RAD NEDJELJOM Bog nam zapovijeda da se odmorimo, ali ne u dućanu. Nedjelja je dan za Boga, odmor i obitelj

Zašto su nedjelje tako važne?

Donosimo promišljanje vlč. Krunoslava Pačalata, bivšeg župnika Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici. Vlč. Pačalat je, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara, prikovan za krevet, a s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.

Puno je rasprave o tome što se smije i ne smije u nedjelju.

Dakle, u Crkvi ne postoji propis što se smije ili ne smije u nedjelju raditi. Treba odmah reći da je Bog sam htio da nedjelja bude dan odmora i nerada. To je dan odmora za čovjeka. Tako je Bog rekao. Tako to Bog zapovijeda.

U Knjizi Izlaska 20,8 Bog daje svom narodu deset zapovijedi koje sažimaju moralni zakon. Među njima je zapovijed: „Sjeti se da svetkuješ da subotnji.“ Tada je to bila subota a u Novom zavjetu, zbog Isusovog uskrsnuća, je to taj Dan Gospodnji - nedjelja. U Bibliji piše: „Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga dana je subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došiljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga dana je počinuo.“ (Izl 20, 9-11).

Majka Crkva, u Katekizmu Katoličke crkve, također upućuje vjernike na odmor nedjeljom, uključujući i zapovijed odmora, kao prvi od njezinih pet zapovijedi. „Prva zapovijed (“Sudjeluj u svetoj misi u dan Gospodnji i u druge zapovjedne blagdane!”) zahtijeva od vjernika da sudjeluju u euharistijskom slavlju na kojem se sabire kršćanska zajednica u dan spomena na Gospodinovo uskrsnuće.“ (KKC 2042) Drugim riječima: idi na misu i potom uživaj u danu. Možda nam i ne treba taj odmor nedjeljom. Možda nam je i nepraktičan, iz nekog razloga, kako čujem, no, moramo ga poštivati kao vjernici, jer je tako rekao i zapovijedio naš Stvoritelj, a On zna zašto. U Njega moramo imati povjerenje. Na kraju krajeva i sam Bog je odmarao sedmog dana, a ako postoji netko tko nije trebao pauzu, to je On.

No, kako god mi mislili da nam odmor nije potreban, odmor i slobodno vrijeme nam je jako važan. Znanstvena je činjenica da ljudski mozak i tijelo mogu uzeti samo onoliko aktivnosti dok se ne umore. Veliki broj ljudi je preopterećen i pod stresom, i većina nas radi na granici izdržljivosti. Bolje rečeno, posao je za neke ljude najvažnija stvar na svijetu. Stres opterećuje tijelo, a odmor je apsolutno neophodan za čovjekovu produktivnost. Sveti Toma Akvinski je jednom rekao: „Bez posla, nemoguće je da se zabavite.“ To se lako može obrnuti: „Bez zabave (odmora), nemoguće je raditi učinkovito.“

Potreban vam je dan odmora kako biste se oporavili prije novog radnog tjedna. No, važno je susresti se i članovima uže i šire obitelji. Nedjeljna jela s obitelji nakon svete mise nekad su bila vrhunac svakog katoličkog tjedna. I dalje bi trebala biti. Suvremeni svijet, u kojem vlada tehnologija, učinio nas je izoliranijima nego ikada prije. Treba spomenuti kako nedostatak susreta licem u lice obitelji ostavlja rascjepkane a mnoge ljude bolno usamljene.

Nedjelje, ako se pravilno poštuju, nude jedinstvenu priliku za provesti vrijeme s onima koje volite, bila to obitelj ili prijatelji. Nedjelja je dan da se više posvetimo Bogu. Osobnoj molitvi. To mora biti naša potreba. Ovaj ritam života, pogotovo tjedni, učinio je da jednostavno nemamo vremena za molitvu, čitanje ili meditiranje onako kako želimo.

Zato su nedjelje tako važne – one nam nude priliku da se još više ujedinimo s našim Gospodinom, doslovno u svetoj euharistiji, i posebno u mirnim trenucima molitve i meditaciji o tajnama vjere. Odemo na misu, vratimo se doma, izbjegavajući dućan (sve što trebamo nabavit ćemo u subotu, bez obzira što dućani rade, jer istinski vjernici u nedjelju 'ni pod razno' ne idu u dućan, makar u subotu nèšto zaboravili kupiti. To što su zaboravili kupiti u subotu posude od susjeda ili bližnjih i u ponedjeljak vrate), te se posvete vlastitoj duhovnosti (čitanju, molitvi i sl.).

Naši stari nisu imali tolika tehnička pomagala a ipak su sve stigli. Imali su ljestvicu vrednovanja. I nije im padalo na pamet da idu u dućan ili nešto rade blagdanom i nedjelju. Nisu ni pomišljali da budu neposlušni Bogu. Zato su uvijek imali Božji blagoslov i zaštitu. I ono što je važnije imali su slobodnog vremena i nedjeljom su sjedili ispred kuće i družili se sa bližnjima i nisu nikad oskudijevali vremenom kao čovjek danas.

I ono najvažnije, nisu dopustili da se čovjek otuđi od čovjeka, kao što to vidimo danas. To je dan kada možemo biti kreativni (pisati ili sl.). Dakle, nakon mise radimo ono što ne stignemo inače, a posebno vrijeme da budemo s obitelji. Bog nam zapovijeda da se odmorimo, ali ne u dućanu, ne tako da ugrožavamo druge da radi nas. Naš Bog je Otac koji ljubi, koji zna i hoće ono što je najbolje za nas. „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“, rekao je Isus, “i naći ćete spokoj dušama svojim. Jer jaram je moj sladak, a breme je moje lako.“ – Mt 11, 28 – 30.

Možemo zaključiti, iz svega rečenog i navedenog, nedjelja je dan za Boga, odmor i obitelj. Stoga, ako želimo biti istinski vjernici i imati.Božji blagoslov i zaštitu, nemojmo 'nasjedati' i popuštati nevjernicima, da nam određuju i 'kroje' život. Mislimo na svoje spasenje i slušajmo Boga te radimo kako piše u Bibliji. Vratimo se Bogu.

Označeno u