DUHOVNA OBNOVA ZA MLADE: „Ljubav mi je sve objasnila“

Od 17. do 19. rujna u Kući mira (Domus pacis) u Međugorju održan je seminar za djevojke i mladiće pod vodstvom časnih sestara s. Petre Bagarić i s. Matije Pačar. Tema susreta bila je: „Ljubav mi je sve objasnila.“

O svom doživljaju duhovnih vježbi piše jedna od učesnica, Andrea Dodig:

„Na nekoliko dana smo se izmaknuli od onog svakodnevnog kako bismo to svakodnevno sagledali iz drugačije perspektive, uočili ono nepotrebno i pogrešno i mijenjali ga.

Druženje smo započeli krunicom i Svetom misom. Odnos kojem je središte Isus Krist ima čvrst temelj i može rasti, razvijati se i donositi plodove. Odnosi koje smo jedni s drugima izgradili ovih dana počivaju na takvom temelju. Jedni smo druge obogatili svojom prisutnošću i iskustvima koja smo dijelili. Upoznali smo se na zanimljiv način. Predstavljajući svog omiljenog sveca, predstavili smo i sebe jer je svatko od nas imao nešto zajedničko sa svecem kojeg je izabrao. Predstavljajući se na taj način, dobili smo priliku sagledati vlastiti život u drugačijim dimenzijama obraćajući pažnju na to gdje smo danas i gdje bismo trebali i željeli biti uspoređujući svoj život sa životom onih pod čiju se zaštitu utječemo. Uz zagovor naših dragih svetaca uputili smo se Majčici na Podbrdo i donijeli joj naša mladenačka srca puna žara. Predali smo joj sve ono što se istaložilo na našim srcima; i ono lijepo, i ono manje lijepo, i ono što nas raduje, i ono što žalosti, sve brige ,strahove i želje što ih samo srce mlada čovjeka može nositi. Na tom tvrdom kamenu snažno se osjeti prisutnost koja pročišćuje i otvara srce za nove susrete. Molitva i uspon po tom tvrdom hercegovačkom kamenu grade kršćanski karakter i osnažuju srce za životne borbe.

Dopuštajući ljubavi da nas poučava, naša međugorska jutra započinjali smo zajedničkom molitvom. Nema boljeg načina da čovjek započne svoj dan, nego da ga preda u ruke Onoga koji ga je i stvorio. Tako se srce otvara i dopušta da mu ljubav sve objasni. Nama je objašnjavala i dok smo među brojnim fotografijama izabrali jednu i dopustili osobi sa slike da nam ispriča svoju priču. Promatrajući ta lica, iz nekog drugog kuta promatrali smo vlastito. Pričajući priču što nam ju je ispričala osoba sa slike, pričali smo vlastitu. Odabir fotografije nije bio slučajan i svatko je nesvjesno izabrao one oči u kojima je vidio vlastiti odraz. Zanimljivo je kako smo svi mi okupljeni toliko različiti s različitim životnim pričama i stazama došli u Međugorje s istim ciljem i kada smo ostavili na stranu sve to s čim smo došli, bili smo samo obični mladi ljudi potrebni iste Ljubavi koja nas sve obnavlja.

Vjerujem da će nam na izgradnju biti i svjedočanstva koja su s nama podijelile K. i M. iz zajednice Cenacolo. One u zajednicu nisu ušle zbog problema ovisnosti već zbog besmisla, zbog gubitka cilja i životnog kormila. Rekla bih da je to sve češći problem kod mladih ljudi i stoga je potrebno svoje životno sidro spustiti u more kojem je kapetan Krist.

Ovakvi seminari odlična su prilika da se čovjek vrati na svoje izvore i malo presloži prioritete jer nije ljudska duša stvorena da plićacima luta već da vječnim morima plovi.

Nakon popodnevnog druženja pogledali smo film u kojem ljubav ide korak ispred svakodnevnih briga i životnih teškoća. Nakon filma na korist nam je bilo poslušati iskustvo sestre Matije koje ju je dovelo do samostana. Mnogi od nas kao dojmljiv dio druženja istaknuli su klanjanje pred Presvetim kojem smo prisustvovali te večeri. U tim trenucima Božja milost dodirivala je naša srca i podesila jedra za nove životne plovidbe.

Nedjeljno jutro smo započeli otvorenošću Riječi Božjoj. Razmatrali smo o njoj i ono što je Isus propovijedao prije 2000 godina staviti smo u okvire naših modernih vremena i poslušali što živa Riječ ima reći nama danas. Otvoreni Riječi Božjoj otišli smo na Svetu misu.

Kao najdojmljivije trenutke našeg druženja većina nas je istaknula odlazak na Podbrdo, klanjanje i zajednička druženja u slobodno vrijeme jer ipak smo mi mladi ljudi željni i razgovora i zabave, a toga u Međugorju nije manjkalo.

Osobno se uvijek radujem dolasku u Domus Pacis i zbog sadržajno kvalitetnog programa, ali i zbog ljudi koje tamo srećem. Iskoristit ću priliku da tu istaknem našu Veru kao ženu vedra duha. Vera je od onih jednostavnih ljudi koji vjeru nose u osmijehu i taj osmijeh pokazuje da srce Kristu pripada.

Sve što smo čuli i osjetili u Međugorju ovih dana poput sjemena je palo na naša srca. Budemo li čuvali srca od korova, sjeme će rasti donijeti plod, a što je plod ljubavi, Gospodin nam daje spoznati. Upućujem iskrenu zahvalu svima koji su se potrudili da nam vrijeme bude ispunjeno kvalitetnim sadržajima, a za mir u srcu hvalu uzdižemo Bogu. Svaki je seminar poseban na svoj način i u riječi ne može stati to što duša tamo doživi, stoga svima koji ste u prilici stavljam na srce poziv da dođete na neki od sljedećih susreta. Otvorite svoje srce pozivu i dopustite da vas Božja prisutnost preobražava, ljubav sve objasni i duša se vrati na Očeve postavke. Dopustite da Krist bude kapetan na vašem moru života.“

Andrea Dodig

Označeno u