Na blagdan Svijećnice, kada Crkva slavi Prikazanje Gospodinovo i Dan posvećenog života, u Međugorju je fra Marin Karačić uputio vjernicima snažnu i nadahnutu poruku o svjetlu koje Krist unosi u ljudsku tamu. Polazeći od jednostavne narodne izreke „Neka mu Bog prosvijetli pamet“, propovjednik je podsjetio kako čovjek bez Božje milosti lako zaluta, dok i najmanji plamen vjere može promijeniti smjer njegova života. U središtu njegove homilije bila je slika svjetla koje razgoni mrak, ali i poziv na svakodnevno življenje evanđelja, osobito u kontekstu posvećenog života koji se, kako je istaknuo, ne živi spektakularno, nego vjerno i ustrajno iz dana u dan.
U crkvi sv. Ilije Proroka u Stocu proteklih je dana proslavljeno vjenčanje koje je dirnulo srca svih prisutnih. Svoj najsretniji dan i sudbonosno „da“ mladenci su odlučili izreći upravo u ovoj hercegovačkoj župi, okruženi obitelji, prijateljima i molitvom.
Gošća emisije PUT SRCA je RAFAELA JANKOVIĆ iz Slavonskog Broda. Supruga je i majka dvojice odraslih sinova. U emisiji poslušajte njezino svjedočanstvo o tome kako ju je prometna nesreća starijeg sina Nine koji je teško stradao na svom motoru zapravo dovela do susreta s Bogom.
Hercegovački glazbeni duo Sestre Ramljak na svojim su društvenim mrežama objavile novu obradu pjesme „Ti si dostojan“, koju u originalu izvodi zajednica Božja pobjeda.
Glazbenik Rame David Glibo još jednom je pokazao koliko glazba, kada se radi srcem, može snažno dotaknuti publiku. U suradnji s novoosnovanim zborom mladih Župe Prozor – Lux AeternA, obradio je pjesmu Marka Perkovića Thompsona „Radost s visina“, dajući joj posebnu, duhovnu i snažnu dimenziju.
Propovijedajući na svetoj misi u Međugorju, fra Željko Tomić između ostalog se dotaknuo teme oholosti i zavaravanja samih sebe kada je u pitanju spasenje. Ljude se, rekao je fra Željko može prevariti, ali Boga nikada ne može.
Kip Blažene Djevice Marije na brdu Gradina iznad Čapljine ponovno je obnovljen, nakon što je krajem siječnja ove godine bio teško oštećen u vandalskom činu. Razbijeno zaštitno staklo i oštećen kip tada su izazvali ogorčenje i tugu među vjernicima i mještanima ovoga kraja.
Na Humcu je jutros održana prva javna molitva krunice, na kojoj su se okupili vjernici kako bi sudjelovali u svetoj misi i zajedničkoj molitvi. Okupljanje je proteklo u mirnoj i sabranoj atmosferi, uz molitvu pred kipom Blažene Djevice Marije.
Sudionici su molili za Ljubuški, obitelji te osobne i zajedničke potrebe koje, kako ističu, nose u svojim srcima. Poseban naglasak stavljen je na iskazivanje zadovoljštine za uvrede nanesene Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Služeći svetu misu u Međugorju, fra Danko Perutina je između ostaloga govorio o golemim duhovnim plodovima ovog mjesta, o milijunima hodočasnika koji su ovdje susreli živoga Boga, te je kroz snažno svjedočanstvo jednog američkog svećenika posvjedočio kako Gospa u Međugorju obnavlja, liječi i vraća izgubljene svećeničke pozive.
"Ovdje u Međugorju nisu nahranjene Božjom riječju tisuće, nego milijuni direktno, a možda i milijarde indirektno. Preko 50 milijuna hodočasnika je prošlo kroz Međugorje, koji su registrirani, ima ih puno više sigurno i koji se nisu uspjeli registrirati. Slavljeno je preko 500 tisuća misa, bilo je preko milijun koncelebranata, i taj broj svaki dan raste, i plodovi su veliki. Puno je ozdravljenja tjelesnih, duševnih, puno je onih koji su dobili svoj poziv ovdje, a kratko bi večeras želio progovoriti i o jednom svećeniku, čije je zvanje izliječeno ovdje u Međugorju.
On je iz Sjedinjenih američkih država i kaže sljedeće da je u obitelji bio alkohol prisutan, otac je bio pijanac, i kad bi se god posvađali u obitelji, on kaže ja bih izašao vani, šetao bi jedno sat vremena i nekako mi je to godilo, tu bi se malo i rasteretio i vraćao bi se kući kao obnovljen. Jedne večeri, kad sam izašao iz kuće, nakon desetak minuta šutnje, ja sam osjetio neku prisutnost, nisam vidio ništa, nije bilo nikakvih znakova, ali sam osjetio Božju ljubav i bilo mi je prelijepo. Ne znam koliko je to ni trajalo, ali za to vrijeme trajanja, kao da sam zagrljen tom ljubavlju, došlo mi je u pamet, ti bi mogao postati moj svećenik. Svećenički poziv.
Na početku, kaže, ja sam se tome otimao, ali nakon izvjesnog vremena svojim sam roditeljima to priopćio i njima je to bilo čudno, ali su poštovali moju odluku. Prvo sam otišao u Bogosloviju, godinu, dvije dana, već kao mladić i ja sam bio počeo piti i to sam nastavio, ali potajno, potajice u Bogosloviji. Nisam mogao redovito polagati ispite i stao sam. I onda sam izišao, vratio se, živio sam opet civilnim životom, par godina, ali je u meni stalno taj poziv za svećeništvom tinjao.
Onda sam se opet vratio, završio Bogosloviju, redio se i počeo raditi kao svećenik. Međutim, ja sam bio više kao netko tko organizira neke zabave, neke događaje, dijelimo neku socijalnu pomoć, tako da se u mom životu osjećala praznina. U međuvremenu sam susreo, naravno, nastavio sam piti, kaže on.
U međuvremenu sam upoznao jednog čovjeka koji me stalo pozivao na krunicu, pozivao me u Međugorje, ali ja to nisam držao ozbiljno, jer sam mislio, i to su nas učili u Bogosloviji, da Marija može samo smetati ili preuzeti Kristovu ulogu. Pod nagovaranjem toga prijatelja došao sam ponovno u Međugorje i to je označilo u meni prekretnicu. Kaže, prije Međugorja bio sam svećenik koji organizira župne događaje i brinući se da se sve dobro provede.
Nakon Međugorja počeo sam organizirati molitvene skupine kako bih pomogao ljudima da susretnu Krista. Počeli smo s krunicom u kućama i na kraju smo prešli u župne odaje. Po uzoru na međugorsku duhovnost i međugorski molitveni večernji program smo molili krunicu i imali misu.
Nisam u životu imao plan puta, samo sam imao rastuće povjerenje u vodstvo duha sve toga. I konačno je došlo vrijeme da donesem odluku. Budući da sam se bio dalje od crkve i uzeo "anno sabbatico, a to je godina jedna razmišljanja, sad sam se vratio i razgovarao s biskupom i rekao mu da se želim ponovno vratiti u svećeničku službu. Biskup mi je dao župu koja je bila prožeta međugorskom duhovnošću i moje svećeništvo konačno se vratilo na pravi put i bilo je jače nego ikada. S vremenom sam počeo shvaćati svećeništvo ne samo kao ulogu ili poziv, već kao sudjelovanje u Gospinoj misiji, stojeći s Marijom podnog Kristovog križa i okupljajući duše natrag k njezinom Sinu. Ta spoznaja je sve promijenila. Moje svećeništvo i služba ponovo su postali jasne. To je moliti krunicu, ispovijedati, slaviti misu i vjerovati do kraja.
S vremenom sam shvatio da moja priča nije usamljena. Mnogi svećenici moje generacije slijedili su isti put. Ušli su u sjemenište i bogosloviju, gorljivi za Boga, a potom bi se sve više formirali kao socijalni radnici nego kao ljudi molitve. Međugorje ponovno u meni probudilo ono što je bilo izgubljeno, ne samo za mene, već i za bezbrojne svećenike i laike diljem svijeta. Ono što sam susreo u Međugorju nije bilo nešto novo, već nešto iskonsko obnova onoga što je crkva oduvijek bila i trebala biti. Preko Gospe Bog je ponovno probudio mistično srce crkve i u svojoj majčinskoj ljubavi ona je počela obnovu sa svojim svećenicima. Uzela je one od nas koji su bili umorni, skeptični, ranjeni i naučila nas kako ponovno moliti, kako ponovno voljeti i kako ponovno služiti. Uzela je umornog svećenika poput mene i vratila mi moj poziv.
Nakon toga propovijedao sam drugačije, ne više o nekim programima ili odborima, već o molitvi, pokajanju i predanju. Ljudi su reagirali. Moglo se to osjetiti u klupama, tiho buđenje i glad za svetošću. Tada sam shvatio da Međugorje nije samo u ukazanjima ili porukama. Radilo se o svjetskoj duhovnoj obnovi. Radilo se o Majci i radi se o Majci koja poziva svoju djecu natrag svome Sinu.
On kaže, Gospa nije preko noći promijenila moje svećeništvo. Iscijelila ga je polako i vjerno vodeći me natrag Isusu i njegovoj crkvi. Svijet može beskrajno raspravljati o Međugorju. Za mene nema sumnje. Nije samo jačalo moj poziv, nego ga je spasilo. Preko Gospe, preko Marije sam naučio ono što me Bogoslovija nikada nije naučila, da je svetost jednostavna. Molite se, postite, ispovijedajte se, primajte Euharistiju, čitajte Sveto pismo, volite i jedne i druge su glavne Gospine poruke.
To je isto Evanđelje koje smo od uvijek imali, ali Međugorje ga je ponovno učinilo stvarnim. Dakle, kada mi svećenici kažu da su zalutali, ja ih razumijem. Kaže mi ono što me Gospa naučila. Ne morate nositi sve sami, sami nositi svoj teret. Blažena Djevica Marija voli svoje svećenike više nego što možemo zamisliti. Dajte joj dopuštenje i ona će vas preuzeti. Jer ona ne viče, ona šapuće, ona ne grdi, ona voli. I ako joj dopustite, ona će vas odvesti kući, bez obzira koliko ste daleko odlutali. Za mene je taj novi život započeo u malom selu, Međugorju, u Bosni i Hercegovini i neprestano raste", zaključio je fra Danko Perutina svjedočanstvo ovog svećenika.
Albina Grčić, zajedno s VIS-om Veritas aeterna i bendom ADEO, predstavila je novu pjesmu „Bolji plan“, snažnu glazbenu molitvu koja govori o povjerenju, predanju i vjeri da Bog uvijek vodi boljim putem, čak i onda kada ga mi ne vidimo.
Ljubuški će u subotu, 7. veljače 2026. godine, biti domaćin prve javne molitve svete krunice, koja će se održati u duhu pobožnosti Prvih subota, kako je Blažena Djevica Marija zatražila u Fatimi.
Deset godina braka i petero djece danas su plod puta vjere Tine i Nikole Vidić iz Čitluka, koji nije bio jednostavan ni unaprijed zacrtan.