Zato je najnovija skupina američkih vojnika poslana u Bauchi, na sjeveroistoku zemlje. Oni dolaze usred rastuće međunarodne pozornosti na nasilje koje uglavnom čine muslimanski ekstremisti nad ranjivim kršćanskim zajednicama. „Suradnja će omogućiti pristup specijaliziranim tehničkim kapacitetima usmjerenim na jačanje nigerijske sposobnosti odvraćanja terorističkih prijetnji i poboljšanje zaštite ranjivih zajednica diljem zemlje“, rekao je glasnogovornik nigerijske vojske o raspoređivanju američkih vojnih instruktora.

Očekuje se da će oko 200 vojnika biti raspoređeno u nadolazećim tjednima.
Nigerija se godinama suočava sa značajnim unutarnjim nasiljem, uglavnom u režiji terorističkih skupina s islamskim predznakom i militantnih fulanskih pastira koji su muslimani. Deseci tisuća ljudi ubijeni su ili oteti, a stotine tisuća su interno raseljene. Najistaknutija od ovih militantnih skupina je Boko Haram, osnovan kao islamska škola 2002. Od tada je Boko Haram brzo razvio radikalni islamistički program i 2009. započeo kampanju nasilja koja traje do danas. Iako se skupina od osnutka nekoliko puta rascijepila i promijenila vođe, danas se naziva Jama'tu Ahlis Sunna Lidda'awati wal-Jihad, ili JAS, zadržala je svoje nasilne tendencije i svoju „ljestvicu prioriteta meta“, s kršćanima na vrhu, a slijede ih Vlada te muslimani koji se nisu pridružili skupini.

Uz organizirane terorističke skupine poput Boko Harama, mnoge su se zajednice s vremenom radikalizirale i sada zajedno značajno doprinose nacionalnom broju žrtava. Često potaknuti sporovima oko ograničenih ispaša ili vodnih resursa, takvi sukobi brzo poprimaju vjerski ton koji dovodi do nasilja nad vjerskim vođama, bogomoljama i cijelim zajednicama. Tu prednjače Fulani stočari koji svoje krave i druge životinje hrane tako što opustoše poljoprivredne kulture kršćana.
Ovom popisu treba pridodati i Islamsku državu Zapadnoafričke provincije (ISWAP) koja kršćane smatra ključnom preprekom uspostavljanju Islamske države u Zapadnoj Africi.

Nažalost, Vlada, najprije pod kršćanskim predsjednikom Goodluckom Jonathanom, potom muslimanskim predsjednikom Muhammaduom Buharijem i sadašnjim Bolom Tinubuom, nije uspjela pružiti učinkovit odgovor na nasilje ili odgovarajuću zaštitu ranjivim zajednicama koje su redovito meta napada zbog svoje religije.

Za očekivati je da će američki učitelji uspjeti ubrzo istrenirati pripadnike nigerijske vojske kako bi dorasli problemima koji desetljećima muče ovu afričku zemlju.

Prijenos blagoslova uslijed opasnosti

U nedjelju, 22. veljače, vlč. Ricardo López Díaz, župnik crkve Sv. Križa u El Saltu, popeo se na vrh zvonika crkve i putem prijenosa uživo obratio se vjernicima, jer zbog ozbiljne sigurnosne situacije nije bilo moguće slaviti nedjeljnu misu na uobičajen način.

“Trenutno prenosimo uživo jer ne možemo slaviti Euharistiju: svi su skriveni u svojim domovima, u strahu od neposredne opasnosti,” rekao je. “Danas je nedjelja, dan Gospodnji - dan za misu, za zajedništvo, za okupljanje… ali danas je svugdje napeta tišina, jer su ljudi uplašeni - i s dobrim razlogom.”

Dok je snimao dim koji se uzdizao nad praznim ulicama, usporedio je situaciju s razbjesnjelim gnijezdom osa, simbolizirajući nemir kriminalnih skupina i duhovnu borbu naroda potaknutu nasiljem.

Poziv na povratak Bogu

Sa tornja je svećenik pozvao vjernike da se vrate k Bogu:“Zato sam došao ovdje dati vam svoj blagoslov; neka zvona zvone. Ne shvaćajte ih kao poziv na misu - nisu vas pozvali na misu. Oni su poziv da se vratite Bogu svim srcem.”

Podsjetio je i na Božju riječ: “Ako se moj narod ponižava i vraća k meni svim srcem, ja ću im oprostiti grijehe i izliječiti svoju zemlju.”

Blagoslov s Presvetim Sakramentom

Nekoliko minuta kasnije, vlč. Pedro Martínez Navarro popeo se na krov s Presvetim Oltarskim Sakramentom iznesenim u monstranci. Zajedno su, pjevajući himnu “You Shall Reign”, udijelili blagoslov u četiri smjera, povjeravajući cijelu regiju Gospodinu.“Gospodine Isuse, doveli smo Te ovdje, na najviše mjesto, da svi koji Te traže mogu naći spasenje. Gospodine, danas uzdižemo svoj vapaj Tebi, moleći za mir u našoj zajednici i prestanak nasilja…”

Molitva Gospi od Guadalupe

Svećenici su posebno povjerili Meksiko Blaženoj Djevici Mariji od Guadalupe: “Zaštiti svoju djecu i blagosloviti ih. U tebe se uzdam, sveta Marijo. Zaštiti svoj narod. Sveta Marijo od Guadalupe, Kraljice Meksika, očuvaj našu vjeru i spasi našu domovinu.”

Tijekom prijenosa, vlč. Ricardo potaknuo je obitelji da upale svijeće u svojim domovima i prihvate blagoslov iz vlastitih prostora, pretvarajući svoje domove u mjesta molitve i nade usred opasnosti.

Poruka nade

Prije završetka, svećenik je podsjetio gledatelje:“Ovo nije vrijeme za tjeskobu, nego za žestoku molitvu.”Ponavljajući povijesni vapaj vjere meksičkog katoličkog naroda, rekao je:“Neka živi Krist Kralj! Neka živi Krist naš Kralj! Neka Njegov zakon vlada svuda.”

Na kraju je zajednicu i cijelu zemlju ponovno povjerio u Božje ruke moleći:“Zaštiti, Gospodine, ovaj grad El Salto. Zaštiti državu Jalisco. Spasi našu meksičku naciju…”Video ovog blagoslova duboko je odjeknuo na društvenim mrežama i približava se milijun pregleda, a mnogi vjernici izrazili su zahvalnost rekavši da su se, unatoč opasnosti, osjećali podržano i blagoslovljeno iz svojih domova, te da im je prijenos donio mir i nadu usred kaosa.

Sve je započelo kada su liječnici u londonskoj bolnici tražili način kako smanjiti rizik pri premještanju teško bolesnih beba iz operacijske sale u jedinicu intenzivne njege. Ti su prijelazi bili izuzetno osjetljivi: svaka sekunda, svaka pogreška i svaka neusklađenost mogla je imati ozbiljne posljedice. Inspiraciju su pronašli u nevjerojatnoj učinkovitosti F1 “pit stopova”, gdje tim mehaničara u svega nekoliko sekundi precizno i sinkronizirano obavlja složene zadatke.Timski rad koji spašava životeU suradnji s inženjerima i stručnjacima iz Formule 1, medicinski timovi uveli su jasnu podjelu uloga, standardizirane procedure i preciznu komunikaciju. Svaki član tima točno zna gdje stoji, što radi i kojim redoslijedom. Uvedeni su kontrolni popisi, simulacije i redovite analize postupaka - baš kao u trkaćem sportu. Rezultat? Znatno smanjenje medicinskih pogrešaka tijekom kritičnih prijelaza i poboljšanje sigurnosti pacijenata.

Od staze do bolnice

Ovaj inovativni pristup pokazao je kako znanje iz jednog, naizgled nesrodnog područja može transformirati drugo. Metoda inspirirana Formulom 1 danas se primjenjuje u brojnim bolnicama diljem svijeta i pomogla je spasiti tisuće života. Priča o suradnji između trkaćih inženjera i liječnika snažan je podsjetnik da su disciplina, preciznost i timski rad vrijednosti koje nadilaze sport - i postaju oruđe za očuvanje najdragocjenijeg dara: života.

Vjera kao temelj svega

Meyers Taylor otvoreno govori o svojoj kršćanskoj vjeri i ističe da joj je upravo ona oslonac u svim izazovima - i na stazi i izvan nje. Njezina želja, kako je više puta naglasila, nije samo pobjeđivati, nego svojim životom proslaviti Boga. Za nju sport nije svrha sam sebi, nego prilika da svjedoči zahvalnost, poniznost i pouzdanje u Božji plan.

Snaga obitelji

Elana i njezin suprug, također sportaš, roditelji su dvojice sinova, od kojih su obojica nagluha, a mlađi ima i Downov sindrom. Umjesto da ih životne okolnosti obeshrabre, njihova obitelj svjedoči hrabrost i prihvaćanje. Upravo je majčinstvo postalo njezina dodatna motivacija. Govoreći o povratku na Olimpijske igre, istaknula je kako želi svojim sinovima pokazati da prepreke ne određuju čovjekovu vrijednost niti njegove mogućnosti.

Dirljiv trenutak nakon pobjede

Jedan od najupečatljivijih prizora dogodio se nakon osvajanja zlata, kada je Elana komunicirala sa svojom djecom koristeći američki znakovni jezik. U trenutku najveće sportske slave, njezina misao bila je usmjerena prema obitelji.Umjesto da medalja bude samo osobni trijumf, pretvorila ju je u obiteljski trenutak ljubavi i ponosa.Pobjeda koja nadilazi sportPriča Elane Meyers Taylor podsjeća da istinska veličina ne leži samo u rekordima i titulama. Ona leži u ustrajnosti, vjeri i spremnosti da se uspjeh dijeli s onima koje najviše volimo.Njezino zlato nije samo sportski trofej - ono je svjedočanstvo da se uz vjeru i ljubav mogu nadvladati i najveći izazovi.

„Mozak treba koristiti. Kao i svaki mišić, ako ga ne koristimo, slabi“, poručio je papa, upozorivši da pretjerano oslanjanje na tehnologiju može oslabiti sposobnost dubokog razmišljanja i osobne priprave.Prema njegovim riječima, homilija ne smije biti puko preuzimanje informacija, nego plod molitve, promišljanja i poznavanja konkretne zajednice. Svećenik je pozvan tumačiti Evanđelje u svjetlu stvarnih potreba ljudi kojima služi, a to zahtijeva osobnu prisutnost i angažman.Papa je podsjetio kako nijedna tehnologija ne može zamijeniti autentično iskustvo vjere i susret s Kristom. Propovijed, istaknuo je, mora dolaziti iz srca i uma koji su uronjeni u Božju riječ.Poruka je jasna: umjetna inteligencija može biti pomoćno sredstvo, ali odgovornost za navještaj ostaje na čovjeku - i na njegovu razumu, savjesti i vjeri.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’ Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Svećenik: vlč. Karlo Špoljarić.

Povijesni trenutak za Barcelonu i Crkvu

Službeni blagoslov Kule Isusa Krista planiran je za 10. lipnja. Ovaj događaj predstavlja važnu prekretnicu u projektu koji traje više od 140 godina.Glavni arhitekt Jordi Faulí, sedmi po redu voditelj gradnje, istaknuo je kako je ovo dan zahvalnosti svima koji su tijekom generacija sudjelovali u ostvarenju Gaudíjeve vizije. U narednim tjednima uklonit će se preostale skele, a tornjevi će napokon zasjati bez konstrukcijskih okvira. Posjetiteljima će u budućnosti biti omogućen i pristup unutrašnjosti kule.

Gaudíjeva vizija dovedena do vrhunca

Gradnja bazilike započela je 1882. godine, a Gaudí je njezino oblikovanje usmjerio prema simbolici koja nadilazi arhitekturu. Najviša kula – posvećena Isusu Kristu – namjerno je projektirana nešto niža od brda Montjuïc, jer je Gaudí smatrao da ljudsko djelo ne smije nadvisiti Božje stvaranje. Dovršetak visine bazilike ne znači i završetak svih radova, ali označava ostvarenje sna koji je nadahnjivao generacije vjernika, umjetnika i graditelja. Sagrada Familia danas nije samo simbol Barcelone, nego i jedno od najsnažnijih svjedočanstava vjere utkanih u kamen. Nakon gotovo stoljeća i pol, njezin križ sada trajno uzdiže pogled prema nebu.

Ne radi se o slavi, nego o vjeri

Za mnoge je Ronaldo simbol sportskog uspjeha i svjetske popularnosti. No ovaj prizor pokazuje drugu dimenziju njegova života - onu obiteljsku i duhovnu. U Fatimi nije bilo reflektora, nego sabranosti. Nije bilo navijanja, nego molitve.Takvi trenuci podsjećaju kako se vjera ne prenosi kroz velike riječi, nego kroz male, ali značajne geste. Djeca možda još ne razumiju punu dubinu poruke Fatime, ali pamte atmosferu, molitvu i osjećaj da se nalaze na svetom mjestu.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Catholic Arena (@catholicarena)

Svetište koje i danas govori

Fatima je mjesto gdje je 1917. godine Blažena Djevica Marija, prema svjedočanstvu troje pastira, pozvala na molitvu, obraćenje i pokoru. I danas milijuni hodočasnika dolaze ondje tražiti mir, snagu i zagovor.Prizor djece u Gospinu svetištu podsjetnik je da, bez obzira na društveni položaj ili slavu, temeljne vrijednosti započinju u obitelji – u molitvi, blagoslovu i susretu s Bogom.U vremenu koje često ističe prolazno i površno, ovaj jednostavan trenutak iz Fatime donosi tihu, ali snažnu poruku: istinska veličina počinje u srcu koje se zna pokloniti pred svetim.

U kontekstu priprema spominje se i nadbiskup Carlo Maria Viganò, čije se ime povezuje s duhovnim i teološkim promišljanjem oko projekta. Njegova prisutnost u blizini snimanja mnogi tumače kao znak da Gibson želi film ukorijeniti u ozbiljnom crkvenom razumijevanju događaja koje prikazuje. Za redatelja koji otvoreno svjedoči svoju vjeru, povezivanje umjetnosti i teologije prirodan je nastavak njegova rada. Gibson i ovim filmom želi ponuditi više od spektakla - želi otvoriti prostor za susret s temeljnim istinama kršćanstva. U vremenu obilježenom nesigurnošću i podjelama, film o Uskrsnuću dolazi kao snažna poruka nade. Ako je Kristova muka bila film o žrtvi, Uskrsnuće Kristovo želi biti film o pobjedi - pobjedi ljubavi, istine i života. Projekt Mela Gibsona i duhovna blizina nadbiskupa Viganòa za mnoge simboliziraju pokušaj da se Krist ponovno postavi u središte javnog prostora -  ne kao ideološka poruka, nego kao temeljna duhovna stvarnost koja nadahnjuje milijune diljem svijeta.

pic.twitter.com/QEFao5b6RA

— Arcivescovo Carlo Maria Viganò (@CarloMVigano) February 17, 2026

U prosincu 2022. brazilski komičar objavio je video na jednoj od društvenih mreža sugerirajući da svećenik spolno zlostavlja dječake, prenio je ekai.
Navodno humoristični materijal objavio je Cassius Ogro (punim imenom Cassius Matheus dos Santos Soares) ubrzo nakon što je otac Júlio Lancellotti kritizirao rasipništvo Brazilskog nogometnog saveza koji je tijekom Svjetskog prvenstva u Kataru trošio iznimno velika sredstva na smještaj i luksuznu hranu za svoje igrače. Braneći raskošan život nogometaša tijekom Svjetskog prvenstva satiričar je u svom komentaru optužio svećenika, poznatog u São Paulu po brojnim dobrotvornim djelima, projektima i po zauzimanju za najsiromašnije, za spolne zločine.
Sudac zadužen za slučaj presudio je da izjava komičara o ocu Lancelllottiju nije potkrijepljena činjenicama, da je lažna i da komičar mora biti kažnjen. Naredio je komičaru da plati 15.000 reaisa (oko 2900 američkih dolara) brazilskom svećeniku zbog klevete i narušavanja njegova moralna kredibiliteta.
Tijekom objave presude sudac je naglasio da je Cassius Ogro namjerno širio lažne izjave o svećeniku, koje su se uveliko proširile u medijima. "Te su riječi naštetile ugledu svećenika jer su ozbiljne optužbe koje su zapravo neutemeljene," zaključio je sudac zadužen za slučaj.

Pokora kako bi život procvjetao

Upravo život želi istaknuti Papa, i kada komentira teškoće s kojima se suočavao Isus, i kada ih povezuje s današnjim kršćaninom. Pokora koju uči evanđelje nije sama sebi svrha, nego put do punine radosti; nije samo sredstvo koje nas čini svjesnima naših ograničenja, nego prilika da ih prevladamo.
Tom Riječju života, liturgija nas poziva gledati na korizmu kao na svjetlom obasjan put u kojemu molitvom, postom i milostinjom, možemo obnoviti suradnju s Gospodinom u stvaranju jedinstvenog remek-djela našega života. Riječ je o tomu da mu dopustimo ukloniti mrlje i zacijeliti rane koje nam je grijeh možda nanio te da se zauzmemo kako bi nam život procvjetao u svoj svojoj ljepoti, sve do punine ljubavi, jedinog izvora istinske sreće.

Bogatstvo, slava, moć: nadomjesci za radost

Papa je potom citirao svetoga Pavla VI. koji je isticao da pokora, ne samo da ne osiromašuje našu ljudskost, nego ju obogaćuje, pročišćuje i jača. Svjestan obeshrabrenja koje može pratiti borbu sa zlim, kao i privlačnosti manje zahtjevnih putova ispunjenja, papa Lav je upozorio na zabludu bogatstva, slave i moći te pojasnio:
Oni su, međutim, - a to su bile i Isusove kušnje – tek bijedni nadomjesci za radost za koju smo stvoreni, i koji nas, na kraju, neizbježno ostavljaju vječito nezadovoljnima, nemirnima i praznima.

Ugasimo na neko vrijeme televizore, radije i pametne telefone

Na kraju, ponovno se pozivajući na svetog Augustina, Papa je potaknuo vjernike da se jačaju na izvoru molitve i djela milosrđa. Osim toga, u doba kada je tišina sve rjeđe dobro, potaknuo je da ju pronađemo i proširimo kroz konkretno odricanje:
Napravimo mjesta za tišinu; ugasimo na neko vrijeme televizore, radije i pametne telefone. Razmišljajmo nad Božjom riječi, pristupajmo sakramentima; slušajmo glas Duha Svetoga koji nam govori u našem srcu, i slušajmo jedni druge, u obiteljima, na radnim mjestima i u svojim zajednicama. Posvetimo vrijeme onima koji su sami, posebno starijima, siromašnima i bolesnima. Odrecimo se suvišnoga i podijelimo ono što uštedimo s onima koji nemaju ni najnužnije.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’« »I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Svećenik: fr Luka Madunić.

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.«

A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

Svećenik: fr Jure Josipović.

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu.

A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?«

Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar.

Policijska ispostava Međugorje značajno razdoblje nije funkcionirala u punom kapacitetu iz razloga kadrovske nepopunjenosti Uprave policije MUP-a HNŽ-a, što je predstavljalo značajan izazov za rukovodstvo Policijske postaje Čitluk, posebice tijekom turističke sezone kada bi Međugorje posjećivao iznimno veliki broj gostiju, turista i hodočasnika.

Prijamom novih policijskih službenika u proteklom razdoblju otvorena je mogućnost i realiziran je plan uspostave neometana rada ove ispostave i funkcioniranje dežurne službe, a time je omogućena veća operativna učinkovitost policijskih službenika u obavljanju redovitih zadaća.

- Rukovodstvo MUP-a HNŽ-a prepoznaje nedvojbenu važnost područja koje pokriva Policijska ispostava Međugorje, ponajviše zbog velike frekventnosti posjetitelja, čime je i potreba za policijskim angažmanom značajno povećana te će se u već predstojećem razdoblju nastaviti s kadrovskim i materijalno-tehničkim osnaživanjem jedinice - navode iz Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ-a.

Tijekom posjeta predstavnicima Ministarstva pridružili su se i Marin Radišić, načelnik općine Čitluk, Ivica Jerkić, predsjednik Općinskog vijeća Čitluk, te fra Zvonimir Pavičić, župnik župe sv. Jakova Međugorje.

Nakon izrade relikvijara, povjerene akademskom kiparu iz Hrvatske, relikvije će biti trajno smještene u kapeli Hrvatske katoličke zajednice u Stuttgartu. Kapela, u kojoj se tijekom tjedna svakodnevno slave mise, od 15. veljače nosi naziv Kapela bl. Alojzija Stepinca.

Voditelj zajednice fra Ivica Erceg zahvalio je mjesnom biskupu Klausu Krämeru na podršci pri upućivanju molbe zagrebačkom nadbiskupu Kutleši za dobivanje relikvija.

Posebnu svečanost slavlju dali su brojna djeca i mladi odjeveni u narodne nošnje, kao i zajedničko pjevanje svih zborova Hrvatske katoličke zajednice pod ravnanjem Kristijana Madžara.

Vjernici su se za ovu proslavu pripravili trodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio vlč. Vučak. Pod geslom „Upoznajmo bl. Alojzija Stepinca, preko njega sami sebe i učvrstimo svoj odnos s Bogom“, sudionici su kroz kateheze, pobožnost križnoga puta, euharistijska slavlja i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom bili potaknuti na dublje promišljanje o vjeri i osobnom duhovnom životu.

U nagovorima preč. Vučak približio je lik blaženog kardinala Stepinca kao uzora vjernosti Kristu i Crkvi, svjedoka vjere koji je kroz služenje, žrtvu i postojanost ostao vjeran Bogu u svim životnim okolnostima. Kao krašićki župnik, okupljenima je prenio i vrijedna svjedočanstva te zanimljive pojedinosti o Stepinčevu zatočeništvu u Krašiću.

Digitalni post znači svjesno ograničenje vremena provedenog uz ekran, telefon i društvene mreže kako bi se stvorilo više prostora za:
- molitvu i čitanje Svetog pisma
- euharistijsku pobožnost
- djela milosrđa
- iskrene razgovore s bližnjima
Biskupi predlažu konkretne korake, poput izbjegavanja korištenja telefona prije spavanja i odmah nakon buđenja, organiziranja obroka bez uređaja, te povremenih “digitalnih posta” od 24 sata ili preko vikenda.

Cilj: unutarnja premjena i ponovna prisutnost Boga

Pastoralno pismo naglašava da digitalni post nije protiv tehnologije, već potiče vjernike da preispitaju kako Krist može voditi njihovo korištenje medija. Ovakav post nije oduzimanje nečeg vanjskog, nego otvaranje prostora za Boga u srcu.

Biskupi s nadom ističu da takav post može donijeti:
- dublji odnos s Bogom
- veću mentalnu jasnoću i fokus
- obnovljeno poštivanje stvaranja i bližnjih
Filipinski biskupi pozivaju župe, zajednice i obitelji da podrže ovu korizmenu disciplinu tijekom i nakon korizme, kako bi vjernici mogli rasti u vjeri i slobodi srca.

Dr. Dugalić pojasnio je da se izjava o surogatnom majčinstvu nadovezuje na prošlogodišnju zajedničku izjavu Europske konferencije komisijâ za pravdu i mir „Europa pred izazovima organiziranog kriminala“ budući da se zamjensko majčinstvo smatra i dijelom organiziranog kriminala jer se tretira kao oblik trgovanja ljudima.

Dodao je da je u pravnom smislu u cijeloj Europskoj uniji zamjensko majčinstvo zabranjeno i tretira se kao kazneno djelo.

Vezano uz stav Katoličke crkve naveo je najnoviji dokument Dikasterija za nauk vjere „Dignitas infinita“ koji među 14 točaka najtežih oblika povrede ljudskog dostojanstva ističe surogatno majčinstvo. Na tome dokumentu temelji se i izjava „Iustitae et pax“.

Dr. Dugalić pojasnio je da Crkva polazi od stajališta da ono što je tehnički moguće ne znači da je i moralno etički dopušteno. „Ne prihvaćamo tehničko razmišljanje prema kojemu možemo učiniti sve ono što suvremena tehnika danas dopušta“, dodao je.

Istaknuo je da „u nauku o ljudskom dostojanstvu i o čovjeku kao slici Božjoj, Katolička Crkva jasno ističe da je korištenje metode surogatnog majčinstva za ostvarenje želje za roditeljstvom duboko zahvaćeno kultom relativizma i osobne koristi“ te da „takva praksa zanemaruje dostojanstvo žene koja dijete predaje naručiteljima, kao i samoga djeteta.“

Pojasnio je da je Crkva zauzela jasan stav protiv prakse surogatnog majčinstva, jer dijete time postaje puki objekt i predmet trgovine, odnosno komercijalnog ugovora.

Istaknuo je da se „legitimna želja za rađanjem djeteta ne može pretvoriti u ‘pravo na dijete’, jer takav zahtjev ne poštuje dostojanstvo djeteta kao primatelja besplatnoga dara života.“

Naveo je da dokument „Dignitas infinita“ u br. 50. ističe „Surogatstvo, međutim, istodobno krši i dostojanstvo žene, bez obzira je li na to prisiljena ili to čini dobrovoljno (naplatno ili, rjeđe, nenaplatno), jer je takva žena podređena proizvoljnoj koristi ili želji drugih“.

Dr. Dugalić primijetio je da „nitko nikada nije spomenuo koju traumu prolazi ta žena bilo za vrijeme trudnoće, bilo postnatalno budući da se ona odriče vlastitog djeteta.“

Dodao je da je Republika Hrvatska zabranila surogatno majčinstvo, ali da naš pravni okvir nije predvidio zamjensko majčinstvo iz inozemstva.

Dio izjave Komisije „Iustitia et pax“ odnosi se na slučaj u Hrvatskoj. Ustavni je sud, naime, naložio Upravnom sudu da svojom odlukom korigira postupanje matičara koji s obzirom na priloženu dokumentaciju nije htio upisati činjenicu rođenja djeteta i njegova podrijetla od roditelja (tj. muškarca – neizvjesno je li biološki otac djeteta i žene – izvjesno nesrodne s djetetom). Djetetov je vrlo vjerojatan biološki otac ujedno naručitelj djeteta (i platitelj), a majka je žena koja ga je rodila u stranoj zemlji i nakon poroda predala naručiteljima, primivši novac za uslugu.

Matičar je odbio upisati dijete s neistinitim podacima o podrijetlu jer je poštovao važeće hrvatske propise koji zabranjuju surogatno majčinstvo i nalažu točno vođenje državnih matica. Upravni sud je u najnovijoj presudi naložio matičaru upis ne samo naručitelja surogatstva kao oca, već i njegove supruge – kao majke, premda je dijete rodila druga žena. Time je, navodi se u izjavi, Upravni sud pokazao elementarno neznanje obiteljskopravnih odredbi o podrijetlu djeteta i o ovlastima matičara.

Komentirajući odluke Ustavnog suda i Upravnog suda, dr. Dugalić izrazio je iznenađenje i začuđenost određenim aspektima te odluke jer, kako je naveo, ona krši četiri zakona Republike Hrvatske te se ruše pravni okvir, kao i institucionalni okvir prema Ministarstvu i Veleposlanstvu RH u Ukrajini koje je navedeno kao irelevantno za sudsku odluku.

Govoreći o dobrobiti djeteta, dr. Dugalić je rekao da je ono nevino, Crkva ga ne osuđuje i ako se zatraži krštenje, krstit će ga. Istaknuo je da to dijete nije u pravnom vakuumu te da se ne može dopustiti da se s njime ruše svi drugi zakoni.

Dr. Dugalić istaknuo je da postoje načini kako se mogu rješavati ovakvi slučajevi. Naveo je primjer Italije koja zabranjuje surogatno majčinstvo, ali ako netko donese dijete iz inozemstva i ako se dokaže da je barem otac biološki otac oni ga upisuju u maticu, ali se pokreće kazneni postupak protiv toga oca koji dobiva veliku financijsku kaznu i u dosjeu mu se navodi da je kažnjavan pa ne može obnašati neke službe.

Dr. Hrabar je istaknula da glede surogatnog majčinstva ni Europska unija ni Vijeće Europe nemaju nikakav propis koji bi ga nametao ili zabranjivao i ono se kao takvo prepušta državama na regulativu.

Podsjetila je da je Hrvatska Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji 2012. zabranila surogatno majčinstvo. „Hrvatska je tada imala osjećaj da bi se to moglo događati, ali se nije razmišljalo o tome da bi se hrvatski državljani mogli ponašati fraudulozno, znači da poduzimaju neki pravni posao s negativnom namjerom da izbjegnem neki propis. Surogatnim majčinstvom izbjegava se i krši javni poredak Republike Hrvatske“, rekla je dr. Hrabar.

Komentirajući navedeni slučaj, rekla je da „kršenje vladavine prava kroz ovako fraudolozno ponašanje u ovom slučaju predstavlja kršenje četiri propisa.“ Pojasnila je da se u Obiteljskom zakonu navodi da je žena koja je rodila dijete medicinski potpomognutom oplodnjom njegova majka. A Zakon o državnim maticama uređuje upise u Maticu rođenih i on nameće određeno ponašanje matičaru. „Upis netočnog podatka o podrijetlu djeteta od majke, a možda i od oca, upis naručiteljice kao majke jest teška povreda službene dužnosti matičara“, rekla je dr. Hrabar o slučaju.

Izrazila je neslaganje s odlukom Ustavnog suda „koji je rekao kako je dijete rođeno u inozemstvu i da mu treba upisati navodnog biološkog oca na način da mi ne znamo je li on stvarni biološki otac. U odluci Upravnog suda piše da bolnica u kojoj je rođeno dijete izdaje potvrdu da je on otac. Ustavni sud je bio brzoplet jer je povjerovao tom dokumentu.“

Komentirajući kako je Ustavni sud rekao da je u najboljem interesu djeteta da ima upisano podrijetlo oca, dr. Hrabar zapitala je je li u najboljem interesu djeteta da bude odvojen od majke koja ga je rodila. „Imamo svjedočanstva osoba koje su utvrdile da potječu iz surogatnog majčinstva gdje se vidi da je dostojanstvo rodilje itekako ugroženo. Dodatno zabrinjava da jedan ugovor naručitelja iz Hrvatske i surogatne majke krši ljudsko pravo majke, djeteta, dječja prava i ljudsko dostojanstvo djeteta i majke“, rekla je.

Dr. Hrabar smatram da dijete nije trebalo upisati u naše knjige, jer ima identitet u zemlji u kojoj se rodilo budući da bolnica automatski šalje njihovim matičarima upis podataka i s gestacijskom majkom i to dijete nije ugroženo da ono ne postoji, da nema ime, prezime, mjesto rođenja.

„Po uputi Ustavnog suda Upravni sud mora ovu situaciju riješiti na način da se naručitelja upiše kao oca, a Upravni sud nalaže matičaru da mora upisati i naručiteljicu, ženu navodno biološkog oca kao majku koja to nije. Gdje je presumpcija da je majka žena koja je rodila dijete? Dolazimo do apsurda da će prvi put u našoj pisanoj povijesti u Maticu rođenih biti upisana žena koja dijete nije rodila. Time se ruše temelji instituta majčinstva i smatram da nadležno Ministarstvo treba uložiti žalbu“, istaknula je dr. Hrabar.

Izrazila je zabrinutost i činjenicom da se mogla donijeti i odluka prema kojoj bi naručitelj bio upisan kao otac, a njegova žena bi djetetu bila formalno pravno maćeha i onda bi posvojila takvo dijete i prema vani bi se iskazivala kao biološka majka djeteta, što je prema mišljenju dr. Hrabar, opasna situacija.

Dr. Hrabar navela je rezultate istraživanja prema kojima djecu, koja otkriju da su nastala surogatno, brinu dvije stvari, jedna je tko je majka i traže ju, i druga da imaju strašan otpor prema činjenici da su kupljeni, da su kao roba.

Zaključila je da je zamjensko majčinstvo sofisticirani oblik kupovine u kojemu oko 85 posto iznosa novca dobiva klinika u kojoj se to radi.

Tekst himne napisao je Marijan Pavelić, dok je glazbu skladao Mario Brkić. Glavni vokal otpjevao je Stjepan Lach, a u realizaciji su sudjelovali i brojni glazbenici i suradnici: bubanj i perkusije svirao je Dalibor Marinković, bas gitaru Robert Vrbančić, a gitare Tomislav Presečki. Prateće vokale izveli su Djordjija Palić Presečki, Martin Šaban, Stjepan Lach i Goran Kovačić, koji ujedno potpisuje produkciju, miks i mastering pjesme.

Stihovi himne oslanjaju se na biblijsku sliku trsa i loza, pri čemu refren: „Ja sam trs, vi ste loze, u meni živite! Ostanite u meni da plodom rodite!“ parafrazira Isusove riječi (usp. Iv 15,1-5). U pjesmi se mladi prepoznaju kao „vinograd Gospodnji“, sabrani u „Zlatnoj dolini“, čime se ostvaruje simbolična poveznica s požeškim krajem, ali i poruka duhovne plodnosti i rasta. U završnom dijelu pjesme ističe se Kristov poziv na ljubav prema Bogu i bližnjemu te radost koja proizlazi iz ostanka u njegovoj blizini. Na taj način himna nadilazi okvir glazbene najave Susreta te postaje snažan molitveni izraz cjelokupnog programa SHKM-a.

Objavom videa s tekstom nastavlja se intenzivna priprava za svibanjski susret u Požegi i cijeloj Požeškoj biskupiji, nakon čega slijedi snimanje službenog video spota koji će dodatno pridonijeti prepoznatljivosti i promicanju poruke SHKM-a. Želja je ovogodišnjeg domaćina SHKM-a da himna postane znak zajedništva mladih iz domovine i inozemstva te trajni podsjetnik na poziv da, ostajući sjedinjeni s Kristom, istinskim trsom, donose plodove evanđeoskoga života u svojim župnim zajednicama.

Tekst himne:

Ja sam trs, vi ste loze,
u meni živite!
Ostanite u meni
da plodom rodite!
Zajedništvo stvarajmo u vjeri vezani –
Krist je trs, a loze smo mi.

U srcu plamen, u duši glas,
zove nas Krist, vodi nas Spas.
U Zlatnoj dolini sabrani
u Njegovoj ljubavi.

Ja sam trs, vi ste loze,
u meni živite!
Ostanite u meni
da plodom rodite!
Zajedništvo stvarajmo u vjeri vezani –
Krist je trs, a loze smo mi.

Iz zemlje raste taj korijen svet,
riječju nas hrani, vodi u svijet.
Mladi smo vinograd Gospodnji,
u Njemu slobodni.

Ja sam trs, vi ste loze,
u meni živite!
Ostanite u meni
da plodom rodite!
Zajedništvo stvarajmo u vjeri vezani –
Krist je trs, a loze smo mi.

Krist nas sada poziva:
ljubite mene i bližnjega!
Ako ostanete u meni,
bit ćete radosni!

Crkva poziva na odgovoran pristup razvoju

U priopćenju koje potpisuje biskup Vlado Košić, Biskupija podsjeća da Crkva ne ulazi u stručne gospodarske procese, ali naglašava svoju dužnost da podsjeća kako razvoj ne smije biti odvojen od dostojanstva ljudske osobe, zdravlja obitelji i zaštite stvorenog svijeta.

Biskupija se pritom poziva na socijalni nauk Crkve i papinsku encikliku Laudato si’, u kojoj se naglašava briga za okoliš i čovjeka kao nerazdvojivi.

Zabrinutost zbog utjecaja na okoliš i život ljudi

Posebna zabrinutost u priopćenju odnosi se na to da opseg i raspored lokacija megafarmi peradi još nisu jasno definirani, a to može imati dalekosežne posljedice po kvalitetu zraka, vode i tla, kao i po povećano prometno opterećenje.

Biskupija poziva na transparentnost, jasne odgovore i cjelovitu procjenu utjecaja na okoliš, te naglašava da građani imaju pravo znati kako planirani projekti mogu utjecati na njihov život i okolinu.

Opasnost za male OPG-ove i ruralni identitet

U posebnom dijelu priopćenja istaknuta je važnost očuvanja malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja nisu samo gospodarski resurs, nego i nositelji ruralnog identiteta, tradicije i prehrambene sigurnosti.

Biskupija upozorava da potencijalno onečišćenje, pad vrijednosti zemljišta ili narušeno povjerenje u domaće proizvode može dugoročno ugroziti opstanak sela.

Pouke iz prošlih iskustava
U priopćenju se navodi i ranija iskustva iz Siska i okolice, uključujući projekte koji su izazivali zabrinutost javnosti, poput dovoza troske i medicinskog otpada, kao podsjetnik na važnost odgovornog i transparentnog postupanja.

Biskupija ističe da se povjerenje može graditi samo otvorenošću, jasnoćom postupaka i dosljednom zaštitom zdravlja ljudi.

Razvoj koji čuva ljude i prirodu
U zaključku priopćenja Sisačka biskupija poručuje da razvoj našeg kraja jest potreban, ali mora biti u službi čovjeka i općega dobra, te da je moguće pronaći rješenja koja istovremeno štite radna mjesta, okoliš i dostojanstvo svakog čovjeka.

Biskupija je također uputila i riječ potpore svima koji se s pravom brinu za zdravlje svoje djece, čistoću zemlje i vode te očuvanje života na temeljima poštenja i odgovornosti prema stvorenome svijetu.

Prekid hormonskih terapija i drugih usluga

NYU Langone pruža širok raspon zdravstvenih usluga – od primarne skrbi do visoko specijaliziranih kirurških zahvata, onkologije, neurologije, kardiologije i drugih područja – te je poznat po snažnom istraživačkom radu i edukaciji liječnika.

Centar je imao je poseban program za “transrodnu mladež” (Transgender Youth Health Program), koji je uključivao procjene, psihološku podršku i medicinske intervencije poput hormonske terapije i blokatora puberteta.

Na web stranici centra i dalje stoji dio “Programa zdravstvene skrbi za transrodnu mladež”. Klikom na nju otvara se stranica pod nazivom „Gender & Sexuality Service“, na kojoj se navodi da bolnica pomaže „djeci i njihovim obiteljima razumjeti i istražiti svoj identitet, s ciljem postizanja autentičnog osjećaja sebe“. Na stranici stoji i da stručnjaci za mentalno zdravlje mogu „pomoći vašem djetetu i obitelji razumjeti rodni identitet te povezati vaše dijete s odgovarajućim medicinskim i psihološkim uslugama“.

Predsjednik općine Manhattan, Brad Hoylman-Sigal, izjavio je da, prema njegovim saznanjima, NYU Langone planira obustaviti hormonske terapije i drugu „skrb za transrodnu mladež”, prenosi The New York Times.

Pobjeda Trumpove administracije

Odluka NYU Langonea nije bila iznenadna, budući da je bolnički sustav još prošle godine prestao primati nove pacijente u svoj program za “transrodne mlade”, izvijestio je Times. Ta je odluka uslijedila nakon izvršne uredbe predsjednika Donalda Trumpa pod nazivom „Protecting Children from Chemical and Surgical Mutilation“.

U prosincu 2025., pozivajući se na Trumpovu uredbu, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (HHS) predložilo je nova pravila usmjerena na okončanje „prakse zahvata promjene spola koji mlade izlažu nepovratnoj šteti“. Predložena pravila onemogućila bi korištenje sredstava iz Medicaida za bolnice koje provode takve zahvate nad osobama mlađima od 18 godina.

„Pod mojim vodstvom, i odgovarajući na poziv predsjednika Trumpa na djelovanje, savezna vlada učinit će sve što je u njezinoj moći kako bi zaustavila nesigurne i nepovratne prakse koje dovode našu djecu u opasnost“, izjavio je ministar zdravstva Robert F. Kennedy Jr.. „Ova administracija zaštitit će najranjivije u Americi. Naša djeca zaslužuju bolje — i mi to obećanje ispunjavamo.“

Billboard Chris: ‘Hvala vam što štitite djecu’

Ovu odluku na X-u je komentirao aktivist Billboard Chris, koji se godinama bori u protiv „promjene spola“ kod djece.

“Sveučilište NYU Langone, glavno središte za tranziciju djece, danas je objavilo da prekida tu praksu zbog pritiska Trumpove administracije! Hvala vam što štitite djecu, predsjedniče Trump.

Ovo je tako važno. Mamdani (op. a. njujorški gradonačelnik) je prethodno izjavio da će New York pretvoriti u grad utočište za transrodne osobe, obećavajući da će godišnje trošiti 65 milijuna dolara na tranziciju djece iz cijele zemlje”, napisao je.

Na kraju je slijedio svečani ručak za sve prisutne koji je osigurala Zaklada oca Ante Gabrića, a pripremili su ga domaći kuhari i volonteri. Dan je doista prošao u molitvi i radosti kako bi poželio i sam o. Ante.

Zato je ova prva devetnica posebna, jer otvara put za sve ono što slijedi nakon nje. Dok mu „čestitamo“ zemaljski rođendan naše misli i molitve se dižu k njemu da nas zagovara iz neba dok putujemo svojim ovozemnim putovima prema vječnosti.

Vicepostulator, p. Mirko Nikolić, D.I.

PRVI DAN
POHOD funkcionara ministarstva odgoja

Jedva možete pojmiti koliko ste me razveselili i pomogli svojim tako velikodušnim darom. Baš sada nabavljam rižu, tu našu svag­dašnju hranu, za sirotište i sestre. To je velika pomoć... Hvala Vam, hvala od svega srca!

Evo, dok Vam ovo pišem, prošli su kroz ovo selo visoki funk­cionari Ministarstva odgoja. Idu s našim generalnim vikarom u moju prijašnju misiju Basanti na školski miting. Tamo imamo Tehničku školu. Zaustavili su se tu i oni i njihove gospođe, svi visoko školo­vani, ulaze u našu novu crkvu, mole se pred oltarom, javno pred svima mole mene svećenika da ih blagoslovim, a po vjeri su hindu.

Prekjučer je bila gospođa Indira Gandhi u Kalkuti. Ona, lider najveće demokratske zemlje na svijetu (preko 600 milijuna!), ide u hram, ponizno se moli...

Ovdje ima posla i za petoricu. Kojih 20 novih sela javilo se po ovim sunderbanskim džunglama, meni tako dragim džunglama. Tu sam proveo 38 sretnih godina. Mnogo je poteškoća — klima, hrana, pogibelji, zmije, pijavice i tropske oluje na tim ogromnim rijekama — no sreće je još više. I što više čovjek daje Isusu, vidi da može još više dati. To je tajna davanja, tajna križa, tajna Njegova „Con- summatum est — Svršeno je!“ na križu.

Sestre Majke Terezije pravi su anđeli ljubavi. U naš mali dis­panzer dolazi do tisuću bolesnika dnevno, i to oni najbjedniji, najzapušteniji. Ima prilično mnogo gubavaca. Otvorili smo i sirotište za najzapušteniju djecu.Sad smo zaposleni po selima raznim projektima. Suho je doba, pa se može raditi. Naša američka organizacija „Catholic Relief Ser­vices“ mnogo nam pomaže. Međutim, mi ne dijelimo tu pomoć po­jedincima kao siromasima. Svaki zdrav čovjek radi. Svi zajedno radimo. Čitavo selo je velika obitelj.

Ove godine puno nastojimo oko odgoja. Mnoge smo mladiće i djevojke poslali na više nauke. Za one koji nisu išli u školu, imamo „večernje satove“. Sinoć je nova kuća bila puna kao šipak. I baš je iz Kalkute došao jedan visoki činovnik iz ministarstva za odgoj. Bio je silno zadovoljan, pa će slijedećeg tjedna urediti posebnu po­moć svoga ministarstva. Tu se uči, pjeva, a — dakako — da sam nabavio i igre. Pripravljamo igralište za nogomet, pa ćemo pozvati i naše „bile“ iz Hajduka i vaš Dinamo!

o. Ante Gabrić, DI
Maria Polly, 28. veljače 1976. (Iz pisma dr. Ani Pavlović, Zagreb.)

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

DRUGI DAN
JESMO LI MI JOŠ „SVETA HRVATSKA“?

Još smo svi pod utiscima solinskog slavlja. Ona živa vjera i pobožnost našeg hrvatskog naroda zadivila je sve, a osobito izaslanike stranih naroda. Mi smo ponosni na tu vjernost Bogu i rodu. Ponosni smo na našu 1300-godišnju povijest te vjernosti, ponosni na dobru kraljicu Jelenu i na sve ostale velikane naše slavne i mučeničke povijesti.

No ne živi se samo na ponosu. Svetim životom moramo dokazati da smo potomci te slavne kršćanske prošlosti, da smo još uvijek – „Croatia sacra — Sveta Hrvatska“. Valja nam metnuti ruku na prsa i iskreno se upitati da li smo mi još ta „Sveta Hrvatska“, da li mi i naše obitelji živimo još živo­tom milosti, životom Božjim.

Naši pastiri spomenuli su u zavjetnoj molitvi u Solinu našu vjeru, ali i naše teške grijehe: psovku i pogaženu svetost majčin­stva. I skrušeno smo molili za oproštenje i pred Bogom i pred našim pradjedovima. I odlučili smo početi novim životom svi mi, bez iznimke. Zato junački naprijed!

Srce Isusovo i Nebeska Majka bili nam na pomoć.

Uz pozdrav, blagoslov i preporuku u molitve, Vaš u Srcu Isusovu

o. Ante Gabrić, Dl
(Poruka je napisana za Glasnik Srca Isusova i Marijina 2. listopada 1976.)

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

TREĆI DAN
UVIJEK SRETAN

U Indiji sam 38 godina. Mnogi me mole da im reknem kako mi ondje živimo, da li nam je život težak, jesmo li sretni ili nesretni. Odmah na početku kažem: sretni smo! U 38 godina što sam tamo u Indiji ni jedan dan nisam bio nesretan. I ljudi me pitaju da li je to moguće? Ja kažem: jest! Dok živimo s Isusom, dok se s Isusom žrtvujemo, moramo biti sretni.

Eto, braćo i sestre, jedna crtica iz našeg misionarskog života, iz moje župe. Župa se zove Maria Polly, Marijino selo. Osnovali smo je lani. Prije smo bili u župi svete Male Terezije u Bošontiju. To područje nalazi se nadomak velikih džungli u delti ogromne rijeke Gangesa. Ljudski govoreći, teško je. Močvare. Valja ići kroz vodu i blato. Idemo pješice i do 20 i 30 kilometara, i to bosonogi. Tamo nema ni kruha. Jedemo rižu i u podne i navečer, kad je imamo. No nema ni toga svaki dan. Opet velim, ljudski govoreći, teško je. Ali mi smo sretni. Tko nam daje tu sreću, i nama misionarima i našim vjernicima? Daje nam je vjera, daje nam je molitva.

Možda sam nekima već pisao o tome. No ovdje ponavljam.

Nosio sam svetu pričest bolesnici, gubavici Melini. Dok je mo­gla, dolazila je u crkvu šepajući. Od gube joj je bila izjedena čitava desna noga. Kad više nije mogla hodati, onda se ta junakinja na rukama i nogama dovlačila u našu malu kapelicu u selu Ranigoru. Zadnja dva tjedna donosio ju je njezin muž na rukama u crkvu. A svi su ti ljudi novoobraćenici. Nikad nije htjela ispustiti svetu misu i svetu pričest. Zadnje nedjelje, kad sam došao onamo, nije nikako više mogla doći. Tako ju je uhvatila groznica da je sva gor­jela, bila je na samrti. Molila me da joj poslije svete mise donesem svetu pričest. I pošli smo poslije svete mise u procesiji do njezine kolibe.

Kod nas tamo u Indiji vlada potpuna sloboda vjere. Mi možemo ići s Isusom i po selima i po gradu u procesiji i pjevajući.

Pošli smo, dakle, do njezine kolibe kao tjelovska procesija. U kolibu sam se morao uvući. Unutra nema ni stola, ni stolice, ni kre­veta, ničega. Melina je ležala na slami. I na tu islamu rasprostro sam korporal i na nj stavio Presveto. I umiruća patnica Melina pri­mila je svetu pričest kao poputbinu.

Draga braćo i sestre, ako sam ikad vidio nebo, vidio sam ga na licu te gubavice Meline. I kako je molila divnu molitvu! Ta molitva bila je molitva prave svetice. Sa smiješkom na licu, s osmijehom u srcu molila se ona za Svetog Oca u Rimu, za sve dobročinitelje, za sestru Antoniju, našu hrvatsku misionarku, koja je onda bila u Bošontiju i koja joj je slala lijek; za one koji su donijeli trave za nje­zinu malu kozu. I Isus je primio njezinu molitvu.

Vjerujte, braćo, to je vjera, to je život, to je ljubav. Mi mislimo da je ta patnica bila nesretna. Ali ne! Njezina sreća bila je u vjeri u Isusa.

Opet velim, tu sam vidio nebo.

Nisam bio prisutan kod njezine smrti. No kad sam ove godine prošao kroz to selo, pohodio sam njezin mali grob kao neko pro­štenište.

o. Ante Gabrić, DI
11. rujna 1976.

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Četvrti dan

krstio sam starog panČua

Na poziv dobrih prijatelja naše misije bio sam mjesec dana u Australiji i Novoj Zelandiji. U ovo doba tamo je zima, pa malo da se nisam smrznuo... No zato me ogrijala njihova upravo izvan­redna dobrota, ljubav i velikodušnost. Dragi Isus bio im velika pla­ća! Taj blagoslov šaljem i vama za sve ono što ste učinili za nas. Dnevno sam uz vas u molitvama i žrtvama.

Na povratku kući odmah sam pošao pohoditi naša udaljena sela. Iz australske zime došao sam u sparinu tropskih kiša u Gangesovoj delti. Posvuda je blato i voda, pa je uistinu bilo teško na tom putu. Više puta sam se jedva držao na nogama. No bilo je i mnogo, veoma mnogo sreće i radosti.

U Tuškhaliju sam imao preko 20 krštenja. Katehist Korno, koji je za Isusa toliko pretrpio od svojih rođaka, blistao je od sreće. Stari Panču nije mogao doći u kapelicu. Živi u kolibi uz rijeku Ganges, dolje kod velikog kanala. Na umoru je, pa smo otišli do njegove kolibe da ga providimo za put u vječnost.

Bože moj, kolikog li siromaštva! No ujedno i kolikog li rajskog mira! Onaj Pančuov smiješak, one njegove sklopljene ruke na čelu da pozdravi svećenika! On se bliži već devedesetoj godini. Mnoge su monsunske kiše i oluje urezale brazde na njegovu mukotrpnom licu. Oči su mu mnogo puta gledale u smrt usred tih velikih sunderbanskih džungla. U školu nije nikada išao, molitve nije mogao na­učiti napamet, no on ljubi Isusa i želi k Njemu. Uhvatio me za ruku. Pita — kao malo u strahu — hoće li morati još čekati... Ne, ne treba više čekati! A nisam htio ni da Isus čeka na tu divnu dušu. I voda svetog krštenja pomiješala se sa suzom radosnicom Pančua — Ante. Starac je zaželio da dobije na krstu ime moga svetog za­štitnika, da me se u nebu radije sjeća. Ganula me ta njegova ljubav. Još jedan zagovornik više u nebu! I okrijepljen svetim sakramentima Panču — Ante preselio se iz svoje male kolibe u nebeske dvore.

Bio je to prvi kršćanski sprovod u tom novom selu, a bio je uz pjesmu i molitvu. Molili smo slavna otajstva krunice. Svi su pro­matrali taj sprovod s poštovanjem i divljenjem. U Pančuovoj smrti vidjeli su vjeru u uskrsnuće, nadu u novi, bolji život.

Mislim da sam već prije jednom spomenuo kako namjeravam otvoriti još jednu misijsku postaju, još dalje prema sunderbanskim džunglama. Zemljište je već nabavljeno, pa ćemo uskoro početi ra­dove. Trebat će nam puno molitava i žrtava. I znam da ću ih dobiti. Radi se o Isusu i o neumrlim dušama. One čekaju na tebe i na mene, da im, kao i Pančuu, uzmognemo dati Isusa, i s Isusom vječni život. Zar možemo što veće od toga u životu učiniti?!

o. Ante Gabrić, DI
Maria Polly, 22. srpnja 1976. (Glasnik Srca Isusova i Marijina, listopad 1976.)

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

PETI DAN
ISUS STANUJE S NAMA

Nedavno sam pokrstio staroga Pančua. On prije nije ništa znao o Isusu. Nakon pouke katehista znao je samo da je Isus Bog i da ga ljubi. Molitve nije mogao naučiti. I on mene pita: „Oče, hoću li mo­rati još dugo čekati na Isusa?“ Nije čekao. Bio je, naime, na samrti. Dao sam mu sveto krštenje. Ma da ste vidjeli sreću u njegovim očima!

Eto, vidite, braćo i sestre, kad mi vidimo tu njihovu sreću, tu živu vjeru, kako da se onda bojimo raznih poteškoća, gladi, grozni­ce?! Iskreno vam kažem: tu se čovjek nikad ne može umoriti, nikad ne može biti nesretan. Uvijek vidi Isusa u njihovim očima, u njiho­vim srcima. I taj Isus stanuje s nama.

Danas, na ovaj sveti dan, ispitajmo se i mi jesmo li došli ovamo zbilja samo kao na neku svečanost, ili smo došli da vidimo Isusa, da Njega nosimo u srcu, da Isusa čuvamo, da Ga dademo drugim ljudima. Jer to je pravi smisao našega života. Bez toga, braćo i se­stre, iskreno vam kažem, ne vidim ima li koji drugi put na svijetu. Ako ja nemam u sebi Isusa, što onda imam?! Ako imam i čitav svijet, i stotinu automobila, i stotinu frižidera, i milijune dolara, ma što imam od toga?! Imam li pak Isusa, a svega drugoga nemam, tog Isusa kad primim u srce, što mi drugo treba?! I toga Isusa mogu dati, i svi ga možemo dati, jer nam ga je svima dala Gospa, Ona nas je to naučila. Ona je prva primila Isusa, ona ga je sačuvala i ona ga je dala svima nama.

Mladi Korno, kojega sam nedavno pokrstio, divan nam je uzor u tome. Kad mu je stric dočuo da će postati kršćanin, tako ga je istakao da je sav natekao. A taj mladić, sveučilištarac, jedini sveuči­lištarac u čitavom svom plemenu, dolazi nakon tog zlostavljanja k meni i reče mi: „Oče, danas sam sretan što sam za Isusa mogao nešto pretrpjeti!“ A kad su njegovi rođaci htjeli istući tog njegova strica koji ga je zlostavljao, mladi junak im je rekao: „Ne! Isus je s križa rekao: Oprostite svima!“

Taj mladić sada je katehist u tim selima. Ne stidi se svoje vjere, ne boji se priznati da je on Isusov. S ponosom nosi oko vrata križić.

Braćo i sestre, o nama samima ovisi da l'i se bojimo priznati da smo Isusovi, da li se stidimo ići u crkvu, da li se stidimo primati svetu pričest. A ako Isusa ne primiš, gdje ti je život? Ako ti Isusa nemaš, kako ćeš ga dati drugima? A ako ga ne daš drugima, zašto si na ovom svijetu? Zašto si na svijetu, ako ti Boga ne možeš dati drugima? Ako im ne možeš dati onaj Božji život...

Eto, u tome je naša sreća tamo u misijama.

o. Ante Gabrić, DI

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ŠESTI DAN
pohodio nas je otac nadbiskup

Pohodio nas je otac Nadbiskup upravo nakon godinu dana otka­ko mi je pred malom daščarom dao blagoslov da započnem ovu novu misijsku postaju “Maria Polly — Marijino selo“.

Neki su se bojali i pitali: kako će to ići? Započeti bez ičega?! Bez ičega?! Blagoslov oca Nadbiskupa, vaša srca, vaša ljubav, vaše uzdignute ruke u molitvi: sve je to lebdjelo preda mnom. Ja sam znao da nisam sam i da neću ostati sam. I nisam se prevario! Bili ste uza me čitavu ovu godinu dana, bili ste uza me svaki dan. Dokaz je ovo novo „Marijino selo — Maria Polly“ — plod vaše ljubavi, vaše velikodušnosti. Ova krasna crkva, svećenički stan, stan za katehiste, samostan za sedam sestara, sirotište za 50 bolesne dječice, dispan-zer-bolnica, kamo na dan dođe i do tisuću bolesnika.

Kad je otac Nadbiskup sve to ugledao, bio je sretan, bio je ganut. I daščara je još stajala tamo uz put. Sa smiješkom je na nju gledao... A ja mu rekoh da se nije bilo lako oprostiti od tog kutića gdje sam živio u miru i s miševima, i sa zmijama, i sa žabama, i s ostalim rodom iz Noine barke. I vjerujte mi — bilo mi je teško!

Uz nove zgrade Natpastiru su činila još veće veselje ona nova lica, predstavnici dvadeset novih sela. Lani ih je bilo tek pet: do­dijeljena od prijašnje župe Bošonti.

Vijencima, ljubljenju ruku, doticanju nogu — po bengalskom običaju — nije bilo ni konca ni kraja.

S Nadbiskupom su došli oci Roy i Lobo. Došli su iz Bošontija da pomognu i kod ispovijedanja i kod krizme. I sam Nadbiskup je sjeo u ispovjedaonicu.

Crkva je krasno urešena. Nova crkva s kipom Malog Praškog Isusa i slikom naše drage Gospe Sinjske. To je dar moga rođaka fra Nikole Gabrića iz Sinja. Ovo je Marijanska godina u Hrvatskoj, pa se i mi želimo sjediniti s domovinom.

Ja sam već od jutra u ispovjedaonici. Tu su mnoga sela pa je teško sve svršiti. Stoga su mi pomogli ispovijedati i sam Nadbiskup i oci Roy i Lobo. Svatko želi srediti račune s Bogom, životvorno se ujediniti i u dolasku Duha Svetoga po sakramentu svete potvrde i u euharistijskoj žrtvi.

Sestre i katehisti raspoređuju selo po selo. Mlado i staro, sve u istom žaru iščekuje dolazak Duha Svetoga.

U krasnoj propovijedi otac Nadbiskup potiče sve da budu vjerni Isusu i svetoj Crkvi, vjerni do smrti, i to ne samo riječima, nego djelima, svetim životom; da budu pravi apostoli, živi temeljni ka­men te nove župe. I da nikad ne zaborave nebesku Majku Mariju. Ova župa nosi Njezino ime. I kako je Ona bila prisutna kod prvih Duhova u Jeruzalemskoj Crkvi, tako neka bude i tu prisutna danas i svakog dana njihova života.

Bilo je blizu stotinu krizmanika. Moli se, pjeva se. Bubnjevi su tu, dakako, i cimbale. I čudo se Duhova obnavlja. To je plod vaših molitava, vaših žrtava, vaše ljubavi.

U „molitvi puka“ na prikazanje sjetili smo se i svih vas, svih vaših nakana. To je sjećanje kod Njegova oltara, sjećanje koje će odsad zauvijek ostati kao veza naše zajedničke ljubavi k Isusu i k neumrlim dušama.

Poslije svete mise bilo je slavlje i radost pred crkvom. Koja li radost osobito za našu novu braću i sestre iz udaljenih sela!

Već je podne. Naši vrijedni kuhari Khitiš, Šudhir i Budhu pri­pravili su rižu. Sve je priprosto, no od srca: nešto riže, „gura“ (pal­mina šećera) i čašica mlijeka i — puno dobre volje, pa su svi bili sretni i zadovoljni. Tanjura tu nema; jede se s listova banana. Ni za kašike se ne treba brinuti; pet prstiju je kao pet kašika!!!

I kako slava ne može biti bez predstave, navečer su davali „Biđoe Mukut — Pobjednička kruna“ iz života prvih kršćanskih mučenika.

Ponoć je već bila prošla, kad su se s pozornice čuli zadnji povici pobjede: „Đoe Đišu Kristo! — Slava Isusu Kristu!“

Svi smo bili ponešto umorni, no sretni i presretni. Nećemo tako lako zaboraviti taj sretni dan.

o. Ante Gabrić, DI
Maria Polly, 14. ožujka 1976. (Članak poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

SEDMI DAN
molitva za bolesnike

Isuse dragi, Gospo draga! Duboka je noć. I kako je duga! I kako mukotrpna! Komarci zuje i krizu. Glava od boli puca. Usne se suše, žele čašu vode. Gotovo da očajavaš...

I onda se sjetih milijuna koji bolesni leže po bolnicama, po vla­žnim kolibama, dršćući od groznice, gladni, zapušteni, bolesni tije­lom, bolesni srcem, gladni ljubavi i samilosti. I kako se malen osje­ćam pred njima...

O Isuse, za njih Te molim, za te sudionike Tvoje kalvarijske žrtve, da im dadeš snage i jakosti, i još više — da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima, da im dadeš zahvalno srce što si ih izabrao za svoj križni put.

Usliši njihove molitve, obriši njihove suze, bdij uz njih u besa­nim noćima, pohodi ih svojom ljubavlju! Osobito se sjeti naših sta­raca i starica koje su djeca i unučad izbacili iz svojih kuća, iz svojih srdaca.

Primi i žrtvu svoje službenice Ane, koja već 30 godina uzeta prikazuje na oltaru svoga ležaja svoju kalvarijsku žrtvu.

Primi kao molitvu hrapavi kašalj sušičavog Kalipoda, koji uza svu svoju tešku bolest poslužuje svoju staricu majku.

Primi i onaj nerazumljivi šapat Alojzija s teškim rakom u grlu...

Pogledaj samilosno na malog slijepog Orobinda, na onaj osmijeh što izbija iz njegovih suhih očiju, i čuj njegovu pjesmu, molitvu njegova života...

Primi kao miomirisno cvijeće trpljenje one male, bolesne dje­čice, koja još ne razumiju sreću i tajnu križa. O, uberi Isuse, uberi sve te njihove boli za svoj sveti oltar!

Za sve bolesnike čitavog svijeta molim. Isuse dragi, Gospo dra­ga, čuvajte ih u svojim srcima, učinite ih dionicima kalvarijske žrtve! Amen.

o. Ante Gabrić, DI
(Za Glasnik Srca Isusova i Marijina poslano početkom rujna 1976.)

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

OSMI DAN
uz mrtvu majku

Već se hvatao sumrak kad je Salima došla u našu malu bolnicu. Sva iznemogla pala je u naručaj sestre Rafaele. Bila je sva otekla, napuštena od svih.

Bojali smo se da će još iste noći umrijeti. Sestre su bdjele uz nju, pokušale su sve i sva da je spase.

Život kao da joj se vraća. Ili kao da nekoga čeka prije nego će umrijeti. Jest, majka Salima čekala je svoga sina Alija. Čekala je i dočekala ga. Predvečer je došao iz velegrada Kalkute, gdje radi. To je mladić od nekih 20 godina, no izgleda još kao dijete. Izmučen je i istrošen radom. Dobio je vijest da mu je majka na umoru. U svom siromaštvu nabavio je za nju nešto slatkiša i voća. I dočekala je majka taj dar ljubavi svog Alija.

Sjeo je uz umiruću majku i najprije joj je po bengalskom obi­čaju dao nekoliko kapi vode u usta. Prije nego što netko umre, nje­govi znanci i prijatelji daju mu to kao zadnji pozdrav, zadnji bla­goslov.

Salima više nije mogla govoriti, no srca su još kucala, majčino i sinovo srce. Utješio sam ih i blagoslovio, i onda se udaljio da ne bunim taj razgovor srdaca.

I u tom razgovoru Salima se preselila u bolji život. Plakao je Ali, plakao je kao malo dijete, za majkom je plakao. Sad će ostati sam na svijetu. Od boli i ne misli ni na hranu ni na zimu. Bila je hladna prosinačka noć. Dao sam mu topao gunj, no on je u djetinjoj ljubavi pokrio njim mrtvo tijelo svoje majke — kao zadnji dar, kao zadnji dokaz žarke sinovske ljubavi.

Sestre su priredile sve: čiste plahte i sve ostalo što je potrebno za muslimanski pogreb. Onda su glavari muslimanskog sela preuzeli mrtvo tijelo.

Svi smo Skupili milostinju za Alija. Uz zajedničku molitvu opro­stili smo se od Salime.

Pratila ona svojim blagoslovom svog Alija na životnom putu!

o. Ante Gabrić, DI
Maria Polly, veljača 1976. (Člančić je poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

DEVETI DAN
javljaju se nova sela

Zdravo sam i veselo, kao obično. Posla ima toliko da ne možeš nego biti veseo. Iduće nedjelje dolazi nam otac Nadbiskup, pa ima malo više posla. Bit će i on veseo kad vidi da je nakon godinu dana gotovo izgrađena nova misijska postaja. Baš pred godinu dana ostavio me s malo zabrinutim smiješkom i s blagoslovom — u maloj daščari. No, eto, njegov blagoslov i vaše molitve i žrtve učinili su svoje. U nedjelju on će imati svečanu svetu misu u novoj velikoj crkvi Malog Praškog Isusa (30 X 15 metara). Tu će veliku crkvu ispuniti stotinu krizmanika, poglavari i predstavnici 24 nova sela.

Već je pripravan i župski stan s velikom verandom za seoska sijela i za pouku djece. Isto tako i kuća za katehiste i dio za čuvanje raznih „relief“-materijala (pšenice itd. za socijalne i karitativne pro­grame).

Već prije su dovršeni samostan sestara, dispanzer, dječje sirotište i bolnica. Samostan i sirotište su 30 X 10 metara, uključivši u samostanu kapelicu, sobe i verandu, koja je u ovim tropskim krajevima potrebna.

Imamo i tri arteška zdenca. Obično treba ići do 300 metara duboko, no mi smo bili sretni da smo vodu dobili već na sto metara dubine.

Sestre — ima ih sada sedam — upravo divno rade. Četiri rade u dispanzeru, kamo na dan dolazi i do tisuću bolesnika, i to iz sela udaljenih 30 do 40 km. Druge tri sestre obilaze sela.

Svaki dan se tu dijeli mlijeko za 150 dječice. Proradio je i „ši­vaći tečaj“. Mene osobito veseli dobra volja i pripravnost da jedni druge pomažu.

Najveća su mi, međutim, briga pohodi i pouka tih novih sela. Imam deset novih katehista, ali svi još nisu izvježbani. No i kod njih je mnogo dobre volje i još više revnosti, pa ja ostalo prepuštam dragom Isusu. Mjesečno imamo sastanke tu na središnjoj postaji. Uz molitvu i pouku pripravimo program za mjesec dana.

Posebno vam preporučujem u molitve da bi ta naša nova braća i sestre bili dobro poučeni u svetoj vjeri. Radi se o oko 300 obitelji.

Na karitativnom polju poglavari sela također veoma lijepo su­rađuju. Siromašna djeca dobila su knjige i odijela. Njihovi roditelji pridonijeli su koliko su mogli u svome siromaštvu, a naše karita­tivno društvo dodaje ostalo.

Popravili smo mnoge kolibe, osobito one srušene u lanjskim olujama. Starci i starice za zimske su mjesece dobili tople gunjeve. Poglavari sela su im to dijelili od kolibe do kolibe.

Sad ćemo početi s popravcima seoskih putova, nasipa i kanala. To je od velike važnosti za sjetvu riže. Baš sam danas dobio 150 kvintala pšenice. Svaki radnik dobije oko 2 kg pšenice na dan. Svi radimo. Oni koji su zdravi ne smiju prositi!

Počeli smo tzv. „Kooperativno društvo“. Svaki član pridonese mjesečno jednu rupiju (dva dinara). Moramo se naučiti sami sebe pomagati, marljivo raditi i štedjeti.

Ja već mislim na drugo, novo središte, još više prema džungla­ma. Tamošnji glavari sela, na čelu s narodnim poslanikom, gledaju naći lijepo mjesto uz rijeku, nekoliko hektara zemljišta. Onda bih ja ovu sadašnju župu predao mladim dijecezanskim svećenicima, ko­jih je, hvala Bogu, sve više. Ove godine četvorica su zaređena. Još više ih je na naukama.

Molite se da mi se ta želja srca uskoro ispuni, da bih još jednom mogao skinuti štolu sa svoga vrata i objesiti je na vrat svom mla­đem bratu svećeniku, kako sam ono lani učinio u Bošontiju mladom ocu Prodipu.

Trebat će se malo i odmoriti. Ponoć je već prošla, a preda mnom je težak dan.

o. Ante Gabrić, DI
Maria Polly, 14. veljače 1976. (Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)

MOLITVA

za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ZAVRŠNA RIJEČ

Dok s radošću završavamo ovu prvu devetnicu, u našim srcima snažno odjekuje „tajna davanja“ oca Ante. Kroz njegova pisma vidjeli smo kako se prava sreća rađa u siromašnim kolibama uz Ganges, gdje se i s „miševima i žabama iz Noine barke“ može biti sretan ako je Isus u srcu. On nas je poučio da svaki naš napor, poput popravka seoskih putova ili dijeljenja šalice mlijeka, postaje molitva ako se čini s ljubavlju.

Ova devetnica povezala je sve generacije – od onih koji godinama mole za njegov zagovor do onih najmlađih koji tek uče o njegovu herojstvu. Posebnu zahvalnost dugujemo djeci iz dječjeg vrtića „Otac Ante Gabrić“ iz Travnika. Njihovi crteži i iskrena dječja radost bili su nam poput onog „kvasca“ koji tiho mijenja svijet na bolje, podsjećajući nas na čistoću srca koju je otac Ante toliko volio susretati u svojim misijama.

Hvala svima vama, što ste svojim molitvama pratili ovaj molitveni hod. Neka nas zagovor sluge Božjega oca Ante Gabrića prati kako bismo, baš poput njega, znali biti radosni misionari u svojoj svakodnevici.

Slugo Božji, oče Ante Gabriću, moli za nas!

Svako vam dobro i Božji blagoslov!

Sljedeću devetnicu započinjemo 20. ožujka.

Vicepostulatura sluge Božjega o. Ante Gabrića i Zaklada Otac Ante Gabrić

©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)

Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

Svećenik: fra Mate Kolak.

Iako je rođen u Zagrebu, Sosa vuče korijene upravo iz hercegovačkog kraja. Majka mu je iz Posušja, a otac iz Gruda. Koliko mu znači ovaj dio Bosne i Hercegovine potvrdio je i u emisiji “Knjaz kod Vatrenih” Roberta Knjaza, kada je na asocijaciju slova “H” bez razmišljanja odgovorio:

“Definitivno Hercegovina. Mjesto gdje sam ja odrastao, mjesto gdje se uvijek volim vratiti, mjesto gdje imam jako lijepe uspomene i gdje se najbolje jede, definitivno.”

Da Hercegovinu ne doživljava samo kao mjesto porijekla, nego i duboke osobne povezanosti, pokazao je i prošle godine u Međugorju, koje je proslavilo 44. obljetnicu Gospinih ukazanja. Među desecima tisuća hodočasnika iz cijelog svijeta koji su se okupili na središnjem misnom slavlju, viđen je i Sosa. U tišini je, ispred vanjskog oltara župne crkve, molio zajedno s ostalim vjernicima.

Nekoliko dana ranije postao je i otac dječaka, pa je njegov dolazak u Međugorje za mnoge bio i snažna osobna zahvala za najljepši dar u životu.

Večeras će, međutim, emocije biti podijeljene. Dok će navijači Zrinjskog sanjati europsku večer za pamćenje, jedan igrač gostiju zasigurno će istrčati na travnjak u gradu i regiji koji mu, kako je sam rekao, jako puno znače.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Svećenik: fr Ivan Marija Tomić.

Danas je Čista srijeda ili Pepelnica, početak korizmenog vremena. Ovo je vrijeme kad se kroz pokoru i molitvu pripremamo za najradosniju svetkovinu, a to je Uskrsnuće Gospodinovo. Stoga bismo danas trebali malo vidjeti što je Korizma i kako se kroz Korizmu pripremati za Uskrs.

Često vidimo kako se ljudi u Korizmi odriču psovke, pušenja, alkohola, ili nečeg sličnog. I onda mi mislimo da smo odradili jednu žrtvu za Gospodina i da će nas Gospodin za to nagraditi. Ali ipak neće. Budite sigurni da Bog na tu žrtvu uopće neće ni pogledati. Uopće ga ne zanima što si se ti u Korizmi odrekao cigara, slatkiša ili psovke, itd. Sve to možete okačiti mačku o rep, što bi naš narod rekao.

Ovo je samo po sebi suludo jer sve to šteti našem tijelu i duši, pa bi se svakako trebali toga uzdržavati. Znači, te stvari ne bi trebali nikako koristiti, ne samo kroz Korizmu nego kroz čitavu godinu. No, veći problem što većina ljudi uopće ne zna zašto se nečega odriče i koji je uopće smisao toga čega se odriču. Zašto se ja odričem slatkiša, vjerojatno da malo smršam. Zašto se odričem psovke? Eto, Korizma je pa valja malo manje, a kad prođe Korizma, ja opet po starom.

A kad pogledam i sebe, i ja sam se gubio u tome gdje se sve vrti oko nas samih, a da se nikad nisam zapitao što Bog zapravo želi da ja činim u Korizmi. Ako malo bolje pogledamo na misna čitanja koja se čitaju na Čistu srijedu, ona nam daju konkretne smjernice za to što Bog želi od nas u Korizmi.

Već druga rečenica u čitanju proroka Joela nam govori: „Razderite srca, a ne halje svoje!“ Znači, nije toliko pažnja na izvanjskim djelima pokore koliko je usmjerena na naše srce. Cilj je uvijek da se pomirimo s Bogom, kako kaže sv. Pavao u drugom čitanju, današnjeg dana. Ali isto tako je cilj da naša srca postanu što sličnija Isusovom srcu, a ne da se trapimo odricanjima koja smo sami sebi nametnuli, a onda se nakon Korizme vratimo opet starom načinu života.

Isus u Evanđelju koje danas čitamo na Čistu srijedu govori o tri ključne stvari za Korizmu: molitva, post i milostinja. Naglašava da sve to trebamo činiti u skrovitosti, da drugi ne primijete. Možda se pitamo zašto? Zato da ne izgubimo ono najvažnije - nagrada na nebesima, jer primajući pohvale od ljudi, mi gubimo nagradu na nebesima.

Cilj korizmenog odricanja nije dokazivanje pred drugima niti hranjenje vlastitog ponosa. Smisao je učiti se darivati Bogu u tišini, iz ljubavi, a ne zbog ljudskog priznanja. To je prostor odnosa između tebe i Boga, nitko drugi ne treba znati što nosiš u svome srcu.

Zašto Crkva upravo u Korizmi naglašava tri temeljne prakse? Koje kao što rekoh čitamo u današnjem Evanđelju, a to su:

“Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!” Ovdje nas Krist poziva da pomažemo onima koji su u potrebi. Ali ne samo u materijalnom smislu, nego i u duhovnom. Ovdje se jednako traži da budem milosrdan, da opraštam, što je puno teže nego dati u materijalnom.

“Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” Ovdje nije pitanje da se moram samo u sobi povući, nego da se prije svega moram povući u svoje srce i u svom srcu se pomoliti svome Ocu.

”Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” Post u radosti i poniznosti. Ne post da ljudi pričaju kako ja postom, kako sam pobožan. To je glumački post.

Isus nas poziva na ove tri bitne stvari. Nastojmo što više činiti kroz ovo vrijeme korizme.

(Sv. Alfons Marija Liguori)

Studentski kapelan u Splitu, don Antun Mate Antunović, pokrenuo je novu WhatsApp grupu za moljenje Časoslova. Za one koji imaju poteškoća s čitanjem, koji su na putu ili žele zajednički moliti uz slušanje, kompletan Časoslov redovito će se objavljivati u zvučnom obliku na poveznici u nastavku:
https://chat.whatsapp.com/LyQbaE25ETmAGdNW7b0tQt?mode=gi_t

U duhu iskrenoga kajanja i potpunoga predanja u Božju volju – jedinu spasonosnu i neizmjerno najbolju – od srca smo pozvani zdušno i zajedno moliti molitvu Crkve: Časoslov.

Neka svi sveti i anđeli mole za nas i s nama, za sve potrebite, žive i pokojne, i za sve naše nakane.
Kada smo u vremenu nutarnje suhoće, neka nam molitva bude vanjski poticaj; a kada smo u vremenu nutarnje utjehe, neka nam bude vanjski plod.

Neka vapaji hvale, prošnje i klanjanja, natopljeni milošću, u nama od časa u čas odjekuju. Neka nas isprazne od svega što nas odvaja od Boga, a ispune krepostima i svim potrebnim milostima – da jedinom Bogočovjeku i Spasitelju, Isusu Kristu, budemo vjerniji, a bližnjima milosrdniji, prezirući grijeh i moleći za obraćenje i posvećenje nas grešnika.

Početak boljega svijeta bila je i ostala – molitva.

Sadržaj Časoslova:
- Uvod
- Pozivnik
- Jutarnja
- Služba čitanja
- Srednji čas
- Večernja
- Povečerje
Saberimo se i krenimo!
Blagoslovljeni uvijek bili!

don Antun M. Antunović

Najavio je, primjerice, višejezičnu liturgijsku platformu razvijenu u suradnji s Dikasterijem za komunikaciju i tvrtkom Translated, globalnim liderom u rješenjima temeljenima na umjetnoj inteligenciji za jezične usluge. Platforma će omogućiti prijevode u stvarnom vremenu uz pomoć umjetne inteligencije, dostupne putem pametnih telefona, kako bi vjernici mogli pratiti glavna slavlja na jeziku po vlastitom izboru.

Na ulazu i na različitim mjestima unutar Bazilike bit će moguće skeniranjem QR koda pristupiti posebnoj mrežnoj stranici s audio i tekstualnim prijevodima, bez potrebe za preuzimanjem aplikacija ili korištenjem posebne opreme. Sustav prijevoda temelji se na mogućnostima simultanog prevođenja platforme Lara, koju je razvila tvrtka Translated.

Kardinal je također najavio da će javnosti biti otvoreni dosad nedostupni dijelovi monumentalnog kompleksa, uključujući cijelu terasu s trima lepezastim sektorima te Osmokutne dvorane u kojima se nalaze makete Bazilike Antonia da Sangalla Mlađega i Michelangelove kupole, zajedno s djelima iz muzejskog arhiva Bazilike.

Novi sustav rezervacija u stvarnom vremenu, nazvan Smart Pass, pomoći će u reguliranju protoka posjetitelja uz očuvanje svetoga karaktera mjesta. Prošireni digitalni ekosustav omogućit će hodočasnicima dijeljenje molitava i svjedočanstava.

Kardinal Gambetti pojasnio je da obilježavanje ove obljetnice nije samo prisjećanje na datum, nego „vraćanje u središte“ onoga što daje život i nadu. Nadalje, nadsvećenik Bazilike najavio je tjedna „Duhovna uzdignuća“ ispunjena molitvom i sakralnom glazbom, kao i pastoralna predavanja te biblijska razmatranja o svetom Petru.

Predviđen je i poseban hodočasnički put koji će slijediti stope svetih Petra i Pavla u Rimu, kao i kazališna predstava uoči svetkovine svetih Petra i Pavla 29. lipnja.

Na kraju je kardinal predstavio projekt „Beyond the Visible“, zajedničku inicijativu Uprave Bazilike sv. Petra i talijanske multinacionalne energetske tvrtke Eni, čiji je cilj očuvanje statičke stabilnosti vatikanske Bazilike putem integriranog i trajnog sustava konstrukcijskog nadzora.

Kardinal je također najavio da će Vatikan staviti na raspolaganje novi institucionalni font pod nazivom „Michelangelus“, nadahnut rukopisom Michelangela Buonarrottija i razvijen u suradnji sa studijem Studio Gusto. Font će biti uključen u paket Microsoft Office.

Zaključno je kardinal Gambetti ustvrdio da, ako je papa Julije II. nekoć morao graditi iznova kako bi obnovio, danas se obnova može ostvariti bez rušenja, zahvaljujući naprednim tehnologijama koje će, kako je naglasio, omogućiti da Bazilika sv. Petra i u nadolazećim stoljećima nastavi primati hodočasnike.

I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti! Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Svećenik: vlč. Dario Levanić.

U Hrvatskoj ove kampanje u Inicijativi sudjeluje 40 gradova na 41 mjestu bdjenja od Vukovara do Dubrovnika, a tema kampanje su teške posljedice namjernog pobačaja uz citat: „Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.“ (Izr 16, 25). Svetac zaštitnik kampanje je bl. Alojzije Stepinac.

Inicijativa će svakodnevno objavljivati na svojim društvenim mrežama potresna svjedočanstva majki, očeva, djece, obitelji koji se suočavaju s teškim posljedicama namjernog pobačaja.

„Kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, pobačaj je kriza s kojom se suočavamo poput ni jedne druge u povijesti. To je kriza koja povrjeđuje žene i muškarce, majke i očeve, kriza koja razdvaja obitelji, kriza koja onečovječuje najnevinije među nama – začetu još nerođenu djecu, a prošle godine je namjernim pobačajem u svijetu ubijeno 73 milijuna nevine djece“, istaknuto je u priopćenju.

Ovaj snažan simbol, Krist koji pruža ruke cijelom svijetu, za njih je očito bio znak predanja, zahvalnosti i nade u zajednički život ispunjen vjerom.

Prizor je privukao pažnju i prolaznika, ali mladenci su ostali sabrani, svjesni trenutka koji će im sigurno ostati trajna uspomena. U Međugorju, mjestu molitve i obraćenja, sve je više parova koji upravo ovdje žele započeti svoj bračni put, tražeći blagoslov i duhovni temelj za zajednički život.

U ono vrijeme: Učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!«

Oni zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?«

Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Trajni đakon: Vjekoslav Uvalić.

Regulaciju pristupa odredile su vlasti i Red jer se oko bazilike sv. Franje u udarnim danima očekuje i do 20 000 hodočasnika. Samo prethodnom prijavom u određenim vremenskim okvirima može se zajamčiti sigurnost i koordinacija organizacije, navodi se.

To je prvi put da će svečeve kosti biti prenesene iz podzemnoga počivališta na papinski oltar u Donjoj bazilici. Svečeve relikvije pohranjene su ispod glavnoga oltara crkve, 1226. godine, kako bi bile zaštićene od krađe. Godine 1818. njegovo je tijelo ponovno otkriveno i službeno je priznata njegova autentičnost. Na otvorenjima 1978. i 2015. godine istraživanja su potvrdila i tragove bolesti i Kristove stigme koje je nosio u posljednjim godinama života.

Večer uoči izlaganja, 21. veljače, ondje će se upriličiti molitva Večernje isključivo za franjevce prije nego što se svečevo tijelo u svečanoj procesiji prenese iz kripte u Donju baziliku. Kako bi se što bolje popratio ovaj veliki događaj, Red je najavio posebno izdanje časopisa „San Francesco Patrono d'Italia“ na 160 stranica s prilozima vodećih suvremenih franjevačkih stručnjaka, kao i konferenciju za tisak s biskupom Camillom Cibottijem, predsjednikom Biskupske konferencije za regiju Abruzzo i Molise.

Osim događanja u Asizu, Apostolska pokorničarna Svete Stolice najavila je 10. siječnja mogućnost dobivanja potpunoga oprosta koji se može dobiti jednom dnevno diljem svijeta tako što se pohodi neka franjevačka crkva ili mjesta povezana sa svecem. Treba ispuniti uobičajene uvjete koji uključuju svetu ispovijed, sudjelovanje u euharistijskome slavlju i pričest, molitvu Vjerovanja i Očenaša te molitvu na nakanu Svetoga Oca.

Život Franje Asiškoga nije završio prije 800 godina, „nego se nastavlja na novi način kroz svjedočanstva, iskustva i djelovanje svih onih koji dijele njegovu duhovnost i karizmu“, istaknula je mjesna franjevačka zajednica u nedavnome priopćenju.

Snaga koja nadilazi ljudske granice

Ono što ga je održalo nije bila samo tjelesna izdržljivost. Dječak je posvjedočio da su ga tijekom najtežih trenutaka nosile molitva, kršćanske pjesme i sretne misli. Kasnije je još jednostavnije rekao: „Nisam mislio da sam to učinio ja – to je bio Bog cijelo vrijeme.“

Nakon što je stigao do obale i pozvao pomoć, pokrenuta je velika akcija spašavanja u kojoj su njegova majka, brat i sestra pronađeni promrzli, ali živi, nakon gotovo deset sati provedenih na moru.

Obična vjera u izvanrednom trenutku

Ova priča snažno podsjeća da se vjera ne očituje samo u velikim riječima, nego u tihoj ustrajnosti kada se čini da nema izlaza. Molitva ovdje nije bila naučena formula, nego spontani vapaj srca u trenutku straha.

Austin se nakon svega vratio kući, ozlijeđen i iscrpljen, ali i dalje tvrdeći da nije heroj. Ipak, njegova odlučnost i hrabrost spasili su živote njegove obitelji, a mnogima donijeli snažno svjedočanstvo vjere koja daje snagu i onda kada ljudske mogućnosti prestaju.

Elena je rođena 1990. u Madridu, u kršćanskoj obitelji. Bila je jednostavna, smirena i vedra djevojka, uvijek pažljiva prema drugima. Pjevala je, plesala i sanjala zajedno sa svojim sestrama te živjela uobičajenu mladost. Ipak, razdoblje priprave za sakrament potvrde duboko ju je obilježilo – tada je njezina vjera postala svjestan i osobni izbor.

Kao studentica ekonomije imala je dečka i planove za budućnost. Ono što ju je izdvajalo bila je njezina snažna ljubav prema euharistiji. Prema svjedočanstvu njezine sestre Belén, Krist je bio središte njezina života. Elena se najprije snažno uključila u župni život, a potom je u jednoj mladinskoj skupini produbila svoju privrženost stvarnoj Kristovoj prisutnosti.

Znala je da Crkva živi od euharistije i da bez svećenika nema sakramenata. Zato je gotovo svaku svoju poruku završavala molitvom za bogoslove i nova duhovna zvanja, a u jednom je zapisu izrazila želju da svoje trpljenje prikaže za svećenike i nova zvanja.

„Bez molitve ništa nije moguće“

Središte Elenine duhovnosti bila je molitva. Za nju je moliti bilo jednako nužno kao disati, jesti ili spavati. Gotovo je svakodnevno sudjelovala na svetoj misi te dugo ostajala u tišini pred Presvetim. Svakog petka sudjelovala je u euharistijskom klanjanju, a često bi svratila u crkvu i na putu kući s predavanja.

Često je ponavljala: „Najprije molitva. Bez molitve ništa nije moguće.“ Ta unutarnja povezanost s Bogom donosila je plod u konkretnim djelima. Kada je mladinska skupina počela gubiti snagu, Elena je tiho bdjela nad njom kako se ne bi ugasila. Kako bi potaknula zajedničku molitvu, svakoga je tjedna slala citat nekog sveca. Iako su je mnogi prepoznavali kao prirodnu voditeljicu, isticala se ponajprije primjerom, a posebnu je pažnju posvećivala najranjivijima kako nitko ne bi bio zapostavljen.

Elena je svoju vjeru živjela jednostavno, ali potpuno. Nije činila izvanredne stvari koje bi privlačile pozornost, nego je svakodnevicu ispunjavala ljubavlju, vjernošću i tihom predanošću Bogu. Upravo je ta „skrivena svetost“ ono što danas snažno govori mnogim mladima.

Bolest kao put predanja

U dobi od 20 godina Eleni je dijagnosticiran agresivan tumor. Vijest je primila s iznenađujućim mirom, svjesna da se njezin život nalazi u Božjim rukama. Nije gubila radost ni povjerenje, nego je bolest prihvatila kao priliku da još dublje živi svoje predanje Kristu. Tijekom liječenja nastavila je brinuti za druge, ohrabrivati prijatelje i svjedočiti nadu. Svoje je trpljenje svjesno prikazivala za svećenike, nova duhovna zvanja i potrebe Crkve. Oni koji su je susretali svjedočili su da je iz nje zračio neobičan mir.
Unatoč naporima liječnika, Elena je preminula 2014. godine, u 23. godini života. Iza sebe nije ostavila velika djela u ljudskom smislu, ali je ostavila snažan trag svetosti koji i danas nadahnjuje mnoge.

Svetost bliska našoj generaciji
Glas o njezinu životu počeo se spontano širiti među mladima, napose preko društvenih mreža i osobnih svjedočanstava. Mnogi u njezinoj jednostavnosti prepoznaju put svetosti moguć i u današnjem vremenu.
Pokretanje postupka beatifikacije znak je da Crkva u njezinu životu prepoznaje autentično svjedočanstvo evanđeoske svetosti. Ako proces bude nastavljen, Elena bi mogla postati jedna od svetica nove generacije - bliska mladima koji traže smisao, vjeru i radost u svakodnevici. Njezina poruka ostaje jednostavna, ali snažna: svetost nije rezervirana za izvanredne živote, nego se rađa iz vjernosti u malim stvarima, iz molitve i potpunog povjerenja u Boga.

Budući da je po struci bila pedijatrijska medicinska sestra, ubrzo je zamoljena da posjećuje bolesne bebe koje nisu mogle doći do liječnika. Putujući makadamskim cestama i kroz ruralne šume, sestra Francioni bila je slomljena srca kada je otkrila djecu koja žive u velikom siromaštvu i zanemarivanju. Nije mogla razumjeti zašto se ne čini više kako bi im se pomoglo.
Ispričala je: "Provela sam neko vrijeme u dijelovima zapadne Afrike gdje nemaju gotovo ništa, ali ipak brinu o svojoj djeci. Što se događa u našoj zemlji? U ovoj zemlji imamo dovoljno da se sva ta djeca mogu zbrinuti kada bismo sredstva, resurse i talente rasporedili tako da djeca i njihove obitelji imaju prednost."
Počela je redovito posjećivati djecu te pomagati roditeljima i obiteljima da uče i napreduju. No taj je posao bio mnogo veći nego što bi ga jedna osoba mogla učiniti sama, pa je počeo rasti.

Dosegnuti 20.000 obitelji

Godine 1999. pokrenula je Whole Kids Outreach, vjerski nadahnutu neprofitnu organizaciju koja skrbi o djeci i obiteljima. Ova služba djeluje u 11 okruga planinskog područja Ozarks u Missouriju, na prostoru od oko 8.000 četvornih milja.
Obitelji s kojima radi suočavaju se s većom stopom nesigurnosti hrane, potvrđenog zlostavljanja djece, nedostatne prenatalne skrbi, tinejdžerskih trudnoća, smrtnosti dojenčadi i sprječivih hospitalizacija djece od državnog prosjeka. No zahvaljujući snalažljivosti sestre Anne i uslugama koje pruža organizacija, rezultati obitelji uključenih u programe izvanredni su.
Primjerice, smrtnost dojenčadi u 11 okruga u kojima organizacija djeluje iznimno je visoka. Obitelji koje nisu uključene u programe osam su puta sklonije smrtnosti dojenčadi od onih koje u njima sudjeluju.
U svojoj 27. godini djelovanja organizacija je služila više od 20.000 obitelji. To znači da su stotine, ako ne i tisuće beba danas žive upravo zahvaljujući sestri Anne. Jedno od obilježja organizacije jest program kućnih posjeta, kroz koji djelatnici donose konkretnu pomoć i grade stvarne, dugoročne odnose koji mijenjaju živote obitelji.
Sestra Anne kaže: "U mnogim slučajevima odnos između Whole Kids Outreacha, obitelji, liječnika i svih koji im pomažu mijenja životni smjer te obitelji. Da, postoji dobro umrežavanje, kvalitetno vođenje slučajeva i dobar klinički rad, ali ono što doista mijenja stvari jest odnos i trajna vjera u ljude. Imam milijun priča i, čak i u vrlo teškim situacijama, vidimo mnogo dobra koje iz njih proizlazi."
Osim glavnog programa kućnih posjeta majkama i djeci, djeca uključena u rad organizacije imaju koristi i od brojnih drugih programa, poput jahanja, ljetnog kampa, božićne trgovine i jesenskih zajedničkih susreta.

Dvadeset i sedam godina iskoraka u vjeri

Svaka godina djelovanja organizacije bila je svojevrsno čudo. Bilo je potrebno mnogo hrabrosti da se započne i ustraje iz godine u godinu. Sestra Anne prisjeća se: "Kada smo napravili prvi poslovni plan - o, Bože moj - nije funkcionirao. Završni rezultat bio je duboko u minusu. Ipak sam rekla: učinimo to svejedno. Ako Bog želi da uspije, uspjet će.
Ako gledate samo brojke, a ne kroz prizmu vjere i povjerenja, nikada ne izgleda kao da će uspjeti. Ipak moramo vjerovati i svakoga dana iznova koračati u vjeri.
To sam naučila kroz mnoge godine, da će, na neki način, uspjeti. Ne znam još kako, i svake godine u proračunu imamo stavku „tek treba pronaći“. Ali ako treba uspjeti, uspjet će, a ja samo trebam biti vjerna.
Rad sestre Anne toliko je ukorijenjen u osobnim odnosima da je potrebno mnogo predanih ljudi kako bi se odgovorilo na potrebe zajednice. Tijekom godina okupila je velik tim izvrsnih suradnika ali još uvijek ima mnogo posla i mnogo djece koja trebaju njihovu pomoć.

U inicijativi sudjeluju sve članice CCEE-a i svaka nacionalna biskupska konferencija pozvana je organizirati najmanje jedno misno slavlje na nakanu molitve za žrtve rata te kako bi od Gospodina isprosila mir.

Molitveni niz započinje 18. veljače u Albaniji, gdje će svi biskupi slaviti svetu misu u katedralama svojih biskupija u 17 sati, a završava 2. travnja u Mađarskoj.

Za Hrvatsku je molitveni dan predviđen u srijedu 26. veljače.

U Bosni i Hercegovini sveta misa bit će slavljena u nedjelju 23. veljače u 18 sati u Sarajevu, a predvodit će je vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Prema objavljenom popisu, „Euharistijski lanac“ održava se u Albaniji, Austriji, Belgiji, Bjelorusiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Cipru, Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Irskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Mađarskoj, Malti, Moldaviji, Monaku, Njemačkoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Rusiji, Slovačkoj, Sloveniji, Španjolskoj, Švicarskoj, Turskoj, Ukrajini (grkokatolička i latinski obred), Ujedinjenom Kraljevstvu (Engleska i Wales, Škotska), kao i u nordijskim zemljama te na području sv. Ćirila i Metoda.

Sudionici se pritom nadahnjuju riječima pape Lava XIV., koji je u poruci za LIX. svjetski dan mira potaknuo: „Otvorimo se miru! Prihvatimo ga i prepoznajmo, umjesto da vjerujemo kako je nemoguć i izvan našega dosega. Mir je više od cilja; on je prisutnost i put“.

Papa će predvoditi pokorničku procesiju od benediktinske crkve sv. Anselma do dominikanske bazilike svete Sabine, gdje će slaviti misu s obredom pepeljenja.

„Hoditi s papom Lavom XIV. na ovom hodočašću bit će znak i simbol duhovnoga rada koji se u korizmi događa u našim srcima“, izjavio je o. Patrick Briscoe, OP, član dominikanske zajednice pri bazilici svete Sabine.

„Svi ćemo zajedno biti na hodočašću“.

Tijekom mise Papa tradicionalno posipa pepelom kardinale, koji simbolično predstavljaju cijelu Crkvu.
„Kardinali stoje kao znak svih nas koji se pridružujemo i slijedimo papino vodstvo“, dodao je Briscoe.

Bazilika svete Sabine, podignuta u 4. stoljeću, darovana je 1219. godine svetomu Dominiku i Redu propovjednika. Na njezinim se glavnim vratima nalazi najstariji poznati umjetnički prikaz raspetoga Isusa Krista, a upravo kroz ta vrata prolazi korizmena procesija.

„Na vratima imamo vrlo važan kršćanski simbol koji nam pomaže razmišljati o značenju korizme i prigrliti Kristovu patnju“, rekao je Briscoe. „Trebalo je gotovo stotinu godina da kršćani počnu prikazivati križ. To pokazuje koliko je duboko i zahtjevno bilo razumjeti njegovo značenje“.

Na duhovnu simboliku mjesta upozorio je i o. Eusebius Martis, OSB, profesor sakramentalne teologije na Papinskom ateneju svetoga Anselma u Rimu.

„Aventin je idealno mjesto za molitvu jer je tiho i donekle izdvojeno, a ipak nije daleko od središta grada“, rekao je Martis.

Govoreći o simbolici prirode, istaknuo je motiv akantova lista koji raste na području samostana.
„On odumire i polegne na tlo, gotovo kao mrtav, ali u proljeće ponovno oživi i procvate upravo oko uskrsnoga vremena“, rekao je, dodajući kako taj motiv u crkvenoj arhitekturi simbolizira pobjedu Krista nad grijehom i smrću.

„Arhitekti su željeli da se svaki put kada smo pred oltarom sjetimo da smo zapravo na Uskrsu“, zaključio je benediktinski redovnik.

"Koga je prvo napala sotona na cijeloj Zemlji? Ženu. Zato što ste vi, žene, prenositeljice najvećeg dara koji Bog donosi. To je život. Vi ste sustvarateljice s Bogom, naravno da tu uključujemo i muža. Vidite, zmija prvo zavodi ženu. Biblija kaže Evu imenom. Zato je udar na žene od đavla do dana današnjega. Kada se sve želi učiniti da ona ne bude samo žena, da ne bude majka, nego da ona bude, kažu, ostvarena. To je isto kao da ja vama kažem nogometašu da će se najbolje ostvariti ako čisti stolice na tribinama nakon utakmice. On se ostvaruje igrajući nogomet", rekao je fra Mario Knezović.

U ono vrijeme: Istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.«

Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.

Svećenik: fr Luka Madunić.

Živimo u svijetu rastrganom i podijeljenom ratovima i nasiljem. Mnogi naši sugrađani su tjeskobni i dezorijentirani. Međunarodni poredak je ugrožen. U takvoj situaciji Europa mora ponovno otkriti svoju dušu kako bi cijelome svijetu mogla pružiti svoj nezamjenjiv doprinos općem dobru, stoji u zajedničkom priopćenju kojim predsjednici europskih biskupskih konferencija žele proširiti poziv koji je uputio papa Lav XIV. na završetku Jubileja, odnosno da vrijeme koje dolazi može biti početak nade.

S povijesnog gledišta, naveli su biskupi, nakon helenističke i rimske civilizacije, kršćanstvo je bilo jedno od temeljnih stupova našeg kontinenta, oblikujući lice Europe koja je humanistička, solidarna i otvorena prema svijetu. U današnjem je kontekstu društvo pluralističko, obilježeno jezičnim različitostima, regionalnim kulturnim razlikama i brojnim religijskim i duhovnim tradicijama. Premda je kršćana manje, primijetili su biskupi, to ih ne sprječava da se, s hrabrošću i ustrajnošću, vrate temeljima svoje nade. Kako bi se to postiglo, potrebno je slijediti tragove otaca utemeljitelja Europe koja je nastala nakon razornog Drugog svjetskog rata, u kojem su milijuni ljudi stradali iz rasnih, vjerskih i identitetskih razloga, te je stoga postala jasna hitnost izgradnje novog svijeta. Mnogi katolički laici tada su zamislili Europu kao zajednički dom i posvetili se razvoju novog međunarodnog okvira, osobito kroz osnivanje Ujedinjenih naroda, s ciljem da se utemelji pomireno društvo koje bi moglo postati stup slobode, jednakosti i mira.

Biskupi su nadalje istaknuli da oci utemeljitelji Europe – Robert Schuman, Konrad Adenauer i Alcide De Gasperi, nadahnuti svojom kršćanskom vjerom, nisu bili naivni sanjari, nego graditelji veličanstvene, premda krhke građevine. Budući da su voljeli Krista, voljeli su i čovječanstvo te su se zalagali da ga ujedine – više je puta isticao sveti Ivan Pavao II., prisjećajući se uloge kršćana u izgradnji Europe.

Upravo je tragedija ubojstava Drugoga svjetskog rata upozorila generaciju utemeljitelja Europe na opasnost totalitarnih režima koji se hrane nacionalizmom kako bi ostvarili hegemonijske ciljeve, čiji je ishod jedino rat. Alcide De Gasperi tvrdio je da ako ujedinjena Europa nije nastala protiv domovina, nego protiv nacionalizama koji su ih uništavali, tada Europa ne smije biti svedena na gospodarsko i financijsko tržište, jer bi to značilo izdaju početne vizije njezinih očeva utemeljitelja, stoji također u priopćenju biskupa. Izražavaju stoga nadu da će Europa uvijek birati nadnacionalno rješavanje sukoba kroz odgovarajuće mehanizme i saveze. Morat će uvijek biti spremna na obnovu dijaloga, čak i u slučaju sukoba, te se zalagati za pomirenje i mir.

Europa je, poručili su biskupi, pozvana tražiti saveze koji bi polagali temelje za autentičnu solidarnost među narodima. Unatoč tomu što su se Europljani ponovno približili jedni drugima, osobito nakon početka rata u Ukrajini, Europa je još uvijek potrebna svijetu. To je hitnost koju kršćani moraju prisvojiti kako bi se, gdje god se nalazili, odlučno zalagali za njezinu budućnost s istom živom sviješću kakvu su imali oci utemeljitelji. U ime svoje vjere, kršćani su pozvani dijeliti sa svim stanovnicima europskog kontinenta svoju nadu u univerzalno bratstvo, zaključili su biskupi, prenio je Vatican News.