U Međugorju svečano proslavljen Obred preminuća sv. Franje

U predvečerje, 3. listopada 1226. godine, u crkvici svete Marije Anđeoske u Asizu, preminuo je sveti Franjo, otac triju franjevačkih redova i ponizni ljubitelj svih Božjih stvorenja.

Do današnjih dana među braćom ostalo je sjećanje na Franjin prelazak sa svijeta k Ocu na nebo, te ga iznova i na njegov način obredom obnavljaju.

Stoga je i u nedjelju 3. listopada 2021., na uočnicu svetkovine sv. Franje, franjevačka obitelj diljem svijeta slavila obred preminuća svetoga Franje, ili kako se još naziva "Transitus".

U župi svetog Jakova u Međugorju, ovaj se obred održao neposredno nakon večernje svete Mise na vanjskom oltaru koju je predslavio fra Slavko Soldo. U dojmljivom obredu preminuća, kojem su doprinijeli tama večeri probijena sa svjetlošću svijeća, sudjelovali su međugorski franjevci, sestre franjevke na službi u župi, Franjevačka mladež i Franjevački treći red.

Pred mnogobrojnim župljanima i hodočasnicima, ovogodišnju liturgiju preminuća sv. Franje predvodio je fra Renato Galić uz fra Zvonimira Pavičića.

Iz Izvještaja Sv. Bonaventure o preminuću Sv. Franje

Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.

Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: „Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.“

Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu o muci i smrti Gospodinovoj koje počinje riječima: Bijaše pred blagdan Pashe.., a zatim je blaženi Franjo sam, kako je mogao, zapjevao ovaj psalam: Iz svega glasa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem… i otpjevao ga do kraja:

Kad su se konačno na njemu ispunile sve tajne i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.