Premijera filma je zakazana za ponedjeljak, 22. lipnja 2026. godine u 20:45 sati u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju. Dokumentarni film „Slijedi me srcem“ posvećen je izvanrednom životu i duhovnom nasljeđu fra Slavka Barbarića.

Premijera filma će dostupna i međunarodnim hodočasnicima zahvaljujući simultanoj službi prevođenja na strane jezike.

Kako je nastao projekt

Ideja o filmu ima duboko duhovno porijeklo: rodila se baš ispred groba fra Slavka, na groblju Kovačica, mjestu na kojem se svakog 24. dana u mjesecu okupljaju vjernici na molitvu krunice, obilježavajući tako datum fra Slavkove smrti – 24. 11. 2000.

Naslov filma nadahnut je njegovom istoimenom knjigom "Slijedi me srcem", čije molitve i promišljanja godinama prate hodočašće koje se nekoliko zadnjih godina, na obljetnicu fra Slavkove smrti 24. studenog organizira od fra Slavkove rodne kuće u Dragićini pa do njegova vječnog počivališta na groblju Kovačica.

Srce filma

Kroz dragocjene arhivske snimke, svjedočanstva iz prve ruke i sjećanja onih koji su ga poznavali, režiser Zdenko Jurilj prati portret svećenika koji je obilježio povijest Međugorja. Film nije samo danak sjećanju, već moćan podsjetnik poruka molitve i službe koje je otac Slavko širio svijetom.

Produkcija filma

Film je snimljen u suradnji molitvenih skupina "Gospa Majka moja" i Udruge "Zavjet Gospi", u koprodukciji s Informativnim centrom Mir Međugorje i RTV Herceg-Bosne, a izvršna produkcija povjerena je filmskoj kući 'Kadar film'.

Humanitarno djelo

Prva projekcija filma bit će i konkretan povod za solidarnost. Tokom večeri gledatelji će moći uplatiti donaciju u korist "Majčinog sela", velikog socijalnog rada kojeg je osnovao fra Slavko za prihvat djece i osoba u potrebi. Po završetku ciklusa projekcija, sam film će biti doniran Hercegovačkoj Franjevačkoj provinciji i Majčinom Selu.

Za one koji neće moći doći na ovu prvu projekciju filma 22. lipnja, lijepa vijest je da se nakon premijere u Međugorju već isplanirane projekcije u nekoliko gradova u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj a i međunarodno.

medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

O PROGRAMU

Program Hodočašća je započeo u petak 5. 6. 2026., svetom Misom koji je predvodio fra Marinko Šakota i kroz propovijed osvijestio nam koliko je molitva zahvale važna. Zahvala za sve ono lijepo sto nam se događa ali i za ono što nije po našoj volji.
Nakon što su voditelji autobusa zajednički na bini otpjevali Zdravo kraljice Mira, Ivo Šego posvjedočio je o prvim danima ukazanja i o svemu sto se događalo u njihovim srcima s novonastalim događajima Gospina ukazanja.

Branko Medak posvjedočio je sve ono sto je Bog učinio u njegovom životu da bi ga priveo vjeri, a Josip Milković je govorio o tome kako ga je Isus tješio i vodio u najtežim trenucima njegova života dok je ležao teško ozlijeđen u bolnici nakon nesreće na vojnom poligonu.

Zadnje svjedočenje prvog dana hodočašća imao je Pavao Damjanović u kojem je objasnio kako ga je Gospodin pozvao u redovništvo i Zajednicu Krvi Kristove.

Nakon poslijepodnevnog odmora u 18h uputili smo se na Križevac. I ove godine pobožnosti Kriznog puta prisustvovalo je nepregledno mnoštvo roditelja i djece.

U subotu, 6. 6. 2026. nakon slobodnog prijepodneva, susret je započeo u dvorani Ivana Pavla II. kada je u 14h profesor Ivan Kordić pružio pogled na Međugorje i ukazanja sa znanstvene strane gledišta i utvrdio da i znanost mora priznati kako su ukazanja u Međugorju autentična.

Prisutan je bio i mons. Aldo Cavalli koji je skrenuo pažnju na važnost odgoja djece u vjeri, i svim nazočnima udijelio Božji blagoslov.

Nakon toga uslijedila je predstava 'Dvije majke', koju su uprizorile žene iz Velike Gorice. Poslije predstave brat Ante Slavić svjedočio je o njegovom putu od braka do redovništva, a fra Marin Mikulić oduševio je sve prisutne svojom iskrenošću i poniznošću. Posvjedočio je svoj put do svećeništva, ali i iz primjera vlastitog života dao puno savjeta što znači biti vjeran otac i vjerna majka.

Sve dane našeg hodočašća pjesmom nas je popratio bend Gospini anđeli: tri violine, klavijature, tri gitare, bas gitara, kahon i vokali tako lijepog glasa!

Uslijedio je večernji molitveni program kod crkve.

U nedjelju, 7. 6. 2026., u 8h prisustvovali smo Sv. Misi u župi, nakon koje smo se uputili prema Brdu ukazanja gdje smo molili Radosna otajstva krunice.

Nakon molitve i sad već tradicionalne kugle sladoleda od Gospe, uslijedio je povratak kućama.

UTISCI

I sad dok razmišljam o našem hodočašću i o tome što to privlači tolike obitelji, razumijem kako je to prije svega Božja i Gospina prisutnost, a mi voditelji, naše je samo da budemo onakvi kakvi inače jesmo, da ne “fejkamo” već da budemo autentični: kad molimo-molimo, kad radimo-radimo, kad postimo-postimo, kad pjevamo-pjevamo, kad pijemo-pijemo, ali što god radimo, da radimo s Gospodinom!

I na kraju želio bih se zahvaliti svima, od hodočasnika koji su nam ukazali povjerenje, ljudi koji su posvjedočili vjeru, voditelja autobusa koji su podnijeli svu žrtvu hodočašća, svim vlasnicima pansiona koji su nas primili na smještaj, župnika fra Zvonimiru Pavičiću koji podržava hodočašće, pa do svih djelatnika ICMM-a koji su se pobrinuli da sve tehničko-organizacijske stvari budu besprijekorno obavljene.

Sljedeće hodočašće obitelji održat će se, ako Bog da, od 27. 05.-30. 05. 2027.
Robert Rukavina

Sveci koji su nadahnjivali papu Lava

Govoreći najprije o uzorima koji su ga nadahnjivali, Sveti je Otac naveo tri sveca koja su ga pratila na njegovu putu vjere. Prvi je sveti Ivan Zlatousti, rječiti svećenik i biskup, koji je mladoga Roberta Francisa Prevosta privukao svojim katehezama koje su uspjele povezati ljubav prema istini i pravednost života. Papa je pritom rekao mladima da se nikada ne boje razmišljati o pozivu na svećenički ili redovnički život, kao i na druge službe u Crkvi.

Petrov je nasljednik zatim spomenuo svetoga Tomu iz Villanove, učenika svetog Augustina i obnovitelja Crkve u Španjolskoj, čija ga je gorljiva ljubav prema bližnjemu - kako je rekao Papa - ohrabrivala u trenucima kušnje. Na kraju je naveo svetog Turibija Mongrovejskog kao primjera predanosti narodu, neumornog evangelizatora i glasa protiv kolonijalnih zloporaba i korupcije tijekom njegova misionarskog djelovanja u Peruu.

Teškoće i nade u misiji

Sveti je Otac upravo u toj latinoameričkoj zemlji kao misionar i biskup proveo više godina svojega života. Odgovarajući na pitanje Maríe José Secade, mlade Peruanke koja je u Španjolsku stigla sa samo tri godine, posebno se prisjetio svjedočanstva vjere naroda obilježenog mnogim teškoćama, ali punog nade:

Upravo me susret s ranama i radostima toga naroda učinio zrelijim na putu nasljedovanja Isusa Krista. Dok sam naviještao Evanđelje, i sam sam bio preobražen njime, kao i životom i vjerom tih naroda koji su često materijalno vrlo siromašni, ali bogati vjerom. Živeći to iskustvo i tu vjeru u Riječ Gospodnju, vidio sam kako Božja Riječ može preobraziti sukob u mir te kako može biti izvor pomirenja, mira i pravednosti.

Slobodni od buke

Odgovarajući na pitanje djevojke Myriam Más o tome kako prepoznati Božji glas među mnogim drugim glasovima, rimski je biskup govorio o tišini, ističući da često hodamo sa slušalicama u ušima, uz glazbu i različite smetnje, zbog čega postaje teško razlučiti Božji glas:

Kada tražimo tišinu, odlučujemo što ne želimo slušati i kojim zvukovima nećemo dopustiti da nas ometaju. Oslobađajući se buke tisuću glasova, prepoznajemo da nas neki zavaravaju u našim željama, drugi nas privlače, ali ne hrane, dok treći pak govore iz vlastitog interesa. U tišini shvaćamo da ideologije prolaze, dok istina ostaje.

Bog dobro poznaje naš glas

Papa Lav XIV. je upozorio na mnoge stvari na društvenim mrežama koje obmanjuju i šire laži te dodao:

Uvijek tražite Istinu. Bog je Istina, i ako vas nešto udaljava od Boga, onda to nije istina. Nemojte to zaboraviti.

Istaknuo je potom da Gospodin dobro poznaje glas svakoga čovjeka, sluša ga i odgovara mu u molitvi – to je glas oslobođen potrebe za dokazivanjem ili opravdavanjem pred drugima:

Euharistijsko klanjanje koje ćemo večeras imati upravo je pravo mjesto za tišinu, za oslobađanje srca i za to da pred Gospodinom budemo ono što jesmo, razgovarajući s njime koji je rječit u svojoj ljubavi koja je postala hrana za cijelo čovječanstvo.

Svetost života, a ne ideja

Sveti se Otac obratio i onima koji imaju odgovornost u odgoju ističući da nitko od nas nije rođen kao učitelj; svi smo učenici Gospodnji. Dodao je da svjedočanstvo vjere prije svega prolazi kroz dosljednost života te nastavio:

Važno je shvatiti da nitko nije sam kada vjeruje u Isusa. Pogledajte koliko vas je ovdje! Tako i u zajednici, u skupinama mladih, u obitelji, svi možemo učiti prepoznavati ljepotu naše vjere. Dijeleći vaš duhovni put, želja da slijedite Isusa neprestano će vas obnavljati.

Ne smijete prestati tražiti taj oganj Božje ljubavi, osobito nakon padova – potaknuo je Papa - kako biste zatim bili sposobni pružiti ruku drugima. Upravo tada vjera u Isusa Krista postaje živa, i upravo tada će nam Isus pomoći da jedni druge podupiremo na životnom putu.

Živjeti u društvu kao mladi kršćani

Utjecaje suvremenoga svijeta ne treba unaprijed odbacivati. To je bio Papin odgovor na pitanje mladog Fernanda koji se sprema za brak te koji je upitao kako možemo živjeti kao vjernici aktivno uključeni u današnje društvo, poput mnogih kršćana kroz stoljeća povijesti Crkve. Sveti je Otac pritom najprije potaknuo mlade da se također ne boje stupanja u brak i osnivanja obitelji. Potom je rekao da kršćani trebaju živjeti svoje poslanje u svijetu kao što je to duša u tijelu. Pritom je dodao:

Isusovi su učenici uvijek suvremenici, ali nikada nisu zarobljenici prolaznog vremena. U Kristu smo slobodni! Krist nas je oslobodio svojom ljubavlju. Zahvaljujući toj ljubavi, ostajemo uvijek slobodni pred svakom prisilom i svakom prijevarom. Slobodni smo od moda jer smo učenici istine; otvoreni smo budućnosti jer znamo da nas ne čeka smrt.

Entuzijazam nadahnut vjerom

U tom je duhu papa Lav potaknuo mlade da društvu u kojem žive daju novi smjer, postajući protagonisti njegove promjene, počevši od sredina u kojima se kreću svakodnevno:

Gledajući vas, dragi mladi, ispunjene tim zaraznim entuzijazmom koji proizlazi iz vjere, s nadom razmišljam o vašoj sposobnosti da svjedočite Krista u svijetu, uključujući i digitalnu stvarnost, kako biste prenosili vrijednosti i ljepotu Evanđelja.

Iznad ravnodušnosti i nezainteresiranosti

Preobražavati društvo - nastavio je rimski biskup - znači živjeti mudro u njemu, svijetleći i u radosti i u kušnji te dajući okus stvarnosti, poput osoba koje crpe radost života iz vlastite nutrine, a ne bogatstvo, užitak ili moć. To je sloboda koja izvire iz vjere, a kada nje nema, život gubi svoj okus – napomenuo je Papa te dodao:

Pred prazninom ravnodušnosti i nezainteresiranosti, pred nasiljem rata i laži, budite vi sami iskra novoga čovječanstva.

Poslanje koje je Papa povjerio mladima

Odgovarajući djevojci Maríji Azargui, članici Kršćanske radničke mladeži koja ga je zamolila da mladima povjeri neko poslanje, papa Lav ih je potaknuo da budu jednostavno –iako to nije lako – istinski ljudski. Pozvao ih je da budu osobe kojima se može vjerovati, a ne samo prividno, potaknuo ih je da traže pravednost kao što gladan čovjek traži kruh te da teže poštenom životu, čineći drugima ono što bi željeli da drugi čine njima. Pritom je zaključio:

Budite ljudski kao što je to Krist, savršeni čovjek, Uskrsli koji u svakom vremenu dijeli našu povijest. Njegujući to zalaganje gledajte na apostole, na prve kršćane, stanovnike poganskoga svijeta. Po njihovu primjeru budite misionari Evanđelja pred materijalnim i duhovnim siromaštvima našega vremena, dobro znajući da je naša vjera način života koji se ostvaruje u ljubavi. Upravo je ona, dragi mladi, krepost koja više od ičega mijenja povijest. Vi možete promijeniti povijest! Učinite to s ljubavlju.

Pozdrav kardinala nadbiskupa Cobo Cana

Govoru rimskog biskupa prethodio je pozdrav dobrodošlice metropolita i nadbiskupa Madrida kardinala Joséa Coba Cane. Podsjećajući na geslo apostolskog putovanja potaknuo je prisutne na podizanje pogleda kako ne bismo ostali zatvoreni u neposrednome trenutku ni u očaju, nego kako bismo osluškivali Božji glas koji svakoga mladog čovjeka pita: „Za koga je tvoj život?” Na to je pitanje - istaknuo je kardinal - mnogim mladima danas teško odgovoriti. Puni su entuzijazma i vitalnosti, ali istodobno i pate, nose teret nesigurnosti, samoće te drama prisilnih migracija i samoubojstava. Kardinal je stoga rekao da su im potrebne Papine riječi kako bi zajedno ispisali nove stranice za svakog mladog čovjeka na kojega Bog računa.

FOTO: Antunovski hod mladih

Jer koliko god to nekome smetalo priznati, samo je jedna od te dvije kolone u sebi nosila ono što je generacijama bilo razlog hrvatskog ponosa – vjeru u Boga, ljubav prema domovini, poštovanje prema obitelji, zahvalnost prema precima i svijest da narod bez korijena ne može imati budućnost.
Zato prizori s Antunovskog hoda mladih nisu izazvali emocije samo među vjernicima. Oni su kod mnogih probudili osjećaj nade da Hrvatska, unatoč svim pritiscima vremena, još uvijek nije izgubila svoju dušu.
Dok su sudionici Povorke ponosa prolazili zagrebačkim ulicama noseći zastave pokreta koji danas uživaju snažnu političku, medijsku i institucionalnu potporu diljem Europe, tisuće mladih ljudi sudjelovale su u Antunovskom hodu mladih noseći križeve, moleći krunicu i pjevajući pjesme Bogu. Ta slika nije bila samo vjerski događaj. Bila je snažna poruka da postoji generacija mladih koja odbija prihvatiti tvrdnju da su vjera, domoljublje, obitelj i tradicija relikti prošlosti koje treba spremiti u muzeje.

FOTO: Antunovski hod mladih

Ono što posebno upada u oči jest činjenica da se posljednjih godina u Hrvatskoj sve češće primjenjuju dvostruka mjerila kada je riječ o simbolima i vrijednostima koje smiju biti prisutne u javnom prostoru. Mnogi se još uvijek sjećaju polemika oko Hoda za život, oko zastava i simbola koji promiču zaštitu nerođenog života, dostojanstvo majčinstva i vrijednost obitelji. Upravo su ti simboli nerijetko proglašavani kontroverznima, nepoželjnima ili problematičnima za javni prostor. Istodobno, simboli rodne i identitetske ideologije ne samo da su prihvaćeni, nego se predstavljaju kao gotovo obvezni znakovi naprednosti i društvene osviještenosti.
Takva dvostruka mjerila kod mnogih građana stvaraju opravdan osjećaj nepravde. Jer ako je različitost doista vrijednost, onda bi trebala vrijediti za sve. Ako je javni prostor mjesto slobodnog izražavanja uvjerenja, onda bi u njemu jednako mjesto trebali imati i oni koji promiču kulturu života i oni koji zastupaju drugačije svjetonazore. Međutim, sve je više ljudi koji imaju dojam da problem nije u zastavama, nego u vrijednostima koje te zastave predstavljaju.
Upravo zato prizori s Antunovskog hoda mladih imaju težinu koja nadilazi jedan običan vjerski događaj. Na tim ulicama nisu bili politički aktivisti ni profesionalni zagovornici određenih ideologija. Na tim ulicama bili su mladi ljudi koji su bez srama pokazivali da vjeruju u Boga, da vole svoju domovinu i da smatraju kako je moguće istodobno biti moderan čovjek i ostati vjeran vrijednostima svojih predaka.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli BOG JE TU © (@bog.je.tu)

Dok dio europskih političkih elita posljednjih godina sustavno pokušava izgraditi identitet kontinenta bez njegovih kršćanskih korijena, upravo su ti mladi pokazali da čovjek bez korijena postaje lako podložan svakom novom trendu, svakoj novoj ideologiji i svakom novom društvenom eksperimentu. Povijest nas uči da nijedna civilizacija nije propala zato što je bila previše vjerna svojim temeljima. Propadala je onda kada ih se počela stidjeti.
Nije slučajno ni to da se posljednjih mjeseci među hrvatskom mladeži spontano pjevaju i Thompsonove pjesme i pjesme slavljenja. To nije pitanje glazbenog ukusa. To je pitanje identiteta. U vremenu kada se mladima nudi kultura bez korijena, povijest bez ponosa i sloboda bez odgovornosti, oni traže nešto dublje. Traže pripadnost. Traže smisao. Traže povezanost s narodom kojem pripadaju i s Bogom u kojeg vjeruju.
Zbog toga je pogrešno ove dvije kolone promatrati samo kroz političku prizmu. Njihova razlika mnogo je dublja. Jedna vizija čovjeka polazi od pretpostavke da pojedinac sam određuje svoju istinu i da društvo mora neprestano prilagođavati svoje vrijednosti osobnim osjećajima. Druga polazi od uvjerenja da postoje trajne vrijednosti koje ne ovise o trendovima, anketama ili političkim kampanjama te da upravo one čovjeku daju stabilnost, smisao i unutarnju slobodu.
Možda upravo zato fotografije iz Zagreba nisu izazvale samo komentare nego i snažne emocije. Ljudi u njima nisu promatrali samo dvije skupine građana okupljene na dva različita događaja. U njima su prepoznavali mnogo dublji društveni i duhovni prijepor koji već godinama prolazi kroz Hrvatsku i Europu. Prepoznavali su sukob između kulture koja vjeruje da se budućnost može graditi odbacivanjem naslijeđenih vrijednosti i kulture koja vjeruje da se budućnost može graditi samo na temeljima koji su izdržali kušnje vremena.
Zato mnogi, gledajući te dvije kolone koje su istoga dana prolazile Zagrebom, nisu vidjeli samo dvije skupine ljudi. Vidjeli su dvije Hrvatske.
Jednu koja se sve više prilagođava duhu vremena, čak i onda kada taj duh vremena od nje traži da zaboravi tko je, odakle dolazi i na kojim je vrijednostima nastala.
I drugu koja se ne stidi svojih korijena, svojih svetaca, svojih crkava, svojih branitelja, svoje kulture i svoje vjere, jer razumije da narod koji izgubi svoje temelje prije ili kasnije izgubi i sebe.
Dok su jedni nosili zastave ideologije koja od čovjeka traži da neprestano iznova definira samoga sebe, drugi su nosili križ, simbol žrtve, ljubavi i nade koji je stoljećima oblikovao hrvatski identitet. Dok su jedni slavili identitete koji se mijenjaju s vremenom, drugi su pjevali Bogu. Dok su jedni tražili potvrdu u svijetu, drugi su smisao tražili iznad svijeta.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Stjepan Brčina (@stjepanbrcina)

Zato pitanje koje su otvorile dvije zagrebačke kolone nije pitanje tko je bio glasniji, medijski zanimljiviji ili politički podobniji. Pitanje je koja od tih dviju vizija ima snagu sačuvati dušu naroda, obnoviti obitelj, vratiti nadu mladima i ostaviti generacijama koje dolaze nešto više od zbunjenosti, podjela i ideoloških eksperimenata.
Jer Hrvatska nije nastala na prolaznim trendovima, nego na vjeri, žrtvi, obitelji i ljubavi prema domovini.
A budućnost, kao i uvijek kroz povijest, pripast će onima koji imaju hrabrosti ostati vjerni onome što jesu.

Medjugorje-info.com

View this post on Instagram

A post shared by Karlo Photography 📷 (@karloo_photo)

„Dok je koračala po kamenu, mislila je da se penje prema vrhu brda. A zapravo je koračala prema početku jednog novog života”, stoji u objavi. Fotograf je dodao kako nije mogao ni zamisliti da će jednog dana biti dio tolikih životnih priča. „Upravo zato svaki poziv za ovakav trenutak doživljavam kao veliku čast”, napisao je.

Fotografija para s križem i Gospinim kipom u pozadini, ali ostali prizori, brzo su izazvali pozitivne reakcije pratitelja, a objava je u komentarima dočekana s brojnim čestitkama i emotivnim porukama. Brdo ukazanja jedno je od najposjećenijih mjesta u Međugorju, a osim hodočasničkog značaja, sve češće postaje i mjesto posebnih osobnih trenutaka za vjernike iz cijelog svijeta.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati. »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas — zbog mene — pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Svećenik: pater Ivan Dominik Iličić.

„Mogao bih reći da je to mojih šest najljepših godina u životu. Zato što sam gledao raj svojim očima”, rekao je fra Danko.

Na pitanje gdje je gledao taj „raj”, odgovorio je vrlo konkretno.

„U ispovjedaonici”, kazao je.

Fra Danko je potom posvjedočio kako su u Međugorje dolazili brojni vjernici koji se sakramentu ispovijedi nisu približili desetljećima. Među njima su, kako je naveo, bili i oni koji se nisu ispovjedili 30, 40 ili 50 godina.

Posebno je izdvojio primjer čovjeka koji se, prema njegovim riječima, nije ispovjedio čak 70 godina.

„Jedan je bio i 70. Ja sam ga pitao kako je moguće, a on kaže da su tada u sedmoj godini primali ispovijed i pričest, jer je tada bila krizma”, ispričao je fra Danko.

Takve trenutke opisao je kao veliku radost za nebo, usporedivši ih s povratkom izgubljenog sina.

„To je velika radost za nebo ako se izgubljeni sin nakon 70 godina vratio kući. A to se u Međugorju događa non-stop”, poručio je fra Danko Perutina.

Njegovo svjedočenje u emisiji Hrvatskog nadzemlja bilo je usmjereno upravo na ono što mnogi hodočasnici i svećenici povezuju s Međugorjem, a to su obraćenja, ispovijedi i povratak ljudi vjeri nakon dugih godina udaljenosti od sakramenata.

U ono vrijeme: Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!«

On usta i pode za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«

A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Trajni đakon: Vjekoslav Uvalić.

Španjolska biskupska konferencija i Konferencija redovnika (CONFER), zajedno s pučkim pravobraniteljem i Ministarstvom predsjedništva, pravosuđa i odnosa s Cortesom u ožujku su potpisale su protokol kojim se regulira priznavanje i odšteta žrtvama zlostavljanja.

Sa žrtvama zlostavljanja tijekom apostolskih putovanja privatno su se susretali i prethodnici pape Lava XIV., Benedikt XVI. tijekom putovanja u Sjedinjene Američke Države 2008., zatim u Ujedinjeno Kraljevstvo, Australiju i Njemačku, a papa Franjo za vrijeme posjeta Čileu, Irskoj, Portugalu i Belgiji.

Prigodom dolaska u svetište sve su majke na dar primile blagoslovljenu krunicu kao mali znak pažnje i poticaj da molitvu krunice još snažnije unesu u svoje obitelji.

Susret je započeo molitvenom pripravom za euharistijsko slavlje tijekom koje su obitelji učenika Katoličke osnovne škole Svete Uršule u Varaždinu i Katoličke osnovne škole Svetog Josipa u Čakovcu predmolile krunicu Blažene Djevice Marije na nakane za mir, supružnike, obitelji, posvećenje svećenika, nova duhovna zvanja te za djecu i mlade.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je započelo svečanom procesijom. Svetu misu predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš u zajedništvu s umirovljenim varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom i pedesetak svećenika Varaždinske biskupije.

Liturgijsko pjevanje animirao je Župni zbor Župe sv. Jurja na Bregu.

Uvodeći u misno slavlje, mons. Radoš zahvalio je svima koji su došli na ovo molitveno slavlje. Kako je rekao, svatko je za to morao prinijeti određenu žrtvu. Svećenici su trebali nešto ostaviti po strani, no istaknuo je da su najveću žrtvu podnijeli roditelji i obitelji s djecom.

„Došli smo zato što vjerujemo da ovdje danas može biti posebno i lijepo. Ne zato što ćemo jedni druge vidjeti ili što će biti lijep program, nego zato što ljepotu može dati samo Onaj koji je ovdje prisutan, koji nas okuplja, a to je naš Bog – Krist Gospodin. On danas želi biti s nama. Pogledati svakoga u lice i radovati se svakom licu, svakoj obitelji, svakom svećeniku i biskupu koji je došao ovdje te ga moliti za ono što je srce života, a to je obitelj – djeca, otac, majka i svi oni koji obitelj vode prema Kristu“, poručio je mons. Radoš te potaknuo okupljene da mole Gospodina kako bi njihova žrtva postala plodno tlo na koje će On izliti svoju radost, radost koju će ponijeti s ovoga mjesta. Radost koja nije ljudska, nego dolazi od Onoga koji nas je stvorio da bismo bili njegova radost.

Na početku homilije biskup Radoš podsjetio je na geslo obiteljskih dana Varaždinske biskupije – „Obitelj u srcu“.

„Nemamo ljepšega gesla koje je za nas i ispovijed, a ujedno i molitva koju stavljamo pred Gospodina. No ono je također i pitanje. Koga nosimo u srcu? Što je u srcu naših obitelji? Što nas drži zajedno kada dođu brige, umor, nerazumijevanje, bolest, križevi i svakodnevne napetosti?“ rekao je mons. Radoš.

Osvrnuo se potom na krunicu koju je svaka majka dobila na ulasku u svetište, istaknuvši da ona nije ukras ni suvenir koji treba ponijeti kući, nego poziv i poslanje.

„Želimo u tom znaku krunice vidjeti obiteljski dom, ali želimo kroz taj mali znak razmatrati Kristov put“, poručio je.

Potaknuo je okupljene majke da, moleći krunicu, zajedno s Marijom razmatraju Kristov život koji daje smisao obitelji, dok krunica postaje jednostavna nit koja povezuje članove obitelji međusobno i sve ih povezuje s Kristom.

„Braćo i sestre, krunica je ono što nas povezuje s Kristom“, istaknuo je biskup Radoš.

Podsjetio je i da je lipanj mjesec Srca Isusova te da je molitva iz Zlatne krunice „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome“ molitva za svakoga vjernika.

Kako je rekao, svetkovina Presvetog Srca Isusova ujedno je i dan posvećenja svećenika, pa je okupljene obitelji potaknuo na molitvu za svećenike i nova duhovna zvanja.

„Ona ne dolaze s ulica i ne padaju s neba, nego je obitelj kolijevka zvanja. U našim obiteljima rađaju se nova duhovna zvanja“, istaknuo je biskup Radoš, dodavši kako su obitelji mjesta na kojima se uče velikodušnost, nesebičnost, praštanje, molitva i poniznost.

„U jednostavnosti obitelji slaže se kolijevka, pune se pluća i srce kako bi se odvažno moglo reći: ‘Evo me, Gospodine.’ Molitva ne čuva samo ognjište obitelji, nego i budućnost Crkve po sadašnjim i budućim svećeničkim i redovničkim zvanjima“, naglasio je biskup Radoš.

Nastavio je tumačiti molitvu krunice kroz otajstva koja ona sadržava te ponovno istaknuo kako je upravo Krist nit koja sve povezuje.

„Razumijte da je svaki put, dok molite krunicu, nit koja sve povezuje uvijek Krist. On nikada neće puknuti. On uvijek želi da povežemo sve članove svoje obitelji. A danas smo došli ovdje kao obitelji naše biskupije kako bismo se međusobno povezali, da kažemo Gospodinu kako smo jedna velika obitelj“, poručio je mons. Radoš.

Homiliju je zaključio molitvom da Gospodin po svojoj Predragocjenoj Krvi obnovi obitelji, ozdravi ranjeno, poveže udaljeno, vrati molitvu u domove i mir u srca te vrati obitelj u svoje Srce, a sebe u srce svake obitelji.

Poželio je i da svaka majka koja s ovoga susreta ponese krunicu u svoj dom ponese i blagoslov, snagu i nadu.

U prinosu darova tijekom misnog slavlja sudjelovali su članovi zajednice „Bartimej“, koja okuplja osobe s invaliditetom, njihove obitelji i prijatelje.

Milostinja prikupljena tijekom misnog slavlja namijenjena je djelovanju Zaklade Varaždinske biskupije za pomoć učenicima i studentima, osnovane 2023. godine s ciljem pružanja potpore učenicima osnovnih i srednjih škola te studentima s područja Varaždinske biskupije u njihovu obrazovanju.

Tijekom tri školske i akademske godine Zaklada je materijalno pomogla više od 230 učenika i studenata. Ove godine stipendira njih 83. Posebno raduje činjenica da među korisnicima potpore ima i mnogočlanih obitelji čija djeca primaju pomoć već od prvoga razreda osnovne škole.

Istaknuto je i kako je iznos milostinje prikupljene na prošlogodišnjem, prvom biskupijskom susretu obitelji, mladih i krizmanika omogućio financiranje sedam novih godišnjih stipendija za osnovnoškolce.

Na kraju misnog slavlja biskup Radoš zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi susreta: zajednici Kursiljo, Hrvatskoj zajednici bračnih susreta, klanjateljima trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu, Caritasu Varaždinske biskupije i njegovim volonterima, udrugama „Betlehem“ i „Bartimej“, Katoličkoj osnovnoj školi Svete Uršule u Varaždinu, Katoličkoj osnovnoj školi Svetog Josipa u Čakovcu, zajednici „Susret obitelji u vrtu“ iz Međimurja, udruzi Hrvatska za život, Schönstattskoj zajednici, zboru Župe sv. Jurja na Bregu, animatorima biskupijskog Ureda za pastoral mladih te biskupijskim uredima za pastoral u medijima, crkvenu glazbu i liturgijski pastoral.

Zahvalio je također Župi Ludbreg i njezinim suradnicima na čelu sa župnicima in solidum Kristijanom Stojkom i Petrom Mlakarom.

Zahvalio je i svim sudionicima, odnosno nositeljima poslijepodnevnog programa koji je uslijedio nakon euharistijskog slavlja.

Na poseban je način zahvalio Udruzi sv. Vinka, koja djeluje pri Župi Dobrog Pastira u Varaždinu, a čiji su članovi izradili krunice podijeljene majkama na ulazu u svetište.

Na kraju je biskup Radoš zahvalio i vlč. Nikoli Tomaševiću, predstojniku Obiteljskog centra i Ureda za obitelj Varaždinske biskupije, te svim njegovim suradnicima.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedili su zajednički objed i drugi dio susreta, koji je glazbom animirao vlč. Tihomir Kosec sa svojim bendom.

Kršćansko kazalište Credo izvelo je predstavu „Princezina knjiga“. Potom je komunikologinja Mateja Vidulić, asistentica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, održala predavanje o komunikaciji u obitelji pod naslovom „Mama govori, tata klima, djeca na mobitelu“.

Kratku katehezu utemeljenu na Svetom pismu i ove je godine održao vlč. Lovro Biškup, bibličar i župnik u Remetincu. Na primjeru Knjige o Jobu govorio je o temeljnom načelu dobre komunikacije: „Dva uha i jedna usta“.

Završni dio programa Drugog obiteljskog dana Varaždinske biskupije bilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio vlč. Tomašević, dok je glazbom animirao vlč. Kosec sa svojim bendom.

Mladima je prenesena poruka zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, koji ih je pozvao da ovaj dan ne bude samo pješačenje, nego istinski put vjere.

„Nećete danas samo prijeći određeni broj kilometara, nego krenuti na put vjere, moleći, pjevajući i svjedočeći da je Krist živ i prisutan među nama i u baštini koju nam sv. Antun Padovanski ostavlja već 800 godina“, poručio je nadbiskup, potaknuvši sudionike da svaki korak učine korakom bliže Kristu te da im geslo ovogodišnjega hoda postane životni program.

Središnji dio programa bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio organizator Hoda fra Stjepan Brčina. U propovijedi je pozvao mlade da Bogu predaju svoje brige, strahove, tuge i grijehe te da mu otvore svoje srce.

„Bog, koji je Ljubav, želi nas obnoviti. Nije presudno kako se danas osjećamo, nego želimo li Boga vratiti u svoj život“, poručio je fra Brčina, pozvavši mlade da imaju pouzdanja u Boga i vrate ga u središte svoga života.

Naglasio je kako se čovjek ne smije usredotočiti na zlo, nego na Boga, jer „ako je srce s Bogom i čisto, zlo mu ne može nauditi“. Istaknuo je da je srce „ključ svega“ i mjesto u kojem Bog želi prebivati.

Govoreći o svakodnevnim izazovima, upozorio je da ljudi često ne primjećuju dobra koja već imaju, nego, poput Eve, gledaju samo ono što im nedostaje.

„Trčimo za onim što nemamo, a nemamo vremena uživati u onome što imamo jer to ne cijenimo“, rekao je fra Brčina te pozvao mlade da zahvaljuju Bogu za obitelj, prijatelje i međuljudske odnose.

„Uživajte u onome što imate i nemojte misliti samo na ono što nemate, jer ako imaš Boga, imaš sve“, poručio je.

Izrazio je i radost zbog velikog broja okupljenih mladih, istaknuvši kako njihova prisutnost pokazuje želju da Boga vrate u središte života.

„Bravo, mladi, jer plivate protiv struje ovoga svijeta. Vaša prisutnost danas pokazuje da želite vratiti Boga u središte. Pustite Boga da ostane u vašem srcu i da vas ljubi“, rekao je.

Po dolasku u baziliku sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu predviđeni su euharistijsko klanjanje, čašćenje relikvija sv. Antuna i zajedničko zahvalno slavlje.

Organizator 8. Antunovskog hoda mladih je fra Stjepan Brčina, uz Centar za promociju duhovnih zvanja OFMConv., u suradnji sa Župom i bazilikom sv. Antuna Padovanskog te Evangelizacijskom zajednicom Sveti Duh.

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava.

Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant.

Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Svećenik: vlč. Karlo Špoljarić.

Za Marija ovo nije bilo obično hodočašće. Njegov petogodišnji sin još nije progovorio, a iza njegove obitelji ostale su godine iščekivanja, molitve, neizvjesnosti i nade, piše Radio NU.

Korak po korak, kilometar po kilometar, trojica hodočasnika približavala su se Međugorju. Unatoč umoru, boli i iscrpljenosti, nisu odustajali, vjerujući da nijedna molitva nije uzaludna.

Nakon što su stigli u Međugorje i popeli se na Brdo ukazanja, predajući svoju nakanu Gospi, uslijedio je trenutak koji će Marijo pamtiti cijeloga života.

Zazvonio mu je telefon.

S druge strane bila je njegova supruga. Uslijedile su riječi koje su promijenile sve:

"Tata, dođi kući."

Njihov sin je progovorio.

U tom trenutku, kaže Marijo, nestali su svi žuljevi, sav umor i napor puta. Ostale su samo suze radosnice, zahvalnost i osjećaj da je njegova molitva uslišana.

Nekome će ovo biti slučajnost. Ali onima koji vjeruju, ovo je dokaz da molitva ima snagu.

Mostar je tako i ove godine oživio tradiciju staru više od 150 godina, kada su Tijelovo slavili ne samo katolici, nego i nekatolici, koji bi na kapijama s poštovanjem pozdravljali sudionike procesije. O tome svjedoče novine „Novi hercegovački bosiljak“ iz 1885. godine te „Osvit“ iz 1900. godine.

Biskup Petar u svojoj je propovijedi istaknuo zadovoljstvo što sve župe grada Mostara zajedno sudjeluju u tijelovskoj procesiji:

„Danas slavimo svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, dan kada Crkva s posebnom radošću i pobožnošću izlazi iz svojih svetišta na ulice sela i gradova kako bi naviještala otajstvo koje se nalazi u samom srcu naše vjere – Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, ostao je s nama u Presvetom Sakramentu Euharistije. Lijepo je i značajno da se danas sve župe grada Mostara okupljaju zajedno, kao jedna obitelj, jedno Tijelo Kristovo, u procesiji ulicama ovoga našega grada.“

Naglasio je kako „postoji jedna riječ koja se danas, poput tihe niti, provlači kroz sva tri čitanja i pomaže nam ući u otajstvo koje slavimo. To je riječ koju Mojsije izgovara narodu na samom kraju dugoga hoda kroz pustinju: Sjećaj se. Na prvi pogled čini se da je to neobična riječ za čovjeka koji stoji pred budućnošću. Izrael se nalazi na pragu zemlje koju mu je Bog obećao. Pred njim se otvara novo razdoblje njegove povijesti. Moglo bi se očekivati da će Mojsije govoriti o onome što dolazi, da će ohrabrivati narod za buduće izazove. Umjesto toga, on ga poziva da se osvrne unatrag: Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio pustinjom.“

„U Svetome pismu sjećanje nije tek prisjećanje prošlih događaja. Nije riječ o nostalgiji niti o pukom vraćanju mislima na nešto što je jednom bilo, a sada više ne postoji. Biblijsko sjećanje znači ponovno prepoznati Božju prisutnost u vlastitome životu, naučiti čitati vlastitu povijest njegovim očima i otkriti da ni jedan korak nije bio izvan njegova pogleda, pa ni onda kada smo mislili da hodamo sami. Crkva to sjećanje živi u svakoj misi kao spomen-čin Kristove muke, smrti i uskrsnuća, kojim se žrtva križa uprisutnjuje kroz vjekove. Zato Mojsije ne govori samo o mani, niti samo o vodi iz stijene, niti samo o velikim čudesima koja je narod vidio. On govori o putu. Put je važniji od pojedinačnih događaja jer upravo na putu čovjek polako otkriva tko je Bog, ali i tko je on sam.“

„Pustinja je bila mjesto na kojem je Izrael naučio nešto što se nije moglo naučiti ni u Egiptu ni kasnije u Obećanoj Zemlji. Naučio je da život nije nešto što čovjek može osigurati samome sebi. Svakoga je jutra primao manu, hranu koju nije mogao proizvesti niti pohraniti. Svakoga je jutra bio pozvan prihvatiti da život dolazi kao dar. Možda je upravo to iskustvo najteže za ljudsko srce jer čovjek želi biti gospodar svoje sigurnosti. Želi vjerovati da sve ovisi o njegovoj mudrosti, njegovoj snazi, njegovu radu. A onda se pojave trenutci u kojima postaje jasno koliko je život krhak, koliko toga ne ovisi o nama i koliko je duboka istina koju Mojsije želi usaditi u srce naroda: da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.“

Prisjećajući se prošlosti naše zemlje i naroda te je uspoređujući s iskustvom izraelskoga naroda koji je koračao iz ropstva u slobodu, kazao je kako smo i sami narod koji je prošao kroz pustinju rata, razdvojenosti, gubitka i boli:

„Mnogi od vas pamte vrijeme kada je bilo teško, kada je glad za mirom, sigurnošću i nadom bila stvarna. A ipak, kao što je Bog hranio Izrael manom, tako je hranio i nas. Hranio nas je svojom Riječju, svojom milošću i prije svega Tijelom i Krvlju svoga Sina. Ta riječ nije umanjivala vrijednost kruha. Naprotiv, ona je kruhu vraćala njegovo pravo značenje. Kruh je znak da nas Bog uzdržava; on je podsjetnik da nismo sami sebi izvor života. Mana je u tom smislu bila pralik i simbol euharistijske hrane, kruha anđeoskoga koji je Bog slao kako bi pripravio svoj narod za istinski Kruh s neba. Sveti Augustin, govoreći o toj nebeskoj hrani, podsjeća nas: Mana je bila sjena, euharistija je stvarnost. Ono što je u Starom zavjetu bilo predznak, za nas je postalo punina.“

Po završetku svete mise uslijedila je euharistijska procesija od katedrale Marije Majke Crkve, koja je bila prva postaja, preko Rondoa i Bulevara, gdje su bile postavljene sljedeće dvije postaje, do franjevačke crkve sv. Petra i Pavla, koja je bila četvrta postaja i gdje je biskup Petar udijelio svečani završni blagoslov s Presvetim.

Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja i procesije animirali su združeni zborovi iz mostarskih župa pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića. Tijekom svete mise pjevanje je na orguljama pratio Drago Soldo.

Dvojezično misno slavlje u subotičkoj katedrali predvodio je tom prigodom mjesni biskup Franjo Fazekas uz suslavlje svećenika i đakona Subotičke biskupije.

U prigodnoj homiliji naglasio je da svetkovina Tijelova vjernicima daje do znanja da Isusu Kristu mjesto nije ponajprije u svetohraništu, nego u njima samima. „On je Hrana napoj svetosti, a mi smo istinska svetohraništa. Euharistija za nas kršćane nije tek ‘biti s Kristom’ u prisnome i nutarnjemu odnosu, nego znači upuštanje u pustolovinukoja postaje poslanjem – biti Kristov čovjek. Budimo žive pokaznice ovome svijetu, da smo uistinu Kristovi prijatelji“, potaknuo je biskup Fazekas.

Nakon misnog slavlja uslijedila je svečana procesija kroz grad koja je okupila lijepi broj vjernika koji su na ovaj način posvjedočiti svoju vjeru.

Tijelovska procesija išla je iz katedrale do franjevačke crkve, ulicom Matka Vukovića. Prva postaja bila je u katedrali, druga kod spomenika biskupu Ivanu Antunoviću, treća kod spomenika Presvetog Trojstva kod Gradske kuće i četvrta na platou ispred franjevačke crkve, gdje je podijeljen i završni blagoslov za cijeli grad Suboticu, svakom građaninu i svima koji obavljaju javne i odgovorne službe i poslove u Gradu. U procesiji su nošeni vjerski simboli te Tijelovski, Divojački, Momački i drugi župski barjaci koji se iznose na ulice grada samo za tu svetkovinu.

U procesiji su sudjelovali mladi u tradicionalnoj nošnji – zatim predstavnici Franjevačkog svjetovnog reda, Vitezova sv. Jurja i sv. Stjepana, pogrebnih poduzeća „Funero“ i JKP „Pogrebno“, Čuvara Božjeg groba – potom djevojke u bjelini sa simbolima, prvopričesnici, djeca u bjelini s cvijećem, ministranti, svećenici, „Nebo“ i biskup s Presvetim, pjevači, te brojni vjernici.

Govoreći o tijelovskoj procesiji, preč. dr. Ivica Ivanković Radak izrazio je radost zbog broja sudionika, zahvalio svima koji su pomogli oko organizacije i poručio kako je sada ponovno sve oživljeno i bit će nastavljeno narednih godina.

Nakon misnog slavlje predstavljeni su i ovogodišnji predvoditelji „Dužijance 2026.“: bandašica Mila Kujundžić i bandaš Teo Margetić, kao i mala bandašica Marija Šabić i mali bandaš Danilo Cvijanov.

Tijelovska procesija kroz grad Suboticu bila je uobičajena sve do Drugog svjetskog rata, a tijekom komunizma je ukinuta. Procesija s Presvetim, koja predstavlja izraz vjere ponovno je obnovljena tek 1995. godine i bila je organizirana do 1999. godine, kada je ukinuta zbog bombardiranja. Iako je godinama u nazad postojala želja, tek sada je obnovljena. Proslavi svetkovine Tijela i Krvi Kristove uz veliki broj vjernika nazočili su i predstavnici lokalne samouprave, diplomacije i vijeća nacionalnih manjina.

„Procesija s Presvetim je prošla ulicama Subotice u miru, dostojanstvu, molitvi i zajedništvu, bez velikog remećanja redovitog života Grada. No, ovaj događaj nije bio samo vjerski, nego i kulturni, povijesni i identitetski trenutak za grad“, navodi se na stranici Subotičke biskupije. (kta)

“Ja sam to puno puta rekao, i to je istina, da Ujedinjeni narodi nisu u New Yorku. Tamo je zgrada Ujedinjenih naroda, ali Ujedinjeni narodi su u Međugorju”, poručio je fra Danko Perutina.

U nastavku propovijedi naglasio je kako se u Međugorju susreću ljudi različitih identiteta i iskustava, ali bez međusobnog ometanja.

“Ovdje skupa mole i vjernik i nevjernik, i Irac i Englez, i Ukrajinac i Rus, i Francuz i Nijemac. I sada da ne nabrajam dalje, svi pjevaju svoje pjesme, svi mole svoje molitve i nitko nikom ne smeta”, rekao je Perutina.

Njegova poruka odnosila se na Međugorje kao mjesto susreta, molitve i suživota, u kojem se, kako je istaknuo, ljudi različitih naroda mogu okupiti u miru i poštovanju.

Naglasio je kako su se nad tim riječima mnogi sablaznili u Isusovo vrijeme, ali da se nad njima, kako je rekao, mnogi sablažnjavaju i danas.

„Čovjek bi prihvatio Boga koji daje savjete, čovjek bi prihvatio Boga koji ga tapša po ramenu, čovjek bi prihvatio Boga koji ga nikada ne dira, nikoga ne proziva, nikoga ne želi promijeniti. Ali Boga koji kaže: Moraš jesti moje tijelo i piti moju krv ako želiš život vječni, takvoga Boga čovjek teško prihvaća”, poručio je fra Marin.

U središnjem dijelu propovijedi istaknuo je kako Euharistija za vjernike ne može biti tek dio tradicije, običaj ili vanjski znak pripadnosti Crkvi.

„Euharistija nije dodatak kršćanstvu, Euharistija nije ukras Crkve, Euharistija nije običaj naših starih. Euharistija je sami Krist, živi Bog, srce naše Crkve. Bez Euharistije nema kršćanstva, bez Euharistije nema života vječnoga”, rekao je.

Fra Marin je posebno naglasio kako vjernici često nisu svjesni onoga što se, prema katoličkom nauku, događa na oltaru tijekom svete mise.

„Čovječe, na oltaru se nebo spušta na zemlju. Na oltaru se događa najveće čudo svijeta”, kazao je.

Pritom je dodao kako najveće čudo nije samo izvanredno ozdravljenje ili događaj o kojem se govori, nego pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu.

„Nije najveće čudo kada netko progleda, nije najveće čudo kada netko ustane iz kolica, nije najveće čudo ono o čemu se često govori. Najveće je čudo kada obični kruh postaje tijelo Kristovo, kada vino postaje krv Kristova”, poručio je fra Marin.

Govoreći o odnosu suvremenog čovjeka prema svetome, upozorio je kako najveći problem nije samo udaljavanje od Boga, nego i gubitak osjećaja za svetost.

„Najveća tragedija današnjega čovjeka nije samo što je zaboravio Boga, nego što je izgubio osjećaj za ono sveto. Izgubili smo strahopoštovanje, izgubili smo svijest pred čime stojimo svaki put kada dođemo na Euharistiju”, zaključio je fra Marin Mikulić u dijelu propovijedi.

U ono vrijeme: Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’ Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?« Silan ga je svijet s užitkom slušao.

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

"I ove prve subote pozivamo vas da nam se pridružite na svetoj misi, marijanskoj procesiji i javnoj molitvi krunice, kako bismo dali zadovoljštinu za sve uvrede nanesene Bezgrešnom Srcu Marijinu", naveli su organizatori.

Podsjetimo: Marijini Ratnici Hercegovina okupljaju muškarce (15 aktivnih članova sa duhovnikom) koji kroz molitvu i javno svjedočenje vjere nastoje, kako kažu, odgovoriti na “krizu muževnosti” i obnoviti duhovnu ulogu muškarca, ne samo u obitelji, nego u cjelokupnom društvu.

Ogranak su međunarodnog katoličkog pokreta Wojownicy Maryi (Marijini ratnici) nastalog 2015. godine u Poljskoj, a koji se tijekom godina proširio u više od 33 zemlje svijeta.

LJUDI MEĐUGORJA Josip Sivrić: "Moramo vratiti duhovnu ulogu oca u obitelji, da otac bude onaj koji potiče i poziva na molitvu"

"Moramo vratiti duhovnu ulogu oca u obitelji, da otac bude onaj koji potiče i poziva na molitvu"

„Ovo su dani osobite milosti za sve naše župljane i hodočasnike. Svaku večer bit će prigoda za svetu ispovijed, ali i prilika čuti ponekog svećenika sa strane“, poručuju iz župe.

U četvrtak, na svetkovinu Tijelova, nakon mise bit će održana tradicionalna procesija, dok će u subotu, zbog održavanja smotre folklora, sveta misa biti slavljena ranije, s početkom u 18 sati.

Središnja proslava blagdana Presvetog Srca Isusova održat će se u petak, 12. lipnja. Svete mise služit će se u 7:00 i 9:00 sati, dok će svečano večernje misno slavlje biti u 19:00 sati.

Župna zajednica poziva sve župljane, iseljene Studenčane, hodočasnike i štovatelje Presvetog Srca Isusova da sudjeluju u devetnici i proslavi patrona te zajedničkom molitvom zahvale Gospodinu za sve primljene milosti.

Devetnica Srcu Isusovu"

"“Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinovih kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.” Iziđe, te gorko zaplaka.” Luka 22,61"

Govoreći o području obrazovanja, upozorio je na rastuću fragmentaciju znanja, odnosno na rizik stjecanja stručnih kompetencija u pojedinim područjima bez sposobnosti povezivanja informacija s dubljim razumijevanjem i očuvanja jasnog osjećaja svrhe.

Pozivajući se na svoju encikliku Magnifica humanitas, Sveti Otac primijetio je da, iako ne nedostaje ljudi koji su iznimno stručni u pojedinim područjima, mnogi od njih teško pronalaze usmjerenje za vlastiti život te ne uspijevaju sačuvati osjećaj smisla.

„Često im nedostaje cjelovit pogled na stvarnost koji bi mogao povezati ne samo različita područja znanja, nego i mnogostruke dimenzije života te najdublje težnje ljudskoga srca“, istaknuo je Papa.

U tom kontekstu katoličko obrazovanje ima ključnu ulogu u usmjeravanju profesionalnih perspektiva mladih i vođenju njihove želje za znanjem. Cilj je, istaknuo je Papa, pomoći im da nauče tražiti i ljubiti istinu te postavljati pitanja o smislu života i dostojanstvu svake ljudske osobe.

To nipošto nije jednostavan zadatak, napomenuo je, jer potraga za istinom zahtijeva ne samo učenje i pratnju odgojitelja, nego i snažno osobno zalaganje.

„Ako katoličko obrazovanje ne uspije u studentima probuditi istinsku ljubav prema istini, ne samo prema intelektualnoj istini, nego i prema Istini koja je sam Krist, teško možemo očekivati da će ljudi biti spremni uložiti napor potreban da prepoznaju istinu i s njom usklade svoj život.“

Pozivajući se i na apostolsko pismo Crtati nove karte nade, Petrov nasljednik podsjetio je da katoličke ustanove moraju biti mjesta u kojima kršćanski pogled na svijet prožima svaku znanstvenu disciplinu i svaki međuljudski odnos.

„To je poslanje koje se hrani autentičnošću kojom prenosimo živo Evanđelje, pružajući u katoličkoj vjeri ujedinjujuću viziju koju jedino Istina može dati“, rekao je Papa.

Sveti Otac istaknuo je da na praktičnoj i pedagoškoj razini postoje sve veće teškoće u vrednovanju rada učenika i studenata zbog širenja umjetne inteligencije. Stoga je pozvao odgojitelje i nastavnike da kreativno prilagode svoje metode poučavanja kako bi osigurali istinski cjelovitu formaciju osobe.

„U tom smislu moramo biti spremni velikodušno ulagati u obrazovanje budućih naraštaja. Od presudne je važnosti da mladići i djevojke nauče na pozitivan način upotrebljavati nove tehnologije, istodobno razvijajući svoje od Boga dane sposobnosti rasuđivanja, kritičkog mišljenja i pohranjivanja znanja u pamćenje. Tako će biti osposobljeni odgovorno oblikovati budućnost svijeta.“

Papa Lav XIV. zaključio je svoj govor izrazivši nadu da će studenti ustanova Udruženja katoličkih koledža i sveučilišta u zdravom nauku povjerenom Crkvi pronaći istinski i trajni temelj ne samo za svoj osobni život, nego i za budućnost Sjedinjenih Američkih Država.

U radnom dijelu zasjedanja, nakon usvajanja zapisnika s prošlog susreta, biskupi su zajednički promišljali o nedavno objavljenoj prvoj enciklici pape Lava XIV. Magnifica Humanitas. Istaknuto je da je riječ o Papinoj socijalnoj enciklici te da Papa želi da ona bude tako shvaćena i primljena. O tome govore mnoge činjenice, počevši od toga da nosi nadnevak 15. svibnja, kada je prije 135 godina (1891.) objavljena prva socijalna enciklika Rerum novarum pape Lava XIII., na što se papa Lav XIV. u uvodnom dijelu svoje enciklike izričito referira. Istaknuto je i kako ni u jednom dosadašnjem socijalnom dokumentu – a ima ih više od 45 – nije na tako izričit i temeljit način prikazan socijalni nauk Crkve kao crkveno-teološko učenje o odnosu Katoličke Crkve prema događanjima u svijetu, kao što ga donosi Magnifica Humanitas. Papa u enciklici razvija, produbljuje i aktualizira dosadašnji socijalni nauk Crkve, obrazlaže zašto se Crkva bavi socijalnim temama, produbljuje odnos između Crkve i svijeta, donosi nove definicije socijalnoga nauka Crkve te dodatno osvjetljava i produbljuje pojedine dimenzije i teme teološko-socijalnog nauka Crkve, pružajući pritom i svoj osobni obol: zaštitu ljudske osobe u novoj epohi umjetne inteligencije. Moć umjetne inteligencije i neslućeni obzori njezina razvoja predstavljaju nešto sasvim novo, novu epohu te izazivaju nova pitanja na koja Crkva današnjega vremena treba pružiti svoj odgovor. Biskupi su dali snažne poticaje da se enciklika što prije prevede na hrvatski jezik te da se na svim crkvenim razinama enciklika pomno proučava i da se što više uprisutnjuju Papine snažne poruke koje je u enciklici uputio.

Biskupi su upoznati i sa završnim pripremama za Peti nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati 19. i 20. rujna ove godine, u Osijeku i u Aljmašu u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji pod geslom „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“ (Rim 12,12). Susret predstavlja vrhunac i završnicu pastoralnog ciklusa „Obitelji osoba s invaliditetom u krilu Crkve“, koji je započeo 2022. Sve potrebne informacije o susretu nalaze se na mrežnoj stranici shko2026.hr. Biskupi pozivaju na susret sve obitelji iz domovine i inozemstva, napose obitelji osoba s invaliditetom. Njima Crkva želi posvetiti osobitu pozornost te i ovim nacionalnim susretom pridonijeti njihovom još snažnijem uključivanju u život i poslanje Crkve u Hrvatskoj i hrvatskoga društva.

Obilježavanje 1050. obljetnice preminuća kraljice Jelene i 950. obljetnice krunidbe kralja Zvonimira bit će proslavljeno u Solinu 10. listopada.

Za novog ravnatelja Hrvatskog Caritasa biskupi su izabrali svećenika Požeške biskupije, vlč. Krunoslava Siroglavića.

Prisjetivši se nedavno održanog Susreta hrvatske katoličke mladeži, biskupi su još jednom izrazili zahvalnost Požeškoj biskupiji na organizaciji i gostoprimstvu za sve sudionike susreta.

Nakon zasjedanja biskupi su sudjelovali na euharistijskom slavlju u zagrebačkoj katedrali koje je predvodio novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Leopoldo Girelli.

Obraćajući se hodočasnicima na talijanskom jeziku, Sveti Otac istaknuo je značenje i važnost procesija koje se održavaju na taj dan.

„U euharistiji promatramo Isusa kao kruh koji se lomi i daruje za svakoga od nas. Procesije s Presvetim Oltarskim Sakramentom koje prolaze ulicama mnogih zemalja izraz su pučke euharistijske pobožnosti. Stoga vas potičem da održavate živim taj lijepi događaj javnog svjedočenja vjere“.

Rimski je biskup u pozdravu na poljskom jeziku podsjetio vjernike da je Isus živ i da hodi s nama.

„Neka sudjelovanje u euharistijskim procesijama, osobito obitelji, djece i mladih, bude hrabro svjedočanstvo vjere te podsjetnik svima da je Bog prisutan u svojem narodu i da ga prati u svakodnevnom životu“.

U pozdravu hodočasnicima engleskoga govornog područja papa Lav osvrnuo se i na snagu koja proizlazi iz euharistije.

„Dok se pripravljamo za svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, dopustimo da nas taj božanski dar ojača kako bismo postali svjedoci njegove ljubavi prema svima koje susrećemo“.

Petrov nasljednik u pozdravu na portugalskom jeziku podsjetio je da je lipanj mjesec posvećen Presvetom Srcu Isusovu. Pozvao je stoga vjernike da se približe Kristu kako bi on preobrazio njihova srca.

„Draga braćo i sestre, u ovom mjesecu posvećenom Presvetom Srcu Isusovu približimo se izvoru Božjega milosrđa i nježnosti kako bi Uskrsli preobrazio naše srce, čineći ga strpljivijim, velikodušnijim i suosjećajnijim“.

Papa Lav XIV. uputio je također posebnu misao svećenicima i redovnicima na Bliskom istoku, jamčeći im svoju molitvu i blagoslov za njihovu službu te za nade i očekivanja njihovih naroda i zemalja.

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

Svećenik: fra Mate Kolak.

Gost ove emisije, jedan je od organizatora ovog okupljanja volontera, on je Josip Sivrić, s Vionice, suprug i otac trojice sinova te Marijin ratnik.

U emisiji poslušajte njegovo svjedočanstvo o tome kako ga je molitva roditelja i druženje s obiteljima koje mole krunicu, spasilo od krivih izbora u životu te kako ga je život u mnogobrojnoj obitelji s braćom i sestrama naučio dijeljenju i zajedništvu.

Josip ima i snažno svjedočanstvo izbora hoda ka svetosti preko formacije pokreta Marijinih ratnika koje ih uči disciplini i poslušnosti, a najviše ih se trudi oblikovati u bolje muževe i očeve.

O djelovanju Marijinih ratnika u Hercegovini kazao je kako ih ima 15-tak aktivnih članova koji djeluju u Mostaru i na Humcu, iako pripadaju različitim župama Hercegovine.

Susret s djevojčicom sa Down sindromom koju je nosio na Brdo ukazanja još kao srednjoškolac na jednom od prvih Hodočašća za OSI u njemu je zapalio iskru da bude dio ovih hodočašća sve ove godine. Tu istu iskru, toplinu, dirnutost, ljubav… vidio je u očima volontera koji su se ove godine odazvali na poziv služenja potrebitima – da budu njihove ruke i noge dok se dižu k Majci. I već su pitali kada će to biti opet!

Josip se nada da će se kroz sljedeće godine svi skupa moći još bolje organizirati kako bi omogućili svima ovo iskustvo Božje prisutnosti koje se otkriva u služenju drugima i u ljudskoj slabosti koja traži pomoć od drugih.

Emisiju uređuje i vodi Paula Tomić.

Organizatori poručuju kako je cilj susreta otvoriti prostor za duhovnu obnovu sportaša, ali i za razgovor o izazovima koji često ostaju skriveni izvan terena.

View this post on Instagram

A post shared by AGON DEI - Susret Sportaša (@susret_sportasa)

“Iza svakog sportaša stoji borba koju drugi ne vide. Ovaj susret je prilika za odmor, snagu, vjeru i susret s Bogom”, poručili su iz molitvene grupe Agon Dei.

Susret će se održati u Međugorju 5. i 6. lipnja, a organizatori pozivaju zainteresirane da se prijave na vrijeme jer je broj mjesta ograničen.

Prijave su otvorene putem online obrasca koji je dostupan na poveznici koju su objavili organizatori.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

A to duhovno rekao bih najopipljivije je ili najlakše je doživjeti upravo u Međugorju Nisu to osjetile samo obitelji na Hodočašću obitelji već o tome svjedoče milijuni hodočasnika koji su bili u Međugorju kroz ove godine od kad Gospina ukazanja traju.

Naše Hodočašće obitelji prožeto je molitvom, pjesmom, svjedočanstvima, katehezama, molitvom na Križevcu, molitvom na Podbrdu i ono što sam kao organizator osjetio kroz ove godine organizacije, svatko nađe sebi nešto sto ga oduševi, dotakne, potakne na promjenu, razveseli, potakne na razmišljanje…

I na kraju moram podjeliti jedno svjedočanstvo od prošle godine.

Na Podbrdu mi je prišao muškarac u suzama govoreći „već nekoliko godina odgovaram ženu i punicu od Međugorja… za mene je to bila glupost i čista prevara, a one su me stalno pozivale da pođem s njima. Ove godine sam krenuo s njima da ih potpuno razuvjerim. Došao sam i umjesto da ih razuvjerim, doživio sam nešto čudesno, susreo sam Boga u srcu!”

Naše hodočašće nije privatno, tko želi slobodno se može pridružiti i ovom putem sve vas pozivam!“

PROGRAM 17. HODOČAŠĆA ZA OBITELJI:

ČETVRTAK

-smještaj u pansionima

-večernji molitveni program kod crkve

-od 18h molitva krunice Radosna i Otajstva svjetla

-19h Sv. Misa

-20h Tijelovska procesija

PETAK

-8,15h sveta misa (žuta dvorana iza crkve) krenuti na vrijeme

-svjedočenja, pjesma , nagovor do 12h

-slobodno poslijepodne

-18h molitva krunice Radosna i Žalosna otajstva

19h-okupljanje kod kipa Kraljice Mira ispred crkve i polazak u 19,15h na Križevac

SUBOTA

-slobodno prijepodne

-12,30h ručak u pansionu

-14h žuta dvorana: pjesma, svjedočenja, nagovori

Večernji molitveni program kod crkve

-22h - Euharistijsko klanjanje

NEDJELJA

-8h misa iza crkve na vanjskom oltaru

-9,10h polazak autobusa na Podbrdo

-12h povratak kućama

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ine ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Svećenik: fr. Luka Kvesić.

Psalmist nadahnuto kaže: „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne (žeđa), Bože, za tobom“ (Ps 42, 2), no slika žeđi odveć je dublja – ne dira samo čovjeka, već i Boga! Osim što čovjek žeđa za Bogom, i Bog žeđa za čovjekom. Kristov vapaj s križa: „Žedan sam!“ (Iv 19, 28) ne govori toliko o žeđi za vodom ili octom, već Krist žeđa za čovjekom, za ljubavlju koju mu samo čovjek može dati. Koliko god paradoksalno zvučalo, Bog, koji je Ljubav, žeđa za ljudskom ljubavlju. Kad je u pitanju žeđ, posebno žeđ mladog čovjeka, papa Lav XIV. rado citira riječi svetog Augustina; „Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“ Upravo ta rečenica najbolje oslikava žeđ i želju da je kršćanin utaži u Bogu, jedino u njemu.

Velik broj mladića i djevojaka skupio se i ove godine u Churu, u Misiji Graubünden. Premda datum 30. svibnja 2026. godine, kada je koncert i održan, na prvu zvuči dobro i primamljivo, no u tom periodu postoji mnoštvo događanja u Švicarskoj, pa time je još veće čudo i milost da su se brojni mladi ljudi odazvali na ovaj duhovni događaj. Fra Ante Vučković iskreno je kazao da ovaj događaj skuplja ljude bez povoda, a zapravo povod je jedan i dovoljan – žeđ za Bogom.

Budući da je danas teško skupiti ljude jer živimo u kulturi individualizma,velik broj mladih ljudi još više progovara o svojoj žeđi i potrebi za istinskim smislom i zajedništvom. Program je u dvorani počeo u 14:00 sati, a trajao je sve do 23:15. Glavni organizatori bili su fra Zlatko Ćorić te njegova misija predanih i marljivih ljudi predvođena Marijem Matkovićem i Anicom Kutleša.

Njihova predanost i zalaganje ogledali su se na svakom koraku. Budući da je Misija Graubünden iskrenim žarom krenula u ovu organizaciju, svi su vjernici dali svoj doprinos, a mladi ljudi utkali su i svoju snagu i ljubav. Graubünden kao misija možda broji malo ljudi, ali tu žive ljudi velikog srca i još veće gostoljubivosti. Vrata ove misije bila su otvorena za sve vjernike pristigle iz svih misija Švicarske, Njemačke, Austrije, Lihtenštajna, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Organizacija ovog koncerta nije počela jučer, već su se kroz cijelu godinu događali razni sastanci, koordinacije i pripreme.

U suorganizaciji koncerta sudjelovala je i Hrvatska katolička misija Zürich, a predstavljali su je mladi iz Frame Turicum te fra Ivan Prusina, fra Iko Skoko i fra Goran Azinović, kao i Hrvatska katolička misija St. Galen predvođena fra Josipom Miočem. U svemu ovome neizostavna je časna sestra Mirjam Jerković – dobri i radosni duh ovog događaja. Fra Zlatko i njegov organizacijski tim predvođen Marijem i Anicom te mladi ljudi ove su godine napravili još veći iskorak: ujedinili su mlade pjevače u jedan veliki zbor. Većina mladih pjevača dolazi iz Hrvatske katoličke misije Graubünden, iz zbora Ruah, a tu su bili i mladići i djevojke iz misija Zürich i Luzern.

Zbor je cijeloga dana svečano pjevao, a pjevači su napose do izražaja došli tijekom misnog slavlja kad su, djelujući kao jedno srce i jedna duša, svojom uzvišenom glazbom razgalili srca prisutnih vjernika za Gospodina. Posebno priznanje ide hrvatskom fotografu Filipu Vukini, koji je za ovogodišnji Tebe žeđam radio logo, dizajn, video, akreditacije, dizajn za shop majice, torbe i rekvizite.

Filip je konstruirao inspirativan i prepoznatljiv logo. Potrebno je spomenuti i Simona Ammanna iz Landquarta, koji je napravio vrhunsko ozvučenje i rasvjetu, Tino Moštak je dao veliki doprinos za tehničkim pultom, a Filip Krstičević i njegov tim bili su odlični u snimanju. Sibylle Lovrić-Sep je kao i uvijek napravila vrhunske fotografije, a Mattia Evolo iz ME-Produkcije izradio je predivne snimke.

Dvorana je bila savršeno pripremljena. Dan prije i poslije koncerta marljive ruke su pripremile svaki detalj u dvorani. U dvorani su se nalazili i štandovi za kojima su bili predstavnici iz AveMaria, Laudato TV-a te štandovi za piće i reklamni materijal Tebe žeđam. Posebno treba pohvaliti ljude zadužene za štandove s grilom, smještene izvan dvorane. Oni su cijelog dana marljivo i s puno ljubavi pravili i nudili bezbrojna jela za sve sudionike ovog slavljeničkog događaja. U dvorani je također bio i kutak za djecu, namijenjen izradi krunica.

Za to su bili zaduženi Benjamin Aeplio, majke i volonteri što su pomogli čuvati djecu. Fra Zlatko je na kraju blagoslovio sve krunice. Došavši na susret, mnogi su svećenici ispovijedali vjernike. Organiziranje ovog događaja zasigurno ne bi uspjelo bez brojnih volontera. Naime, gotovo da nema kućanstva iz Misije Graubünden koje nije poslalo barem jednog člana da pomaže toga dana. Volonteri su bili na usluzi već na samom parkingu, pa i u dvorani. Dočekivali su goste s osmijehom i ljubavlju stvarajući osjećaj sigurnosti i povjerenja. Volonteri su doista djelovali vrlo predano, organizirano i točno kao „švicarski sat“ pa je svatko znao koju zadaću ima.

Organiziranost volontera došla je do izražaja naročito za vrijeme svete ispovijedi. Volonteri su strpljivo redali vjernike kako bi se svatko mogao na vrijeme ispovjediti i doći na red. Velike milosti udijeljene su vjernicima upravo u sakramentu pomirenja. Svećenici su ispovijedali više od dva sata, a to je upravo jedan od najvažnijih plodova ovoga susreta – da se vjernik ne zaboravi ispovijedati. Kršćanin treba živjeti s dubokom sviješću i istinom da ga Božja ljubav i Božje milosrđe uvijek čekaju.

Duhovni program toga dana bio je iznimno bogat. U 14 sati susret je počeo svečanim otvaranjem manifestacije i pozdravom organizatora. Zatim je fra Ante Vučković imao katehezu na temu Joga je jaram, gdje je posebno naglasio da čovjek sebe ne definira naspram stanja u kojem se nalazi, već naspram žive Osobe – Isusa Krista. Nije važno kako se čovjek osjeća, već je važno vjerovati Isusu. Nakon fra Ante svjedočio je bivši sotonist Raphael Haslinger, koji je govorio o svojem povratku Bogu kroz snagu krunice i pomoć Blažene Djevice Marije.

Njegovo svjedočanstvo bilo je dubokoumno i snažno. Ksenija Abramović je također svjedočila o svojem duhovnom putu i o Božjem poticaju u osnivanju Katoličke televizije Laudato TV u Hrvatskoj, a tom prigodom je predstavila i svoju knjigu Evo me. U dijelu dnevnog programa predstavila se također i Molitvena grupa Adoray Chur s tri duhovne skladbe. Središnji dio susreta bila je sveta misa koju je predslavio Generalni vikar Biskupije Chur Peter Camenzind jer upravo euharistija taži čovjekovu žeđ. Tu je izvor čovjekovog života. U svojoj kratkoj homiliji Generalni vikar Peter iskreno je promišljao o geslu Tebe žeđam i pozvao vjernike da uvijek budu spremni doći na izvor Žive vode, ali i dati vode onima koji žeđaju.

U koncelebraciji su sudjelovali fra Zlatko kao domaćin, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, fra Goran Azinović, fra Antonio Šakota, fra Stanko Ćosić, don Ivan Šarić, don Marijan Benković, fra Dario Galić, fra Ante Vučković, a tijekom dana u sakramentu ispovijedi su, uz spomenute svećenike, pomogli i fra Josip Mioč, fra Iko Skoko te don Michel Wimmer, katedralni župnik iz Vaduza (Lihtenštajn). Tijekom svete mise fra Jozo Grbeš je također imao kratku, ali nadahnutu propovijed, gdje je pozvao mlade da paze u što će potrošiti svoj život i kome će ga darovati. Istaknuo je da je sretan onaj život koji se razdaje za druge, a nesretan onaj koji ostaje sebičan.

Na kraju mise banjalučki biskup mons. mr. Željko Majić kao počasni gost pozdravio je prisutne pomolivši se pred kipom Gospe Fatimske. Nakon svete mise fra Ante je iznova održao katehezu na temu Vjerovati znači živjeti u punini. Poslije kateheze i kratke pauze fra Jozo Grbeš je predvodio klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, gdje se osjetila istinska milost i snaga tišine.

Nakon završnog blagoslova cijela dvorana slavila je Gospodina uz pjesme Vanesse Mioč i Alana Hržice. Među okupljenima vladalo je zajedništvo, ljubav, radost i mir. Pjesma je otvarala srca mladih ljudi za Gospodina. Hvala dragom Bogu na ovoj milosti i Živoj vodi koja je utažila žeđ prisutnih vjernika.

fra Goran Azinović/Foto:Siblle Lovrić

U samo jednoj rečenici posljednje međugorske poruke možda je sažeto sve ono što danas živimo. Jer ovo više nije samo kriza politike, ekonomije ili sigurnosti. Ovo je prije svega kriza duše. Kriza čovjeka koji je izgubio mir jer je izgubio Boga.

Europa koja je stoljećima gradila svoje katedrale prema nebu danas se srami vlastitih korijena. Kontinent koji je nastao na kršćanstvu danas iz svojih ustava, škola i javnog prostora briše Boga kao da je upravo On problem modernog čovjeka. U ime napretka ismijava se molitva, proglašava zastarjelom obitelj, a sve što je nekada bilo sveto postaje predmet ruganja i dekonstrukcije.

I dok Europa ubrzano prazni crkve, Međugorje već više od četrdeset godina puni ispovjedaonice.

To nije slučajno.

Jer Bog nikada ne bira moćne centre svijeta kada želi poslati poruku čovječanstvu. Nije izabrao velike političke centre ni moćne metropole. Izabrao je malo hercegovačko selo, kamen, krunicu, post i jednostavan narod koji je kroz povijest znao i gladovati i krvariti, ali nije zaboravio kleknuti.

Zašto baš naš narod?

Možda upravo zato što smo kroz povijest previše puta ostajali bez svega osim vjere. Narod koji je preživio križne puteve, logore, ratove i progone zna da postoje trenuci kada čovjek više nema na što osloniti glavu osim na Boga. Dok su drugi gradili ideologije, Hrvati su po podrumima molili krunicu. Dok su mnogi odustajali od križa, hrvatske su majke njime blagoslivljale svoju djecu prije odlaska u rat.

Zato Međugorje nije samo mjesto ukazanja. Ono je podsjetnik da Bog nije zaboravio ovaj narod.

I možda upravo zato danas toliko smeta.

Jer svijet koji želi čovjeka bez identiteta ne podnosi mjesta gdje se ljudi vraćaju Bogu. Svijet koji nameće nove ideologije ne može razumjeti narod koji još uvijek vjeruje u svetost života, obitelji i vjere. Zato se danas pod krinkom tolerancije sve agresivnije nameće jedna nova kultura u kojoj je dopušteno gotovo sve - osim javno živjeti kršćanstvo.

Danas nije problem ako netko nameće ideologiju djeci kroz medije, škole ili javni prostor. Problem postaje onaj tko klekne na ulici i moli. Problem postaje majka koja želi zaštititi dijete. Problem postaje čovjek koji javno kaže da vjeruje u Boga.

A upravo zato su međugorske poruke danas važnije nego ikad.

Gospa ne poziva na mržnju, sukobe ni podjele. Ona ne poziva na politiku. Ona poziva na obraćenje. Na post. Na molitvu. Na mir srca. Jer zna da čovjek bez Boga prije ili kasnije izgubi i sebe i granice između dobra i zla.

Možda zato danas toliko ljudi dolazi u Međugorje slomljeno, izgubljeno, prazno - a vraća se s mirom koji nisu pronašli nigdje drugdje.

U vremenu kada Europa traži spas u ideologijama, tehnologiji i kontroli čovjeka, Gospa iz Međugorja i dalje ponavlja gotovo dječje jednostavne riječi:

“Vratite se Bogu.”

I možda je upravo u toj jednostavnosti odgovor na sav nemir vremena u kojem živimo.

Marina Župan/Medjugorje-info.com

Riječ je o samohranoj majci koja ističe da joj je život duboko povezan s vjerom te da upravo iz tog odnosa crpi snagu za javno djelovanje.
“Nemojte meni govoriti ‘svaka čast’. Ako išta vrijedi u ovome što sam napravila, sva slava pripada Isusu Kristu. Ja sam samo oruđe”, poručila je.
Naglašava kako njezin čin nije usmjeren protiv pojedinaca, nego protiv, kako tvrdi, javnog nametanja ideologije s kojom se ne slaže.
“Ne mrzim nikoga. Što će tko raditi u svom privatnom životu, njegova je stvar i njegova odgovornost pred Bogom. Ali ne možemo šutjeti kada se određene poruke nameću društvu i djeci kao nešto što svi moraju prihvatiti”, rekla je.
Dodaje kako je godinama živjela na Zapadu te da je ondje, prema vlastitom iskustvu, promatrala duboke društvene promjene koje su, smatra, postupno zahvatile sve pore društva.
“Vidjela sam kako to počinje tiho, gotovo neprimjetno, a kasnije postane dominantno. Zato osjećam obvezu upozoriti i progovoriti dok još nije kasno”, tvrdi.
Posebno emotivno govorila je o hrvatskoj zastavi i simbolima Domovinskog rata, ističući da mnogi građani osjećaju kako se tradicionalne vrijednosti i identitet sve više potiskuju iz javnog prostora.
“Ljudi su ginuli za hrvatsku trobojnicu i slobodu ove zemlje. Zato mnoge boli kada osjećaju da se naši simboli i vrijednosti guraju u stranu”, rekla je.
U nastavku razgovora pozvala je na mirno okupljanje i javno izražavanje stavova kroz molitvu, zajedništvo i građanski angažman.
“Ne smijemo ostati samo na emocijama i komentarima po društvenim mrežama. Narod se mora probuditi. Vjerujem da trebamo moliti, ali i djelovati”, poručila je.
Najavila je i mogućnost organiziranja javnog okupljanja u Zagrebu, uz sudjelovanje molitvenih zajednica, branitelja i udruga koje dijele slične vrijednosti.
Bez obzira na različite stavove i podjele koje ova tema izaziva, mnogi građani posljednjih dana šalju poruke podrške ovoj majci, ističući da u njezinom činu vide izraz osobnog uvjerenja, vjere i zabrinutosti za smjer društva. Na društvenim mrežama brojni joj zahvaljuju na hrabrosti da javno iznese ono što dio ljudi, kako tvrde, već dugo osjeća, ali se boji reći naglas.
Za jedne je njezin potez kontroverzan, za druge simbol otpora i borbe za očuvanje tradicionalnih vrijednosti, no jedno je sigurno - ova priča otvorila je snažne emocije i pokazala koliko su pitanja identiteta, vjere i vrijednosti danas duboko prisutna u hrvatskom društvu.

Služenje je točka koja ujedinjuje sve elemente skautske metode, srce obrazovne filozofije utemeljitelja Lorda Baden-Powella. Služenje znači staviti svoje sposobnosti i svoje vrijeme na raspolaganje drugima, potpuno besplatno, ne očekujući ništa zauzvrat. Osim toga, oslobađa nas sklonosti egocentrizmu – rekao je papa Lav XIV. skautima Talijanske udruge katoličkih vodiča i izviđača Europe, poznate kao Federacija skauta Europe FSE, s kojima se danas, 1. lipnja, susreo u dvorani Pavla VI., povodom 50. obljetnice ustanovljenja udruge. Pred okupljenim skautima i vođama – kojih je bilo oko 3000 – Papa je poželio da Duh Sveti umnoži među njima svoje darove, kako bi znali govoriti i širiti jezik ljubavi, prihvata i mira.

Pratiti na susret s Isusom
Napomenuo je da to čini nekoliko dana nakon Duhova, nadajući se da će ta obljetnica za udrugu biti "poput novih Duhova", gdje dar Duha rasplamsava život i otvara ga za poslanje.

Tijekom tih pedeset godina, Talijanska udruga katoličkih vodiča i skauta Europe učvrstila je specifičan obrazovni stil za širenje svjedočanstva vjere. Rabeći sredstva razrađena prema Baden-Powellovoj intuiciji, pratite mladiće i djevojke na susret s Isusom, Učiteljem dobrog života, vjernim prijateljem, pravednim i snažnim vođom na našem putu.

Sjediniti knjigu prirode s Božjom riječju

Papa je podsjetio da su život na otvorenom i kontakt s prirodom bitne dimenzije njihovih aktivnosti, koje govore o Božjoj dobroti kroz tragove koje je sâm Stvoritelj ostavio u stvorenom svijetu. Dodao je da u tim aktivnostima skauti mudro sjedinjuju Božju riječ "s knjigom prirode".

Kao iz izvora svježe vode, potičem vas da crpite iz Svetoga pisma kako biste prosvijetlili i potkrijepili svoja iskustva ljudskoga i duhovnoga rasta, osobno i kao zajednica.

Isploviti na pučinu s Kristom

Sveti je Otac pritom citirao riječi pape Franje s njegovoga susreta s Međunarodnom unijom vodiča i skauta Europe u kolovozu 2019.: „Pozivam vas da uvijek sa sobom, poput navigatora, imate Evanđelje – pravu mapu života – i da ga otvarate svaki dan“. Evanđelje koje je – istaknuo je papa Lav XIV. – osoba samog Krista, dobra vijest za zbunjeno čovječanstvo, koja gasi našu žeđ za pravednošću i istinom i ulijeva nam hrabrost da ustrajemo u dobru i da se stavimo u službu bližnjih. Vi ste svjedoci te predanosti pred mladima koji su vam povjereni – kazao je Papa te dodao:

„Dosljednost vašega života i zrelost vaših odluka, u njihovim su očima vrlo važan primjer koji im pomaže rasti. Zajedno s njima, stoga, iskusite ljepotu vjere u svakodnevnim gestama i zajedničkoj molitvi, u sakramentima i u razlučivanju poziva svake osobe: velikodušno odgovorite na poziv Krista koji vas poziva da se popnete na vrh, da isplovite, te da zajedno hodite putem kreposti.“

Pedagoški izbor odvojenih muških i ženskih sekcija

Napomenuvši potom da su svećenici, crkveni asistenti Skauta Europe jamstvo veze između Crkve i njihove udruge, istaknuo je da skautska metoda stavlja osobu u središte, brinući o svim aspektima njihovih odnosa i ljudskoga bogatstva. Primijetio je kako pedagoški izbor udruge predviđa odgoj u odvojenim muškim i ženskim sekcijama, kako bi se dječacima i djevojčicama posvetila specifična pažnja. Tako istraživanje na taj način temeljnih obilježja ženskoga i muškoga načina života, postaje "pripremna dinamika" za susret s drugima, za uzajamni rast.

Formiranje dobrih kršćana i dobrih građana svrha je skautske metode, a postiže se pedagoškim razumijevanjem voditelja sa svakom djevojčicom i dječakom u različitim fazama njihova puta.

Služba i vrijednost europeizma

Posebno je papa Lav XIV. pohvalio odluku talijanskih skauta Europe da njeguju dimenziju europeizma na kulturnoj razini, obnavljajući zauzimanje u izgradnji Europe naroda, a ne samo poslovanja, ujedinjene najvišim vrijednostima kršćanskoga humanizma. Potom je podsjetio da se kroz služenje, središte Baden-Powellove odgojne misli, razvijaju altruizam, solidarnost, briga o drugima i osjećaj društvene odgovornosti.

Življeno u vjeri, služenje nas oslobađa sklonosti da budemo egocentrični, ravnodušni i zatvoreni, otvarajući nas iskustvu zajedništva i osjećaju odgovornosti: od malih, dobro učinjenih, stvari do međusobne brige. Avantura skautizma pomaže nam otkriti kako je naše čovještvo prosvijetljeno i uključeno u djelu Boga, pravoga odgojitelja svih nas.

(Vatican News)

"To je bilo za Cvjetnicu. Za Cvjetnicu bude najviše ispovijedanja, Hrvati dođu iz cijele Hrvatske i naši odavde. Cijeli smo dan bili u ispovjedaonicama, po nas desetorica", ispričao je fra Danko.

Prisjetio se kako je oko devet sati navečer, nakon dugog ispovijedanja u starim i uskim ispovjedaonicama, izišao nakratko kako bi se protegnuo. No, umjesto da se red smanjio, činilo mu se, kaže, kao da hodočasnici i dalje pristižu.

Tada je, nastavio je, odlučio napraviti kratku "psihološku pauzu" tako što će nakon ispovijedi pitati ljude odakle dolaze. U ispovjedaonicu je ušao muškarac od oko 40 godina. Nakon ispovijedi, zamolio ga je može li ispričati kratko svjedočanstvo.

"Kaže: ‘Velečasni, vidim da je velika gužva, bih li mogao reći samo jedno kratko svjedočanstvo.’ Meni je to dobro došlo, da dvije minute malo odahnem", prisjetio se fra Danko.

Muškarac mu je tada ispričao kako je u Međugorje ranije došao sa suprugom koja je, prema njegovim riječima, bolovala od karcinoma u uznapredovaloj fazi. Fra Danko je kazao kako se više ne sjeća o kojoj je vrsti karcinoma bila riječ, ali pamti da je stanje bilo teško.

"Ovdje smo došli ja i moja žena. Ona je imala karcinom, zaboravio sam čega, ali teško, već je bila uznapredovala faza. Nismo mogli imati djece i došli smo u Međugorje tražiti pomoć od Boga i od Gospe", prenio je fra Danko riječi muškarca.

Bračni par je, prema njegovu svjedočanstvu, vidio kako hodočasnici idu na Brdo ukazanja i Križevac, pa su se i sami odlučili popeti na Križevac.

"Moja žena je išla ispred mene, bila je malo pognuta, plakala je. Ja sam išao iza nje i isto molio. Ona je molila razmišljajući već o sprovodu, jer situacija je bila teška", ispričao je fra Danko.

Prema svjedočanstvu koje mu je muškarac ispričao u ispovjedaonici, ključan trenutak dogodio se kod 12. postaje križnog puta.

"Kad smo došli do 12. postaje, ona se uspravila kod drveta i proderala iz svega glasa: ‘Ja sam zdrava, ja ću ti roditi djecu.’ Ja joj kažem: ‘Dobro, dobro, samo da završimo križni put, pa ćemo vidjeti.’"

Nakon nekoliko dana provedenih u Međugorju, bračni par se vratio u Zagreb, gdje su ženu čekale nove pretrage i analize. Prema svjedočanstvu koje je muškarac prenio fra Danku, liječnik je nakon pregleda nalaza bio iznenađen.

"Kad je doktor pogledao nalaze, rekao je: ‘Što ste radili?’ Oni su odgovorili: ‘Nismo ništa radili, bili smo samo u Međugorju.’ A on im je rekao da bolesti više nema, da nema karcinoma", ispričao je fra Danko.

Muškarac je, kako je dalje naveo, u Međugorje ponovno došao deset godina poslije, ovoga puta zahvaliti Bogu i Gospi.

"Došao sam ovdje nakon deset godina u Međugorje, za hvalu Bogu i Gospi. Ali nisam došao sam. Sa mnom su moja žena i dvoje djece", prenio je fra Danko završetak njegova svjedočanstva.

Fra Danko Perutina zaključio je kako mu je taj događaj ostao posebno snažno u sjećanju.

"To mi je jedno svjedočanstvo, ono, jako", rekao je.

Velik interes javnosti za knjigu i brojni susreti s čitateljima posebna su radost autorici, koja poziva sve zainteresirane da joj se pridruže na nekoj od najavljenih promocija.

„Knjiga Evo me nastala je kao osobno svjedočanstvo, ali vjerujem da njezina poruka pripada svima. Zato od srca pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže na nekoj od promocija kako bismo zajedno podijelili iskustva, promišljanja i radost susreta. Veselim se svakom novom poznanstvu i zajedništvu koje ova knjiga stvara među ljudima“, poručila je Ksenija Abramović.
Promocija u Splitu održat će se 8. lipnja u Cinestaru u Mall of Splitu, s početkom u 20 sati. Uz autoricu, knjigu će predstaviti Miro Radalj i don Mladen Parlov, dok će glazbeni dio programa obogatiti VIS Veritas Aeterna. Program će moderirati Silvana Burilović Crnov.

Dan poslije, 9. lipnja, knjiga će biti predstavljena u Svetištu Gospe Sinjske, u klaustru samostana Čudotvorne Gospe Sinjske, također s početkom u 20 sati. Uz Kseniju Abramović govorit će don Ivan Bodrožić, program će moderirati fra Marinko Vukman, a glazbeni dio predvodit će Albina i Klapa Sinj.

Promocija u Međugorju održat će se 14. lipnja u Dvorani sv. Ivana Pavla II., s početkom u 20:30 sati. Uz autoricu će sudjelovati fra Jozo Grbeš, glazbeni gosti bit će fra Marin Karačić i Stjepan Lach, a program će moderirati Vedran Vidović, ravnatelj Informativnog centra Mir Međugorje.

Završnica turneje predviđena je za 15. lipnja u Kneževoj palači u Zadru, s početkom u 20 sati. Uz Kseniju Abramović, knjigu će predstaviti zadarski nadbiskup emeritus, mons. Želimir Puljić, program će moderirati Ines Grbić, a glazbeni gosti bit će grupa Emanuel i Tiho Orlić.

Turneja knjige Evo me povezuje vjeru, kulturu, glazbu i osobna svjedočanstva te kroz susrete s publikom želi zahvaliti svima koji su tijekom godina bili dio poslanja Laudato televizije.

Dobrodošli! 

U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije?

Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

„I opet se dogodilo ono što čekam svake godine.

Svake godine na Hodočašću osoba s invaliditetom dogodi se nešto što dotakne moje srce na poseban način. Nešto što me podsjeti koliko je Bog velik, koliko je ljubav snažna i koliko smo, unatoč svim našim križevima, beskrajno blagoslovljeni.

Svake godine mislim da sam već sve vidjela i doživjela. Mislim da me više ništa ne može iznenaditi. A onda dođem ovdje i ponovno shvatim koliko je Bog prisutan među nama. Koliko djeluje kroz obične ljude. Koliko ljubavi postoji u svijetu, iako je često ne primjećujemo.

Prošle godine nosio me Fran iz Slavonskog Broda. Ove godine nosili su me mladići iz različitih gradova naše domovine. Mladići koji su cijelim putem molili krunicu. Mladići koji su možda nekada i sami bili na dnu, koji su nosili svoje boli, svoje padove i svoje životne bitke, a danas su postali ruke i noge onima koji sami ne mogu.

Dok su me nosili, nisam osjećala samo njihovu snagu. Osjećala sam njihovo srce. Osjećala sam njihovu vjeru. Osjećala sam njihovu ljubav. U svakom njihovom koraku osjećala sam kao da mi sam Bog govori:

"Ne boj se. Nisam te zaboravio."

I upravo zato su mi suze često dolazile na oči. Ne od tuge, nego od zahvalnosti.

Zahvalnosti što još uvijek postoje ljudi koji su spremni nositi tuđi križ. Ljudi koji ne pitaju što će dobiti zauzvrat. Ljudi koji svoje vrijeme, svoju snagu i svoje srce poklanjaju drugima.

Posebno sam sretna i zahvalna što sam ove godine sama mogla odnijeti ružu našoj Majci.

Možda nekome to izgleda kao mala stvar, ali meni nije.

Za mene je ta ruža nosila sve ono što je godinama skupljano u mom srcu. Nosila je moje zahvale, moje molitve, moje strahove, moje neprospavane noći, moje suze, moje želje i moje nade.

Mogla sam joj donijeti i pismo koje sam napisala iz dubine svoje duše.

Pismo u kojem sam joj predala sve ono što možda nikome drugome ne mogu reći. Pismo u kojem su bile moje najskrivenije molitve, moje zahvalnosti, moje brige i sve ono što nosim u svom srcu.

Predajući to pismo Gospi osjetila sam poseban mir. Onaj mir koji se ne može kupiti. Onaj mir koji se ne može objasniti. Onaj mir koji dolazi samo onda kada znaš da si sve predao u Božje ruke.

Toga trenutka osjetila sam da nisam sama.

Osjetila sam da Majka sluša.

Osjetila sam da razumije svaku moju suzu, svaku moju borbu i svaku moju molitvu.

Neću puno govoriti o svojim osobnim željama. Njih zna Bog.

Ali znam da sam toga trenutka osjetila da me netko grli. Da me netko čuva. Da me netko nosi kroz život onda kada sama više nemam snage.

Zato bih željela nešto poručiti svima koji misle da im je teško. Svima koji ponekad pomisle da njihov život nema smisla. Svima koji se bore sa svojim križevima i misle da ih nitko ne razumije.

Dođite na Hodočašće osoba s invaliditetom.

Dođite i vidite radost koju je teško opisati riječima.

Vidjet ćete roditelje koji nose svoju dječicu uzbrdo. Roditelje koji godinama ne odustaju. Roditelje koji su umorni, iscrpljeni i slomljeni brigama, ali i dalje vjeruju. I dalje mole. I dalje se nadaju.

Vidjet ćete majke i očeve kako kleče pred Majkom Marijom i mole za svoju djecu.

Vidjet ćete osobe koje ne mogu hodati. Osobe koje ne mogu govoriti. Osobe koje ne mogu sjediti. Osobe koje trebaju pomoć u svemu.

Ali na njihovim licima vidjet ćete nešto što se danas rijetko viđa.

Vidjet ćete iskrenu radost.

Radost koja ne dolazi iz lagodnog života, nego iz srca koje zna da je voljeno.

Nosili su nas naši anđeli.

Nosili su one koji ne mogu sami.

Nosili su one koji se ne mogu uspeti.

Nosili su one kojima je potrebna pomoć.

Ali nisu nosili samo naša tijela.

Nosili su naše strahove, naše suze, naše križeve i naše brige.

Nosili su nas svojom ljubavlju, svojom dobrotom i svojom molitvom.

I gledajući sve to ponovno sam shvatila koliko smo bogati kada imamo nekoga tko moli za nas. Koliko smo bogati kada imamo obitelj koja nas voli. Koliko smo bogati kada imamo prijatelje koji ostaju uz nas. Koliko smo bogati kada imamo Boga koji nikada ne odustaje od nas.

Nije važno možeš li hodati.

Nije važno koliko imaš novca.

Nije važno koliko si uspješan u očima svijeta.

Važno je imaš li ljubavi u srcu.

A tamo, među tisućama ljudi, vidjela sam ljubav na svakom koraku.

Vidjela sam Boga u osmjehu jednog djeteta.

Vidjela sam Boga u rukama mladića koji nas nose.

Vidjela sam Boga u suzama roditelja.

Vidjela sam Boga u zagrljajima.

Vidjela sam Boga u molitvi.

Vidjela sam Boga u ljudima.

I zato večeras moje srce može reći samo jedno:

Bože, hvala Ti.

Hvala Ti za ruke koje nose.

Hvala Ti za srca koja mole.

Hvala Ti za roditelje koji nikada ne odustaju od svoje djece.

Hvala Ti za sve mladiće i djevojke koji svoje vrijeme poklanjaju drugima.

Hvala Ti za našu Majku Mariju kojoj uvijek možemo doći sa svojim suzama, molitvama i nadama.

Hvala Ti za ružu koju sam joj mogla donijeti.

Hvala Ti za pismo koje sam joj mogla ostaviti.

I hvala Ti što si mi dopustio da i ove godine budem dio nečega tako velikog, tako svetog i tako lijepog.

I dok odlazim od Tebe, draga Gospe, srce mi je puno mira i zahvalnosti. Hvala Ti što si primila moju ružu, moje pismo i sve ono što nosim u srcu. Hvala Ti što me uvijek iznova podsjećaš da nikada nisam sama i da nas svojim majčinskim plaštem pratiš na svakom koraku.

Kristina

U snimanju spota sudjelovale su i dvije Thompsonove kćeri – Diva Marija i Katarina

Videospot donosi upečatljive kadrove Zagore koji se isprepliću sa scenama spektakularnog koncerta na sinjskom Hipodromu održanog 2025. godine. Producent i scenarist spota je Šime Perković, koji dobro poznaje Thompsonove emocije prema rodnom kraju, kazuju promotori spota.

Redateljica spota je Katarina Rak, sniman je na više lokacija, a vizualno prati put hodočasnika kroz kamenitu Zagoru do rodnih Čavoglava, gdje otkriva da ljudi i dalje njeguju stare običaje, ples i zajedništvo.

Pjesma "Zagora" nalazi se na Thompsonovom albumu "Hodočasnik" objavljenom prošle godine, a koji je u prvim danima nakon objave postao najtraženiji, a potom i najprodavaniji album godine.

U 2026. godini Thompson nastavlja istim tempom i rasprodaje sve zakazane koncerte. Za koncert 4. srpnja u Zaprešiću na stadionu Ivan Laljak-Ivić ulaznice su, očekivano, planule u jednom danu.

Protestantsko je to zdanje i pripada Evangeličkoj Crkvi. Zanimljivo, glavni toranj crkve u Ulmu sagrađen u istom stilu (neogotika) i u istoj vremenskoj epohi kao i tornjevi zagrebačke katedrale, piše povijest.hr.

Naime, nakon potresa u Zagrebu 1880. započela je gradnja dvaju novih zvonika visokih oko 108 metara. Ti su tornjevi bili upravo u izgradnji u trenutku kad je 1890. dovršena crkva u Ulmu.

ODRŽANO 12. HODOČAŠĆE ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSI U MEĐUGORJU"

Dolazi mi puno svjedočanstava o onima koji su samo gledajući OSI ili žrtve mladića koji su ih nosili ostali dotaknuti u srcu, pogođeni ljubavlju i zahvalnošću, ponovno svjesni onoga što sami imaju, a nisu znali dovoljno cjeniti.

Marijini ratnici Hercegovine koji su okupili i organizirali volontere za nošenje nepokretnih osoba na Brdo ukazanja, uz momke iz zajednice Cenacolo, napisali su ovu dirljivu zahvalu koju prenosimo u cijelosti:

„Hvaljen Isus i Marija, dragi prijatelji!

Nakon jučerašnjeg dana natopljenog milošću s nebesa, želimo napisati nekoliko riječi zahvale.

Prvi kojima se želimo zahvaliti jesu naša draga braća i sestre u Kristu koje smo nosili na brdo ukazanja. Hvala vam na svakom osmijehu, svakoj šali i svakoj riječi zahvale. Ponovno ste osvojili naša srca i ostavili neizbrisiv trag u svima nama.

Posebnu zahvalu želimo uputiti ljudima koji su godinama uz nas, u drugom planu, neprimjetno i s velikom poniznošću služe nama i našim hodočasnicima. To je obitelj Ivanković, vlasnici restorana TiMM – Jokan, Jasna, Martin, Martina i Ivana.

Svake godine, upravo u najudarnijem terminu i na dan kada imaju najviše gostiju, prometa i zarade, bez ikakve naknade i bez ijedne riječi prigovora stavljaju nam na raspolaganje gotovo cijeli svoj restoran. Svjesno se odriču dijela svoga posla i zarade kako bi nama i našim hodočasnicima omogućili mjesto odmora, okrjepe i zajedništva.

Uz to nas počaste hranom i pićem, dopuštaju nam da unesemo vlastitu vodu, voće i hranu, a nakon svega još i počiste za nama. Iz godine u godinu dočekuju nas s osmijehom, toplinom i ljubavlju.

Oni su pravi primjer Bijakovića i Međugorja, primjer istinskog hercegovačkog gostoprimstva, te svojim djelima prenose onaj poseban osjećaj mira, ljubavi i prihvaćenosti koji svi osjećamo u Međugorju.

Kao što znate, ove godine zabilježili smo najveći odaziv volontera do sada. Dolazili su iz Bijakovića, Međugorja, Čitluka, Krehinog Graca, Vionice, Ograđenika, Ljubuškog, Čapljine, Metkovića, Posušja, Splita, Trogira, Solina, iz svih krajeva Hrvatske, Italije pa čak i Poljske. Sigurni smo da smo nekoga nenamjerno izostavili, stoga vas molimo da nam ne zamjerite.

Od srca vam svima hvala! Bez vas ovo djelo ne bi bilo moguće. Vaša spremnost na služenje, žrtvu i ljubav prema bližnjemu svjedočanstvo je koje nadahnjuje i daje snagu za dalje.

Nadamo se da ćemo se ponovno susresti i dogodine. Do tada neka vas prati zagovor naše nebeske Majke, neka vas čuva i vodi na svim vašim putovima.

Božji blagoslov!“

Paula Tomić – medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Biskup Fulde Michael Gerber 30. svibnja je odao počast Kantu kao svećeniku čije je svjedočanstvo o vjeri i služenju oblikovalo mnoge ljude kroz više generacija.

"Do starosti je zračio skromnošću, filantropijom i duhovnom dubinom koja je oblikovala cijeli njegov svećenički život." S Kantom, biskupija Fulda gubi svećenika "čiji je život dotaknuo više od stoljeća crkvene i društvene povijesti", napisao je mons. Gerber.

Kant je rođen 26. veljače 1916. u Werblinu, zapadna Pruska. Nakon što je 1934. završio srednju školu u Danzigu, počeo je studirati filozofiju i teologiju. Godine 1943. Kant je unovačen u vojsku. Tek nakon povratka iz ruskog zarobljeništva 1948. godine mogao je završiti teološki studij u Fuldi. Godine 1950. zaređen je za svećenika u katedrali u Fuldi.

Nakon kapelanske službe, Kant je više od tri desetljeća, od 1960. godine, djelovao kao župnik u župi sv. Ägidiusa u Petersberg-Marbachu.

Nakon umirovljenja 1991. godine, Kant se preselio u Eichenzell-Löschenrod, ali je i dalje ostao blisko povezan s društvenim životom. Do 102. godine redovito je obavljao pastoralnu službu. Danas u Petersberg-Marbachu jedna ulica nosi njegovo ime, a u Eichenzell-Löschenrodu trg kraj crkve nazvan je "Pfr.-Bruno-Kant-Platz" u njegovu čast.

(kta)

Nakon jučerašnje molitve krunice za mir u Vatikanskim vrtovima, kojoj se pridružilo oko dvije tisuće vjernika u Vatikanu te više od sto tisuća vjernika u 200 marijanskih svetišta diljem svijeta, papa Lav XIV. i posljednjega dana marijanskoga mjeseca, nastavio moliti za mir. Učinio je to nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja pred više od 20 tisuća okupljenih na Trgu svetoga Petra.

„Tijekom mjeseca svibnja iz cijele se Crkve uzdizala zajednička molitva za mir, osobito kroz molitvu krunice kojom smo poput neprekinutoga lanca povjeravali zagovoru Blažene Djevice Marije narode pogođene ratom. Neka Božja mudrost prosvijetli savjesti onih koji imaju vlast te usmjeri njihove odluke prema iskrenom traženju pravednoga i trajnoga mira“, rekao je Papa.

Sveti Otac potom je podsjetio da se danas u Italiji obilježava 25. Dan ublažavanja patnje te izrazio blizinu bolesnicima i svima koji skrbe o njima. Zahvalio je i ohrabrio sve koji promiču kulturu blizine, suosjećanja i skrbi za osobe koje trpe.

Povodom toga dana diljem Italije održavaju se informativne i edukativne inicijative s ciljem promicanja kulture ublažavanja tjelesne i duhovne patnje. Posebna se pozornost posvećuje palijativnoj skrbi, terapiji protiv boli, humanizaciji zdravstvene njege te formaciji volontera koji pružaju potporu bolesnicima i njihovim obiteljima.

Među brojnim pozdravima nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, rimski je biskup posebno pozdravio sudionike velikoga hodočašća u marijansko svetište Piekary u Poljskoj, gdje se Blažena Djevica Marija časti kao Majka socijalne pravde. Papa je hodočasnicima uputio srdačne pozdrave i svoj apostolski blagoslov.

Papinoj se molitvi pridružilo više od dvije tisuće vjernika u Vatikanskim vrtovima, dok je više od sto tisuća ljudi pratilo izravan prijenos putem televizije iz više od dvjesto marijanskih svetišta diljem svijeta. Molitveni susret organizirao je Dikasterij za evangelizaciju – Odsjek za temeljna pitanja evangelizacije u svijetu.

Marijanska svetišta povezana izravnim prijenosom

Među marijanskim svetištima i crkvama koji su se diljem svijeta pridružili molitvi krunice u duhovnom sjedinjenju sa Svetim Ocem bilo je Svetište Majke Božje u Zarvanytsiji (Ukrajina), Međunarodno svetište Gospe od Mira i Dobroga Putovanja u Antipolu (Filipini), Svetište Gospe od Krunice u Fatimi (Portugal), Svetište Kraljice Mira u Međugorju (Bosna i Hercegovina), Svetište Gospe Lurdske (Francuska), Svetište svetog Šarbela u Annayi (Libanon) te Papinsko svetište Svete kuće u Loretu (Italija).

Neka Gospodin podari mir svijetu

Uvodeći molitvu radosnih otajstava krunice, rimski je biskup podsjetio na brojne hodočasnike koji su se pridružili molitvi iz marijanskih svetišta diljem svijeta kako bi molili Gospodina da podari mir svim narodima. Pozvao je vjernike da ustrajno mole za dar mira, ne umarajući se u zazivanju Gospodina kako bi se ljudska srca otvorila obraćenju te kako bismo svi mogli svjedočiti suživot među narodima obilježen uzajamnim poštovanjem i bratskim zajedništvom. Papa je izrazio nadu da molitva svete krunice postane zalaganje svakoga od nas u izgradnji mira.

Molitvene nakane tijekom krunice

Prije svakoga se otajstva molio zagovor Kraljice Mira za žrtve rata, osobito za najranjivije osobe - djecu, starije i bolesne - kao i za obitelji razorene sukobima; zatim za liječnike, medicinsko osoblje i volontere, za one koji su otvorena srca primili izbjeglice. Molilo se također za sve koji trpe nasilje rata, za zatvorenike i za one kojima je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, za prestanak rata i za nakanu da među svim narodima zavlada trajni mir.

Bog naviješta mir svome narodu i ne napušta nas

Petrov se nasljednik na kraju marijanske molitve prisutnima obratio riječima iz 85. psalma, podsjetivši da Gospodin naviješta mir svome narodu, svojim vjernima, onima koji mu se vraćaju s pouzdanjem. Istaknuo je da kroz slušanje Božje riječi i u molitvi možemo razumjeti smisao onoga što se događa u povijesti, prepoznajući Božju providnost koja je uvijek vodi i pritječe nam u pomoć. Pritom je dodao:

Razmatrajući s Marijom otajstva krunice dolazimo do spoznaje da je Isus Krist jedina i konačna Riječ koju je Otac izgovorio – Riječ mira za sve koji mu se vraćaju raskajana srca. Gospodin nas nikada ne napušta, čak ni onda kada ga mi zaboravljamo.

Slušati vapaj onih kojima je uskraćen mir

Papa Lav je potom istaknuo da onaj tko ima povjerenja u Boga razumije navještaj mira i postaje njegov tvorac, gradeći ga vlastitim rukama. Podsjetio je da mir nije teorija koju trebamo provjeriti u laboratoriju, niti naivna iluzija, niti posao kojim upravljamo radi vlastitog interesa, nego prije svega svakodnevno zalaganje u našemu životu. Mir proizlazi iz pravednosti i ljubavi te se očituje kao sklad koji povezuje osobe, obitelji, zajednice i narode – istaknuo je rimski biskup te dodao:

U ovom vremenu napetosti i sukoba, mir postaje moguć kada želimo čuti vapaj onih kojima je uskraćen: nevine djece, zabrinutih majki i očeva, zlostavljanih zatvorenika, izbjeglica i ljudi svake životne dobi koji trpe. Svi oni na svojim usnama imaju samo jednu riječ: mir! Mi to znamo: mir je uvijek moguć jer je Božji dar.

Nikada više plača nevinih u našim gradovima

Sveti je Otac istaknuo da mir ima lice Isusa Krista, Sina Božjega, koji je svojim životom darovanim za nas pomirio nebo i zemlju. To je mir koji ruši zidove neprijateljstva, pobjeđuje oholost poniznošću i otkupljuje od grijeha sav stvoreni svijet. Kada je Isus s nama i kada se mi ponašamo kao istinski učenici njegove ljubavi, Duh Sveti može ostvariti ono što se ljudski gledano čini nemogućim. Naprotiv, kada se čovjek udalji od Boga, udaljava se i od drugoga čovjeka, postajući ravnodušan prema njegovoj patnji. Zato svaki put kada se vratimo Gospodinu, njegov mir postaje naše zalaganje, a naša molitva postaje poslanje i proroštvo – napomenuo je Petrov nasljednik te dodao:

Ne smije više biti plača nevinih u našim gradovima; nitko ne bi smio biti prisiljen bježati iz svoga doma zbog prijetnje bombama; pohlepa za moći i nasilje u riječima moraju ustupiti mjesto žeđi za pravednosti i istinom. Međutim, svatko može i mora dati svoj doprinos, počevši od malih, ali važnih stvari, suzdržavajući se od svakog oblika verbalnog ili fizičkog nasilja, u svakodnevnom životu i na društvenim mrežama.

Bog traži graditelje mira

Papa Lav XIV. je na kraju istaknuo da pravi mir započinje u srcu koje ljubi; svjedoči se usnama koje izgovaraju riječi pomirenja; odražava se u očima koje na svijet gledaju s blagošću i mudrošću. Zbog toga Bog traži graditelje mira – zaključio je Sveti Otac te povjerio sve prisutne zagovoru Blažene Djevice Marije, moleći da nam ona svakoga dana pomogne odgovoriti Bogu svojim 'evo me', ne samo riječima nego i djelima.

DEVETNICA SVETOM ANTI"

Humački fratri pozivaju sve župljane, hodočasnike i štovatelje sv. Ante da se uključe u dane molitve, obraćenja i duhovne obnove kako bi se dostojno pripremili za proslavu jednog od najomiljenijih svetaca Katoličke Crkve.

Devetnica u znaku svetog Franje

Ovogodišnja devetnica tematski je povezana sa životom i duhovnošću svetoga Franje Asiškoga te predstavlja i pripravu za obilježavanje 800. obljetnice njegove smrti koja će biti proslavljena ove godine.

Tijekom devet dana vjernici će promišljati o temama poput euharistije, obraćenja, istine Evanđelja, čistoće srca, milosrđa, slobode i poslušnosti kroz primjer života svetoga Franje.

Tjelovska procesija

Posebno će svečano biti na svetkovinu Tijelova, 4. lipnja, kada će nakon svete mise biti održana tradicionalna procesija od samostanske crkve do crkve sv. Kate.Posebno će svečano biti na svetkovinu Tijelova, 4. lipnja, kada će nakon svete mise biti održana tradicionalna procesija od samostanske crkve do crkve sv. Kate.

Sveta ispovijed će biti od 18 sati, sveta krunica počinje od 18:30, a pobožnost i sveta misa na kraju koje će biti blagoslov nabožnih stvari počinje u 19:00 sati.

PROGRAM DEVETNICE SV. ANTI 2026.

Četvrtak, 4. lipnja
Euharistija – izvor i vrhunac kršćanskog života
Predslavitelj: fra Stipan Klarić (Slano)
Predmolitelj: fra Ante Vukoja, Humac
Pjeva: Mješoviti župni zbor sv. Ante Humac
Nakon svete mise procesija do crkve sv. Kate.

Petak, 5. lipnja
Otajstvo Božje ljubavi koje je sv. Franjo otkrio
Predslavitelj: fra Jozo Hrkać (Posušje)
Predmolitelj: fra Miro Šego
Pjeva: Zbor sv. Kate Ljubuški

Subota, 6. lipnja
Obraćenje – put kojim je sv. Franjo krenuo za Kristom
Predslavitelj: fra Bože Milić (Tomislavgrad)
Predmolitelj: fra Ante Vukoja
Pjeva: Mali zbor „Ljiljani sv. Ante“ Humac

Nedjelja, 7. lipnja
Istina Evanđelja – naviještanje bez straha
Predslavitelj: fra Mario Knezović (Mostar)
Predmolitelj: fra Miro Šego
Pjeva: Zbor Franjevačke mladeži Humac

Ponedjeljak, 8. lipnja
Čisto srce – put do svetosti
Predslavitelj: fra Jure Barišić (Široki Brijeg)
Predmolitelj: fra Marko Bandić
Pjeva: Zbor Laudato Domine

Utorak, 9. lipnja
Vjera u život – sv. Franjo koji Evanđelje živi
Predslavitelj: fra Drago Vujević (Konjic)
Predmolitelj: fra Ivan Landeka
Pjeva: Zbor Zvirići, Radišići i Cerno

Srijeda, 10. lipnja
Milosrđe bez mjere – srce sv. Franje
Predslavitelj: fra Slaven Brekalo
Predmolitelj: fra Ivan Landeka
Pjeva: Zbor sv. Cecilije (Crveni Grm i Prolog)

Četvrtak, 11. lipnja
Sloboda i poslušnost – put svetoga Franje
Predslavitelj: fra Danko Perutina (Čitluk)
Predmolitelj: fra Miro Šego
Pjeva: Zbor Franjevačke mladeži Humac

UOČNICA – PETAK, 12. LIPNJA
Predvoditelj: fra Branimir Musa
Predmolitelj: fra Miro Šego, župnik i gvardijan
Pjeva: Mješoviti župni zbor sv. Ante Humac
Nakon mise uočnice, 12. lipnja, bit će upriličen blagoslov roditelja s djecom.

SVETKOVINA SV. ANTE – SUBOTA, 13. LIPNJA
Na sam blagdan svetog Ante, u subotu 13. lipnja, svete mise slavit će se već od ranih jutarnjih sati, i to u 5, 6, 7 i 8 sati, zatim središnje misno slavlje u 11 sati te večernja misa u 19 sati.

Svečana misa s procesijom u 11 sati

Predvoditelj i propovjednik mise u 11 sati: predslavi mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski

Pjeva: Mješoviti župni zbor sv. Ante Humac
Večernja sveta misa u 19 sati
Predvodi: fra Augustin Čordaš (Drinovci)
Pjeva: Zbor sv. Kate Ljubuški
Mjesto molitve, mira i susreta s Bogom

Humački fratri naglašavaju kako devetnica nije samo priprava za blagdan svetog Ante, nego i prilika za osobnu duhovnu obnovu.

„Neka ova devetnica bude vrijeme obraćenja i duhovne obnove, molitve za bolesne, stare i usamljene, za naše obitelji i mlade, za mir u svijetu, za našu župu i hrvatski narod te za istinski početak s Bogom“, poručuju.

Humac će i ove godine tijekom lipnja biti jedno od najvećih hodočasničkih mjesta u Hercegovini, a tih dana očekuje se dolazak više desetaka tisuća vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i iseljeništva.

U ono vrijeme: Uze Isus svećenicima, pismoznancima i starješinama zboriti u prispodobama: »Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugoga slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«

»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda. Što li će učiniti gospodar vinograda?

Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!« I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

Svećenik: pater Ivan Dominik Iličić.

Koordinatorica hodočašća, Paula Tomić, istaknula je kako je ovaj put primarni naglasak bio na ohrabrivanju i osnaživanju roditelja kako bi mogli prihvatiti i nositi križeve i milosti koje im Bog daje preko njihove djece s teškoćama i invaliditetom. Zbog toga je geslo hodočašća bilo “Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4:13) kako bi se sudionicima kroz molitvu i sakramente te vlastite žrtve koje su živjeli ovih dana hodočašća pomoglo otkriti snagu koju svima nama daje uskrsli Gospodin s kojim doista sve možemo nositi i podnijeti – jer je On naša snaga i u Njemu svaka patnja dobiva svoj smisao!

Program hodočašća započeo je u petak 29. svibnja večernjim molitvenim programom u župi. Drugi dan hodočašća u subotu 30. svibnja tokom jutra u programu je bila molitva krunice na Brdu ukazanja u 9 sati koju su predmolile s. Marija Klara iz Đakova i Tihomila Viljetić iz Vinkovaca. Za one koji se nisu mogli penjati organizirana je molitva krunice kod Plavog križa koju je vodila s. Rastislava iz Đakova.

Najsnažniji trenutak Hodočašća je svakako nošenje nepokretnih i slabopokretnih osoba na Brdo k Majci. Ove godine na inicijativu Marijinih ratnika Hercegovine upućen je javni poziv da se traže volonteri za nošenje, i Božjom providnošću odazvalo se četrdesetak momaka koji su zajedno sa 30 momaka iz Zajednice Cenacolo činili broj od 70 nosača. Oni su tokom jutra od 5 sati pa do podne uspjeli odnijeti i snijeti oko 50 osoba s invaliditetom, što je ove godine uistinu rekordan broj.

Jedan od nosača ovako je iskazao svoje iskustvo: „Dok se uspinju prema Brdu ukazanja, dečki svojim ramenima nose teret, a svojim srcima svjedoče kako se najveća snaga nalazi u nesebičnoj ljubavi prema drugome. Nisu se nosile samo osobe – nosili su se njihovi snovi, osmijesi i nade, pokazujući da ljubav nema granica ni prepreka. Došli su Majci.“

Subotnji popodnevni program bio je u Dvorani Ivana Pavla II. a započeo je u 15,00 sati. Sastojao se od nagovora ohrabrenja koje je imala Paula Tomić i fra Marinko Šakota, kratke kateheze o važnosti ispovijedi koje je imao vlč. Ivica Šimunović te slavljeničke molitve koju je predmolila Zajednica „Mihael“ iz Drinovaca. Molitva je bila jedan uistinu milosni trenutak u kojem je duh radosti i mira okupao srca svih prisutnih. Ovaj program završio je druženjem i bogatom zakuskom koju je pripremila ženska formacija spomenute molitvene zajednice. Dan je završio sudjelovanjem na večernjem molitvenom programu u župi i sa zajedničkom molitvom za mir sa papom Lavom XIV.

Treći dan hodočašća u nedjelju 31. svibnja program se odvijao u dvorani sv. Josipa u Majčinom selu. Započeo je predavanjem za roditelje „RODITELJSTVO KAO MARATON“ koje je održala psih. Katarina Mikulić, zatim je bio prilagođeni i posebno dirljivi križni put kojeg su animirale OSI i volonteri Crkve sv. Filipa Nerija iz Splita.

Program i hodočašće završili su svetom misom u 11.15 sati koju je predslavio don Josip Mužić. U svojoj propovijedi i on je ohrabrio roditelje rekavši im da se ugledaju na Krista koji i sam nije odbacio patnju nego je kroz nju prošao prihvaćajući je svojevoljno. Naglasio je kako svi težimo ljubavi i kako nas osobe s invaliditetom i naša djeca s teškoćama uče ljubavi, ali ta ljubav nije uvijek osjećaj, nego je ta ljubav naša volja da se o njima brinemo, služimo i darivamo, tj. voljna ljubav i u toj se ljubavi trebamo vježbati vjerujući da će nas Bog baš preko te naše voljne odluke za križ i dobro blagoslivljati i čistiti svojim milosrđem.

Naglasio je i važnost ove patnje koju nose OSI i djeca s teškoćama te njihove obitelji, jer upravo je ta patnja, sjedinjena s Isusovom patnjom, ona snaga koja danas još drži ovaj svijet.

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«

Svećenik: fr. Vinko Vuković.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.

Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’

Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’ A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’

A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’ ‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Svećenik: vlč. Matija Luketić.

CHRISTIAN SCHALLAUER:

Tada sam postao potpuno svjestan da želim učiniti nešto konkretno s muškarcima i za muškarce! Kao da mi je Djevica Marija povjerila ovu misiju na kraju devetnice! Ono što se dogodilo nakon toga bilo je jednostavno nevjerojatno i divno, vođeno božanskom intervencijom!“

GÜNTER H. SEYBOLD je poduzetnik, oženjen, ima 7 djece i 13 unučadi. To je ispunjen život - međutim, do njegovog obraćenja 2002. godine, bio je popločan svim usponima i padovima svijeta.

Duhovna vježba poduzeta na inzistiranje njegove supruge označila je početak intenzivne potrage za Bogom, koja je, uz hodočašća u Međugorje, dovela do "Dana radosti" 2015. godine. Od tada se Dani radosti održavaju svake godine u Linzu ohrabrujući mnoge u njihovoj vjeri i omogućujući im da dožive iscjeljenje tijela i duše.

U Međugorju su dani hodočašća bili ispunjeni zajedničkom molitvom na Brdu ukazanja, Na Križevcu (gdje su sudionici osobno zabijali čavao u drveni križ koji su nosili kako bi si osvijestili što su oni svojim grijesima učinili Isusu), misnim slavljima u župi i posjetima zajednicama.

Snagom svoje muške molitve i prisutnosti ovi katolički muževi još jedanput su posvjedočili o snazi muškarca koji je samo s Bogom u stanju štititi svijet i svoju obitelj.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Priredba je održana pod geslom Svete Male Terezije „Moje je zvanje ljubav“, a bila je sastavljena od poticajnih citata same male svetice, puno recitacija i pjesama koje su izražavale ljubav prema majkama, očevima, obitelji, a posebno prema nebeskoj Majci i Bogu.

Na početku priredbe sve prisutne je pozdravio ravnatelj Ustanove „Majčino selo“ koji je istaknuo kako je ovo uistinu jedan radostan dan za vrtić, kao i za sve one koji su tokom ovih 30 godina u njemu odrastali i formirali se u ljude kakvi su danas. Posebno se zahvalio osnivaču Sela, pok. Fra Slavku Barbariću bez čije vizije i djelovanja ništa ne bi postojalo.

Zatim je voditeljica Vrtića, Darija Juričić, prof P.O. istaknula koliko je emotivna jer i sama ovdje radi od početaka, dakle 30 godina. Posebno se zahvalila časnim sestrama franjevkama, a među njima posebno istaknula pokojnu s. Mariju Čarapinu i s. Bonifaciju Barbarić koje su udarile temelje radu vrtića kako djeluje i danas.

Također je istaknula kako nas ove godine uče prolaznosti života, jer su puno sadašnje djece u vrtiću djeca ili unuci onih koji su i sami pohađali ovaj vrtić.

U znak podsjećanja na minule godine, vrijedne odgojiteljice su izradile veliki pano sa fotografijama na temu „Naših 30 godina Vrtića“ – fotografije i sjećanja koje su izmamile suze brojnim gledateljima dok su se prisjećali svog djetinjstva i godina koje tako brzo lete.

Vrhunac priredbe bio je dolazak gosta iznenađenja, poznatog pjevača Stjepana Lacha koji se djeci vrtića pridružio u izvedbi njegove pjesme: „Ja i moj dom služit ćemo Jahvi“. Bio je to trenutak zajedništva, trenutak spontanosti, trenutak molitve, trenutak otvorenih srca i milosti koju su svi prisutni mogli osjetiti.

„Priredba je bila i trenutak zahvale za sve ljude koji su svojim radom doprinijeli uspjehu vrtića i njegovoj misiji: odgajanju djece za Ljubav! I sada nanovo ispunjeni i ohrabreni nastavljamo dalje ovu našu misiju“ – zaključila je Darija Juričić.{gallery}vrtic-majcino-selo-30{/gallery}

Paula Tomić/medjugorje-info.com

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Molitva za mir započeti će nakon večernje svete mise u 18,00 sati. Prije svete mise od 17,00 sati sudionici 12. Hodočašća za djecu s teškoćama i OSI predmoliti će krunicu zajedno sa fra Josipom Katalinićem na vanjskom oltaru crkve.

Nakon mise neće biti klanjanje Isusu u presvetom oltarskom sakramentu, kao što je to uobičajeno, nego molitva krunice s papom Lavom XIV.

Izravni prijenos krunice iz Vatikana bit će na videozidu pored vanjskog oltara pa će se na taj način vjernici uključiti u molitvu sa Svetim Ocem koji će i njih vidjeti jer će se izravni videoprijenos iz Međugorja prikazivati u Vatikanu. Za one koji neće biti u Međugorju, izravni prijenos bit će na YouTube kanalima Informativnog centra Mir Međugorje.

Sveti Otac molit će radosna otajstva, pri čemu će svaka desetica krunice biti posebno posvećena onima pogođenima ratom i nasiljem, povjeravajući ih zagovoru Marije, Kraljice Mira.

U prvom otajstvu molit će se za žrtve rata, osobito za najranjivije, dok je drugo namijenjeno onima koji donose riječi nade i utjehu vjere narodima pogođenima ratom. U trećoj se desetici posebno moli za liječnike, medicinsko osoblje i volontere koji svakodnevno pružaju humanitarnu pomoć.

U četvrtom se otajstvu moli za one koji trpe ratno nasilje, za zarobljenike i za sve koji podnose poniženja koja narušavaju ljudsko dostojanstvo. Peto i posljednje radosno otajstvo posvećeno je molitvi za prestanak rata i uspostavu trajnog mira u svijetu.

Među svetištima koja su se već priključila nalaze se Svetište Majke Božje u Zarvancji u Ukrajini, Međunarodno svetište Gospe od mira i dobrog puta u Antipolu na Filipinima, Svetište Gospe od Krunice u Fatimi, Svetište Gospe Lurdske u Francuskoj, Svetište sv. Šarbela u Annayi u Libanonu te Papinsko svetište Svete kuće u Loretu.

Inicijativu promiče Dikasterij za evangelizaciju – Odjel za temeljna pitanja evangelizacije u svijetu.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.