PUT RAZLUČIVANJA Od pilotkinje, redovnice, učiteljice do supruge i majke

Crislane Costa Viana, "Cris", ima 30 godina. Rođena je u Caturaíju, Goiás (država u središnjem Brazilu). Kao dijete pomagala je roditeljima u radu u polju. U tom seoskom okruženju učinila je prve korake u vjeri. Prevalila je kilometre i milje zaprežnim kolima kako bi išla na vjeronauk i misu. Pričestila se i krizmala, ali, kako sama kaže, bila je “katolkinja samo po imenu i po krštenju”.

Već kao dijete imala je velike snove. Njezini su je snovi doveli do studija aeronautike. Unatoč financijskim poteškoćama, uspjela je završiti tečaj za školovanje pilota za civilno zrakoplovstvo, piše Aleteia.

Iste financijske poteškoće spriječile su tek diplomirane studentice da odradi obvezne sate leta za rad u civilnom zrakoplovstvu. “Kako nisam mogla dobiti novac, a moji roditelji to nisu mogli priuštiti, počela sam misliti da to nije ono što Bog želi za moj život i tražiti druge mogućnosti”, objašnjava Crislane.

crislane 1

Od fakulteta do samostana

Dok je još bila na koledžu, Crislane se zainteresirala za vjerski život. Godinu dana nakon diplome, s dozvolom privatnog pilota u rukama, odlučila je napustiti svoju karijeru i pridružiti se samostanu Franjevki Sestara Božjeg Milosrđa u Goiásu.

Njeni roditelji nisu prihvatili tu odluku. “Rekla sam majci da nisam sigurna želim li biti redovnica, ali u tom sam trenutku bila sigurna da moram eksperimentirati i shvatiti nemir koji nosim u sebi”, otkriva Crislane.

Mlada je žena ostala u samostanu tri godine, dok nije završila kanonički novicijat. “Na kraju treće godine shvatila sam da mi tu nije mjesto. Da sam htjela, mogla bih tamo živjeti do smrti, ali ne bih bila sretna. Pa sam odlučila napustiti samostan - kaže ona.

crislane 2

I upravo je u samostanu Crislane naučila ključnu lekciju koju nosi sa sobom kroz život: „U samostanu sam iskusila milosrđe. Doista sam naučila da Bog želi da mu njegova djeca budu blizu. Mi smo grešnici i, unatoč našim padovima, Bog nas voli”, objasnila je.

Krunice za mladenke

Nakon što je napustila karijeru i samostan, Cris se osjećala izgubljenom u svijetu. "A sada, što ću učiniti?" razmišljala je.

Ali Providnost joj je pokazivala put koji treba slijediti i počela se baviti raznim zanimanjima: radila je kao prodavačica na tržnici, pomagala u restoranu, bila vozačica i naposljetku počela je prodavati ručno izrađene i personalizirane krunice za mladenke.

Krunice je prodavala na internetu u redovničkim zajednicama koje je poznavala. Njezino se umijeće isplatilo! Prodaja krunica dugo joj je plaćala račune i omogućila joj odlazak na fakultet za učiteljicu.

Još uvijek nedavni diplomac programa, Cris je izabrana iz skupine kandidata za učiteljsko mjesto, a danas predaje u vrtiću.

Dogodilo se "nevjerojatno".

Prije toga, međutim, dogodilo se nešto što je Crislane smatrala vrlo nevjerojatnim.

Jednog dana primila je poziv da prati prijateljicu na forró, vrstu plesa na koju nikada prije nije išla. Tamo je upoznala Rodriga, koji također nikada nije bio na ovakvom događaju. Počeli su izlaziti i ubrzo se vjenčali.

“Upoznati Rodriga, mog supruga, bilo je nešto od Boga, jer za mene je brak u to vrijeme bio malo vjerojatan”, priznaje ona.

Majčinstvo

U razgovoru za Aleteiu, Cris je bila u devetom mjesecu trudnoće i čekala je na dolazak Isis, svoje prve kćeri. Sjedila je u sobi koju su ona i suprug pripremili za bebu koja se trebala roditi, ispod slike Gospe od Brze Pomoći. Učiteljica, koja je nekoć radila u polju, diplomirala aeronautiku i tri godine provela u samostanu, zaključuje: „Na osobnoj razini, moj poziv je obitelj, jer gdje god bila, danas mi je cilj biti najbolja majka. i najbolja žena, po Božjoj volji.”

Cris dodaje: “Ja sam ograničena, da, ali Bog nije. I znam da će mi dati svu milost koja mi je potrebna da ispunim ovu misiju.”

Zvanje: vjera i poslušnost

Cris priznaje da bi razlučivanje zvanja moglo biti teško za mnoge ljude, kao što je bilo i za nju: “Moje su odluke bile praćene patnjom. Za mene je odustajanje bilo sinonim za neuspjeh, osjećaj da u životu ništa ne ide kako treba. Mislim da se mnogi ljudi koji još nisu otkrili svoj poziv osjećaju kao ja.”

A za te ljude Crislane ima savjet: “Ključna riječ je poslušnost, prepustiti se vodstvu. Moramo imati otvorene umove i srca po božanskom nadahnuću. Dakle, za ljude koji se osjećaju frustrirani i nesposobni zbog neostvarivanja nečega o čemu su sanjali, poručila bih im da drže svoj um i srce otvorenima da ih Bog vodi, jer on vodi. Ako imate hrabrosti slijediti ove inspiracije, možete pronaći put. Ovo je poziv: Bog govori, a mi slušamo i slijedimo smjer koji on predlaže.