se rađa iz ljubavi, živi u ljubavi i vodi k ljubavi. Doista, sam Gospodin, u svojoj velebnoj molitvi Ocu prije svoje Muke, nakon što je pozvao na jedinstvo učenika, zaključuje: „da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima“ (Iv 17, 26). Apostoli su zatim, nošeni ljubavlju Kristovom i prema Kristu (usp. 2 Kor 5, 14), pronosili Radosnu vijest. Slično tome, tijekom stoljeća, mnoštvo kršćanâ, mučenikâ, ispovjedalaca i misionarâ položilo je živote kako bi svijetu obznanili tu Božju ljubav. Tako se evangelizacijsko poslanje Crkve nastavlja, vođeno Duhom Svetim, Duhom ljubavi, sve do svršetka vremena.
Želim stoga posebno zahvaliti današnjim misionarima ad gentes koji su, poput svetog Franje Ksaverskog, napustili svoju domovinu, obitelj i svaku sigurnost kako bi naviještali evanđelje, donoseći Krista i njegovu ljubav na mjesta koja su često izazovna, siromašna, obilježena sukobima ili kulturno daleka. Unatoč nedaćama i ljudskim ograničenjima oni se i dalje radosno razdaju i posvećuju svom poslanju, jer znaju da je sâm Krist i njegovo evanđelje najveće blago koje treba s drugima podijeliti. Svojom ustrajnošću pokazuju da je Božja ljubav jača od svih prepreka. Svijet i dalje treba te hrabre Kristove svjedoke, a crkvene zajednice i dalje trebaju nova misionarska zvanja, koja bi nam uvijek trebala biti na srcu i za koja se moramo neprestano moliti Oca. Neka nam On udijeli dar mladića i djevojaka i odraslih osoba spremnih ostaviti sve kako bi slijedili Krista na putu evangelizacije sve do nakraj svijeta!
Diveći se misionarima i misionarkama, upućujem poseban poziv cijeloj Crkvi: svi se ujedinimo s njima u evangelizacijskom poslanju svjedočanstvom života u Kristu, molitvom i svojim prilozima za misije! Često, kao što znamo, „Ljubav nije ljubljena“, kao što je rekao sveti Franjo Asiški, u kojega posebno upiremo svoj pogled o osamstotoj obljetnici njegova prelaska u nebo. Neka se i na nas prenese njegova želja da živimo u Gospodinovoj ljubavi i da je prenosimo onima blizu i onima daleko, jer, kao što je rekao, „moramo mnogo ljubiti ljubav Onoga koji nas mnogo ljubi“ (sv. Bonaventura, Veći životopis sv. Franje, IX. poglavlje, br. 1; Franjevački izvori, str. 961 [Fonti francescane, 1161]). Neka nas također potakne žar svete Terezije od Djeteta Isusa, koja si je dala u zadatak nastaviti svoje poslanje i nakon smrti, izjavivši: „Na nebu ću željeti isto što i na zemlji: ljubiti Isusa i raditi na tome da ga drugi uzljube“ (Pismo preč. M. Bellièreu, 24. veljače 1897.).
Nadahnuti tim svjedočanstvima, svi – svaki prema svom pozivu i darovima koje smo primili – nastojmo pridonositi tom velikom evangelizacijskom poslanju, koje je uvijek djelo ljubavi. Vaše molitve i vaša konkretna potpora, posebno na Svjetski dan misija, bit će od velike pomoći u donošenju Evanđelja Božje ljubavi svima, a posebno najsiromašnijima i najpotrebnijima. Svaki dar, ma koliko malen bio, postaje znakovit čin misionarskog zajedništva. Stoga ponovno upućujem svoju iskrenu zahvalu „za sve ono čime ćete mi pomoći pružiti pomoć misionarima diljem svijeta“ (Video poruka za Svjetski dan misija 2025.). Kako bismo potaknuli to duhovno zajedništvo, ostavljam vam, zajedno s mojim blagoslovom, ovu jednostavnu molitvu:
Sveti Oče, daj da budemo jedno u Kristu, ukorijenjeni u njegovoj ljubavi koja ujedinjuje i obnavlja! Daj da svi članovi Crkve budu ujedinjeni u poslanju, poučljivi Duhu Svetom, hrabri u svjedočenju evanđelja, naviještajući i uosobljujući svaki dan tvoju vjernu ljubav prema svakom stvorenju!
Blagoslovi misionare i misionarke, podržavaj ih u njihovim teškoćama, čuvaj ih u nadi!
Marijo, Kraljice misija, prati naše djelo evangelizacije u svakom kutku zemlje: učini nas oruđima mira i daj da cijeli svijet prepozna u Kristu svjetlo koje spašava! Amen.
Iz Vatikana, 25. siječnja 2026., Treća nedjelja kroz godinu, blagdan Obraćenja svetoga Pavla apostola.
PAPA LAV XIV.]]>
Rang-lista, izrađena u suradnji sa Statistom, firmom za prikupljanje podataka, donosi najbolje bolnice svijeta u 12 medicinskih područja, uključujući pedijatriju. Ove godine ocijenjeno je 2 500 bolnica u 32 države.
Popis se temelji na informacijama prikupljenim iz sveobuhvatnog međunarodnog istraživanja zdravstvenih djelatnika, neovisnih podataka o kvaliteti skrbi i sigurnosti pacijenata te pokazatelja izvedenih iz njihovih procjena i prijavljenih kliničkih ishoda.
„Priznanje proizlazi iz timskog rada cijele bolničke zajednice: liječnika, medicinskih sestara, zdravstvenih djelatnika, tehničkog i administrativnog osoblja, istraživača, volontera i vjerskog osoblja koji zajedno skrbe za djecu i njihove obitelji“, naveo je predsjednik bolnice „Bambino Gesu“ Tiziano Onesti u priopćenju za javnost koje je objavila ustanova.
„Tiha predanost ovih žena i muškaraca, na odjelima, u laboratorijima, uredima, recepciji i službama podrške, omogućuje visoko specijaliziranu skrb, u kombinaciji s pažnjom posvećenom ljudskim i odnosnim aspektima liječenja“, protumačio je.
U priopćenju se ističe „Bambino Gesu“ kao jedinu pedijatrijsku bolnicu unutar talijanskog zdravstvenog sustava koja je uvrštena među 30 najboljih. Navodi se da priznanje pokazuje rast bolnice tijekom godina, budući da je stekla važne međunarodne certifikate poput JCI akreditacije kao Akademskog medicinskog centra za obuku te klinička i znanstvena istraživanja.
U priopćenju se također navodi da je „Bambino Gesu“ danas vodeći pedijatrijski centar u Europi po broju povezanosti s europskim referentnim mrežama za rijetke bolesti, povezan s 20 od 24 mreže.
Svake godine bilježi gotovo 3 milijuna ambulantnih usluga, 100 000 posjeta hitnoj pomoći i više od 33 000 kirurških zahvata.]]>
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ‘Glupane!’ bit će podvrgnut Vijeću.
A tko reče: ‘Luđače!’ bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«
]]>O snazi i pravom smislu posta u svojoj je propovijedi govorio i fra Josip Ikić:
"Kad čovjek posti, onda on napravi poredak onaj pravi Božji. Na prvo mjesto stavi Boga i duh, pa onda psihu, osjećaje, pa onda tijelo. Kada je takav poredak, onda čovjek vidi gdje je zamka zloga i što treba činiti. Onda dođe prosvjetljenje".
Korizmeni post tako postaje put prema jasnoći, nutarnjoj slobodi i dubljem zajedništvu s Bogom. Stavljajući Boga na prvo mjesto, čovjek dopušta da Duh Sveti rasvijetli njegove odluke, odnose i životne prioritete.
Neka nam ovo korizmeno vrijeme bude prilika da obnovimo svoju vjernost Gospodinu, prihvatimo Gospin poziv na post i molitvu te dopustimo da Bog u nama uspostavi onaj pravi, blagoslovljeni poredak.
Glazbena pratnja su sestre Ramljak i Drina Dodig, a obnova se i ove godine održava pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja Republike Hrvatske.
Prva duhovna obnova održana prošle godine okupila je oko četiristotinjak sudionika, a ove godine učestvuje ih oko 900. To posebno raduje jednog od glavnih inicijatora ove duhovne obnove, gosp. Nikolu Kajkića koji je našoj široj javnosti poznat kao nepravedno suspendirani MUP-ov istražitelj za ratne zločine na Ovčari.
„Ova duhovna obnova je plod nadahnuća Duha Svetoga koje sam dobio u molitvi, da bi bilo dobro napraviti jednu duhovnu obnovu za branitelje i njihove obitelji i to u Međugorju. To sam predložio Zorici Gregurić, predsjednici Udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara koja je to prihvatila i tako smo obnovili Koordinaciju braniteljskih udruga iz cijele Hrvatske uz čiju smo pomoć onda uspjeli organizirati ovaj duhovni program. Kod nas nema velike brige o ratnim veteranima, o svima drugima se više brine, ali ne treba nas to čuditi jer je u vrhu politike malo onih ljudi koji su stvarali našu domovinu“ – rekao je Nikola.
Prvoga dana duhovne obnove, u četvrtak 26. veljače, jutarnji nagovor i molitvu te svetu misu i molitvu oslobađanja vodio je fra Ivo Pavić, poznati svećenik karizmatik.
Fra Ivo Pavić je na poseban način cijelo jutro i u svom predavanju i u svom ispitu savjesti i u svojim molitvama govorio o grijehu i njegovim razornim posljedicama na čovjekov duh, psihu i tijelo, a onda i na obitelj i društvo u cjelini. „Duhovni život počinje tek onda kad pobijedimo grijeh. Dok ne pobijedimo grijeh, nema nikakvih duhovnih promjena u nama. Bog želi da se promijenimo, da se naše srce promjeni – i zato je sada ovo korizmeno vrijeme – vrijeme promjene. Ali najčešće se mi ne želimo mijenjati, mi želimo mijenjati druge ljude, a ne želimo mijenjati sebe jer je to najteže i zato mi mijenjamo mobitele, auta, kompjuter, odjeću, ženu… na zapadu ljudi mijenjaju i spol. A Bog želi da mi mijenjamo sebe, jer kad čovjek promijeni sebe, onda može mijenjati cijeli svijet. A te promjene nema Bez Božje milosti i ljubavi. Jer mi smo pozvani biti „KAO KRIST“, postati LJUBAV – jer Krist je ljubav i da počnemo živjeti po Evanđelju.
Pronaći Boga u sebi to je veliki posao, to ne ide preko noći. Potrebno je puno truda, molitve, suza, kajanja… To ne ide brzo, a mi bi sve brzo: brzi internet, brza hrana, brzi telefon, brza pošta… al' u Crkvi nema ništa brzo. Mi bi da odmah ozdravimo, da odmah postanemo sveti… Ne ide to tako – Bog će nas i ozdraviti i dat će nam sve što nam u životu treba, ali mi trebamo ustajati u vjeri, u molitvama, u pobožnostima, kajanju za grijehe, redovitim sakramentima i onda kad mi ustrajemo u tome, onda će početi dolaziti blagoslovi u naš život.“ – između ostalog rekao je fra Ivo.
Popodnevni program započeo je u 15 sati molitvom krunice Božanskom milosrđu, a nakon toga su nagovore imali p. Mijo Nikić na temu: 'Kako vjerom savladati strah i traume', te don Vitomir Zečević na temu: 'Sakramenti – znakovi spasenja'. Program je završio u 17,00 sati pa su se sudionici uputili na večernji molitveni program u župi i na sv. ispovijed.{gallery}zapocela-2-duhovna-obnova-za-hrvatske-branitelje-i-njihove-obitelji-u-medugorju{/gallery}
Paula Tomić – medjugorje-info.com
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
]]>U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!
Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«
]]>(S crkvenim odobrenjem)
]]>U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
]]>Zato je najnovija skupina američkih vojnika poslana u Bauchi, na sjeveroistoku zemlje. Oni dolaze usred rastuće međunarodne pozornosti na nasilje koje uglavnom čine muslimanski ekstremisti nad ranjivim kršćanskim zajednicama. „Suradnja će omogućiti pristup specijaliziranim tehničkim kapacitetima usmjerenim na jačanje nigerijske sposobnosti odvraćanja terorističkih prijetnji i poboljšanje zaštite ranjivih zajednica diljem zemlje“, rekao je glasnogovornik nigerijske vojske o raspoređivanju američkih vojnih instruktora.
Očekuje se da će oko 200 vojnika biti raspoređeno u nadolazećim tjednima.
Nigerija se godinama suočava sa značajnim unutarnjim nasiljem, uglavnom u režiji terorističkih skupina s islamskim predznakom i militantnih fulanskih pastira koji su muslimani. Deseci tisuća ljudi ubijeni su ili oteti, a stotine tisuća su interno raseljene. Najistaknutija od ovih militantnih skupina je Boko Haram, osnovan kao islamska škola 2002. Od tada je Boko Haram brzo razvio radikalni islamistički program i 2009. započeo kampanju nasilja koja traje do danas. Iako se skupina od osnutka nekoliko puta rascijepila i promijenila vođe, danas se naziva Jama'tu Ahlis Sunna Lidda'awati wal-Jihad, ili JAS, zadržala je svoje nasilne tendencije i svoju „ljestvicu prioriteta meta“, s kršćanima na vrhu, a slijede ih Vlada te muslimani koji se nisu pridružili skupini.
Uz organizirane terorističke skupine poput Boko Harama, mnoge su se zajednice s vremenom radikalizirale i sada zajedno značajno doprinose nacionalnom broju žrtava. Često potaknuti sporovima oko ograničenih ispaša ili vodnih resursa, takvi sukobi brzo poprimaju vjerski ton koji dovodi do nasilja nad vjerskim vođama, bogomoljama i cijelim zajednicama. Tu prednjače Fulani stočari koji svoje krave i druge životinje hrane tako što opustoše poljoprivredne kulture kršćana.
Ovom popisu treba pridodati i Islamsku državu Zapadnoafričke provincije (ISWAP) koja kršćane smatra ključnom preprekom uspostavljanju Islamske države u Zapadnoj Africi.
Nažalost, Vlada, najprije pod kršćanskim predsjednikom Goodluckom Jonathanom, potom muslimanskim predsjednikom Muhammaduom Buharijem i sadašnjim Bolom Tinubuom, nije uspjela pružiti učinkovit odgovor na nasilje ili odgovarajuću zaštitu ranjivim zajednicama koje su redovito meta napada zbog svoje religije.
Za očekivati je da će američki učitelji uspjeti ubrzo istrenirati pripadnike nigerijske vojske kako bi dorasli problemima koji desetljećima muče ovu afričku zemlju.
]]>Prijenos blagoslova uslijed opasnosti
U nedjelju, 22. veljače, vlč. Ricardo López Díaz, župnik crkve Sv. Križa u El Saltu, popeo se na vrh zvonika crkve i putem prijenosa uživo obratio se vjernicima, jer zbog ozbiljne sigurnosne situacije nije bilo moguće slaviti nedjeljnu misu na uobičajen način.
“Trenutno prenosimo uživo jer ne možemo slaviti Euharistiju: svi su skriveni u svojim domovima, u strahu od neposredne opasnosti,” rekao je. “Danas je nedjelja, dan Gospodnji - dan za misu, za zajedništvo, za okupljanje… ali danas je svugdje napeta tišina, jer su ljudi uplašeni - i s dobrim razlogom.”
Dok je snimao dim koji se uzdizao nad praznim ulicama, usporedio je situaciju s razbjesnjelim gnijezdom osa, simbolizirajući nemir kriminalnih skupina i duhovnu borbu naroda potaknutu nasiljem.
Poziv na povratak Bogu
Sa tornja je svećenik pozvao vjernike da se vrate k Bogu:“Zato sam došao ovdje dati vam svoj blagoslov; neka zvona zvone. Ne shvaćajte ih kao poziv na misu - nisu vas pozvali na misu. Oni su poziv da se vratite Bogu svim srcem.”
Podsjetio je i na Božju riječ: “Ako se moj narod ponižava i vraća k meni svim srcem, ja ću im oprostiti grijehe i izliječiti svoju zemlju.”
Blagoslov s Presvetim Sakramentom
Nekoliko minuta kasnije, vlč. Pedro Martínez Navarro popeo se na krov s Presvetim Oltarskim Sakramentom iznesenim u monstranci. Zajedno su, pjevajući himnu “You Shall Reign”, udijelili blagoslov u četiri smjera, povjeravajući cijelu regiju Gospodinu.“Gospodine Isuse, doveli smo Te ovdje, na najviše mjesto, da svi koji Te traže mogu naći spasenje. Gospodine, danas uzdižemo svoj vapaj Tebi, moleći za mir u našoj zajednici i prestanak nasilja…”
Molitva Gospi od Guadalupe
Svećenici su posebno povjerili Meksiko Blaženoj Djevici Mariji od Guadalupe: “Zaštiti svoju djecu i blagosloviti ih. U tebe se uzdam, sveta Marijo. Zaštiti svoj narod. Sveta Marijo od Guadalupe, Kraljice Meksika, očuvaj našu vjeru i spasi našu domovinu.”
Tijekom prijenosa, vlč. Ricardo potaknuo je obitelji da upale svijeće u svojim domovima i prihvate blagoslov iz vlastitih prostora, pretvarajući svoje domove u mjesta molitve i nade usred opasnosti.
Poruka nade
Prije završetka, svećenik je podsjetio gledatelje:“Ovo nije vrijeme za tjeskobu, nego za žestoku molitvu.”Ponavljajući povijesni vapaj vjere meksičkog katoličkog naroda, rekao je:“Neka živi Krist Kralj! Neka živi Krist naš Kralj! Neka Njegov zakon vlada svuda.”
Na kraju je zajednicu i cijelu zemlju ponovno povjerio u Božje ruke moleći:“Zaštiti, Gospodine, ovaj grad El Salto. Zaštiti državu Jalisco. Spasi našu meksičku naciju…”Video ovog blagoslova duboko je odjeknuo na društvenim mrežama i približava se milijun pregleda, a mnogi vjernici izrazili su zahvalnost rekavši da su se, unatoč opasnosti, osjećali podržano i blagoslovljeno iz svojih domova, te da im je prijenos donio mir i nadu usred kaosa.
]]>Sve je započelo kada su liječnici u londonskoj bolnici tražili način kako smanjiti rizik pri premještanju teško bolesnih beba iz operacijske sale u jedinicu intenzivne njege. Ti su prijelazi bili izuzetno osjetljivi: svaka sekunda, svaka pogreška i svaka neusklađenost mogla je imati ozbiljne posljedice. Inspiraciju su pronašli u nevjerojatnoj učinkovitosti F1 “pit stopova”, gdje tim mehaničara u svega nekoliko sekundi precizno i sinkronizirano obavlja složene zadatke.Timski rad koji spašava životeU suradnji s inženjerima i stručnjacima iz Formule 1, medicinski timovi uveli su jasnu podjelu uloga, standardizirane procedure i preciznu komunikaciju. Svaki član tima točno zna gdje stoji, što radi i kojim redoslijedom. Uvedeni su kontrolni popisi, simulacije i redovite analize postupaka - baš kao u trkaćem sportu. Rezultat? Znatno smanjenje medicinskih pogrešaka tijekom kritičnih prijelaza i poboljšanje sigurnosti pacijenata.
Od staze do bolnice
Ovaj inovativni pristup pokazao je kako znanje iz jednog, naizgled nesrodnog područja može transformirati drugo. Metoda inspirirana Formulom 1 danas se primjenjuje u brojnim bolnicama diljem svijeta i pomogla je spasiti tisuće života. Priča o suradnji između trkaćih inženjera i liječnika snažan je podsjetnik da su disciplina, preciznost i timski rad vrijednosti koje nadilaze sport - i postaju oruđe za očuvanje najdragocjenijeg dara: života.
]]>Vjera kao temelj svega
Meyers Taylor otvoreno govori o svojoj kršćanskoj vjeri i ističe da joj je upravo ona oslonac u svim izazovima - i na stazi i izvan nje. Njezina želja, kako je više puta naglasila, nije samo pobjeđivati, nego svojim životom proslaviti Boga. Za nju sport nije svrha sam sebi, nego prilika da svjedoči zahvalnost, poniznost i pouzdanje u Božji plan.
Snaga obitelji
Elana i njezin suprug, također sportaš, roditelji su dvojice sinova, od kojih su obojica nagluha, a mlađi ima i Downov sindrom. Umjesto da ih životne okolnosti obeshrabre, njihova obitelj svjedoči hrabrost i prihvaćanje. Upravo je majčinstvo postalo njezina dodatna motivacija. Govoreći o povratku na Olimpijske igre, istaknula je kako želi svojim sinovima pokazati da prepreke ne određuju čovjekovu vrijednost niti njegove mogućnosti.
Dirljiv trenutak nakon pobjede
Jedan od najupečatljivijih prizora dogodio se nakon osvajanja zlata, kada je Elana komunicirala sa svojom djecom koristeći američki znakovni jezik. U trenutku najveće sportske slave, njezina misao bila je usmjerena prema obitelji.Umjesto da medalja bude samo osobni trijumf, pretvorila ju je u obiteljski trenutak ljubavi i ponosa.Pobjeda koja nadilazi sportPriča Elane Meyers Taylor podsjeća da istinska veličina ne leži samo u rekordima i titulama. Ona leži u ustrajnosti, vjeri i spremnosti da se uspjeh dijeli s onima koje najviše volimo.Njezino zlato nije samo sportski trofej - ono je svjedočanstvo da se uz vjeru i ljubav mogu nadvladati i najveći izazovi.
]]>„Mozak treba koristiti. Kao i svaki mišić, ako ga ne koristimo, slabi“, poručio je papa, upozorivši da pretjerano oslanjanje na tehnologiju može oslabiti sposobnost dubokog razmišljanja i osobne priprave.Prema njegovim riječima, homilija ne smije biti puko preuzimanje informacija, nego plod molitve, promišljanja i poznavanja konkretne zajednice. Svećenik je pozvan tumačiti Evanđelje u svjetlu stvarnih potreba ljudi kojima služi, a to zahtijeva osobnu prisutnost i angažman.Papa je podsjetio kako nijedna tehnologija ne može zamijeniti autentično iskustvo vjere i susret s Kristom. Propovijed, istaknuo je, mora dolaziti iz srca i uma koji su uronjeni u Božju riječ.Poruka je jasna: umjetna inteligencija može biti pomoćno sredstvo, ali odgovornost za navještaj ostaje na čovjeku - i na njegovu razumu, savjesti i vjeri.
]]>Povijesni trenutak za Barcelonu i Crkvu
Službeni blagoslov Kule Isusa Krista planiran je za 10. lipnja. Ovaj događaj predstavlja važnu prekretnicu u projektu koji traje više od 140 godina.Glavni arhitekt Jordi Faulí, sedmi po redu voditelj gradnje, istaknuo je kako je ovo dan zahvalnosti svima koji su tijekom generacija sudjelovali u ostvarenju Gaudíjeve vizije. U narednim tjednima uklonit će se preostale skele, a tornjevi će napokon zasjati bez konstrukcijskih okvira. Posjetiteljima će u budućnosti biti omogućen i pristup unutrašnjosti kule.
Gaudíjeva vizija dovedena do vrhunca
Gradnja bazilike započela je 1882. godine, a Gaudí je njezino oblikovanje usmjerio prema simbolici koja nadilazi arhitekturu. Najviša kula – posvećena Isusu Kristu – namjerno je projektirana nešto niža od brda Montjuïc, jer je Gaudí smatrao da ljudsko djelo ne smije nadvisiti Božje stvaranje. Dovršetak visine bazilike ne znači i završetak svih radova, ali označava ostvarenje sna koji je nadahnjivao generacije vjernika, umjetnika i graditelja. Sagrada Familia danas nije samo simbol Barcelone, nego i jedno od najsnažnijih svjedočanstava vjere utkanih u kamen. Nakon gotovo stoljeća i pol, njezin križ sada trajno uzdiže pogled prema nebu.
]]>Ne radi se o slavi, nego o vjeri
Za mnoge je Ronaldo simbol sportskog uspjeha i svjetske popularnosti. No ovaj prizor pokazuje drugu dimenziju njegova života - onu obiteljsku i duhovnu. U Fatimi nije bilo reflektora, nego sabranosti. Nije bilo navijanja, nego molitve.Takvi trenuci podsjećaju kako se vjera ne prenosi kroz velike riječi, nego kroz male, ali značajne geste. Djeca možda još ne razumiju punu dubinu poruke Fatime, ali pamte atmosferu, molitvu i osjećaj da se nalaze na svetom mjestu.
Svetište koje i danas govori
Fatima je mjesto gdje je 1917. godine Blažena Djevica Marija, prema svjedočanstvu troje pastira, pozvala na molitvu, obraćenje i pokoru. I danas milijuni hodočasnika dolaze ondje tražiti mir, snagu i zagovor.Prizor djece u Gospinu svetištu podsjetnik je da, bez obzira na društveni položaj ili slavu, temeljne vrijednosti započinju u obitelji – u molitvi, blagoslovu i susretu s Bogom.U vremenu koje često ističe prolazno i površno, ovaj jednostavan trenutak iz Fatime donosi tihu, ali snažnu poruku: istinska veličina počinje u srcu koje se zna pokloniti pred svetim.
]]>U kontekstu priprema spominje se i nadbiskup Carlo Maria Viganò, čije se ime povezuje s duhovnim i teološkim promišljanjem oko projekta. Njegova prisutnost u blizini snimanja mnogi tumače kao znak da Gibson želi film ukorijeniti u ozbiljnom crkvenom razumijevanju događaja koje prikazuje. Za redatelja koji otvoreno svjedoči svoju vjeru, povezivanje umjetnosti i teologije prirodan je nastavak njegova rada. Gibson i ovim filmom želi ponuditi više od spektakla - želi otvoriti prostor za susret s temeljnim istinama kršćanstva. U vremenu obilježenom nesigurnošću i podjelama, film o Uskrsnuću dolazi kao snažna poruka nade. Ako je Kristova muka bila film o žrtvi, Uskrsnuće Kristovo želi biti film o pobjedi - pobjedi ljubavi, istine i života. Projekt Mela Gibsona i duhovna blizina nadbiskupa Viganòa za mnoge simboliziraju pokušaj da se Krist ponovno postavi u središte javnog prostora - ne kao ideološka poruka, nego kao temeljna duhovna stvarnost koja nadahnjuje milijune diljem svijeta.
— Arcivescovo Carlo Maria Viganò (@CarloMVigano) February 17, 2026]]>