U svojoj homiliji istaknuo je kako korizma nije samo vrijeme odricanja, nego vrijeme otkrivanja vlastitog identiteta, da smo ljubljena djeca Božja. Povezao je evanđeoski događaj s gorama Međugorja, Brdom ukazanja i Križevcem, naglašavajući važnost osame, molitve i susreta s Bogom koji čovjeku daruje novo svjetlo i snagu za svakodnevni život. Posebno se osvrnuo na otajstva svjetla krunice, potičući vjernike da prepoznaju Božje djelovanje u vlastitom životu te da, preobraženi susretom s Kristom, budu svjetlo svijeta.
U nastavku donosimo propovijed u cijelosti:
"Braćo i sestre, na prvu korizmenu nedjelju prije tjedan dana slušali smo kako Isusa duh povede u pustinju. Četrdeset dana je postio, molio, a onda kad ogladnje dolazi, đavao napasnik koji ga je kušao. Isus je nadvladao te kušnje i crkva nam tim evanđeljem progovara kakva će biti i naša korizma, što možemo očekivati da nam se događa u korizmi.
Svaki vjernik koji odluči moliti i postiti, dati svoje srce Gospodinu, treba znati da će napasnik doći i da će biti kušan. Ovo evanđelje, danas koje nam crkva stavlja, vodi nas Isusom na goru visoku, u osamu, i to je još jedan pokazatelj gdje trebamo kročiti kroz ovu korizmu.
Međugorje je Bogom dano mjesto gdje su nam darovane dvije gore, Brdo ukazanja i Križevac. I na tim gorama tko je otišao iskrena srca, tko je otišao u osamu potražiti lice Božje, taj je zaista primio odgovor. Taj zaista je primio jednu vrstu preobraženja vlastitog srca i pogleda na život. Međugorje i dalje kuca živim bilom i poziva one koji su još otvorena srca, koji traže jedan dodir s nebeski i to treba iskoristiti, zato se treba odvažiti, poći za Isusom, kao što su pošla ova trojica učenika.
Isus se u osami nakon molitve preobrazio pred njima. Od onog čovjeka koga su vidjeli, dogodilo se nešto nestvarno ljudskom viđenju, ljudskom zamišljanju. Vidjeli su nebo, vidjeli su onaj tračak raja, predokusili su nebo za koje se mi pripremamo ići na ovoj zemlji. Kaže ovdje evanđelje, Isusu lice zasija svjetlošću kao sunce, a haljine postadoše potpuno bijele. Isus se sav preobrazio u nebesku slavu. Ali tu evanđelje ne završava. Tu nam je samo dan jedan mali odlomak, tu nam dan jedan predah Isusu koji kroči prema Jeruzalemu, koji kroči prema križu i smrti.
Isus će reći svojim apostolima, o ovome nikom ne kazujte, dok sin čovječji od mrtvih ne uskrsne i na jedan način otkriva im da će doći do uskrsnuća i da tada trebaju svjedočiti ovaj događaj. Ovaj događaj je događaj svjetlosti velike.
I ovdje u Međugorju neizbježno je ne spomenuti otajstva svjetla. Ne znam koliki broj hodočasnika sa svojim grupama i pojedinačno prođe tim otajstvom, iza vanjskog oltara i ta otajstva svjetla vode nas prema Uskrslom Kristu, do njegova kipa. Tako je važno vidjeti zastati, dok ste još u Međugorju, hoćete li prođi tim putem. Tko prođe tim putem može prepoznati koliko je Bog pokazao svoga svjetla u našem životu. Koliko puta je Bog zasjao i pokazao svoju moć i svoju slavu na nama samima. Mi tako lako potonemo u mrak, u tamu, da je sve negativno, u pesimizam, a evanđelje nas uvijek poziva, vi ste svjetlo svijeta. Vi trebate sići s gore preobraženi i donijeti svijetlo ovome svijetu. Ovaj svijet vapi za svijetlom. Ne svijetlom koje mi dajemo, nego koje Bog daje kroz nas i po nama.
I samo ako pogledamo ta otajstva svijetla 2002. godine, sveti papa Ivan Pavao II. vidio je potrebu da treba dati ovome svijetu svijetlo, Ukazati na otajstva svijetla koja se dogodila u Isusovu životu i da ih mi prepoznamo u vlastitom životu.
Prvo otajstvo svijetla je blisko s ovim današnjim evanđeljem Taborom, gorom preobraženja. Isus se krsti na rijeci Jordan i svatko od nas kršten. To znači da trebam znati svoj identitet, svoju osobnu iskaznicu. To se otkriva u krštenju kada se čuje očev glas: "Ovo je sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina". Taj očev glas je izrečen i na našem krštenju. Da znaš svoj identitet, da si ti ljubljeno dijete Božje u kojem on otkriva svu milinu. Nemoj to nikada zaboraviti. Otac laži u korizmi će kao Isusu u pustinji doći i kušati. Ako si ti sin Božji, ako si ti ljubljeno dijete Božje, zašto ti nije bolje u životu? Kušat ćete da posumnjaš u svoj vlastiti identitet. I tu se čini preobrazba u sakramentu krštenja od čovjeka do djeteta Božjeg.
U drugom otajstvu svjetla vidimo Isusovo prvo znamenje, gdje on pokazuje svoju slavu učenicima, pretvara vodu u vino, a kaže Isusova majka činite sve što vam kaže. Činite sve što vam kaže. Danas očev glas na taboru koji čujemo kaže slušajte ga. Korizma je vrijeme da slušamo, da budemo otvoreni Božjem glasu, Božjem pozivu i da činimo ono na što nas on poziva. On može pretvoriti vodu u vino u našem životu. Vodu naše svakodnevice. Nekada što nam dosadi, gdje smo umorni, tegobni, da donese radost vina, milost, puninu, nadu, sve ono što negdje nedostaje. Toliki to osjete ovdje u Međugorju, kada dođu do majke i molimo se majci, a ona kaže svom sinu, vidiš li što im nedostaje. Ona nas zagovara kod njega. Donesi svoju molitvu i svoju potrebu otvorena srca i vjeruj da će Gospodinu uslišiti onu potrebu koja nam je stvarno potrebna za život.
U trećem otajstvu svjetla vidimo Isusa u poziv, propovijedanje, obratite se, približilo se kraljevstvo Božje. To je preobrazba, obrati svoje srce, obrati način svog života i pogleda. To je cijela korizma, vidjeti gdje smo zalutali od Božjega puta, od njegovog zakona i njegovih zapovjedi, gdje smo pristali na zapovjedi ovoga svijeta. Vrati se, obrati se Bogu.
Četvrto otajstvo je ovo evanđelje, preobrazba na gori taboru. "Ovo je sin moj ljubljeni", opet se ponavljaju iste riječi s krštenja jer nas Bog priprema na otajstvo križa. Svakog od naš čeka otajstvo križa ako želimo doživjeti uskrsnuće i zato je potrebno čuti taj očev glas.
Ti si ljubljeno dijete Božje, slušaj Božjega Sina, idi njegovim stopama i ne boj se, ne boj se.
I peto otajstvo na kojem smo i okupljeni, sakrament je Euharistije, kada Bog od običnog kruha, skromnog komadića kruha daje cijelo ga sebe, da bi nas nahranio, da bi utažio svaku potrebu za čim žeđa ljudsko srce, da bi izliječio svaku bol koja nam je nanesena, da bismo mi postajali kruh ovome svijetu, da bismo znali nahraniti potrebne u svom životu. Prepoznajmo važnost Euharistije, svete pričesti. Kroz ovo vrijeme korizme možda malo češće ići na Euharistiju, nahraniti se Božjom riječju, Božjim tijelom i vidjeti kako se doživljava preobrazba vlastitog srca i nutrine.
Dao Bog da i kroz ova otajstva svjetla zasija svjetlo Božje riječi u našem srcu i da se odazovemo na Božji poziv. Vi ste svjetlo svijeta. Amen".
