Hoćemo li se sresti Božić i ja?!

Evo, dolazi nam Božić, samo što nije tu. Odbrojavali smo nedjelje došašća, a sad još samo par dana...

Pripremali smo se za njegov dolazak, išli smo na mise zornice, ispovjedili se, na televiziji su već odavno božićne reklame, a na radiju božićne pjesme, dvorišta su okićena lampicama, kolači i ostala hrana se spremaju na veliko.

Još treba samo kuću očistiti, bor okititi i sve je spremno za dočekati Božić. Ali hoću li ga stvarno dočekati ili će kao i godinama prije taj Božić proći pokraj mene, hoćemo li se opet mimoići Božić i ja. Zaista, uzaludne će biti sve pripreme koje smo napravili i čišćenje i kuhanje i kićenje bora, pa ako hoćete i mise zornice, ako se ne susretnemo Božić i ja. Što trebam napraviti da se ne mimoiđemo, jer stvarno ga želim susresti, ne želim da mi i ove godine promakne.

Dobro, znam što trebam napraviti,ali je teško. Teško mi je pomirit se sa svojim bližnjima, teško je imati razumijevanja i strpljenja uvijek. Teško je pomiriti se i sa samim sobom i oprostiti sam sebi neke stvari. Teško je zanemarit svakidašnje brige i probleme. Možda bi se mogli potruditi zaboraviti sve ono što je zapravo nevažno,nebitno, ono što nam stvara brige i probleme makar za taj dan postići mir i radost. Evo, vidim da je do mene hoćemo li se Božić i ja ipak susresti. Pa ako je do mene, tko sam onda ja da ne dopustim da mi mali Bog u toj svetoj noći dođe? Zato dragi brate i sestro potrudimo se svi dočekati ga široko otvorenih ruku i radosnog srca, da ovaj put zaista doživimo i susretnemo pravi Božić.

Označeno u