Prošle nedjelje čuli smo odgovor na pitanje kako zadobiti život vječni. Ljubiti Boga više od svega, a bližnjega kao samoga sebe. Dobili smo i odgovor na pitanje kome smo mi bližnji.

Današnje evanđelje je školski primjer kako Gospodin najobičniju zgodicu iz života koristi kako bi nam darovao vječnu poruku za život - jedno od životnih pravila.
Isus putuje uzduž i poprijeko svoje domovine kako bi njegova riječ doprla u svaki kutak te svete zemlje. Njemu i njegovim učenicima kruh svagdanji osiguravale su dobre duše. Evanđelje je izvještaj o jednom takvom gostoprimstvu.

Dvije sestre - Marta i Marija - primile su Gospodina u svoj dom. Marija "je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ."
Istodobno "Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem." Brinula se da što bolje i ljepše počasti goste. Očito, bila je brižljiva domaćica.
Marta i Marija - dva tipa, dvije vrste duša.
Marta - sama marljivost, zaposlenost, rad, briga;
Marija - povučenost, sabranost, osluškivanje smisla rada i života, pozorna na Božju riječ i na poticaj milosti, tihi razgovor s Bogom.

Kakvu im ocjenu dade Gospodin? Sv. Luka i to zapisa: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno."
Isus nije ukorio Martu što se brine za ručak, samo joj je skrenuo pozornost na važnije što ne smije propustiti. Upozorio je da su mnogi poslovi zapravo nepotrebni, mnoge stvari i mnoge brige suvišne. Potreban je ručak, trebamo kruh, ali i naš duh ima svoj kruh - Boga i riječ njegovu. Potrebno je, najpotrebnije s vremena na vrijeme zabaviti se s Bogom, slušati ga, govoriti mu u tišini, u molitvi.

"Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti." Umjesto ukora Mariji pohvala. Više nego ičega trebamo duša kao što je Marija; duša što znaju sjesti "do nogu Gospodinovih", poslušati riječ njegovu, ponijeti je u život. Samo takvi rade i grade svijet po Božjem planu, a takvi bismo morali biti svi.

Da, moramo znati i htjeti: prisloniti uho na nevidljivi Božji telefon, poslušati njegovu pouku i poruku i onda - na svoje poslove. Moramo priznati da nema mnogo takvih duša.
Previše je Marta, premalo Marija; bolujemo od briga i poslova, trčanja i zaposlenja; previše je briga za kruh, premalo za Boga, za riječ njegovu, za razgovor s njime, za molitvu. Nije onda čudo što nam je kruh gorak. Čovjek današnjice previše je samosvjestan, zapravo ohol i umišljen; misli da su mu i život i sudbina u vlastitim rukama; želi sve stvoriti i učiniti sam: svojim rukama po svom planu. Umjesto bar katkada sklopiti ruke - samo uvijek raditi; umjesto poslušati riječ Božju, s Bogom planirati i moliti: sve sam planirati i stvoriti. Današnji čovjek opet ziđe kulu babilonsku, gradi i radi bez Boga; zato ne iznenađuje da je taj naš svijet tako krivo nasađen.

Jedan stari mornar ukrca na svoj čamac nekoga mladića. Na jednom veslu njegova čamca bilo je napisano: "Moli!" a na drugom: "Radi!" Mladić podrugljivo reče: "Kako si, stari, natražan - zaostao! Što treba moliti onaj koji radi?" Starac ne odgovori ništa, ali pusti iz ruke veslo na kojem je pisalo: "Moli!" - dok je drugim veslao i veslao. Međutim, čamac nikuda s mjesta - vrtio se u krugu, a starac je uzalud veslao. Slika mnogih današnjih kršćana: veslaju samo s jednim veslom sjedne strane čamca; iz ruku su ispustili Božje veslo i vrte se u ludom krugu ...

Osvjedočenomu vjerniku trebaju oba vesla - njegovo i Božje, treba mu i Bog i ruke, riječ Božja i njegov um, rad i molitva. Ne smije izostati ni jedno ni drugo, a Isus jasno kaže što je prvo i potrebnije. U Božjem kraljevstvu potrebni su svi - Marte i Marije: potrebni su oni što mnogo rade a manje mole, ali potrebniji su oni što mnogo i često "do nogu Gospodinovih" slušaju riječ njegovu, razmišljaju i mole.

"Mislite kao da idete u smrt; radite kao da ste besmrtni" (M. Blancheotte). Ovdje samo mala izmjena: slušajmo riječ Božju kao da nemamo nikakva druga posla; molimo kao da ćemo sutra umrijeti; radimo kao da nikada nećemo umrijeti. To znači: biti radin kao Marta, slušatelj Božje riječi - molitelj kao Marija; biti ujedno i Marta i Marija. Rad nas ne ispričava ako Božju riječ ne slušamo i ne molimo - molitva nam ne daje pravo da ne radimo. Pravi slušatelj Božje riječi najbolji je radnik ...

Glasoviti njemački župnik Flaticha (+1797) pripovijeda: Jednoga dana dođe k njemu neki gospodin i poče mu se gorko tužiti na svoga sina, dječaka od desetak godina. - Ne znam, velečasni, što ću s njim. Mali je tvrdoglav, neposlušan, srdit, svojeglav. - Pa što ste radili, da ga popravite?

- Sve, oče, štogod sam znao i mogao. Kušao sam i lijepim i ružnim: i savjetom i opomenom i šibom i nagradom. Ali sve je bilo uzalud. Mali je iz dana u dan sve gori.
- A jeste li se molili? - upita župnik. Jeste li s njim i s drugom djecom molili večernju molitvu, jeste li s njima išli nedjeljom u crkvu?

- E, velečasni, znate - poče čovjek mucati. - Znate, ja sam poslovan čovjek. Radim kao crv od jutra do mraka, pa ni uz najbolju volju nemam vremena za molitvu.

- Morate naći vremena, - prekine župnik njegovo izmotavanje, - jer se radi o spasenju vašeg djeteta, a bez molitve sav će vaš trud biti uzaludan. Stoga idite kući i počnite s pobožnom i poniznom molitvom. Molitva će učiniti ono su vi ne možete.

Čovjek otišao kući i poslušao župnikov savjet. Počeo se od svega srca moliti Bogu za cijelu svoju obitelj, osobito za ono dijete. Nedjeljom su morali svi u crkvu a svaki dan su molili zajedničku večernju molitvu. - Poslije kratkog vremena dođe taj gospodin opet k župniku, da mu se o svega srca zahvali, jer se dječak iz temelja popravio, a i sve druge prilike u njegovoj obitelji krenule su na bolje. Doista, molitva uvelike pomaže. Amen.
16. nedjelja - C - U životu je bitno izabrati bolji dio poput Lazarove setre Marije

Prošle nedjelje čuli smo odgovor na pitanje kako zadobiti život vječni. Ljubiti Boga više od svega, a bližnjega kao samoga sebe. Dobili smo i odgovor na pitanje kome smo mi bližnji.

Današnje evanđelje je školski primjer kako Gospodin najobičniju zgodicu iz života koristi kako bi nam darovao vječnu poruku za život - jedno od životnih pravila.
Isus putuje uzduž i poprijeko svoje domovine kako bi njegova riječ doprla u svaki kutak te svete zemlje. Njemu i njegovim učenicima kruh svagdanji osiguravale su dobre duše. Evanđelje je izvještaj o jednom takvom gostoprimstvu.

Dvije sestre - Marta i Marija - primile su Gospodina u svoj dom. Marija "je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ."
Istodobno "Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem." Brinula se da što bolje i ljepše počasti goste. Očito, bila je brižljiva domaćica.
Marta i Marija - dva tipa, dvije vrste duša.
Marta - sama marljivost, zaposlenost, rad, briga;
Marija - povučenost, sabranost, osluškivanje smisla rada i života, pozorna na Božju riječ i na poticaj milosti, tihi razgovor s Bogom.

Kakvu im ocjenu dade Gospodin? Sv. Luka i to zapisa: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno."
Isus nije ukorio Martu što se brine za ručak, samo joj je skrenuo pozornost na važnije što ne smije propustiti. Upozorio je da su mnogi poslovi zapravo nepotrebni, mnoge stvari i mnoge brige suvišne. Potreban je ručak, trebamo kruh, ali i naš duh ima svoj kruh - Boga i riječ njegovu. Potrebno je, najpotrebnije s vremena na vrijeme zabaviti se s Bogom, slušati ga, govoriti mu u tišini, u molitvi.

"Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti." Umjesto ukora Mariji pohvala. Više nego ičega trebamo duša kao što je Marija; duša što znaju sjesti "do nogu Gospodinovih", poslušati riječ njegovu, ponijeti je u život. Samo takvi rade i grade svijet po Božjem planu, a takvi bismo morali biti svi.

Da, moramo znati i htjeti: prisloniti uho na nevidljivi Božji telefon, poslušati njegovu pouku i poruku i onda - na svoje poslove. Moramo priznati da nema mnogo takvih duša.
Previše je Marta, premalo Marija; bolujemo od briga i poslova, trčanja i zaposlenja; previše je briga za kruh, premalo za Boga, za riječ njegovu, za razgovor s njime, za molitvu. Nije onda čudo što nam je kruh gorak. Čovjek današnjice previše je samosvjestan, zapravo ohol i umišljen; misli da su mu i život i sudbina u vlastitim rukama; želi sve stvoriti i učiniti sam: svojim rukama po svom planu. Umjesto bar katkada sklopiti ruke - samo uvijek raditi; umjesto poslušati riječ Božju, s Bogom planirati i moliti: sve sam planirati i stvoriti. Današnji čovjek opet ziđe kulu babilonsku, gradi i radi bez Boga; zato ne iznenađuje da je taj naš svijet tako krivo nasađen.

Jedan stari mornar ukrca na svoj čamac nekoga mladića. Na jednom veslu njegova čamca bilo je napisano: "Moli!" a na drugom: "Radi!" Mladić podrugljivo reče: "Kako si, stari, natražan - zaostao! Što treba moliti onaj koji radi?" Starac ne odgovori ništa, ali pusti iz ruke veslo na kojem je pisalo: "Moli!" - dok je drugim veslao i veslao. Međutim, čamac nikuda s mjesta - vrtio se u krugu, a starac je uzalud veslao. Slika mnogih današnjih kršćana: veslaju samo s jednim veslom sjedne strane čamca; iz ruku su ispustili Božje veslo i vrte se u ludom krugu ...

Osvjedočenomu vjerniku trebaju oba vesla - njegovo i Božje, treba mu i Bog i ruke, riječ Božja i njegov um, rad i molitva. Ne smije izostati ni jedno ni drugo, a Isus jasno kaže što je prvo i potrebnije. U Božjem kraljevstvu potrebni su svi - Marte i Marije: potrebni su oni što mnogo rade a manje mole, ali potrebniji su oni što mnogo i često "do nogu Gospodinovih" slušaju riječ njegovu, razmišljaju i mole.

"Mislite kao da idete u smrt; radite kao da ste besmrtni" (M. Blancheotte). Ovdje samo mala izmjena: slušajmo riječ Božju kao da nemamo nikakva druga posla; molimo kao da ćemo sutra umrijeti; radimo kao da nikada nećemo umrijeti. To znači: biti radin kao Marta, slušatelj Božje riječi - molitelj kao Marija; biti ujedno i Marta i Marija. Rad nas ne ispričava ako Božju riječ ne slušamo i ne molimo - molitva nam ne daje pravo da ne radimo. Pravi slušatelj Božje riječi najbolji je radnik ...

Glasoviti njemački župnik Flaticha (+1797) pripovijeda: Jednoga dana dođe k njemu neki gospodin i poče mu se gorko tužiti na svoga sina, dječaka od desetak godina. - Ne znam, velečasni, što ću s njim. Mali je tvrdoglav, neposlušan, srdit, svojeglav. - Pa što ste radili, da ga popravite?

- Sve, oče, štogod sam znao i mogao. Kušao sam i lijepim i ružnim: i savjetom i opomenom i šibom i nagradom. Ali sve je bilo uzalud. Mali je iz dana u dan sve gori.
- A jeste li se molili? - upita župnik. Jeste li s njim i s drugom djecom molili večernju molitvu, jeste li s njima išli nedjeljom u crkvu?

- E, velečasni, znate - poče čovjek mucati. - Znate, ja sam poslovan čovjek. Radim kao crv od jutra do mraka, pa ni uz najbolju volju nemam vremena za molitvu.

- Morate naći vremena, - prekine župnik njegovo izmotavanje, - jer se radi o spasenju vašeg djeteta, a bez molitve sav će vaš trud biti uzaludan. Stoga idite kući i počnite s pobožnom i poniznom molitvom. Molitva će učiniti ono su vi ne možete.

Čovjek otišao kući i poslušao župnikov savjet. Počeo se od svega srca moliti Bogu za cijelu svoju obitelj, osobito za ono dijete. Nedjeljom su morali svi u crkvu a svaki dan su molili zajedničku večernju molitvu. - Poslije kratkog vremena dođe taj gospodin opet k župniku, da mu se o svega srca zahvali, jer se dječak iz temelja popravio, a i sve druge prilike u njegovoj obitelji krenule su na bolje. Doista, molitva uvelike pomaže. Amen.


Duh Sveti - Tješitelj i Branitelj - pokretačka snaga koju
nam je Isus darovao da ostane s nama zauvijek

Čovječanstvo nikad nije bilo ugroženije nego danas: nesigurnost, strah, tjeskoba neizlječive bolesti - AIDS, karcinomi... Nasilje sve više uzima maha, droga se širi poput kuge... Prirodne nepogode i potresi česta su pojava. Netko je nabrojio blizu 80 kriznih žarišta danas u svijetu.

Stalna borba između dobra i zla ne jenjava nego se povećava...Čovjek želi naći izlaz iz ovoga teškog stanja. Kao slobodno i razumno biće, on čezne za smislom, potpunom radošću i istinskom srećom. Bog koji je čovjeka stvorio kao krunu svega, nije ga pustio u ovu životnu borbu sama. On je obećao svima nama snagu svoga duha. Mi smo na to gotovo zaboravili.

Djela apostolska pripovijedaju neobičnu zgodicu: kad je Pavao došao u Efez, nađe neke učenike i zapita ih: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?" Odgovoriše mu: "Ne! Nismo ni čuli da postoji Duh Sveti!" (Dj 19,1 sl.).

Kad bismo danas postavili to isto pitanje mnogim kršćanima, možda bismo čuli isti odgovor. Znaju, doduše, da postoji neki Duh Sveti, ali to je sve što o njemu znaju, a sve ostalo im je nepoznato: Ne znaju ni tko je, zapravo Duh Sveti, ni što on znači za njihov život? Ne bi znali koliku i kakvu ulogu igra u životu istinskoga vjernika i same Crkve.
Mora se priznati da mnogi danas žive i vladaju se kao da nema Duha Svetoga ni njegova djelovanja u Crkvi i u vjerničkim dušama... Ne bismo smjeli nikada zaboraviti: Duh Sveti jednako djeluje u Crkvi danas kao i u počecima Crkve. On djeluje u svakoj vjerničkoj duši!

Tko je zapravo Duh Sveti?

Duh Sveti je treća osoba Presvetog Trojstva s Ocem i Sinom pravi Bog. On je vječan, neizmjeran, svemoguć, Stvoritelj i Gospodar svih stvari, isto kao i Otac i Sin. Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina, preko njihove iste volje i ljubavi kao jednog izvora. Otac iz vječnosti rađa Sina, od Oca i Sina oduvijek proizlazi Duh Sveti... Duhu Svetom se posebice pripisuje posvećenje duša. Duh Sveti je Ljubav Oca i Sina, Dar Oca Sinu i Sina Ocu, Dar Oca i Sina Crkvi.

Duh Sveti je prije svega ovo: "duhovna" nazočnost uskrslog Isusa u Crkvi, nazočnost koja nastavlja povijesnu nazočnost Isusovu iz jednog vremena; nazočnost koja je ipak, otajstveno i jedna osoba; treća osoba Presvetoga Trojstva.
On je duša Crkve: "Bez Duha Svetoga Bog je daleko. Krist ostaje u prošlosti. Evanđelje je mrtvo slovo, Crkva - samo obična ustanova, autoritet samo vladavina poslanje samo promidžba, kult samo izazov, a kršćansko djelovanje samo "moralka" robova. Ali u njemu svijet se podiže i uzdiše u porođajnim bolovima Kraljevstva, uskrsli Krist je nazočan. Evanđelje je snaga života, Crkva je trojstveno zajedništvo, autoritet je osloboditeljsko služenje, poslanje su Duhovi, bogoslužje je spomen-čin i predosjećaj, a ljudsko djelovanje pobožanstveno" (Ignacije Laodicejski).
Duh Sveti je nezasluženi dar, milost koja boravi u nama. On je nebeski dragi gost naše duše. Naše tijelo je njegov hram (usp. 1 Kor 6,19). On nas čini novim stvorenjem, slikom Božjom. Njegovim djelovanjem postajemo slični Kristu (Rim 8,29), savršeni Božji ljudi. On obnavlja lice zemlje (usp. Post PS 104,30).

Duh Sveti je prvi i glavni naš duhovni vođa. Nemoguće je zamisliti potpuni duhovni život bez Duha Svetoga. Duh Sveti nas uči, savjetuje, opominje, tješi i vodi (preko svećenika, Bogu odanih ljudi, roditelja, Sv. pisma, dobre knjige, savjesti...). On nam pomaže strpljivo nositi križ, svladati napasti, savjesno ispunjavati kršćanske dužnosti... Sve što god nas privlači k dobru, k ljubavi - k Bogu, dolazi od Duha Svetoga. Samo oni koje Duh Sveti vodi, sinovi su Božji (Rim 8,14). Duh Sveti nas čini sličnima i ujedinjuje s Kristom: Tko nema Duha Kristova, taj nije njegov (Rim 8,9). Duh Sveti uči moliti kako valja (Rim 8,26). Nitko ne može reći "Gospodin Isus", osim u Duhu Svetome. On donosi radost i utjehu.

Ljubav je darivanje sebe drugima i težnja da se sjedini s drugima. Ljubav je ta koja Boga vodi da stvara i k sebi sve privodi. U svemu je, dakle, nazočna sila Duha Svetoga.
Tamo gdje je mržnja, grijeh, dijeljenje od drugih, tamo sigurno nije Duh Sveti. On tamo i ne može doći. Pomirenje je prvi uvjet za primanje Duha Svetoga. Pomirenje i praštanje donosi Isus Krist. Zato Duha Svetoga čovjek može primiti tek pošto je čuo Isusa Krista i pomirio se s Bogom i s ljudima.

Duh Sveti se nenametljivo nudi svakom vjerniku da mu pomogne u svakoj prigodi životnoj. On je uvijek tu, on nam želi pomoći, on nas želi iscijeliti i spasiti. On nas nikada ne napušta... Ako ga zaboravljamo, ako ga ne prihvaćamo, ako ga ne molimo za pomoć, ako s njime uopće ne računamo, tada smo prepušteni neuspjehu, nemoći, očaju i porazima... Možda upadamo u napast da mrmljamo protiv Boga i onoga stanja u kojem se nalazimo...

Ne zaboravimo nikada - Duh Sveti stalno djeluje u nama, ali ne bez nas. Mi smo pozvani surađivati s njim i predati se njegovu mudrom vodstvu. Grijeh je protiviti se njegovu djelovanju. Isto tako veli Apostol Pavao.

Duh Sveti u povijesti spasenja

Duh Sveti je trajno na djelu. On je onaj koji posvećuje, usavršava i sve vodi i svime ravna... Bez njegova djelovanja i zahvata ne možemo razumjeti odvijanje Božjega plana spasenja... Crkveni oci, posebice grčki, savršeno to oslikavaju i ističu.

Misliš li na stvaranje, klikće sv. Bazilije, ono je obavljeno u Duhu Svetom koji je učvrstio i ukrasio nebesa! Misliš li na Kristov dolazak? Duh Sveti je taj dolazak pripravio, a zatim ga, kad je došla punina vremena, i ostvario preko Marije. Misliš li na osnutak Crkve? Ona je djelo Duha Svetoga. Misliš li na ponovni dolazak? Duh Sveti i tada će biti nazočan, kad mrtvi ustanu iz zemlje i kad se s neba pojavi naš Spasitelj (Sv. Bazilije, Duh Sveti, 16 i 19).

Duh Sveti sve oživljava, ujedinjuje i pokreće... On daje život. On je izvor vode koja teče u život vječni (usp. Iv 3,14). Po njemu Otac oživljava ljude koji su po grijehu umrli, dok njihova tjelesa ne uskrise u Kristu (usp. Rim 8,10-11).

Duh Sveti preporađa vjernike po krštenju. Po sakramentu Potvrde jača ih da kao pravi Kristovi svjedoci riječju i djelom šire i brane vjeru. Kad ih budu progonili, On će govoriti na njihova usta (Mt 10,20). On uvodi Crkvu u svu istinu (usp. Iv 16,13) - Snagom Evanđelja čini da se Crkva pomlađuje. Pod vodstvom Duha Svetoga, Crkva vjeru pozorno čuva i vjerno tumači. Po Duhu Svetome ljubav je Božja razlivena u našim srcima (Rim 5,5).

Po sakramentima i službama, Duh Sveti Božji narod posvećuje i vodi, krjepostima ga uresuje. On naše duše obogaćuje svojim darovima. On nas neprestano potiče na krepostan život, odvraća od zla. On u nama moli i pruža svjedočanstvo o našemu posinjenju (usp. Gal 4,6).
Ne smijemo njegov glas potisnuti, ušutkati prevelikim bavljenjem nepotrebnim stvarima, popuštanjem tjelesnim sklonostima (1 Sol 5,19).

"Potrebno je i danas podsjetiti da su u djelu spasenja svijeta prisutni Isus i Duh Sveti. Isus je Mudrost Božja. Duh Sveti je Sila božja. Isus je začet po Duhu Svetom.
Pun Duha, poslije krštenja i kušnje, Isus propovijeda i čini Božja djela, u Duhu klikće i moli, apostolima obećaje Duha Svetoga i šalje im ga od Oca da on 'djelo njegovo dovrši i izvrši svako posvećenje' (IV. euharistijska molitva)... Taj je Duh nadahnjivao proroke i taj Duh vodi Crkvu sve do naših dana." (Tomislav Ivančić, "Susret sa živim Bogom" str. 93).

U Starom je zavjetu Duh Sveti bio sila i snaga u kojoj je Bog činio čudesna djela stvaranja i tako pripremao spasenje.
"Novost Duha svetoga u Novom zavjetu jest u tome što je on Duh otkupljenja, spasenja. To je nova silina Božje ljubavi za svijet. U njegovoj se snazi Isus utjelovio, spasio i otkupio svijet. Taj se Duh može zato nazvati Isusovim Duhom. Ne misli se time reći da on izlazi samo od Isusa, jer je on uvijek Duh Oca i Sina.
Misli se samo da je on na novi način dan po Isusovoj smrti na križu. Može se reći da je u Isusovoj smrti Otac toliko ljubio svijet da je svojega Sina žrtvovao za svijet. Isus je pak, iz ljubavi prema Ocu, uzeo na sebe grijehe svijeta i svu odgovornost za njih, ušao smrću u određenu udaljenost od Oca, u tamu, u prokletstvo, kako veli sveti Pavao." (Tomislav Ivančić, isto str. 94).

Duh Sveti zaista djeluje

Jedan suvremeni teolog ovako je opisao djelovanje Duha Svetoga: "Duh kojega je Krist obećao poslati svojima i koji je njegov vlastiti Duh, kadar je zasaditi Evanđelje u najdublji sloj duše. Taj isti Duh kadar je Evanđelje raširiti diljem svijeta. On kopa u čovjeku nove dubine koje ga upriličuju 'dubinama Božjim' i baca ga van iz njega samog sve do krajeva zemlje. On ujedno čini općim i unutarnjim. On u čovjeku stvara osobu i zajednicu" (Henri de Lubac).

Sveto pismo jasno prenosi istinu da Duh Sveti djeluje kako nevidljivo, iznutra, tako i vidljivo, izvana. On nam je darovan da nas brani (usp. Iv 15,26); da nas uvodi u svu istinu (usp. Iv 16,13); da nas poučava i podsjeća na ono što je Isus govorio (usp. Iv 16,15); on će govoriti o budućim događajima (usp. Iv 16,13); u njemu BOGU govorimo "Abba'' (usp. Rim 8,15); on dijeli svoje darove, službe i plodove (usp I Kor 12,8-10 i Gal 5,22); on u nama stanuje (Rim 5,5); u nama moli (usp. Rim 8,26); on posvećuje svijet, on nas čini hramom svojim; po njemu živimo; po njemu se sviđamo Bogu; po njemu pobjeđujemo sve zlo, sposobni smo činiti znamenja, čudesa i ozdravljenja (usp. Gal 3,5 i Dj 4,30); on otvara srca ljudi i čini nas svjedocima Isusovim; on je duša Crkve, on sabire sve i ispunja nas ljubavlju, po Isusu u njemu imamo pristup k Ocu.

Duh Sveti djeluje na različite načine. Povijest Crkve to nam zorno pokazuje. Sveci, razne zajednice i razna gibanja u Crkvi jamstvo su za to...
U Djelima apostolskim piše za prve kršćane (prve Isusove učenike) koji su bili zajedno, okupljeni i ujedinjeni u ljubavi i molitvi: "Svi se napuniše Duha Svetoga!" (Dj 2,4). Svi su bili "kršteni Duhom Svetim" kako bi bili njegovi svjedoci "sve do kraja zemlje" (Dj 1,8). Tješitelj i branitelj pretvara ovu malu, uplašenu zajednicu u živu, neustrašivu Crkvu, svjedoka Isusova djela i života...
Duh Sveti je obećan svima: čitavoj Crkvi i svima u Crkvi. Isus i nama sada govori: "Mir vama! Primite Duha Svetoga!" (Iv 20,21). Ne smijemo to zaboraviti. Duhovi traju stalno. Mi to moramo uvijek iznova oživljavati i doživljavati... Duh Sveti svojom snagom i pomoću želi nas izgraditi u potpune i istinske kršćane. Duh nam pomaže da rastemo u ljubavi svakoj drugoj milosti i krjeposti...
Moramo zato moliti Duha Svetoga da nam dade snage da budemo živo jamstvo, svjedoci - za Isusa Krista.
Ne smijemo žalostiti Duha Svetoga Božjega kojim smo označeni za dan otkupljenja! (usp. Ef 4,30). Još više ne smijemo griješiti protiv Duha Svetoga...

Duh Sveti mijenja ljude i dijeli darove

Isus nam je poslao Duha Svetoga da ostane s nama zauvijek. Rekao je da će on biti naš Branitelj, a to znači Odvjetnik protiv zla i opakog svijeta. Duh Sveti će nas tješiti, voditi i hrabriti. On će s nama i u nama svjedočiti.
Duh Sveti je silna snaga koja nas vjernike mijenja i čini nas novim ljudima i prijateljima Božjim. On čini sve novo i daje pravu slobodu, pravednost i mir...

Duh Sveti mijenja pojedince, tako što da ih prosvjetljuje te oni vide bogatstvo Crkve i počinju živjeti Božjim životom. Oni tada razumiju Božju riječ i žeđaju za plodonosnim sakramentima i za molitvom. Duh Sveti im daruje također svoje posebne darove, na kojima se zapaža Božje djelovanje. On im također daje svoje plodove, kao što su: LJUBAV, PONIZNOST, GOSTOLJUBIVOST, PRAVEDNOST, UMJERENOST, ODLUČNOST, HRABROST, MUDROST I MNOGE DRUGE.
Po tim krepostima vjernik postaje sposoban oduprijeti se grijehu i svladati zlo u sebi i u svijetu te graditi bolje društvo...

Snažno djelovanje Duha Svetoga očituje se danas u raznim gibanjima u Crkvi. a osobito snažno i jasno u karizmatskom pokretu u Crkvi. Sudionici tog pokreta doista su drukčiji, novi, Isusovi svjedoci.
Danas naime zapažamo da je moguće govoriti "novim jezicima" (usp. 1 Kor 16). Mnogi pojedinci i brojne molitvene skupine u Crkvi čudesno liječe bolesti i nemoći, danas mnogi prorokuju! Proročki govore da se događa nova evangelizacija u sili Božjoj, da se ljudi oslobađaju zlih duhovnih sila, da pojedinci i skupine zaista posjeduju sile i snage koje su se očitovale u prvoj Crkvi.

Osobiti plod djelovanja DUHA Svetoga jest MOLITVA, u kojoj se mijenja pojedinac i svijet. Ta molitva čini da Duh Sveti razara sve ono što nije dobro te obnavlja pojedince i društvo. On, naime, treba ljude preko kojih bi djelovao. Po onima koji su prijatelji s Bogom, koji praštaju bližnjima, Duh Sveti ulazi u ljude i mijenja ih. Zato vjernik koji ljubi Boga i prašta neprijateljima, omogućuje Duhu Svetomu da kroz njega pretvori neprijatelja u prijatelja. Tako se uništavaju ratovi i sukobi medu ljudima i narodima. Bog treba molitelje kako bi mogao svoj spas i svoju silu uvesti u svijet.

Osobiti dar Duha Svetoga je ISKUSTVO VJERE I BOŽJE NAZOČNOSTI. To je nutarnji doživljaj Boga i njegova djelovanja koje čovjeka promijeni i okrene prema Evanđelju i Crkvi. To je čudesni preobražaj čovjeka u kojemu vjernik iz sljepoće progleda, ukočeni prelazi u novo gibko Božje djelovanje, čovjeka koji mrzi u vjernika koji prašta, nemoćna molitva prelazi u svemoćnu, mrak u svjetlo, bolest u zdravlje. To je prijelaz iz neznanja u znanje, iz nesvijesti u svijest, iz nespasa u spas. Takav vjernik postaje svjestan vjernik, djelotvoran i kao svjedok osposobljen za evangelizaciju.

Kako do iskustva Duha Svetoga?

Kako možemo doći do iskustva Duha Svetoga, do njegovih darova i krjeposti?
Najprije to zaželi i čitaj novozavjetne spise te se prisjeti tekstova koji to obećavaju. Onda se obrati Bogu, "stavi" ga na prvo mjesto u životu te se pokaj za grijehe i odreci se svakoga neprijateljstva prema Bogu. Nakon toga počni ustrajno moliti za iskustvo Duha Svetoga, i to disciplinirano svakog dana po dvadesetak minuta ili više. Osjetit ćeš kako se iz dana u dan u tebi lomi zlo i smanjuje mrak, a neko novo razumijevanje Božje stvarnosti ispunja tvoj um i srce, budi se neki novi, čudesan život i ispunjava te. Važno je ustrajati u takvoj molitvi, trijezno i razumno, dokle god ne osjetiš da ti je Bog bliz, a vjera dragocjena. Osobito je na tom putu korisno imati nekoga s kim možeš zajednički moliti.

Dok tako moliš, doživjet ćeš kako si sve bliže cilju - iskustvu Duha, ali i kako ti molitva postaje "prirodna", kako postaje tvoj razgovor s Bogom. Doživjet ćeš kako potom postaješ zdraviji, normalniji, mirniji, radosniji, sposobniji za rad i odmor. Osim toga, doživjet ćeš da se i društvo oko tebe mijenja. Gdje god se moli, tamo je Duh Sveti na djelu, kaže sadašnji Sveti Otac Papa. Otkrit ćeš novi svijet, svijet Duha, Božji svijet i iskusiti radost zbog toga bisera koji si pronašao. Tek tada će početi tvoj svestrani rast. Na tebi je da moliš i dopuštaš Bogu da se njegova snaga očituje u tvom poslu. Tako rad postaje kao tijelo u kojem je molitva duša. Moli i radi - duša i tijelo jest cjelovit i naravan čovjek.
Sveci su naravni ljudi. Ti si tako blizu toga svestranog života, zapravo istinskoga pravog života.

Duh Sveti želi nas stalno pratiti, voditi, učiti, približavati k Ocu i Isusu, osposobiti za nov rad u svijetu, naučiti moliti i živjeti u savršenoj radosti. Otvorimo se tom djelovanju i toj ljubavi Božjoj u nama i u Crkvi...

Najlakši put do iskustva Duha jest moliti s drugima. Ako u molitvenoj skupini postoji netko tko već ima darove Duha Svetoga, tad je dovoljno zamoliti ga da moli za one koji tu snagu nemaju, a žele je razbuditi u sebi. Ta snaga je u nama po sakramentima krštenja i potvrde i može se "rasplamsati" obraćenjem i molitvom punom vjere.

Mi živimo u izvanrednim vremenima, milosnim ili kako neki kažu posljednjim, u kojima Bog vidljivo i očito djeluje... Daje svoje čudesne znakove... Stoga se pitamo zašto toliki ostaju po strani, daleko od te ljepote i snage milosti? Zašto se opiru milosti...?
Neki ne dolaze do tih darova jer im nitko o tome nije govorio. Zato su molitvene skupine pozvane da svjedoče ono što im je Bog darovao za izgradnju Crkve. Na njima je da molitvom omoguće da povjeruju oni koji se opiru, a svjedočenjem obavijeste one koji o tome ne znaju.
To je zapravo evangelizacija i evangelizacija koja počinje molitvom i svjedočenjem, a tek onda se nastavlja navještanjem u katehezi. (udp. dr. Tomislav Ivančić, Novi koraci, lipanj 1990. str. 3-5).

Koliko ima darova Duha Svetoga

Budući da je Duh Sveti treća božanska osoba s Ocem i Sinom pravi Bog, pa prema tome vječan, neizmjeran, svemoguć, Stvoritelj i Gospodar svega, tako su i darovi Duha Svetoga neizmjerni i bezbrojni. Nemoguće ih je nabrojiti...

Bitno je istaknuti i znati da svatko od nas dobiva najmanje jedan duhovni dar Duha Svetoga: "Bog nam dariva raznovrsne i osobite darove, ali isti je Duh izvor svih tih darova" (1 Kor 12,4).

Apostol Pavao u svojim poslanicama: 1 Korinćanima, Rimljanima i Efežanima nabraja neke darove Duha Svetoga:

- U 1 Korinćanima 12, spominju se ovi darovi: MUDROST, ZNANJE, VJERA, CIJELJENJE, ČUDESA, PROROČANSTVA, RAZLIKOVANJE DUHOVA, JEZICI, TUMAČENJE JEZIKA, APOSTOLAT, POUČAVANJE, POMAGANJE I DAR UP-RAVLJANJA...

- U Rimljanima 12, uz gore spomenute dodaju se još i ovi darovi: VODSTVO, TJEŠENJE, DARIVANJE I MILOSRĐE...

- U Efežanima 4 spominje četiri službe za Crkvu: SLUŽBA APOSTOLA, PROROKA, EVANGELIZATORA I UČITELJA...
"Sve mogu u onome koji mi daje snagu! A moj će Bog ispuniti svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu! (Fil 4,13,19).
Naša je odgovorna i sveta dužnost da svim darovima koje smo primili proslavimo svoga Boga i Spasitelja.

Ljubav je najveći dar Duha Svetoga

Ljubav je ponajveći dar Duha kojim usrećujemo druge i kojim i sami postajemo sretni. Svi su darovi manje-više sadržani u njoj.

Ljubav se pokazuje u radosti, miru, strpljivosti, ljubeznosti, dobroti, vjernosti, blagosti, suzdržljivosti:

- Radost je snaga ljubavi.
- Mir je sigurnost ljubavi.
- Strpljivost je izdržljivost ljubavi.
- Ljubaznost je ponašanje ljubavi.
- Dobrota je značaj ljubavi.
- Vjernost je pouzdanje ljubavi.
- Blagost je poniznost ljubavi.
- Suzdržljivost je pobjeda ljubavi.

Pozvani smo ljubiti svakoga, bez razlike i iznimke. Ako imate problema s nekom osobom, potrebno je početi voljeti tu osobu, pokušati pronaći zgodnu priliku i iskazati joj ljubav. Za kratko vrijeme imat ćemo prijatelja u toj osobi.

Iskustva Duha Svetoga

Naša svagdašnjica je prepuna čudesnih iskustava Duha Svetoga. Bog je uvijek na djelu, a posebice danas. On nam daruje svoje darove i znakove... On to čini iz ljubavi. Opravdano je što od nas očekuje odgovor u ljubavi.

Najveći znakovi djelovanja Duha Svetoga jesu obraćenje čovjeka i povjerenje u Boga. Najteže je povjerovati (u Boga) Bogu. Toliko teško da nas jedino milost može na to uputiti i u nama tu vjeru ostvariti. Zato su najjača iskustva djelovanja Duha Svetoga brojna OBRAĆENJA LJUDI.
- Djevojka, hodočasnica iz Slovačke, godinama je živjela bez vjere i Boga. Čitava obitelj bila je bezbožna. Našla se u Međugorju na povratku s mora. Čudesni udar milosti i - ona vjeruje. Vratila se kući i ispričala to svojima. Cijela obitelj je zahvaćena Duhom Božjim i obratila se. Svi sada mole svaki dan, svake nedjelje su u Crkvi. Ne mogu više zamisliti ni jednu minutu bez Boga...

- Otac obitelji bio je psovač i pijanica. Odjednom je doživio obrat.
- Mladić je bio ateist. Ali čuvši jednom o Kristu, potpuno se odlučuje za njega.

- Djevojka laka života na jednom seminaru doživljava potpuni obrat i nakon nekoliko mjeseci odlazi u red Majke Terezije...

- Mladić, već zaposlen, odjednom se odlučuje za svećeništvo. I dok je to zvanje za druge u krizi, on ustrajno i radosno prihvaća njegov teret...
Tisuće takvih mladih i starijih živi oko nas...

Oni su se susreli s Isusom i drugima mogu o tome pripovijedati i svjedočiti te im pomoći da i sami dođu do istog susreta.
Tko iskusi Duha Božjega, taj ne može ostati isti. Duh Sveti ga nanovo rodi. On vidi ono što drugi ne vide. On je spreman na velike žrtve i odricanja. To je samo još jedan dokaz da je BOG ŽIV I DA I DANAS DJELUJE...

- Jedna je djevojka napisala: "Sreća se nastanila u meni čim sam shvatila da si ti, Kriste, moja najveća ljubav".

- Čudesno je kako obraćeni ljudi ne mogu teško griješiti.
Nakon nekoliko mjeseci novoga života, jedan je mladić pokušao opet psovati, jer je sam sebi bez toga izgledao neobičan. Pokušao je i odmah prestao. Gušilo ga je u grlu, tjeralo na plač. "Ne može se",- rekao je. "Ljubav prema Bogu prejaka je". (Usp. Tomislav Ivančić, Isto, str. 99-100).

Isus nas je izrijekom pozvao da molimo da nam pošalje Duha Svetoga

Isus je izrijekom rekao da se molimo da nam Gospodin pošalje Duha Svetoga. "Jednoć, dok je sjedio s njima za stolom, naloži im da se ne udaljuju od Jeruzalema, već da ondje čekaju obećanje Očevo, 'obećanje za koje ste čuli od mene.- Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim...' Tad se vratiše u Jeruzalem s gore Maslinske... Svi su bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom." (Dj 1, 4-5; 12; 14).
"Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu..." (Dj 1, 8).

"Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tada iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore". (Dj 2,1-4).

Isus je isto rekao; "Ako se tko nanovo ne rodi odozgo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega" (Iv 3,3) I dalje nastavlja govoreći Nikodemu: "Ako se tko ponovno ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje". (Iv 3,5).
Onaj, dakle koji se ponovno ne rodi iz vode i Duha, ne može kraljevstvo Božje vidjeti niti ući u njegovu silu. Ponajprije ne može vidjeti kraljevstvo Božje.

- Roditi se ponovo znači ponajprije vjerovati da je Bogu moguće to učiniti... Zatim htjeti to svjesno i slobodno...
- postati slobodan od svih zapreka, spona, lanaca, zabluda...
- otvoriti se potpuno duhu Božjemu i primiti ga...
- biti sličan Kristu - sjediniti se s Kristom, raditi sve što je on radio, trpjeti, žrtvovati se za Slavu Božju...
- uskladiti sve svoje misli, osjećaje, razgovore i čine s voljom Božjom kao i Krist...
- biti jedno s Kristom: misliti, osjećati i ljubiti kao što je Krist ljubio...
- milosnim životom živjeti... Taj život smo svi primili krštenjem!

Kraljica Mira nas zove da se otvorimo djelovanju Duha Svetoga

"Draga djeco! Ovih dana napose vas pozivam da otvorite srca Duhu Svetomu. Osobito ovih dana Duh Sveti djeluje preko vas. Otvorite srca i predajte svoj život Isusu da on djeluje preko vaših srdaca i učvrsti vas u vjeri... " (23. svibnja 1985.).

"Draga djeco!... Pozivam vas da molite za darove Duha Svetoga koji su vam potrebni da biste mogli svjedočiti moju nazočnost ovdje i sve što vam dajem. Draga djeco, prepustite se meni da vas mogu voditi potpuno. Ne zaokupljajte se materijalnim stvarima." (11. travnja 1986.).

"Draga djeco! Ne, ne znate koliko vam milosti Bog daje. Vi se ne želite pokretati ovih dana kad Duh Sveti posebice djeluje. Vaša srca su okrenuta zemaljskim stvarima i one vas zaokupljaju. Svoja srca okrenite prema molitvi i tražite da se izlije Duh Sveti na vas... " (9. svibnja 1985.).

"Draga djeco! Sutra navečer molite za Duha istine. Posebice vi u župi. Jer vama je potreban Duh istine da možete prenositi poruke onakve kakve jesu, ne dodajući im ni oduzimajući bilo što: onako kako sam ja kazala. Molite da vas Duh Sveti nadahne duhom molitve, da više molite. Ja, vaša Majka, kažem vam da premalo molite..." (9. lipnja 1984.).

"Draga djeco! Danas želim svima reći u župi da se molite na poseban način za rasvjetljenje Duhu Svetomu. Od danas župu Bog želi kušati na poseban način da bi je mogao u vjeri učvrstiti." (11. travnja 1985.).

"Draga djeco! Niste svjesni poruka koje vam preko mene Bog šalje. Daje vam velike milosti, a vi ne shvaćate. Molite Duha Svetoga za rasvjetljenje. "Da znate kolike vam milosti Bog daje, molili biste bez prestanka!" (8. studenoga 1984.).

"Zaista, zaista vam kažem: Tko sluša moju riječ i
vjeruje onome koji me poslao, ima vječni život i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život."
(Iv 5, 24)

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
SVJEDOČANSTVO: Fr. John Chepela Mulenga iz Zambije
18. Listopad 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam