Sveti Ivan od Boga

Nema svaka priča o »Izgubljenom sinu« isti završetak.

Nekad takvi sinovi svoje zemaljske roditelje prerano u grob stjeraju... Pa ipak, čak i takvima – kao što to potvrđuje slučaj »izgubljenog sina« sv. Ivana od Boga – onaj drugi, nebeski Roditelj svojom strpljivom dobrotom pruža priliku za iskupljenje, priliku čak i za svetost!

Sv. Ivan od Boga, rođen 8. ožujka 1495. u malom portugalskom mjestu Monte-mor o Novo, već u osmoj godini neočekivano je napustio svoje roditelje. Otišao dečko u susjednu Španjolsku pa se tamo zaposlio kao čuvar goveda. »Malom kauboju« lutalačkog duhani to nije bilo dovoljno, pa je krave zamijenio konjima i pošao u vojnike. Projahao je cijelu Francusku, stigao do Ugarske, a u jednoj svađi malo mu je nedostajalo da stigne do – vješala! To ga je odvratilo od vojaštva, a i onaj nutarnji glas koji ga je sve vrijeme tjerao kući začuo je nekako bistrije i glasnije...

Otac i majka nisu ga dočekali raširenih ruku. Nisu ga dočekali nikako, jer je majka od tuge za sinom umrla odmah, a otac nešto kasnije otišavši prije toga u franjevački samostan u Lisabonu... Ivan od Boga tada je odlučio svoju dječačku nepromišljenost i drskost iskupiti djelima dobrote i milosrđa prema bližnjima.

Neposredni početak njegova djela ljubavi opet je bio »ivanovski« pustolovan. Zapalila se jedna bolnica u Grenadi. U mnoštvu neodlučnih promatrača Ivan je jedini imao hrabrosti jurnuti u vatru i početi na svojim leđima iznositi nepomične bolesnike.

Spasio ih je mnoge i postao »heroj dana«. Kako mu nije bilo do popularnosti, Ivan je taj događaj shvatio kao »Božji prst« koji mu je pokazao područje rada: bolesnici, najnemoćniji. Tada je Ivan osnovao svoju prvu bolnicu s četrdesetak kreveta u kojoj su utočište našli oni najteži bolesnici, napušteni od sviju. Dvanaest je godina danonoćno bdio i skrbio o patnicima, vjeran svom načelu da »više vrijedi jedna duša, nego sve blago ovoga svijeta«. Oko njega okupljali su se i oni koji su ga počeli slijediti, pa je tako nastao red Milosrdne braće, Braće od bolesnika.

I Ivanova smrt, upravo na njegov rodni dan ali 55 godina kasnije, bila mu je kao i cijeli život. Umro je od smrtonosne prehlade i groznice što ju je navukao u pokušaju herojskog spašavanja jednoga dječaka iz ledene riječne bujice...