U Međugorju se ovih dana sa povećom skupinom od 70 hodočasnika iz Albanije nalaze i dvojica franjevačkih svećenika.

Jedan od njih je fra Aleksander Tanushi, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, rodom s Kosova iz mjesta Đakovice. Od prije 2 godine otišao je u misije na službu u Albaniju. Drugi franjevac je fra Vladimir Mamala iz Poljske, koji je od 1996. godine na misijama u Albaniji.

Fra Aleksander: moja župa Baiz nalazi se na sjeveru Albanije, odmah uz granicu sa Crnom Gorom. Župa ima 7000 vjernika, od kojih je sada samo pola ostalo na župi, a pola je otišlo na rad i život u inozemstvo: u Ameriku, Njemačku, Australiju… I kod nas postoji ovaj veliki problem da cijele obitelji radi loše ekonomske situacije i stanja u Albaniji odlazi vani očekujući neki bolji život. Na ovo hodočašće u Međugorje s nama su došla 70 hodočasnika. Neki od njih su ovdje bili već prije, a više od pola je prvi puta. Oni već godinu dana traže i pitaju kada će doći u Međugorje, jer gaje veliku pobožnost prema Gospi međugorskoj. Nažalost, za vrijeme komunističkog režima sve do 1990. godine, radi blokade informacija, vjernici u Albaniji nisu znali ništa o Gospinim ukazanjima, a sada kada se Albanija otvorila svijeta u svima njima je jaka želja ovamo doći. Nažalost, puno njih ne može doći jer si nisu u stanju platiti troškove hodočašća. Za mene osobno, Međugorje je sveto mjesto, mjesto molitve i mira, ispovijedi i pričesti. A molitva i mir, su za mene znak da je i Bog tu prisutan. Također za mene je poseban znak da se Gospa ukazala na ovom Balkanskom prostoru gdje je stoljećima bilo mržnja između različitih vjera i nacionalnosti – pa njezin poziv na mir i njezin blagoslov važe posebno za ove naše krajeve.

Fra Vladimir: U Albaniji je nakon pada komunizma 1990. godine bila velika potreba podignuti i restrukturirati crkve i samostane. Nedostajalo je svećenika jer su mnogi bili poubijani. Crkve su se otvorile 1991. i u njima je trebalo obnoviti pastoralno djelovanje. Ja sam se tada nalazio još u bogosloviji, kada je naš General iz Rima došao tražiti mlade fratre koji bi bili spremni otići u misije u Albaniju. Zajedno sa još par mladića sam se javio, i 1995. sam otišao u Albaniju gdje sam još i sada zajedno sa još jednim bratom iz Poljske. Ti počeci su bili baš vatreno krštenje jer je odmah trebalo slaviti mise, ispovijedati, djelovati… a mi nismo znali niti jezik niti ondašnje običaje. Već dugo sam želio doći u Međugorje, ali je to bilo nemoguće radi papirologije i uvođenja vize. Tek nakon 2009. godine kada su ukinute vize za Albance, i od kada je dovoljna samo osobna isprava, moglo se puno lakše doći. Za doći ovdje postoji doista jako veliki interes, pa hodočašća osim naših župa, organiziraju i neke turističke agencije iz Tirane. I također nisu svi hodočasnici katolici, nego ima i puno muslimana koji žele doći ovdje u Međugorje također moliti. Ovo je mjesto koje privlači sve ljude. Pa i oni koji su jedanput bili, žele opet doći. Kao da za Međugorje važi neko pravilo da kad jednom dođeš, ne možeš više prestati dolaziti. Ja sam dolazim ovdje oko 4 ili 5 puta godišnje jer ima puno grupa koje me zovu kao pratnju.

franjevci-iz-albanije-u-medugorju.jpg

Zanima te i ovo?
2. online konferencija katoličkih muškaraca pod nazivom ''Budi muškarac''
18. June 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.