Papin Angelus: Ne budimo kršćani sakristije ili dnevne sobe, već nositelji Božjeg ozdravljenja

Papa Franjo je u nedjelju, 4. veljače 2024., s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra

U podnevnome 'Angelusu' papa Franjo je okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra ukazao na Evanđelje današnje liturgije koje nam pokazuje Isusa koji je u pokretu: On je, naime, upravo završio s propovijedanjem i, izišavši iz sinagoge, odlazi u kuću Šimuna Petra, gdje liječi njegovu punicu od groznice. Zatim, navečer, kad sunce zađe, ponovno izlazi prema gradskim vratima, gdje susreće mnoge bolesnike i opsjednute i ozdravlja ih; sljedećeg jutra, ustaje rano i odlazi se pomoliti; i, na kraju, ponovno kreće na put po Galileji.

Sveti Otac je naglasio da se zadržimo se na tom neprestanom Isusovom kretanju, koje nam govori nešto važno o Bogu i, istodobno, postavlja nam neka pitanja o našoj vjeri.

Isus, koji ide u susret ranjenom čovječanstvu, pokazuje nam Očevo lice, naglašava papa Franjo. Možda još uvijek imamo predodžbu o Bogu koji je dalek, hladan, ravnodušan prema svemu onom što nam se događa. Evanđelje nam, međutim, pokazuje da Isus, nakon poučavanja u sinagogi, izlazi kako bi Riječ koju je naviještao mogla doprijeti, dotaknuti i liječiti ljude. Na taj način On nam otkriva da Bog nije daleki gospodar koji nam govori odozgo; naprotiv, on je Otac pun ljubavi koji nam je blizak, koji posjećuje naše domove, koji želi spasiti i osloboditi, ozdraviti od svake bolesti tijela i duha. Bog nam je uvijek blizu. Božji stav se može izreći u tri riječi: blizina, suosjećanje i nježnost. Bog koji nam postaje blizak da nas prati, s nježnošću, i da nam oprosti. Ne zaboravite to: blizina, suosjećanje i nježnost. To je Božji stav. Taj neprekidni Isusov za nas je izazov, ističe Sveti Otac.

Možemo se zapitati: jesmo li otkrili lice Boga kao Oca milosrđa ili vjerujemo i naviještamo hladnog i dalekog Boga? Čini li nas vjera nemirnim putnicima ili je intimistička utjeha koja nam daje spokoj? Molimo li samo zato da osjetimo mir ili nas Božja riječ koju slušamo i propovijedamo potiče izlaziti, poput Isusa, u susret drugima, kako bismo širili Božju utjehu?

Gledajmo, dakle, Isusov put i sjetimo se da je naša prva duhovna zadaća ovo: napustiti sliku Boga za kojega mislimo da ga poznajemo i svakodnevno se obraćati Bogu kojega nam Isus predstavlja u Evanđelju, koji je Otac ljubavi i Otac suosjećanja. Bliski, samilosni i nježni Otac. A kad otkrijemo pravo lice Oca, naša vjera sazrijeva: više ne ostajemo „kršćani iz sakristije“, ili „iz dnevnog boravka“, nego se osjećamo pozvanima postati nositelji Božje nade i ozdravljenja, istaknuo je Sveti Otac, te je zazvao Svetu Mariju, Ženu na putu, da nam pomogne izići iz sebe samih kako bismo naviještali i svjedočili Gospodina.

Nakon Angelusa papa Franjo je pozvao da molimo za mir, mir za kojim svijet toliko čezne i koji je danas više nego ikad ugrožen na mnogim mjestima. To nije odgovornost nekolicine već čitave ljudske obitelji. Surađujmo svi u njegovoj izgradnji uz geste suosjećanja i hrabrosti, naglasio je papa, te ponovno uputio apel da nastavimo moliti za stanovništva koja trpe zbog rata, posebno u Ukrajini, Palestini i Izraelu, te je pozvao da molimo i za poginule i ozlijeđene u razornim požarima koji su pogodili središnji Čile.

Papa je pozdravio i mlade iz mnogih zemalja koji su došli na Svjetski dan molitve i razmatranja protiv trgovine ljudima, koji će se proslaviti 8. veljače, na spomen svete Jozefine Bakhite, sudanske redovnice koja je kao djevojčica bila bačena u ropstvo.

I danas su mnoga braća i sestre prevareni lažnim obećanjima, a zatim izloženi iskorištavanjima i zlostavljanjima. Ujedinimo se svi u borbi protiv dramatičnog globalnog fenomena trgovine ljudima, naglasio je Papa.

Na kraju je posebno pozdravio posvećene muškarce i žene iz više od 60 zemalja svijeta koji sudjeluju na susretu „Hodočasnici nade na putu mira“, koji je priredio Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Označeno u