U župu je stigao mladi župnik. Bio je pun oduševljenja. No, na svoje veliko razočarenje našao je župu u kojoj je malo ljudi dolazilo na misu, a duhovni je život bio slab.

Išao je od kuće do kuće, ali mu je većina ljudi rekla da je župa gotovo mrtva i da neće doći. Sazvao je župno vijeće i oni su zaključili da je stanje uistinu takvo. Kad su ljudi već proglasili župu mrtvom, župnik objavi da će je iduće nedjelje pokapati. I, u nedjelju je crkva bila prepuna. Usred crkve stajao je lijes.

Župnik je imao oproštajni govor. Rekao je da je ta župa u prošlosti bila vrlo aktivna i da mu je žao što je posljednjih godina polako gasnula i na kraju umrla. Zatim poziva župljane da idu oko lijesa i oproste se od svoje župe. Jedan za drugim radoznalo su pogledavali u lijes i svi su bili iznenađeni kada su u njemu vidjeli svoje lice u ogledalu koje je župnik stavio na dno lijesa.

Mnogi su bili potreseni i ljuti, ali je uskoro svaki član shvatio da je upravo njegova nezainteresiranost kriva što je župa umrla.

ines-grbic-kolumne.jpg

mrezalica-book-evangelizacija.jpg


marijine-ruke1.jpg

molitveni-program-u-medugorju.jpg

Medjugorje-info.com koristi kolačiće (cookies) kako bi se poboljšala funkcionalnost stranice i prilagodio sustav oglašavanja.