"Ivan Krstitelj Viče govori: "Pripravite put gospodinu". A što to znači? To znači da se Krist ovoga Božića mora roditi u mome srcu. Htjeli ili ne htjeli, mora se roditi. To znači da u ovo vrijeme došašća moram pripremati svoje srce, da se Krist rodi i nastani u mome srcu. Ali kako se ja danas u ovom vremenu zapravo pripremam? U vremenu došašća? Da li se pripremam na onaj pravi način
"Vjerujem, većina vas tko svoje kuće ima adventski vijenac i palimo svijeću. Ali problem je što je srce i dalje ugašeno. Odlazimo na Euharistiju, eto čisto tako, kad dođem na ispovijed da mogu kazati, eto bio sam na Euharistiji, ali se s Euharistije vratim prazan. Malo se pomolimo, eto čisto da kažem danas sam se pomolio, dajemo neku mrvicu Bogu našemu".
Ali evo, neki neće ni zapaliti svijeće, ni pomolit se, jer njima je Došašće ono što vide u gradu. Okićen grad, kobasice se peku, vino se kuha i to je njima Došašće. I što onda? Dođe Božić, a oni prazni u potpunosti. Prazni kao onaj lonac od sarme nakon dva dana poslije Božića. Ništa nema, nema ni zadovoljstva. Ali, braćo i sestre, zato Ivan viče, zato govori i zato treba vikati. Jer smo se počeli na krivi način pripremati za Božić. Vidimo, sve je već okićeno, sve je upaljeno. Evo, je ovdje Međugorju, sve je već bliješti kao da je već Božić došao, a ima još do Božića, tko li živ, tko li mrtav, ali ne razmišljamo o tome. Spremamo se na krivi način, bez srca, bez molitve, bez posta. Vidite kako nas đavao može olako prevariti. Kaže, daj ti njima, okiti grad, napeci kobasica, donesi im vina, neka se ponapiju, a onda će srce ostati prazno, Božić će biti jedna praznina za nas.
Zato, braćo i sestre, važno je da otvorimo svoje srce kroz ovo Došašće, da se pripremamo na pravi način, duhovan način, da pripravimo put Gospodinu do svoga srca, da otklonimo sve prepreke koje nam stoje da se Krist rodi u mome srcu. I reći ću iskreno, ako se ovoga Božića Isus ne rodi u mome srcu, slobodno možemo otvoriti prozor i kroz prozor sve izbaciti, i jelku, i kolače, i sarmu, i pečenje, jer od toga slavlja nema ništa. Ako se Isus nije rodio u mom srcu, od toga slavlja nema ništa. To će biti samo dan radosti za moj želudac, jer će se on jedini taj dan zadovoljiti. Isus želi rođenje u mome srcu, a što mu mi nudimo stol pun hrane, a srce prazno. Isus želi obraćenje, a mi mu nudimo raspored nekih zabava kroz ovo Došašće. Isus želi našu dušu, a mi mu nudimo neku usputnu molitvu, eto, gospodine, sjeti me se.
Ja ovo ozbiljno kažem. Sve možemo baciti, ako nam se Krist ne rodi u srcu. Ako na dan Božića u svome srcu osjetim radost što je se Krist rodio, moj Božić ima smisla. Ako u svome srcu na Božić osjetim radost zbog kolača, sarme, pečenja, ne znam što već sve spremamo, za mene je taj Božić propao. Kao što rekoh, slobodno možemo sve baciti, uzeti motiku i možemo slobodno ići na Božiću u polje raditi, jer za nas je taj Božić propao".
E to vam je tako. Bilo nekome drago ili nedrago, ali to je tako. Ja istinu moram reći, samo se nadam da mi zbog istine nitko neće skinuti glavu kao Ivanu krstitelju", rekao je između ostalog fra Marin Mikulić u svojoj propovijedi".
